Requiem for a Dream

Na ovom forumu možete ispričati svoju ispovijest, od početka do kraja. Alkoholičari, ovisnici, suovisnici, svi ste dobrodošli. Samo ispovijesti, molimo Vas da ne pišete komentare i odgovore.

Moderator: sanela

User avatar
Caty
Posts: 681
Joined: Thu Apr 20, 2017 8:54 pm

Re: Requiem for a Dream

Postby Caty » Wed Sep 20, 2017 8:39 am

Divno napisano :( to ume i moze samo majka,.ja sam sad majka jednog malog dečaka i znam da bih život dala za njega,.ne mora nikad hvala da mi kaze, to majke rade,.one daju bezuslovno i ne traze nista za uzvrat. Ona je to radila i radice dok je živa jer tako želi, lepo je sto si ti shvatila sve to i sto sada imas zelju da joj se nekako oduzis i izvines, ali sve to ona zna i vidi i samim tim sto si danas dobro, to je za nju najvece HVALA.
P.S. Nadam se da si dobro, javi da li si na terapiji ili strejt ili... nisam u toku. Uskoro se i ja skidam sa terapije nadam se da cu uspeti.......

User avatar
motivation
Posts: 85
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Requiem for a Dream

Postby motivation » Sat Sep 23, 2017 10:33 am

Pozdrav Caty, i svim ostalim na forumu..
znas, na terapiji sam sluzbeno, ali nikako da ostvarim neku duzu apstinenciju. Zato me i progoni krivnja i zal.
I ne, stara to ne vidi i ne zna. Nikad joj nisam rekla, a recidivima na koje sumnja, samo realizujem ono o cemu sam govorila u predhodnom postu.
SAd ono "sta bi bilo-"kad bi bilo" sve, to dodje prazna prica. Cinjenice su cinjenice. I moze postati jednog dana to "kad bi bilo", moze se realizovati, ali treba UCINITI nesto, bez puno filozofije. Do tada, sve je to samo odljevanje iz prepune case..tek da si covjek malo olaksa. nekad ti dodje i da se malo naruzis.
Ti vjerovatno, cista na terapiji samo.. (za 70% misaona imenica). Kad covjek promijeni nacin zivota, usvoji nove navike, dok je na terapiji, time napravi sve preduslove za lakse skidanje sa terapije. Jos imas malca, bas najbolji motiv.
Vladati nad sobom najveća je vlast.

User avatar
Caty
Posts: 681
Joined: Thu Apr 20, 2017 8:54 pm

Re: Requiem for a Dream

Postby Caty » Sat Sep 23, 2017 5:21 pm

Pa iskreno meni je ta terapija prvo pravo navlacenje, ja nikad nisam bila zagrejana za dop i valjda spadam u onih 3% koji se ne navuku :P mislim cinjenica je da stvara fizicku zavisnost ali psihicki se nisam nikada navukla jer sam ga ceo zivot mrzela iz dna duse a opet sam nekako i sama usla u tu pricu iz potpuno drugih razloga. Onda sam pocela sa bupom i to je bilo to, to mi se svidelo verovala ili ne mnogo vise nego dop, duze dejstvo, lepse,.cistije, normalnije, nema kljucanja, nema izvaljivanja kod drugih ljudi, maltene dva dana sam super puna energije, vesela, i sve naj. I tako ostah sa njim u ljubavi vec 3god... iskreno tesko mi je islo spustanje doze , to mi valjda najteze pada ali resila sam i skinucu se, inace ce potrajati predugo....
Cuvaj se, probaj da budes samo na terapiji, znam ljude i.to mnogo njih koji su tako zavrsili sa dopom za sva vremena, to je uz bup vrlo moguce samo reci sebi da mozes! Probaj autosugestijom, tako ja radim :)

User avatar
motivation
Posts: 85
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Requiem for a Dream

Postby motivation » Tue Jan 09, 2018 7:07 pm

https://www.youtube.com/watch?v=48SSHYEXZ-s
Ti si vjetar, ja sam plamen..
jedna kap sa neba kane,
ugasi me-probudi me
ja ozivim kad nestanem..

Milion rijeci iz mene navire,ko probudjeni vulkan u grudima, ko bujica vode, da se prelije, ali kao da ima neka brana i nista ne izlazi osim uzdaha. A i on mi je previse otrcan, pa ostane samo sutnja. Sta reci sto put ispricanu pricu, istu a opet mi neda mira. Da kunem i psujem, koga? Da se zalim, kome? Vrijeme vratit ne mogu, sve izgleda kao daleka proslost a buducnost jos je dalja. Umorilo me da padam i da ustajem, a ko da sam osudjena na to iznova i iznova..Ne znam da li vise i da se nadam, kad pogledam u sebe vidim jedno- isto.
Osvane tako nekad dobar dan, dvadeseti ili trideseti u nizu i onda samo jedan trenutak kad odbacim sve razumno, a povuce me jedna nit tako jako i prokleto i opet vrati u pakleno grotlo. Budem svjesna svega, kao na kantaru debelo teza jedna strana ona za "protiv" i nasuprot nje na onoj "za" tek perce stoji i to perce pretegne.. Osjecam kao da vidim svoju pamet i svoj razum, sa svim moralnim i ispravnim odlukama kako ide pored mene, milion opomena i iskustava, milion rijeci i molitava, s jedne strane stakla i sebe s druge strane kako vec gazim u sutrasnje kajanje.Onda psujem i pljujem sto sam ja ja i sto sam takva kakva sam.
Heroin je savrsen ljubavnik, onaj skim varas samocu, nezadovoljstvo, momka ili djevojku, on je zamjena za obitelj, on je zaljubljenost.Sa njim si bog, guru, kralj sa njim varas zivot a on vara tebe. I u biti je sve jedna velika farsa i prevara. A ljubav je slijepa i ne vidis.. I kad progledas, zaljubljenost te toliko obuzme da odbacis sve realno i razumno stvoris svijet u kom postojis samo ti i on-Heroin.
Kao mracni carobnjak koji te zacara i kad ga mrzis, mrzis ga zato sto ga volis. I ponizis se kao sto se nikad nebi ponizio, srozas se na najgore grane zbog malo sugave prasine..
I nekad shvatis da to nije nacin da se zivi, to je nacin da se umre.
Vladati nad sobom najveća je vlast.

User avatar
motivation
Posts: 85
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Requiem for a Dream

Postby motivation » Tue Jan 16, 2018 8:26 am

Koje ja gluposti pisem to nije normalno.. haha. tako se iznenadim, kad naidjem na svoje izjave. :roll: :D
u glavi se roje paranoje, ko je koja krvna grupa, da li ce progutati nas crna rupa
p.s.
sad ce mi godisnjica na forumu :D Sanela sta`s mi kupit ? hah
Vladati nad sobom najveća je vlast.

User avatar
motivation
Posts: 85
Joined: Fri Jan 23, 2015 10:23 pm

Re: Requiem for a Dream

Postby motivation » Tue Jan 30, 2018 3:07 am

Pitam se, koliko se nas teskih ovisnika o heroinu, koji smo trenutno u raznim fazama narkomanije ( na OST-u, ili šaramo nebitno) zapita, "kada sam se zadnji put iskreno i od srca ismijao/la"? Razbijeni ili ne, cisti na terapiji kad smo se pošteno veselili ili ismijali. ? Kad god udjes u neko stanje, izvjesni nazvacu "stabilni" vremenski period tj bez oscilacija, pod cim ne mislim na trku-frku oko seme, planiranja, potrage, nego na onaj mirniji period kad pijes ili redovno terapiju vise dana, pa te ona u potpunosti pokriva, cini funkcionalnom osobom euforicnog raspolozenja - ili si se obezbijedio poslije plate docepao se kave love, i imas robe nekoliko dana, pa ujutro kad ustanes, nema brige.. nebitno furas ili ovaj ili onaj period, i kad se dogodi da se to jutro ustanes dobar si, ali skocis da si s merakom skuhas kafu, pjevusis i pleses dok je pravis.. pogledas jutarnje vijesti, i taj dan furas pozitivnu energiju, od srca se smijes, i posve si raspolozen i otvoren prema sebi i drugima ? Koliko dugo se to nije dogodilo ? I da li se nekad i kako cesto dogodi ?

Mislim, uzmimo u predpostavku da sve stima? Ako pijes th, kad te ekstra pokriva, par dana, ili se gudriras, 5-6 dana, imas i ne brines za sutra znaci dobro ti, a opet se ponasas, djelujes i izgledas kao nekakva neaktivna cahura kao da ti nije ni dobro ni lijepo.. Sve si nekako u toj mutnoj kolotecini ono kako te voda nosi bez ikakve pozitive i kad ti je sasvim vrh. To nesto razmisljam vec par dana, da se 3 godine nisam smijala. ( Msm nasmijesis se ti, nisi ko grob, ali nije to to) I kad sam uradjena ili ne ili kad sam stabilna na bupu kao da sam zaboravila da se smijem, zaboravila neke oblike osjecanja i ponasanja. Bez obzira sto sam dobro, unutra vrh sve je tako pasivno.. I cudno mi je sta vise u tim stanjima dobrote ne kuliram slusajuci mjuzu, dok obavljam nesto sto uobicajno radim i sto mi pase, sto ne pjevusim ko nekad dok kuham kafu ili crtam, sto se ne smijem ko nekad.. ( a znala sam se kocenit od smijeha, )
Nevjerovatno je to sto smo zaboravili da se dobro osjecamo i kad se stvarno tako osjecamo.. I sto se ona frka trka od sekiracije kad se boris da ne upadnes u krizu, sto se taj obrazac ponasanja kolotecina prenese i onda kad si sasvim super.
Sto sam zaboravila da komuniciram s rajom, zaboravila socijalilno ponasanje, zaboravila pozitivnu energiju, zaboravila bit vesela i razdragana zaboravila se zabavljati, zaboravila se smijati i kad sam vrh sredjena, pa mi je vrh dobro, i kad sam vrh dobra euforicna na terapiji i kad ne brinem kako cu se obezbijedit za sutra i prekosutra, ne brinem a ponasam se isto. Nema vise one otvorenosti, kao zatvoren u nekoj staklenoj kugli i nista ne dopire do tebe... Cudno je to sta sam sve zaboravila...
i jos, sve vukove iz mog copora, kojeg god sretnem ma gdje bili, na terapiji, na semi, na ulici, u kaficu, isti alzheimer napada. Kao da su zaboravili zivjeti, nego tek tako proticu dani... u nekakvoj sjenci, kao odraz u vodi.. kao s druge strane ogledala..
Vladati nad sobom najveća je vlast.


Return to “VAŠE ISPOVIJESTI”

Who is online

Users browsing this forum: No registered users and 3 guests