Postby motivation » Tue Jan 30, 2018 3:07 am
Pitam se, koliko se nas teskih ovisnika o heroinu, koji smo trenutno u raznim fazama narkomanije ( na OST-u, ili šaramo nebitno) zapita, "kada sam se zadnji put iskreno i od srca ismijao/la"? Razbijeni ili ne, cisti na terapiji kad smo se pošteno veselili ili ismijali. ? Kad god udjes u neko stanje, izvjesni nazvacu "stabilni" vremenski period tj bez oscilacija, pod cim ne mislim na trku-frku oko seme, planiranja, potrage, nego na onaj mirniji period kad pijes ili redovno terapiju vise dana, pa te ona u potpunosti pokriva, cini funkcionalnom osobom euforicnog raspolozenja - ili si se obezbijedio poslije plate docepao se kave love, i imas robe nekoliko dana, pa ujutro kad ustanes, nema brige.. nebitno furas ili ovaj ili onaj period, i kad se dogodi da se to jutro ustanes dobar si, ali skocis da si s merakom skuhas kafu, pjevusis i pleses dok je pravis.. pogledas jutarnje vijesti, i taj dan furas pozitivnu energiju, od srca se smijes, i posve si raspolozen i otvoren prema sebi i drugima ? Koliko dugo se to nije dogodilo ? I da li se nekad i kako cesto dogodi ?
Mislim, uzmimo u predpostavku da sve stima? Ako pijes th, kad te ekstra pokriva, par dana, ili se gudriras, 5-6 dana, imas i ne brines za sutra znaci dobro ti, a opet se ponasas, djelujes i izgledas kao nekakva neaktivna cahura kao da ti nije ni dobro ni lijepo.. Sve si nekako u toj mutnoj kolotecini ono kako te voda nosi bez ikakve pozitive i kad ti je sasvim vrh. To nesto razmisljam vec par dana, da se 3 godine nisam smijala. ( Msm nasmijesis se ti, nisi ko grob, ali nije to to) I kad sam uradjena ili ne ili kad sam stabilna na bupu kao da sam zaboravila da se smijem, zaboravila neke oblike osjecanja i ponasanja. Bez obzira sto sam dobro, unutra vrh sve je tako pasivno.. I cudno mi je sta vise u tim stanjima dobrote ne kuliram slusajuci mjuzu, dok obavljam nesto sto uobicajno radim i sto mi pase, sto ne pjevusim ko nekad dok kuham kafu ili crtam, sto se ne smijem ko nekad.. ( a znala sam se kocenit od smijeha, )
Nevjerovatno je to sto smo zaboravili da se dobro osjecamo i kad se stvarno tako osjecamo.. I sto se ona frka trka od sekiracije kad se boris da ne upadnes u krizu, sto se taj obrazac ponasanja kolotecina prenese i onda kad si sasvim super.
Sto sam zaboravila da komuniciram s rajom, zaboravila socijalilno ponasanje, zaboravila pozitivnu energiju, zaboravila bit vesela i razdragana zaboravila se zabavljati, zaboravila se smijati i kad sam vrh sredjena, pa mi je vrh dobro, i kad sam vrh dobra euforicna na terapiji i kad ne brinem kako cu se obezbijedit za sutra i prekosutra, ne brinem a ponasam se isto. Nema vise one otvorenosti, kao zatvoren u nekoj staklenoj kugli i nista ne dopire do tebe... Cudno je to sta sam sve zaboravila...
i jos, sve vukove iz mog copora, kojeg god sretnem ma gdje bili, na terapiji, na semi, na ulici, u kaficu, isti alzheimer napada. Kao da su zaboravili zivjeti, nego tek tako proticu dani... u nekakvoj sjenci, kao odraz u vodi.. kao s druge strane ogledala..
Vladati nad sobom najveća je vlast.
to ume i moze samo majka,.ja sam sad majka jednog malog dečaka i znam da bih život dala za njega,.ne mora nikad hvala da mi kaze, to majke rade,.one daju bezuslovno i ne traze nista za uzvrat. Ona je to radila i radice dok je živa jer tako želi, lepo je sto si ti shvatila sve to i sto sada imas zelju da joj se nekako oduzis i izvines, ali sve to ona zna i vidi i samim tim sto si danas dobro, to je za nju najvece HVALA.
mislim cinjenica je da stvara fizicku zavisnost ali psihicki se nisam nikada navukla jer sam ga ceo zivot mrzela iz dna duse a opet sam nekako i sama usla u tu pricu iz potpuno drugih razloga. Onda sam pocela sa bupom i to je bilo to, to mi se svidelo verovala ili ne mnogo vise nego dop, duze dejstvo, lepse,.cistije, normalnije, nema kljucanja, nema izvaljivanja kod drugih ljudi, maltene dva dana sam super puna energije, vesela, i sve naj. I tako ostah sa njim u ljubavi vec 3god... iskreno tesko mi je islo spustanje doze , to mi valjda najteze pada ali resila sam i skinucu se, inace ce potrajati predugo....
