nebo je ono sto mi treba

[angel]

Imam jebenih 16 godina...upravo gledam kroz prozor svoje sobe na cestu gdje prolaze automobili jedan za drugim kao sto su meni prolazili dani na dopu...da, dop, moj najbolji i najvjerniji prijatelj vec duge 2 godine...unistio mi je zivot potpuno, od korjena prema vrhu ali ga volim iz dna moje vec sjebane i trule duse...imas dvije strane zivota:onu u boju i onu koju rijetko tko upozna,onu koja je jednostavno iznad tebe koju gledas sa cvrste podloge s koje nemozes dovoljno jako skociti da bi ju dokucio,ali jednostavno je tako lijepa tako privlacna,dotaknuo bi ju svim svojim mogucim osjetilima! i onda shvatis da ti treba nesto da te odbaci dovoljno jako sa ove vec pomalo dosadne obojane strane kako bi iskusio nesto novo, nesto tako jednostavno, ali i komplicirano,nesto sto ce te u isto vrijeme uciniti sretnim ali i upropastiti...ali u tom trenutku ti to uopce nije vazno zelis samo jednu malu promjenu, kazes sam sebi samo jednom da vidim sto se to nalazi iznad mene, sto me to toliko privlaci...gledas u plavo nebo kako umirujucim ocima gleda u tvoje i kako te doziva,kako ti govori dodi vidjeti sta je tu, tu je raj, tu je sreca...i gotov si,ali jos uvijek ti u mislima,tamo negdje daleko odzvanja samo jednom,ali taj zvuk je sve slabiji i slabiji! unosis u sebe prah, bas onaj koji ti je trebao, osjetis kako polako prolazi tvojim cijelim tijelom,osjetis kako ti sve postaje ravno, kako sve, ali bas sve izlazi iz tebe i ostavljete da lezis da gledas u to nebo,a sve ono sto je izaslo iz tebe odlazi gore i uziva, osjecaji ti otupljuju nema vise tuge, otkrio si novi svijet...smijes se sam sebi sto si uspio i sto ti je super,i vices u sebi opet,opet,opet...kada se spustis places za nebom i one tvoje jebene misli sa samog pocetka vise nigdje nema,kao da je isparila u svemir sa svim ostalim sranjima koje su te dosada sputavale u tome da uzivas,drago ti je i zbog toga, jer te sada bas nista nesprecava u tome da budes kralj neba,da osjetis ono sto se neki boje i ponosan si sto bas ti to osjetis...ali sta onda, onda kada ti dosadi i ta druga strana svijeta, gdje ces onda, onda se pojavljuje strah, bojis se sta ce biti i kada te napusti nebo, kada te napusti onaj osjecaj da vladas svime, osjecaj ponosa sto si jedan jedini,osjecaj da nema nicega sto ti moze nauditi, a u stvari nauditi ti moze samo taj tvoj prah koji te pokrece,zarobiti, postati jedini razlog zbog kojeg se moras ujutro probuditi, postati tvoj najbolji prijatelj bez kojeg nemozes popiti jebenu kavu, bez kojeg nemozes otic srat kada zelis,bez kojeg nemozes misliti,...on te privlaci iznutra, natjera te da mu postanees odan, vjeran kao sugavi pas, onda ti zarobi svaki milimetar tvojih misli, ali tako jebeno polako da ni sam nemozes skuziti sta se s tobom desava dok ti sam nebude htio pokazati, natjera te da se srozas na najnizu razinu covjekova drustva kako bi bio sretan, ustvari natjera te jos dalje od one druge strane neba,one koju rijetko tko upozna, i otjera te ispod zemlje, u tamu, odakle nevidis nista, sve ti je crno, sve place, sve vice, sve ti to vise ide lagano na kurac, mozak ti je trul i ludis,cijelo jebeno vrijeme cujes neke glasove koji ti govore dodji do svoga boga pomoce ti da vidis svjetlo...i ti postajes ponovo vjeran svome bogu, svome najboljem prijatelju...prahu.i polako se ufuras i u to, i to ti postane jebena svakodnevica i to dugo dugo, vec jebene 2 godine...kako bi bilo lijepo da postoji nekakva gumica kojom bi jednostavno prwesli preko papira proslosti i obrisali ono sto nam se nesvidai sto nas je totalno srozali ispod najnize crte normale,ali ne, tonemo jos dublje, tj.tonem sve dublje, osjecam da se polako raspadam, da polako postajem netko drugi, tj vec jesam netko drugi, ja sam jebena narkomanka i to cu ostati jer jednostavno nemam hrabrosti ostaviti svoga boga, svog najboljeg prijatelja,jednostavno se bojim sto me ceka iznad te crte normale,bojim se vratiti na staro, bojim se da necu moci ponovo prihvatiti svijet u boji, bojim se da mene nece taj svijet prihvatiti, bojim se bojati, bojim se smijati, bojim se plakati, bojim se hodati, misliti, pisati, govoriti, osjecati, slusati, gledati,....bojim se zauvijek ostai zarobljena u svijetu tame iz kojeg me moze izbaviti samo jebeni prah,a znam da ce tako biti,ali ne jos dugo, vec predugo i traje, jos malo pa cu zauvijek ostati u tami, u tami gdje ce doci andeli i obnoviti moje izgorjelo tijelo kako bi mogla spavati mirnim snom, lijepa kao i sva djeca od 16 godina...

[Anamarija V.]

Jebo te zivot, dijete drago! Pa znas li ti koliko je tebi godina i sta tebe jos sve ceka u zivotu?? Ma iskreno receno ja sam bez teksta, mislim i ja sam rano pocela stim sranjem, ali ti si ocigledno sa 14??? I sa 16 vec mastas o tome da ce te tama uzeti?? Ma ja zaista nemam rijeci na to.
Vjerujem da je u tvom dobu lako se rijesiti tog zla, i da se komotno mozes vratiti u normalu. Sta bi trebali reci mi, koji imamo dvocifren staz iza sebe??
Razmisli malo, ipak vjerujem da imas i poledjine koja ce ti u tome pomoci. Nemoj me pogresno shvatiti, naravno da nije lako skinuti se, bez obzira koliko imali godina. Ali daj malo se bori za svoj zivot!! Otvori oci!

Nemoj se ljutiti, samo moje iskreno i dobro namjerno misljenje, i dobro doslica na forum..

[E A]

heheh ovo sa ove dvije strane me potsjeti na jednog starog skolskog druga. na pismenom iz bosanskog kojem je tema bila 'kako shvatate drogu' ili tako nesto on je napisao 'ima jedna strana koja je bolja i ima jedna koja je za mene bolja' hahaha :lol:

[ex3mgirl]

PONOVO UCIM JESTI,HODATI,SMEJATI SE...
STRAH ME KAD POMISLIM KUD ME TO MOGLO ODVESTI...
Pozdrav svim izgubljenim dusama sa zeljom da nadju svoj put u realnom svetu i PONOVO NAUCE ZIVETI!!! :smt023

[kika]

ANDJELE, dragi dečko ovaj sajt i forum služi zato da pomažemo jedni drugima u svakom slučaju.Ja te shvatam vrlo si mlad i ja sam od 15 godina počela sa tim sranjima i zato te shvatam. Pročitala sam tvoju ispovijest-priču ali ti si napisao tvoje stanje ako se ne varam u kome se i sada nalaziš,napiši razlog zbog čega si počeo, kako zašto, a ako ne želiš savjetujem ti da se obratiš nekom stručnom licu bez obzir,znam da svi mi imamo gard prema doktorima,psihićima i t d.
Isprazni se na drugi način ispričaj zašto si počeo sve to i kako možda će ti biti bolje jer ova tvoja priča je suviše patetična bez uvrede. A ko te nešto interesuje ili treba prijateljska podrška pošalji poruku jer zaista si mlad mlad mlad Puno sreće i bori se sa pozitivnim mislima a te isfuraj pozdrav od kike

[Ramona]

Skinuto zbog neumijesne sale????

[angel]

kao prvo, zensko sam...gle, ja sam na heroinu 2 godine,al pocela sam se drogirat prije 4 godine..tak da se vec osjecam trulo i bespomocno, nemam snage da se rjesim toga svega jer jednostavno nenalazim smisao rjesavanja necega sto me cini sretnom i zivom ali sto me u isto vrijeme ubija...nemogu se gledat,gadim se sama sebi, nemam vise onaj sjaj u ocima kao da sam samo sjena koja hoda i koja ima mogucnost disanja, gledanja, pricanja...skolu sam napustila prije nego sto sam ju upisala tako da sam nitko i nista, razlog mog drogiranja, ustvari neznam da li je to vama pravi razlog ali meni je, razlog je nesto jako gadno sto mi se dogodilo dok sam bila jos jebena klinka, nisam si ni bale znala obrisat kako treba...neki ce skuzit neki ne i nije mi ni vazno...jednostavno nemogu pronaci dovoljno jak razlog da prestanmem sa tim, da ostavim svog najboljeg prijatelja nakon toliko godina vjernosti,da ga odbacim kao sto su mene odbacili...i sta je toliko strasno sto vec sada razmisljam o smrti, jednostavno nemam razlog da kradem vise zrak, jebeni narkoman nema pravo na nista, svi smo mi tulave propalice koje su svoj zivot htjeli okrenuti na bolji put znajuci da ce ga sjebati u potpunosti...trebali bi nas sve odvesti na neki pusti otok i pobiti, sve do zadnjeg i zauvijek ocistit ovaj svijet od sranja jer smo mi jedini koji zagadujemo zrak i citavu jebenu okolinu oko nas...smatrajte me glupom il sta ti ja znam, al osjecam se tako trulo i bolesno, nemam snage ni da hodam,nemam snage ni da sjedim,evo ovo sranje vec pisem pola sata, jedva pogadam tipke glava mi je uzasno teska i samo cekam da zaspem, starci su me odjebali, rekli su da za mene nema vise pomoci, isla sam i psihicima i nakon nekog vremena su doustali od mene, a prije 3 mjeseca kada sam htjela otici na jebeno odvikavanje starci su me poslali u picku materinu i rekli su mi da propalitet uvijek ostaje propalitet, odnosno narkoman uvijek narkoman...imaju pravo kako ostaviti ono sto ti cini sve u zivotu, neki i uspiju ali on je uvijek tu, u tvojoj svijesti, oduzimati pravo na tvoje vlastite misli, tvoje vlastito tijelo...jednostavno sam premlada za ovaka sranja, cak me je i starija sestra poslala u rodni kraj, kaze da se nikada nije toliko stidjela u svom zivotu kao u posljednje vrijeme mene, pokrala sam vise sve sto sam mogla, par puta i trgovine, par puta i samu sebe...jednostavno vise neznam kojim putem krenuti, mozak mi je unisten do zadnjeg atoma cudim se sto sam jos u funkciji disanja...jednostavnop jedva cekam da zaspim i neprobudim se...

[angel]

razlog: silovanje u mojoj 12 godini, moj bratic koji je tada imao nekig 19
zasto: kako bi odvukla jebene misli od stvarnosti
kako: jednostavno, upoznala sam to drustvo, tj. srozala sam se u klosare jer jednostavno nisam podnosuila nacerena lica, upoznala sam njihovu stranu zivota, bolju stranu i onu koja je meni odgovarala i koja me privlacila
...i da netrazim produhovljenje u zivotu i vec sam probala sve jebene droge koje su se mogle probat, ali to mi je sve bilo nekako predosadno i slabo,trebalo m je nesto sto ce me osloboditi problema odnosno cijelog svijeta, i na cemu me nece nista bedirat,na cemu ce mi sve jednostavno biti totalno ravno...
kako sam upoznala starije od sebe:jos jednostavnije, u svojo 12oj sam izgledala kao da imam 15 godina, i to je zaista bio najmanji problem
kako mi se zivot razvijao: super, super i super...naravno dok sam bila na manjim drogama, svaki dan je bio novo iskustvo za mene, svakim danom sam pronalazila nesto sto bi mi odvuklo misli bar na taj jedan trenutak, svaki put su mi osjecaji radili punom parom sto me je dovodilo do ludila...e onda je tu dosao heroin i moj jebeni kraj...
obitelj: zivim sa starcima, u vrijeme pocetka drogiranja sam zivjela i sa sestrom koja je sad na faksu u zg-u...niko nije nista skuzio do moje 14te kada su se poceli primjecivati ubodi od igle, ali niko nije vjerovo...ukratko starci su mi glupi i mogla sam se izvuci na tako tulavu foru kao sto su ubodi komaraca...obitelj mi je prije pola godine otisla u kurac...nastavak kasnije...starci su mi dosli kuci

[Ramona]

Samo piši - vidićeš da će ti biti lakše - a većina nas tu je prošlo slične stvari, pa možeš bar bit sigurna, ako ništa drugo, da te kužimo - p.s. savjet: stavljaj pliz razmake između odlomaka jer je preglednije

[katarinadimedici]

Ćao Anđele!
Sa svojih 16 godina ti si zaista anđeo!Ne idi odavde,na pravom si mestu,kao i većina nas.Ovde je zaista mnogo ljudi voljno da pomogne u nevolji,a možda i ti pomogneš nekome.Ja mogu majka da ti budem,sigurna sam da češ se pre poveriti meni nego svojoj majci,kao što ću te i ja shvatiti mnogo bolje nego ona!Sa druge strane,draga devojčice.možda mi pomogneš da shvatim šta se to dešava u glavi moje ćerke,koja je tvojih godina i ima otpor prema meni kao i većina njenih vršnjakinja,ali je u ovom slučaju to mnogo gore,jer sam ja-ja!tako to većina ljudi misli!Nemoj nam nestajati!
Usnule lepotice su najlepše kada se bude!
Ljubi te Katarina