nebo je ono sto mi treba

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
angel
Posts: 20
Joined: Wed Jun 22, 2005 5:24 pm
Location: Osijek

Post by angel »

nema stvarno poruke, ako ti nije tesko da posaljes ponovo, bila bi ti jako zahvalna
User avatar
mustafa
Posts: 253
Joined: Fri Apr 15, 2005 4:46 pm
Location: Sarajevo

Post by mustafa »

Pogledaj sada pa mi javi.Ako nije stiglo moram ti svoj tekst staviti na Forumu ako je to u redu sa tobom?
M. Sarkic
User avatar
sanela
Posts: 3866
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Post by sanela »

Andjele, pa ti uopšte nisi glupa djevojka-djevojčica, po tvom tekstu vidim.onako iskreno Laughing Ja svoju priču još uvijek nisam ispričala, a možda i nikada neći-ovako mi je lakše,vjerujem da si spremnija od mene da se izboriš sa svim tim što te je stiglo nego JA. Ja već 5 godina kuburim sa tim, imam sve uslove što bi jedan narkoman poželijo da se skine,podršku, elitn kliniku koga ja hoću ALI TO NIJE TO! Ja nemam u sebi skroz do kraja ono odrično NE! Zato ti kažem pokušaj,makar i putem internetaq preko ovog sajta da kažeš sve ono najbolnije, da pitaš...sve

Bila je jedna djevojčica tvojih godina samnom na kliniku, i zaista je imala potresnu priču sve znam kroz nju i druženje sa njom pokušavam da te shvatim i vjeruj mi shvatam te. Želim ti pomoći bilo na koji način, jer vidim da si jedno divno stvorenje koje je željno ljubavi prvenstveno roditeljske...žao mi je zbog toga ali ovo nije kraj .

KRAJ je neko ko nemože da diše, a kamoli da piše na sajtu-forumu narkomanije Wink Pozdrav od kike

Napisala KIKA, Utorak Jun 28, 2005 1:55 am
User avatar
mustafa
Posts: 253
Joined: Fri Apr 15, 2005 4:46 pm
Location: Sarajevo

Post by mustafa »

Zdravo Angel
Evo da probamo ponovo.
Ja se zovem Mustafa i zivim u Svedskoj. 46 mi je godina i zivim sa familijom ( 3 djece 11,15,23 i supruga)
Bavim se psihijatrijom i paralelno zavrsavam studije za AD(alkohol/droge) terapeuta kognitivnog usmjerenja. Moje ovisnistvo je trajalo od 16-te pa sve do 40 godine.
Prije malo vise od 5 godina sam se poceo lijeciti na suho i danas sam ponosan otac familije, cist, visoko obrazovan, radim sa ljudima koji su obolili psihicki zahvaljujuci drogama i alkoholu.
To bi bilo jako kratko. Tvoj tekst mi je pao direktno na srce i zato bih te zeljeo sresti.Ja i familija cemo u sarajevo stici 30 jula i spreman sam ti platiti autobusku ili voznu kartu ako mozes doci do mene. Ako ti roditelji mogu posuditi za put(ili nei poznanik) ja cu ti taj put platiti kada se sretnemo. Oni me takodje mogu nazvati ili kontaktirati i u Svedskoj ako zele. Ako to hoce neka mi se prvo jave e-mailom:
musse59@hotmail.com
Tvoja situacija nije zahvalna ali ako mi vjerujes nije bezizlazna iako ja znam i vjerujem da se veci dio vremena tako osjeca.
Zivot kojim zivis danas se bas ne moze nazvati zivotom ali iza toga svega te ceka nesto divno- tvoje slobodno i zdravo JA.
Nije lako doci do te ciste srzi ali je omnogome moguce. Ja sam ti spreman pomoci .
O tom po tom. Jako bi mi drago bilo da mi se sto prije javis te takodje da i dalje pises aktivno i uporno na sajtu koliko se god to tesko osjecalo.
Sve najbolje draga Angel i cujemo se

_________________
Last edited by mustafa on Tue Jun 28, 2005 11:03 pm, edited 2 times in total.
M. Sarkic
User avatar
angel
Posts: 20
Joined: Wed Jun 22, 2005 5:24 pm
Location: Osijek

Post by angel »

hvala vam svima sto me razumijete ili bar pokusavate...mislim da se necemo cuti neko vrijeme, jer su mi starci odlucili ukinuti internet...kazu da ga nicime nisam zasluzila...jebiga, takav je zivot...mustafa dobila sam tvoju privatnu poruku i cim budem u mogucnosti javit cu ti se...nevjerujem za svoje putovanje u sarajevo, ne zbog love, bar to nije nikad problem, nego zbog mene, mislim da nebi mogla to izvest nikako, mozes mi pokusati pomoci preko ovog foruma bar donekle...znas lijepo je znati da ti neko zeli pomoci na bilo kakav nacin...razgovarala sam sa roditeljima o odlasku u neku ustanovu ali nisu htjeli cuti, kazu da bi to bilo samo bacanje love u vjetar ili kako se to vec kaze...no vise nije ni vazno, navikavam se polako na ovaj zivot...uzivajte i cim budem mogla cu se javit...cao!
ns
Posts: 152
Joined: Sun Apr 17, 2005 10:06 pm

Post by ns »

Angel,znas i sama da postoje i druge varijante da se dodje do interneta :wink: (internet kafe,npr.),pa kad ugrabis priliku javi nam se!
pozdrav i cuvaj se!
User avatar
angel
Posts: 20
Joined: Wed Jun 22, 2005 5:24 pm
Location: Osijek

Post by angel »

evo za katarinu:
moj odnos sa roditeljima nikada nije bio odnos koji vecina djece imaju sa svojim roditeljima, uvijek sam mogla imati ono sto sam htjel, trebala sam samo reci o cemu razmisljam i oni su mi to ispunjavali, ispocetka je to bilo cool, ali onda shvatis da to ustvari nija ono sto zelis i da ti trebaju osjecaji a ne materijalne stvari! oni su mislili dok god mi ispunjavaju zelje i dok god me pustaju da radi sta hocu cu ih voljeti i nece biti napetosti i svadje izmedju nas...dobro, moram priznati da mi je u nekim situacijama to i dobro doslo i da sam ih ponekad i iskoristavaa :)
ali gle, nikada nismo imali razgovore, nikada nismo pricali o problemima koji me muce i nikada nismo zajedno trazili rjesenja za te probleme, sve je uvijek islo kao po traci: ako trebas nesto reci mi i ja cu ti ispunit zelju, ako trebas negdje ici javi se i pustit cemo te, ako ti treba lova samo reci i dat cemo ti...a to nija nikakav odnos, to je samo rjesavane problema i odgoj, ako se to moze nazvati odgojem, djeteta na najlaksi i najjadniji nacin na ovom svijetu...nasuprot mene moja je sestra imala sve kod njih, i ono sto je pozeljela a i razgovore, savjete, sve sve sve i opet je ispala umisljena kucka...eto, iz mog misljenja o njoj mozes shvatiti kakav odnos imamo...uglavnom, ona je savrsena, ona je najbolja kcer na svijetu, ona ide na fax, ona ce zavrsit fax, ona ima normalnog decka koji ima svoj posao i osiguranu buducnost, ona se lijepo ponasa, ona se pristojno oblaci, ona ima pristojnu frizuru, pristojno izgleda...dok ja nista od toga nemam i zato mi ide na zivce, nesvidaju mi se ljudi koji svojim izgledom zele postici nesto sto je nemoguce tim postici, ona je umisljena krava, gadi mi se...mogla bi reci da sam i malo ljubomorna na nju, ali samo malo, ljubomorna sam zbog njezinog odnosa sa starcima...ona kada god zeli razgovarati s njima, dosta je da im kaze mama,tata treba mi savjet, starci odma ostavljaju zapoceti posao i odlaze do nje, a mene ne zele ni pogledati...i da sestra me se prvaodrekla kada je saznala da sam narkomanka...kaozasto bi njoj jedna balavica umanjila poziciju u drustvu, kao to sto sam ja propalitet nemora znaciti da svi moraju ispastati zbog mene...ali ja netrazim da oni postanu kao ja, nego da me ponovo nauce da budem ono sto su oni,tj.da me nauce da budem normalna a ne ono sto su oni jer to nije normalno...zelim da me zagrle umjesto da mi nesto kupe, zelim da me pogledaju u oci i kazu da cemo zajedno izaci iz ovoga i da cu opet biti ona mala curica, normalno dijete, netrazim puno, samo normalan zivot, i mislim da kada bi mi pristali pomoci da bi se ostavila heroina zauvijek, samoj mi je to nemoguce, zelim da nekada imam kaznu i da se pridrzavaju toga, zelim da se deru na mene, da se ljute na mene, a ne da sve prate smjeskom kao da ih boli kurac za sve, samo da je njima ok...i da nemama nikakav odnos ni s mamom ni s tatom tako da se s nijednim neslazem bolje...eto...nemam snage da vise pisem, mozda drugi put napisem vise...cujemo se...
User avatar
Ramona
Posts: 846
Joined: Mon Apr 18, 2005 9:18 pm
Location: ee da je znat di je Ramona...

Post by Ramona »

moj odnos sa roditeljima nikada nije bio odnos koji vecina djece imaju sa svojim roditeljima, uvijek sam mogla imati ono sto sam htjel, trebala sam samo reci o cemu razmisljam i oni su mi to ispunjavali, ispocetka je to bilo cool, ali onda shvatis da to ustvari nija ono sto zelis i da ti trebaju osjecaji a ne materijalne stvari
Draga Angel - ovo što si rekla me zapanjilo, jer je POTPUNO ISTO kod mene, jer sam i ja milijun puta izrekla potpuno istu stvar. A ne daj Bože to više ikad reć starcima, jer poslije toliko pizdarija koje sam napravila, uopće više 'nemam pravo glasa', u smislu da sam ja 'svoje dokazala' i da što tu palamudim s nekom falšom psihologijom. A doista je tako! Plus toga bih dodala da nikad nisam mogla imati svoju intimu (mada su oni mislili da imam, zapravo uopće nisu nikad ni razmišljali o tome): moja se pisma i dan-danas otvaraju i čitaju (usprkos svim molbama, svaki put kad bi se dogodilo, i silnim 'pa nemojte, to se ne radi', 'na pismu je MOJE ime'), dvaput su mi pročitali dnevnik dok sam ga pisala ka mulica (znači davno prije nego sam se počela drogirati), u moju se sobu ulazilo bez kucanja, itd. Ali važno da sam čista, sita i obučena! Kužiš? Isto je i meni bilo! 'She won't let you fly, but she might let you sing...Mama's gonna keep baby healthy and clean...' (Pink Floyd, Mother)
I zato sam, koliko ja to shvaćam (a mislim da sam u pravu) dobila nagon raditi zabranjene stvari !!!
Držse, malena, ne daj da te sjebu: dokaži sebi (a poslije tek njima i sestri) da si netko, a ne nitko, kako oni možda misle, i da možeš puno toga, samo ako hoćeš.
User avatar
T
Posts: 1
Joined: Sun Jul 03, 2005 11:46 pm
Location: Sarajevo

Post by T »

:(

Eh moj angele... tezak zivot i sudbina.. tako si mlada a vec si toliko toga dozivjela... nadam se da ces se uspjeti izvuci i osjeiti sta znaci zivjeti bez tog sranja... jer stvarno, tek ti je 16...

Trebas pokusati zbog sebe... da samoj sebi dokazes i pokazes kako ti vrijedis...

puno srece i pozdrav!

:)
:)
User avatar
katarinadimedici
Posts: 430
Joined: Sat Apr 16, 2005 3:25 am

opet nema

Post by katarinadimedici »

Sada sam tek videla da nema mog odgovora!Stereotipno!Želela si da privučeš pažnju roditelja samo si izabrala pogrešan način!Većina nas je isto to radila i svi smo ostali povređeni,dok njima ništa nije falilo,samo su dobili potvrdu toga da nisi vredna pažnje.Ne razumem jedino,da se prema sestri drugačije ponašaju?!Mnogo sam razmišljala na ovu temu,ali mi nikada nije palo na pamet da dvoje koji su u braku,mogu tako prema svom detetu da se postave.Mislila sam da je t0o tipično za razvedene parove,kao što su to bili moji roditelji.Ljubomorno su čuvali i branili svoje nove živote od mene!
Samo mi nešto tu sad nije jasno?Verovatno bi neki psiholog mogao da razjasni,jer ja ipak govorim samo na osnovu ličnog iskustva.Sada sam ja roditelj i trudila sam se da ne ponovim greške svojih roditelja,međutim izgleda da nisam uspela u tome.I meni moja deca sigurno prebacuju da nemam razumevanja za njih,koliko god se ja trudila da pokušam da ih shvatim.Verovatno da i one kažu,da ne obraćam pažnju,da su neshvaćene,da im toliko toga fali.I koliko god insistirala na iskrenosti,poverenju,uvek su spremne da se povere bilo kome drugome a meni ne,što me dovodi do očajanja!Jesam bila isključiva kada je starija ćerka bila u pitanju,nisam želela da je vidim kada se drogira,ali je zato znala da ima podršku u meni kad god zaželi da kaže:Stop.I sada u ovoj situaciji misli su mi zbrkane!Ne mogu da je napustim i ne mislim na nju,ali opet često pomislim da bi možda trebalo to da uradim,opet zbog nje!Nisam joj trebala kad je krenula u avanturu i kad se navukla,mesecima nisam znala ni da li je živa!Nije me kao majku pitala za savet,niti je tražela pomoć,a sada kad je stigla u zatvor traži da je ne napuštam?!Nisam pametna šta treba da uradim,kako da postupim?Postupak tvojih roditelja je zaista neshvatljiv i neprihvatljiv za mene.Naravno da ću reći da razmisliš dobro koliko si ti doprinela takvom njihovom stavu?U svakom slučaju,bori se svim silama da te primete,nemoj da odustaješ,otvori im oči!Bez njih ne možeš,oni su dužni da ti pomognu i traži da ispune svoju roditeljsku dužnost,makar na silu!Samo napred!Nemoj da odustaneš!
Locked