Začarani krug

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

Infamousone
Posts: 7
Joined: Mon Jul 13, 2020 2:34 pm

Začarani krug

Post by Infamousone »

Pozdrav svima napaćenima. Imam 21 godinu i 6 godina "radnog staža".Gdje početi? Pretpostavljam da problem svake osobe počinje na početku, u djetinjstvu. Ali nećemo o tome. Predugačko je. Svi smo narkomani i svi imamo poremećaje pažnje i volje tako da niko neće čitati kilometarske tekstove.

Početak - trava, prvi razred srednje. Aktivno pušim skoro svaki dan već 6 godina. U početku sam znao praviti pauze, po pola godine - godinu, ali u zadnjih 2 godine nisam jednog jebenog dana preskočio. Elem, dosta stvari sam svjesno zajebao i zapostavio, počev od škole, porodice, ljubavi, sebe... Nekako me zlo prati od malih nogu, i inače sam tužan jako još kao i dječak. Pretpostavljam da imam neki hormonski disbalans od rođenja. Ugl. - svi moji poznanici, svi ljudi sa kojima sam odrastao, sve moje komšije, svi ljudi koje viđam u mojoj sredini su narkomani. Jako tužno. Znate sve sami, tako je malte ne u svakoj periferiji svakog grada u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori... To je ono što mene jebe. Travu pušim i odgovara mi samom, pušim je kući jer me u javnosti radi na loše, a i uvijek sam se osjećao nekako osramoćeno i sa grižnjom savjesti pod uticajem bilo kakve droge, osim trave u svoja četri zida.

Spid sam prve dvije godine izbjegavao, u periodu do nekih 16-17 god, iako mi je bio pred očima jako često i jako kvalitetan spid. U jednom periodu sam posustao i probao - nikad nisam volio ekskurzije (lupanja po par dana), i nikad amfetamin i ni jedna droga na mene nisu imali isti efekat kao na moje nazovimo ih prijatelje. Njih je dizalo, a mene je i spid kao i kokain smirivao, povlačio me u sebe, u svijet izgubljenih ljubavi, nedefinisanih emocija, tuge...Lupao sam se tu i tamo, jednom mjesečno, pa onda odmorim par mjeseci jer me tri-četri linije poremete da nisam dobar narednih 7 dana,. pa onda naleti neko dešavanje pa se lupam možda 2 puta u sedmici, pa odmorim godinu, pa se lupam mjesec dana svake sedmice, jednostavno nema pravila nikakvih kod mene. Ali vjerujte mi da sam nekakva nježna osoba da i ta svaka jebena veče je ostavila posljedice na mene. Gledam ljude deru se po 7 dana, kako funkcionišu, kako žive jbt, ja se jedno veče otrujem pa se raspadam. Bonkase sam pojeo jedno 20 u životu, u razno raznim kombinacijama - nikako mi ne odgovaraju. Poslednji put sam ga pojeo prije dva ljeta, 10 dana sam kao krpa opran posle njega, nemam emocije za rođenu majku posle njega a da dalje ne pričamo.

Kokain isto tako, kako se malo stalo na noge, zarađuje se, pa možeš nekad izdvojiti 50-100KM sa drugarom pa da se počastiš. Uglavnom, ne radi me ko njih. Ne znam što. Jednostavno oduvijek imam taj neki glas razuma u sebi ne znam na čemu da sam, i instant grižu savjest pojeo ja to/pošmrkao. Muka mi je lažnih brzinskih spika, lažnih emocija prouzrokovanih na drogama. Mnoge ljude sam pročitao izdobijane, po njihovim dijelima, riječima, mnogi su mi se zgadili. Gadim se i ja sam sebi vjerujte mi. Volio bih pobjeći iz ove sredine, ali sam u specifičnoj situaciji da ne mogu nigdje odavde. Godine prolaze i moji drugovi su na dnu, a i ja sa njima. Moji prijatelji sa kojima sam se tukao, ganjao prve curice, pušio prve buksne, imao prva pijanstva - ja njih ne prepoznajem. Ostale su samo ljušture. Svi su bili iz nesređenih porodica, ali dobri momci, spremi, jaki, lijepi, vedri i nasmijani. Imali smo sve u tom periodu adolescencije, i pažnju najljepših cura, drugi su nas gledali sa strahopoštovanjem, sve ono što jedno izgubljeno dijete može željeti da izbriše svoje traume, nedostatke, i da se makar na momenat osjeća kao da je na vrhu. Tu je i bila caka, taj lažni vrh nas je sve povukao...

Jako se loše osjećam. Godinama. Najbolje se držim od svih ali se najgore u sebi osjećam. Moje prijatelje sretnem nekad u noćima, po kafanama, roštiljima. Upalih obraza, velikih podočnjaka. Kao iz nekog inata i samodestrukcije kada se sretnemo ispucamo se svi zajedno, kao nekad. Niko više ne priča lažne spike na spidovima... Odavno su svi svjesni da je to sve laž, samo, laž koja je jača od nas svih.

Moj najveći problem je pretjerivanje. Da li zbog tog osjećaja da me ništa ne radi, kao da imam blokator ugrađen. I onda dođe zla noć kad se "omrsim", pa uradim sam tricu dobre koke ili dsa za veče. Kao da se hoću ubiti. Ne mogu gledati to ispred sebe, tražim taj jebeni osjećaj koji droga daje. Znao sam i bacati x puta, u wc šolju, ili kroz prozor ako smo u autu. Ne volim gudryu i svjestan sam da je zlo ali kad je vidim ne mogu je odbiti, i pretjeram i otrujem se, valjda baš namjerno, ne bi lih uhvatio taj jebeni osjećaj o kome svi pričaju...

Jedino što me sredilo je jebeni sub za koji znam da je gori od dopa. I to sam ga pijan uzeo, na nos, na jedno 15 piva. Ne znam šta mi bi. Jedino posle njega nisam imao depresiju i bezvoljnost. I to sam mlacno 2-3 puta. Dop nikad nisam probao, ježim se. Ali neću reći da neću nikad. Jer sve što sam rekao da neću uzeo sam...
Akkasha Come Back
Posts: 1694
Joined: Sun Aug 09, 2020 3:55 pm

Re: Začarani krug

Post by Akkasha Come Back »

Infamousone wrote: Mon Jul 13, 2020 3:05 pm Pozdrav svima napaćenima. Imam 21 godinu i 6 godina "radnog staža".Gdje početi? Pretpostavljam da problem svake osobe počinje na početku, u djetinjstvu. Ali nećemo o tome. Predugačko je. Svi smo narkomani i svi imamo poremećaje pažnje i volje tako da niko neće čitati kilometarske tekstove.

Početak - trava, prvi razred srednje. Aktivno pušim skoro svaki dan već 6 godina. U početku sam znao praviti pauze, po pola godine - godinu, ali u zadnjih 2 godine nisam jednog jebenog dana preskočio. Elem, dosta stvari sam svjesno zajebao i zapostavio, počev od škole, porodice, ljubavi, sebe... Nekako me zlo prati od malih nogu, i inače sam tužan jako još kao i dječak. Pretpostavljam da imam neki hormonski disbalans od rođenja. Ugl. - svi moji poznanici, svi ljudi sa kojima sam odrastao, sve moje komšije, svi ljudi koje viđam u mojoj sredini su narkomani. Jako tužno. Znate sve sami, tako je malte ne u svakoj periferiji svakog grada u BiH, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori... To je ono što mene jebe. Travu pušim i odgovara mi samom, pušim je kući jer me u javnosti radi na loše, a i uvijek sam se osjećao nekako osramoćeno i sa grižnjom savjesti pod uticajem bilo kakve droge, osim trave u svoja četri zida.

Spid sam prve dvije godine izbjegavao, u periodu do nekih 16-17 god, iako mi je bio pred očima jako često i jako kvalitetan spid. U jednom periodu sam posustao i probao - nikad nisam volio ekskurzije (lupanja po par dana), i nikad amfetamin i ni jedna droga na mene nisu imali isti efekat kao na moje nazovimo ih prijatelje. Njih je dizalo, a mene je i spid kao i kokain smirivao, povlačio me u sebe, u svijet izgubljenih ljubavi, nedefinisanih emocija, tuge...Lupao sam se tu i tamo, jednom mjesečno, pa onda odmorim par mjeseci jer me tri-četri linije poremete da nisam dobar narednih 7 dana,. pa onda naleti neko dešavanje pa se lupam možda 2 puta u sedmici, pa odmorim godinu, pa se lupam mjesec dana svake sedmice, jednostavno nema pravila nikakvih kod mene. Ali vjerujte mi da sam nekakva nježna osoba da i ta svaka jebena veče je ostavila posljedice na mene. Gledam ljude deru se po 7 dana, kako funkcionišu, kako žive jbt, ja se jedno veče otrujem pa se raspadam. Bonkase sam pojeo jedno 20 u životu, u razno raznim kombinacijama - nikako mi ne odgovaraju. Poslednji put sam ga pojeo prije dva ljeta, 10 dana sam kao krpa opran posle njega, nemam emocije za rođenu majku posle njega a da dalje ne pričamo.

Kokain isto tako, kako se malo stalo na noge, zarađuje se, pa možeš nekad izdvojiti 50-100KM sa drugarom pa da se počastiš. Uglavnom, ne radi me ko njih. Ne znam što. Jednostavno oduvijek imam taj neki glas razuma u sebi ne znam na čemu da sam, i instant grižu savjest pojeo ja to/pošmrkao. Muka mi je lažnih brzinskih spika, lažnih emocija prouzrokovanih na drogama. Mnoge ljude sam pročitao izdobijane, po njihovim dijelima, riječima, mnogi su mi se zgadili. Gadim se i ja sam sebi vjerujte mi. Volio bih pobjeći iz ove sredine, ali sam u specifičnoj situaciji da ne mogu nigdje odavde. Godine prolaze i moji drugovi su na dnu, a i ja sa njima. Moji prijatelji sa kojima sam se tukao, ganjao prve curice, pušio prve buksne, imao prva pijanstva - ja njih ne prepoznajem. Ostale su samo ljušture. Svi su bili iz nesređenih porodica, ali dobri momci, spremi, jaki, lijepi, vedri i nasmijani. Imali smo sve u tom periodu adolescencije, i pažnju najljepših cura, drugi su nas gledali sa strahopoštovanjem, sve ono što jedno izgubljeno dijete može željeti da izbriše svoje traume, nedostatke, i da se makar na momenat osjeća kao da je na vrhu. Tu je i bila caka, taj lažni vrh nas je sve povukao...

Jako se loše osjećam. Godinama. Najbolje se držim od svih ali se najgore u sebi osjećam. Moje prijatelje sretnem nekad u noćima, po kafanama, roštiljima. Upalih obraza, velikih podočnjaka. Kao iz nekog inata i samodestrukcije kada se sretnemo ispucamo se svi zajedno, kao nekad. Niko više ne priča lažne spike na spidovima... Odavno su svi svjesni da je to sve laž, samo, laž koja je jača od nas svih.

Moj najveći problem je pretjerivanje. Da li zbog tog osjećaja da me ništa ne radi, kao da imam blokator ugrađen. I onda dođe zla noć kad se "omrsim", pa uradim sam tricu dobre koke ili dsa za veče. Kao da se hoću ubiti. Ne mogu gledati to ispred sebe, tražim taj jebeni osjećaj koji droga daje. Znao sam i bacati x puta, u wc šolju, ili kroz prozor ako smo u autu. Ne volim gudryu i svjestan sam da je zlo ali kad je vidim ne mogu je odbiti, i pretjeram i otrujem se, valjda baš namjerno, ne bi lih uhvatio taj jebeni osjećaj o kome svi pričaju...

Jedino što me sredilo je jebeni sub za koji znam da je gori od dopa. I to sam ga pijan uzeo, na nos, na jedno 15 piva. Ne znam šta mi bi. Jedino posle njega nisam imao depresiju i bezvoljnost. I to sam mlacno 2-3 puta. Dop nikad nisam probao, ježim se. Ali neću reći da neću nikad. Jer sve što sam rekao da neću uzeo sam...
E mene baš zanima tvoje detinjstvo. To je bitno...
Drugo- ja sam sad čista, ali dok sam se drogirala isto sam se čudila sa kako malom količinom se ljudi "razbiju" a meni ništa.
Što se tiče tvog straha, imala sam tada u ekipi jednog drugara, jako dobar čovek, dobar dečko, i on nam je pričao da uvek ali baš uvek kad odemo na žurku, ekstazi, spid i vutra, klasika, dok mi svi uživamo njemu celu noć u glavi misli da neće preživeti, da će umreti za sat, dva...
Ja, opet, gledam riba se prekinula i koliko je srećna na pola eksera, ja da bih to postigla treba da zhutam 3 odjednom (jednom se diler lično uplašio...🤣 Gleda čovek ja kupila 4 i 3 odjednom, on bukvalno "zinuo" haha)
Nije smešno uopšte.

Ja sam za razliku od tebe posle prešla na dop, i vrlo brzo mi je ponovo trebalo 3 puta više nego ikome iz društva.
Jednom sam htela da se ubijem dopom, imala nekih 3 i po grama i uzela sve odjednom- probudim se sutradan predveče.
Neverovatno koji kapacitet. Šta reći.
Infamousone
Posts: 7
Joined: Mon Jul 13, 2020 2:34 pm

Re: Začarani krug

Post by Infamousone »

Hvala ti na odgovoru... bio sam napustio forum misleci da nikad niko nece obratiti paznju na moj tekst. I eto, poslije 2 godine, ziv sam, ali u glavi i dalje lud kao i prije. Osjecam se kao da hocu da izadjem iz svoje koze. I sada prozivljavam te periode. Nikad nece stati, svjestan sam.

Citam sta kazes za prijatelja, nisam nikad mislio da cu umrijeti i imao paranoje, jednostavno pretjeram, vozi me sat dva sta god da jeste i onda se vracam u sasvim trezveno stanje propraceno teskim depresijama i camotinjom, griznjom savjesti, vec na zurci. Nisam srecan, i to je ono sto osjetim i nisam se pronasao u dizalicama. (Sreca u nesreci).

Jako tesko za adolescenta je da istraje i odrzi se. Imam sasvim kulturan posao, veliki novac mi donosi, - ali. Kokain i trava. Novac mi je dao tu neku slobodu za kvalitetnije zurke, e onda ide nadrazivanje svih receptora - top destinacije, hedonizam u svakom mogucem smislu, ali i dalje ne posustajem.

U kakvom sam problemu sada:

Eskiviram zadnjih par mjeseci sve moguce pozive, zurke itd. Desava se da sam se povukao u 4 zida i radim, lezim i duvam i fantaziram o nekom boljem zivotu. Spreman nisam da zagazim u taj normalan zivot, fali mi ljubav, koju sam trazio na pogresnom mjestu, nazalost. Bilo je tu dosta djevojaka po tim gudraskim krugovima koje su i izrazavale naklonost ka meni, medjutim nekako sam se uvijek vodio da djevojka zavisnik pa makar od marihuane ne moze biti odana, jer sam ja po sebi i po drugima vidio da bilo kakva zavisnost unistava svaku ljudsku mogucu barijeru postenja i obraza koju nosimo u nama samima od nasih porodica i vaspitanja. Trazio sam postenu curu i postenog druga medju kurvama i narkomanima. Zvuci surovo ali svjesni ste vi svega, prosli ste sve i vidjeli da manje vise u ovoj prici nema ljudstva i prijateljstva.

Sjebao sam fizicki izgled dosta, i zdravlje uopsteno od lokanja i nekretanja, posao mi je takav da sjedim a umjesto da se bavim nekim aktivnostima posle posla ja ili duvam ili smrcem i pijem vikendom.

Sta se desava, evo eskivirao sam unazad sve feste i proslave, ali mene vise poremeti to sto ne odem na te zurke i nove godine da izgubim volju za zivotom i radom i poslom i svim, i samo lezim u kuci i patim i jedem sebe sto nisam otisao tu i tu. A i kad odem znam da nije nista novo sto nisam vidio.

Svjestan sam sam svega, i od prilike znam sta mi je ciniti, razmisljam o promjeni grada, medjutim, prije toga bih trebao odjebati sve "prijatelje", a imamo samo jedno zajednicko - zavisnost.

Mimo toga u bliskoj porodici imam heroinskog zavisnika, koji isto tako ima "filmove" (kako ih on i ja duhovito nazivamo) bori se po 6 - 7 mjeseci, i cim se popravi psihicko i fizicko stanje - slijedi rokanje kao nagrada, i opet u predskolsko :)

Koliko god da volim te neke ljude konstantna ta atmosfera depresije, negativnosti, zavisnosti koja crpi dusu. Evo sad je 4. Januar, ja lezim od 29.12 u svojoj sobi, i mislim da mi misici krecu da zakrzljavaju.

Tesko je ljudi, koliko god da ima tuznijih sudbina ovde, znate onaj osjecaj kada bi ste vristali, pobjegli od sebe, od ljudi, sve ih zaboravili, a isto tako vas jede osjecaj da cete ih tako sve izdati i napustiti...
User avatar
W.White29
Posts: 78
Joined: Fri Sep 28, 2012 2:49 pm
Location: RS

Re: Začarani krug

Post by W.White29 »

Cini mi se da u BiH nikad nije bio veci problem s brzinama nego li zadnjih par godina,a razlog?Seljaci,krkani, najveci iz pripizdina su otkrili cari kokaina i ostalih amfetamina.Nema vise ovo-ono mjesto,tu se uzima tu ne.Na techno partijima i koji se izdesavaju se ljudi manje udaraju nego li na folkeraj,ili nekim obicnim festama kaficima,mjestima gdje izlaze kojekakve starlete,ministri,njihovi savjetnici,sluzbenici itd.Sto je najgore,iz prica i od prijatelja znam da se ti ljudi javno hvale kako su se i kakvom robom odradili.Pa direktora najveceg klinickog centra ovdje u RS zovu Vlado Crta.
yasujirozu
Posts: 1701
Joined: Sun Feb 01, 2009 10:00 pm

Re: Začarani krug

Post by yasujirozu »

nije BiH tu nikakav izuzetak, svugdje u svijetu je tako - kapitalizam na steroidima u kom živimo, indukuje i proliferaciju droga koje prate njegovu mahnitost, a to je upravo spektar brzina/dizalica...
SqZWLL:$
Posts: 2
Joined: Fri Jan 21, 2022 4:32 pm

Re: Začarani krug

Post by SqZWLL:$ »

Pozdrav i tebi braton.
Prije svega jako lijepo i skladno napisana prica, nemoj se samo pogresno nafurati da si tako rjecit i virtuoz zbog uzimanja gudre :roll:
Ovdje je 1g dsa 10KM a u Njemackoj 100e , neces dsom naci high nadrogiranosti u BiH koliko god pokusavao, mozes jedino ako znas dobro lagat sebe ko tvoji frendovi sto znaju 😁
Nije ista cistoca 2% i 30% , sta li jebu ovih ostaloh 98 :(
Cinis mi se pametnijim i sposobnijim od 70% ljudi nacinom koji se izrazavas ,zasto to i pomislit bacit u vodu zbog neke mahalske random raje koja te zadesila a i ove nase smjesne BiH okoline. Mene koka isto uspavljuje ( s obzirom da je to cajkerska gudra ) nije mi zao i ne treba da me radi :D .
Mogu te nesto pitat, Da se drogiras 3 4 puta godisnje kvalitetnom robom na nekom dobrom festu pravo,da imas para ovo ono bi li ti bilo lose il dobro
Infamousone
Posts: 7
Joined: Mon Jul 13, 2020 2:34 pm

Re: Začarani krug

Post by Infamousone »

Ovako kako je krenulo, ne znam gdje cemo stici. Droga vise nije tabu nego je cak i pomodarstvo, kao sto rekoste prije mene. Kako objasniti djeci posljedice? U kakvom okruzenju dizati svoju djecu, da li pricati o svojoj djeci uopste?

Tu temu na stranu, sada bi mi trebala ozbiljnija pomoc.
Naime moja bliska osoba iz porodice kao sto rekoh gore u postu je heroinski zavisnik, intravenozni, sa dijagnozom hepatitisa c.

Sve je probao i propisane psihotike dodatne koji mu nisu odgovarali, kaze da je najbolji na 2 mg suboxona (na nos) (cetvrt tablete) dnevno. Funkcionise, nasmijan je, vidim ja po njemu. Izlazi, nema problema sa paranojama krizama itd, cak tu i tamo baci trening. Tuzno zvuci ali bolje mi ga je gledati na subotexu nasmijanog i onakvog kakav je prije bio dok nista nije koristio nego na ksalolu trodonu i nekim doktorskim psihoticima koji su pravili biljku od njega.

Da li je ova kombinacija (subotex na nos + hepatitis c) smrtna, jer mi je logicno da sub unistava jetru, a njegova je vec osusena, da li moze ovako funkcionisati neko vrijeme?

Sto se tice pitanja gore, 3-4 puta godisnje, ne brate. Sebe ne zamisljam tako u buducnosti, pomisao na te zurke mi budi nervozu i anksioznost, nemir u meni. Hocu porodicu, miran i skladan zivot daleko od svih ovih zombija iz proslosti.

Vjerujem da trava me dosta jebe u mozak, uskoro planiram vidjeti cbd hedovi da li mi odgovaraju posto mi samo i taj efekat opustanja treba, bez promjena u glavi.(napusenosti) koja mi pravi paranoju depresiju manjak volje za poslom zivotom i zenama.
Ausername
Posts: 185
Joined: Wed Jun 09, 2021 4:53 pm

Re: Začarani krug

Post by Ausername »

Infamousone wrote: Wed Feb 16, 2022 5:45 pm Ovako kako je krenulo, ne znam gdje cemo stici. Droga vise nije tabu nego je cak i pomodarstvo, kao sto rekoste prije mene. Kako objasniti djeci posljedice? U kakvom okruzenju dizati svoju djecu, da li pricati o svojoj djeci uopste?

Tu temu na stranu, sada bi mi trebala ozbiljnija pomoc.
Naime moja bliska osoba iz porodice kao sto rekoh gore u postu je heroinski zavisnik, intravenozni, sa dijagnozom hepatitisa c.

Sve je probao i propisane psihotike dodatne koji mu nisu odgovarali, kaze da je najbolji na 2 mg suboxona (na nos) (cetvrt tablete) dnevno. Funkcionise, nasmijan je, vidim ja po njemu. Izlazi, nema problema sa paranojama krizama itd, cak tu i tamo baci trening. Tuzno zvuci ali bolje mi ga je gledati na subotexu nasmijanog i onakvog kakav je prije bio dok nista nije koristio nego na ksalolu trodonu i nekim doktorskim psihoticima koji su pravili biljku od njega.

Da li je ova kombinacija (subotex na nos + hepatitis c) smrtna, jer mi je logicno da sub unistava jetru, a njegova je vec osusena, da li moze ovako funkcionisati neko vrijeme?

Sto se tice pitanja gore, 3-4 puta godisnje, ne brate. Sebe ne zamisljam tako u buducnosti, pomisao na te zurke mi budi nervozu i anksioznost, nemir u meni. Hocu porodicu, miran i skladan zivot daleko od svih ovih zombija iz proslosti.

Vjerujem da trava me dosta jebe u mozak, uskoro planiram vidjeti cbd hedovi da li mi odgovaraju posto mi samo i taj efekat opustanja treba, bez promjena u glavi.(napusenosti) koja mi pravi paranoju depresiju manjak volje za poslom zivotom i zenama.
Ovo prvo- Pomodarstva.

Nego sam izdvojio ovo drugo-meni isto tako.Kada sam pisao o treningu,govorili su da lažem. Konačno mogu da se opustim od hejtera i da pišem slobodno.Takođe "bacim trening tu i tamo".
Bio sam se skinuo i već 5-ti dan sam namerno vežbao što više, da mi kroz znoj iizađu svi otrovi.Nije mi tesko palo jer imamo brat i ja neku vrstu teretane, dovoljno da ne moram da idem do-nazad.
Mogu trenirati i urađen.
Meralis
Posts: 1
Joined: Thu Feb 24, 2022 8:32 pm

Re: Začarani krug

Post by Meralis »

Uf stari,bas me bacila u razmisljanja ova tvoja prica i svacan koliko smo svi iz ovih krugova isti,svih nas jebe isto zlo samo na razlicitima levelima. Ja i ti smo izgleda na istome levelu zato san se voliko i poistovjetila. Isto u djetinstvu sve pocelo naopako ali to je sad nebitno. Pocela san sa 17 i tih prvih godinu dana san bila najgora u drustvu,heroin nikad probala hvala Bogu ali zato po partiju bi znala po 4 bonbona drmnuti,peticu spida pomisano sa ketaminom i svima zivima sranjima. U to doba imala san svega 43 kile na svojih 168 cm. Kako je ovdi kod nas popularan garden,festival na koji dolaze englezi tamo od njih smo znali nabaviti svega a jedno vrime je bija popularan "G" odnosno droga za silovanje. Na Gardenu smo ja i prijatelji znali redovito pasti u komu od njega ali to nan je posli postalo normalno i niko vise nije obraca paznju, bilo je samo "ma probudice se posli pusti ga". Te godine san stalno bila po partijima i to mi je bija zivot,postala san "poznata" partijanerica,nije bilo partija koji bi proša bez mene. Povuklo me to sve za cas posla. Eto ukratko opisano koliko je hard core to razdoblje bilo i koliko mi je prominilo zivot i psihu iz korjena. Vec nakon godinu san pocela smanjivati,nije bilo toliko bolesno ali opet san se znala jos uvik naci na afterima u teskima rupetinama kod ljudi koji su duplo stariji od mene i koji nemaju zivote. Jednu vecer smo ja i decko drmnuli neku drogu na nos nalik kristalima nesican se kako se zvala ali neki prijatelj je nabavija,ugl to sad i da zelis naci nebi moga. I tako uradili se i imali halucinacije svakakve. Nakon toga dva tjedna san bila u opasnima paranojama nisan mogla spavati sama,trzala san se na svaku malu,imala san paralize snova redovno itd.

Malo po malo pocelo mi se sve vise gaditi,napunila san 19 i imala san zelju da stanem sa svime ali posto je decko jos uvik bija u tome i vecina drustva i dalje san ostajala u svemu ali neusporedvo je to sve bilo sa onim kad san imala 17.

E onda san dozivila prvi panicni napadaj i drmala me anksioznost generalizirana a o socijalnoj da ne prican. Povukla san se od svih u sebe,i u kucu iz koje nisan izlazila. Nisan mogla pricati sa ljudima drmali su me opasni strahovi,bilo me strah do dućana izaci da ne sretnen nekoga poznatoga i da ne dozivin panicni napadaj zbog soc.anks.

Zivot mi je posta nemoguc,nisan mogla tako nastaviti dalje i prijavila san se psihijatru koji mi je prepisa antidepresive na kojima san vec 4tu godinu i koji su mi spasili zivot. Takoder dobila san tablete za smirenje koje su mi preporucene da uziman svaki dan ali nikad to nisan radila jer znan kako lako se postane ovisan. U pocetku san ih u prvih mj dan znala uzeti 10ak puta a sad znan po 3 miseca ne uzeti nijednu onda ih uzmen slj misec mozda dva tri put pa onda opet ne itd.

Ugl moja sadasnja situacija sa ovisnoscu je ni vamo ni tamo. Isto ka i ti po 2-3 miseca nista ne uzmen,doveden psihu ured taman i onda nakon toga slucajno se desi da se naden u krivome drustvu u krivo vrime i op,potegla opet 5 crta. Bombone ne nisan uzimala 4 godine onda se desilo proslo lito jednu vecer da smo ja i prijateljica isle na garden i drmnula san 2. Najvise sta san apstinirala je bilo nekih 6 miseci. Mislin i sad kad se dogodi nikad necu prjeci tu granicu da potegnen vise od 5 crta u jednoj veceri ali eto gadi mi se vise ovaj zivot i ovaj zacarani krug,pitan se ocu li ikad moci skroz bez toga sranja. Nista mi lipo u tome nije,i cak me nakon svi tri ure svaki put pocnu paranoje drmati na tome i isto ka i ti paden u depresiju griznja svjesti itd. Onda moran popiti 3 tablete za smirenje u šucu da bi mogla zaspati. Ma fuj. I to dolaženje sebi po 4 dana. Onda jos pola miseca da bi se skroz vratija svoma rutinama normalnoj psihi ucenju i treninzima-i to samo zbog jedne jebene ne promisljenje veceri.

Neznan. Volila bi piti to sranje od blokatora ili inekcije primati ali ubila bi se da moja doktorica opce prakse to zna jer ovo je jako jako mala sredina i nezelin biti zapecatirana i stigmatizirana. Tek da moji to saznaju...pa ne znan sta bi si napravila.

Eto ako ko ima kakav savjet dobro bi mi dosa. Trenutna situacija je da zavrsavan višu školu,odlazin u teretanu,iman stalan posa i sve,samo eto kazen svako malo pokliznen i mislin da svaki put to ostavi malu posljedicu na moju psihu plus ja san na terapiji antidepresivima tako da mislin da nebi ni smila to dvoje mišati.
Last edited by Meralis on Thu Feb 24, 2022 9:41 pm, edited 3 times in total.
Infamousone
Posts: 7
Joined: Mon Jul 13, 2020 2:34 pm

Re: Začarani krug

Post by Infamousone »

Ne znam sta da ti kazem, rado bih ti dao savjet a nemam ga ni za sebe. Trenutna situacija, ne pusim 5 dana travu i umirem od dosade.

CBD pusio i 0 bodova, nista, samo me nadrazi miris i ukus da zapalim pravu.

Uvijek sam bio protivnik tableta od malih nogu (apsurd sta sam sve unio u sebe), da cak trpim glavobolju necu da popijem kafetin, a vamo proslo kroz mene sve i svasta... Kontradiktornost opisuje moj zivot. Iz krajnosti u krajnost.

Opet lezim ljudi evo 5ti dan, osjecam se rastereceno, imam vise volje kad ustanem, ali NEMAM GDJE POSLE POSLA??? Zasto? Zato sto sam se okruzio narkomanima i jedini nacin da ne padnem u iskusenje je da ne izlazim na ulicu.

Sad, u neizlaznoj sam situaciji. Niti mogu zivjeti ovde, da budem non stop u sobi i strejt, niti mogu izlaziti i rokati se cime god jer sam i tu poremecen u najavi.

Jedina stvar koja me smiruje je religija, definitivno pored porodice i fizicke aktivnosti neizbjezan trokut uspjesne pobjede nad porocima i toksikomanijom.

Pogotovo sto i dalje vidim prijatelje koji sve vise i vise prsavaju, idu u zatvore, bolnice itd. Umjesto da budem zahvalan sto je mene ta casa mimoisla ja upadam u neku camotinju zbog sveopste situacije.

A da na to dodamo kao slag na tortu ovu opstu neizvjesnu situaciju u svijetu, evropi pa i kod nas na balkanu.

Mater im jebem, ne mozemo se sami sa samim sobom izboriti, a oni nam pakuju stradanje i ratove.

Ne predajte se ljudi, sta da vam kazem.
Post Reply