Pomagati ljudima koji imaju potrebu za pozitivnim promijenama je jako tezak posao, jer ne postoje dvije osobe koje su sasvim iste.
Ono sto pomaze jednome , ne pomaze drugome. Svi mi nosimo ranija iskustva sa nama kroz zivot.
Ucimo se kod kuce,u skoli, u grupi, vjerskim zajednicama da vjerujemo i da se ponasamo na specifican nacin.
Nekad nas ta iskustva naprave punim ljubavi, uspijesne,pune znanja i otvorene prema drugim osobama.
Ponekad je to sasvim obrnuto- to sto smo se naucili i dozivjeli izaziva tugu, uzrokuje probleme na privatnoj bazi i na radnom mijestu. Stvara usamljenicku udaljenost izmedju nas samih i okoline.
Nasa unutarnjost se ogledava u nasim osjecajima, mislima i ponasanju.
Pri kognitivnoj terapiji imamo za cilj da pomognemo osobama da se izrazavaju i razumiju,mozda cak i promijene -osjecaje, misli i ponasanje. Za naglasiti je spoj izmedju ta tri pojma- tako zvana kognitivna trijada.
OSJECAJI:
Ljudi traze pomoc iz vise razloga.
Neki od njih traze pomoc jer imaju poteskoce da savladaju i obuzdaju svoje osjecaje.
Mozda kazu da su zalosni,deprimirani,uzrujani, ili nervozni i da su ti osjecaji negativno uticali na njihove zivote ili na odnose sa familijom i okolinom.
Ponekad ne postoji terminologija ili etiketa za takve osjecaje, i oni umjesto toga probaju objasniti svoje reakcije.
Jedan od mojih klienata mi je jednom pokusao objasniti slijedecim opisom:
" zelio bih iskociti iz vlastite koze" ili "zelio bih pobjeci od sebe samog"
Prvi dio ovog teksta kojim cu pokusati objasniti ovu trijadu objasnjava razne vrste osjecaja, kao i njihova znacenja za sopstveni opstanak.......
Emocionalno razumijevanje- preduslov za prezivljavanje
Nasi najblizi srodnici iz zivotinjskog svijeta pokazuju emocionalne reakcije koje su lake za prepoznati. Takodje primjecujemo da nase domace zivotinje reaguju na osnovama tako zvanih "hladnih osjecaja".
Cinjenica je da su reakcije emotivne prirode jako vazne za opstanak u prirodi.
Jedan primjer je copor majmuna koje reagira na znak za opasnost i reaguju sa strahom sve dok ne analiziraju situaciju i dodju do spoznaje da se u stvari nista opasno ne dogadja.
Osjecaj uzasa daje emocionalnu "nijansu" ocekivanoj opasnosti. Zivotinje koje zive u zajednici moraju takodje imati postovanja prema drugim nacinima prezivljavanja, podjeli prema zakonima hierarkije(stalez) i tako dalje.
Jedinka se mora ponasati onako kako joj nalaze stalezna pozicija. To jednostavno receno znaci da pojedinac u grupi mora razumjeti emocionalno stanje ostalih clanova da bi reagovao na prikladan nacin, kao na primjer postovati one koji su imaju vece pozicije na staleznoj ljestvici ali takodje prijetiti i napadati da bi dosao do sto vece pozicije.
Clan te zajednice mora takodje dozivljavati i pokazivati osjecaje i na taj nacin naci svoje mjesto u zajednici i da bi mogao dozivjeti radost i razlog svog postojanja.
Ali da li su zivotinjska ponasanja zaista relevantna za nas koji pripadamo ljudskom rodu?
Da , uveliko, jer cisto posmatrajuci nas bioloski razvoj , nismo toliko odmakli od nasih najblizih rodjaka u prirodi iako smo naravno gledajuci sa kulturnog aspekta evolucijskog razvoja odmakli mnogo dalje.
U mozgu i dalje imamo aktivne mekanizme reakcije koji su slicne onima kojima raspolazu nasi blizi rodjaci iz zivotinjskog carstva.
Emocije su imale vaznu ulogu u nasem prezivljavanju i imaju bitnu ulogu u nasem ocjenjivanju situacija koje dozivljavamo u nasem modernom svijetu.
Osjecaji mogu biti pozitivni ili negativni. Nekoliko je osnovnih osjecaja koje svi mi poznajemo:
*radost
*strah
*mrznja
*odbojnost
*stid
*agresija
i tako dalje.
Cesto dozivljavamo citav "buket" emocija u istom trenutku i taj buket moze isovremeno biti ispunjen pozitivnim i negativnim osjecajima.
Mi imamo jake osjecaje ako smo izlozeni opasnostima po nase zivote, ali takodje kada se nase potrebe za ljubavlju, postovanjem i zajednistvom stave pod lupu nepovjerenja ili im nesto prijeti.
Kada radim sa kognitivnim nacinima terapije pridajem veliku vaznost tome da razdvojim pojmove osjecaj i misao.
Rijec "osjecati" se upotrebljava ne samo da opise nase osjecaje nego isto nasa iskustva.
Na primjer pacijenat koji kaze " osjecam se tako odrastao".
Ali je li to zaista osjecaj ?
Ne to je misao, kognicija , i emocija koja je povezana za tu misao moze varirati od osobe do osobe.
Za neke je ova misao povezana sa mnogo pozitivnosti ( postovanje, ponos).
Neko drugi osjeca stid, zalost, odvratnost i odbojnost prema istoj toj misli.
Vazno je pronaci istinite osjecaje koji su povezani sa raznim iskustvima.
Promrznutost i umor mnogi ne shvataju kao prave osjecaje vec kao fizicka stanja kao sto je na primjer mucnina.
Pacijenti obicno tvrde da osjecaji samo "dodju", i oni nikako ne mogu razumjeti zasto se odjednom kao iz vedra neba pocinju osjecati na ovaj ili onaj nacin, sta je uzrok tome i sta se moze uciniti da se te emocije promijene ili izbjegnu .
Ako poblize istrazimo ovaj fenomen doci cemo do zakljucka da je skoro uvijek jedan prepoznavatelj isti- misli, misao, probudjena uspomena ili specificna situacija.
Primjer:
Dijanin problem je strah od leta.
Ona mi je objasnila da je obuzimala uzasna panika svaki put kada bi se nasla unutar aviona, pred sami let, iako je znala da nema razloga za strah.
Osjecaji bi je "zatrpali" i ona ih nije mogla zaustaviti ili obraditi u tom trenutku.
Znaci to su ti osjecaji koji su joj onemogucavali da sprovede let mirno, ako ga je uopste mogla sprovesti.
Dok mi je opisivala te osjecaje pokazalo se da to nije jedini razlog njenom strahu.
Ona je u stvari svaki put imala viziju kako pada u nesvijest tokom leta i na taj nacin uzrokuje neugodnosti ostalim putnicima.
Takodje se sjetila da je prvi put imala taj osjecaj kada je njen djed dozivio srcani udar i pao u nevijest pred njom.
Kada je Dijana nasla vezu izmedju sopstvenog straha sa jedne strane, a sa druge strane dogadjaja sa djedom i misli i sjecanja na to razumijela je zasto je njeni osjecaji straha "zatrpavaju" te takodje da je ona u stanju nesto promijeniti u datoj situaciji.
Rijesiti se problematike koja je nastala ranije na taj nacin sto je razotkrila, nauciti se da prepoznaje reakcije sopstvenog tijela i psihe , bolje kontrolirati scene u sopstvenoj psihi i upitati se pri svakom pocetku panicnog napada da li zaista ima razumnog razloga za tako nesto i tako dalje.
ODGOVARAJUCI NA OVA PITANJA SAMI SEBI DAJETE JEDNU VRSTU KOGNITIVNE TERAPIJE:
**Kako upotrebljavamo emocije kada komuniciramo sa osobama koje nas okruzuju?
** da li je zaista toliko vazno pokazati sopstvene osjecaje?
** Probaj izazvati specijalnu emociju samo kroz razmisljanje i fantaziju. Zamisli da te neko nazove i kaze da je tvoj partner ili dijete tesko povrijedjen/o. Mozes li dozivjeti neugodne osjecaje samim time sto zamisljas tu situaciju. Vjerovatno da?
Sada zamisli da te je partner obradovao jer je uplatio 2 nedeljni odmor u Dubrovniku, a isti dan si ti dobila/o novo radno mijesto gdje ces zaradjivati duplo vise nego ranije. Ovo sa sigurnoscu uzrokuje osjecaje radosti i ljubavi, ili.....?
Znaci , sto ljepsa misao to ugodniji osjecaj i vice versa.