DRUGI DIO - MISLI-IDEJE-SNOVI

[mustafa]

Svi mi intuitivno znamo sta su misli,ideje i snovi. Obicno je da mi nase razmisljanje uzimamo "zdravo za gotovo" i rijetko istrazujemo te procese na malo dublji nacin.
Mozda bi to trebali cesce ciniti?

STA SU KOGNICIJE?

Kognicije ( rijec potice od latinske rijeci Cognitio sto ukratko znaci Znanje) su ideje,snovi,vizije,sjecanja,percepcije i drugi procesi koji se odvijaju u nasim osjetilima.
Kognicije nisu samo verbalna formulisanja, vec mnostvo mentalnih dozivljaja i iskustava. Ti se procesi odvijaju u nasim mentalnim osjetilima, cesto njih vise odjednom.
Primjer:
Jedna zena sjedi u sobi i plete dzemper. U isto vrijeme planira rodjendan za svoga malog sina. U isto vrijeme dok ona planira naviru sjecanja od prosle godine i planiranja za taj rodjendan. Slike i sjecanja se redjaju. Dok se svi ti mentalni procesi odvijaju, ona je sasvim svjesna svega oko sebe. Kada bi ona cula svoje dijete koje place, ona bi u istom momentu bila spremna da odluci zasto i odakle ona cuje plac. Ona bih odmah mogla sebi predstaviti scenario o tom dogadjaju i sta se moglo dogoditi. Za sve ovo vrijeme u toku samo nekoliko minuta ona dozivljava cijeli niz kognitivnih procesa; sjecanja,predpostavke, i vizije sta je moglo uzrokovati djetetov plac.

KOGNICIJE I OSJECAJI

Nasa sjecanja su uvijek nijansirana nasim iskustvima.
Zena koja je gore navedena moze imati osjecaje povezane sa svojim sjecanjima, ugodnim ili neugodnim.
Obicno su kognicije nijansirane osjecajima, ali jedan dio kognicija je neutralan.
Dok je na primjer zena planirala koliki broj papirnih tanjura mora kupiti za sinov rodjendan nisu nikakvi osjecaji postojali povezano sa tom mislju.
Jedan dio naseg razmisljanja je regulisan specijalnim zivotnim uslovima i pravilima koje smo naucili tokom naseg zivota. Zena koju sam ja uzeo kao primjer sigurno je planirajuci rodjendan mnogo puta pomislila "morala bih" ili "da li bi trebala".
"Moram napraviti dobar rodjendanski provod za djecu inace ce me komsije ismijavati"
"Trebala bi mozda sama zamijesiti sve kolace i tortu , inace nisam dobra majka i domacica" i tako dalje.
Ovo su tipicni primjeri koji ukazuju na koji nacin je nase razmisljanje usko povezano sa nasim principima i osjecajima ,kada smo mi u pitanju ali i nas opstanak.

KOGNICIJE I "TIHO ZNANJE"

Osoba u mojem primjeru nije svijesna o svim kognitivnim procesima koji se odvijaju u njenom mozgu.
Ona plete dzemper ujedno planirajuci rodjendan. Ako bi je ja zamolio da mi objasni kako se ti procesi odvijaju ona mi ne bi mogla to objasniti ili bi joj to bilo tesko za objasniti. Kada se jednom ranije u zivotu naucila plesti naucila se to prakticnim primjerom nekoga u njenoj blizini. Nakon toga se ta sposobnost "automatizovala" uz pomoc treninga.
Znanje o pletenju je postalo "tiho znanje".
Voziti biciklo, plivati ili svirati klavir su jos neki od primjera tog "tihog znanja". Neke od nasih kognicija su samo djelomicno jasne u nasoj svijesti. Zena koju navodim kao primjer je mozda samo polu svijesna cinjenice da ce ispasti losa majka i domacica ako ne napravi kolace ili tortu svojerucno.

KOGNICIJE SU PRIVATNE

Kognitivni procesi koji se odvijaju u nasoj svijesti su privatni. Niko ne moze "posjetiti" tudji mozak. Da bi saznali kako neko razmislja mozemo upotrijebiti verbalni jezik, jezik tijela, ili (sto se na zalost cesto desava) nagadjati t.j "citati misli"???
Nasa sposobnost komuniciranja je obicno do te mjere ogranicena i sa lakocom se desava da se ni malo ne razumijemo. Takva nerazumijevanja i poteskoce da razumijemo druge su cesti uzroci trazenja
psiho-terapijske pomoci.

NA KOJI NACIN SU KOGNICIJE VAZNE PRI KOGNITIVNOJ TERAPIJI I KOGNITIVNOJ OBRADI PROBLEMATIKE

Nasa razmisljanja nisu uvijek racionalna, nasa komunikacija nije uvijek razumna i iskrena. Mozda je uzrok tome nas usvojeni nacin zivota, automatsko razmisljanje, u koje vjerujemo ali ne i razumijemo u svakoj situaciji.
U kognitivnoj terapiji mozemo primjetiti da te pojave cesto uzrokuju tugu i razne simptome , ali takodje cine vazne alatke pri terapiji.
Ponekad dozivljavamo kognicije automatske prirode, bez da smo imali za namjeru da razmatramo situaciju.
Aaron Beck koji je jedan od uglednika u okviru kognitivne terapije u svijetu, poceo je takve misli da naziva automatskim mislima.
Kao za primjer mozemo ponovo navesti zenu koja planira rodjendansko veselje i mozda cuje svoje dijete koje vice. Automatska misao u datom trenutku moze imati razne karaktere.
Normalno je da majka reaguje u takvoj situaciji automatski, ona se mora pobrinuti o djetetu te takodje ustanoviti zasto dijete vristi. Postoji mogucnost da majka analizira nivo i vrstu vriska kod svog djeteta i na taj mozda zakljuci da nije nista opasno.
Neka druga majka bi ovu situaciju odmah shvatila kao katastrofalnu.
Osoba koja uvijek ocekuje de se nesto uzasno desi ce uvijek u svojoj automatskoj viziji vidjeti svoje dijete u katastrofalnoj situaciji. Bilo to opravdano ili ne.
Pojavice se automatske slike vlastitog djeteta koje se valja u vlastitoj krvi ili tome slicno.
Za ovu osobu znaci ova vrsta automatskih misli konstantno gledanje svijeta kao "opasan teren" i samim time ce joj otezavati zivotnu svakodnevnicu i uzrokovati konstantni strah od katastrofa ili izbjegavanje svih mjesta ili situacija koje ta osoba procijeni kao opasne.
Jedan dio osoba opisuju automatske misli kao nesto sto doprinosi tome da oni citavo vrijeme dozivljavaju svijet na sebi specifican nacin, te takodje imaju negativan pogled na sebe i okolinu- bez da u stvari postoji razlog za time.
Deprimirane osobe to pokazuju u najvisoj mjeri.

POGRESNE KONSTATACIJE

Ponekad ocjenimo situaciju na dobar nacin ali ipak dodjemo do pogresnog zakljucka(konstatacija)
Majka u mojem primjeru mozda razumije da i ako dijete place , nije se nista opasno desilo.
Dijete djeluje zdravo i cilo , ali zbog majcine osobenosti da sve vidi "crno" majka pocinje stvarati viziju o tome da dijete pati od neke teske bolesti ili ce uskoro dobiti neku vrstu napada, iako jos ne postoje nikakvi signali da je tako.
Ona osjeca psihicku prinudjenost da stalno provjerava dijete, i mozda konstantno naziva ljekare da se konsultuje sa njima.
Sve ovo zuci iracionalno, ali sigurno smo svi mi dozivjeli situacije kako sama vizija o katastrofi obuzima nase normalne reakcije mozga, iako za takve vizije ne postoji istinit razlog.
Uzas je nastao nevaznim nesporazumom.
Postoji mnostvo slicnih "izoblicenja" ove vrste. Jedan od naj obicnijih izoblicenja situacije je generaliziranje, to jest da sve sudimo i procijenjujemo na jedan te isti nacin.
Mi generaliziramo kada na primjer tvrdoglavo mislimo i izgovaramo da
"Svi drugi mogu, osim mene"
Obicno izoblicenje je takodje da mi vidimo samo ono na sta smo kroz zivot programirani da vidimo.
Recimo ako kupimo automobil neke tipe, odjednom oko sebe vidimo mnostvo istih automobila.
Izoblicenje misli je takodje sopstveno ubjedjenje da svi oko nas imaju isti pogled na svijet kao i mi sami, ili biti ubjedjen da je nasa pojava centralni dogadjaj u svakoj sredini u kojoj se mi pojavimo.

PITAJ- NE PREDPOSTAVLJAJ

Nemoguce je citati tudje misli.
Ako hoces znati sta neko drugi misli , pitaj.
Budi spreman da vjerujes u to sto ti ta osoba kaze i ako ti sta nije jasno, pojasni svoje pitanje. Cak i tada moze doci do neshvatanja jer mi ne razumijemo i ne shvatamo znacenje rijeci na isti nacin.
U terapijskom radu je vazno da ja ne "mislim" da razumijem , vec da zaista istrazim sta je klijent zelio reci.
Primjer:
Maria i Haris su u braku vec nekoliko godina.
Tokom godina je Haris znao sve o politickom stavu Marije, kakav je njen pogled na uzgajanje dijeteta, kako se ponasa pred gostima i tako dalje.
Marija je takodje imala slicna saznanja o Harisu. Ali kada bi doslo do diskusija koje su doticale ideje i snove partnera onda bi doslo do poteskoca. To se pogotovu odnosilo na pitanja koja se ticu seksa. Niko od njih se nije usudjivao voditi otvorene diskusije na tu temu. Obadvoje su bili sigurni da znaju sta partner hoce u kreveti i nadali su se da ce sve biti u redu kada se nadju u zagrljaju.
Marija i Haris su odrasli u familijama gdje se nikada nije razgovaralo o seksu i te teme su bile "tabu" i okruzene tajnama. Maria je zeljela da Haris dodiruje na specijalan nacin , ali mu to nikada nije dala do znanja.
Svaki put kada bi fantazirala o tome , pojavila bi se automatska misao;
" Samo lose djevojke mogu zeljeti tako nesto, ti si losa djevojka"
"Ako Haris sazna o mojim fantazijama , napustit ce me"

MOZEMO LI PROMIJENITI NACIN RAZMISLJANJA?

Misli su obicno van dohvata nase kontrole i cini nam se da samo "naviru" niodakle.
Iako mi ne zelimo imati te misli , one su ipak van nase kontrole.
Ali ipak mozemo misli kontrolisati- djelomicno. Ponekad primjetimo da je jedan dio automatskih misli povezan sa specificnim dogadjajima i situacijama.
Te misli nam ne daju korektnu sliku situacije i bas u tom trenutku trebamo ispitati da li ima razloga za ovu automatiku.
Upotrebljavajuci ovaj nacin prepoznavanja i ispitivanja automatske misli lagano mijenjamo sopstvene nacine razmisljanja.
Konstruktori automatskih misli su naj vecim dijelom uslovi zivota, sto hoce da kaze ranije naucene tradicije, moralni pogledi na zivot, zakoni familije, mjesto odrastanja, socijalni stalez i tako dalje.
Upravo mijenjanje tih "konstrukcija" je glavna namjena kognitivne terapije.

ZA RAZMISLJANJE

** pokusaj identifikovati sopstvene automatske misli . Koje su? U kojim situacijama se pojavljuju?
**Koje kognicije ima Marija o seksu: Da li mi to znamo? da li ona ima automatske misli? Da li Maria dolazi do pogresnih zakljucaka? Sta bi ti predlozio/ la ovom mladom paru?