Re: Igre koje igraju narkomani
Posted: Thu Aug 02, 2012 9:58 am
Navlačenje radi seksualne dobiti
Piše: Zoran Milivojević
Kada uzimalac droga postane zavisan i kada mu dolaženje do novca za drogu i drogiranje postane jedini prioritet, on tada druge ljude počinje da gleda samo kao sredstva za ostvarenje tog cilja. U tom slučaju može postati svesni igrač ove igre, usmeren na praktične dobiti: dobijanje novca, robe ili same droge, tako da postaje pravi Predator, Grabljivac, odnosno Progonilac. Izbor žrtve za ovu vrstu „navlačenja“ je u skladu sa skrivenim ciljem: u pitanju su osobe za koje je jasno da imaju dovoljno novca. U ovom smislu „navlačenje“ se igra u dve varijante koje zovemo „gajenje mušterije“ i „kupi i meni“.
U varijanti koju zovemo „gajenje mušterije“ glavni cilj igrača je da nekoga, nakon što ga je navukao na droge, bar neko vreme opskrbljuje njome, ali tako što će mu „uvaljivati” drogu po većim cenama ili lošeg kvaliteta. Igrač postupa kao baštovan: baci seme na tlo radoznalosti, odgaja biljku, a onda ubire plodove svog rada. Za razliku od ove individualne igre, postoji i „gajenje mušterije“ kao marketinška strategija velikih igrača, dilera koji su glavni distributeri droge na nekom području.
NJihov cilj je da u nekoj sredini stvore ili da povećaju postojeće tržište droga. To je posebno aktuelno onda kada se pojavi nova droga s kojom dato tržište nema iskustva, tako da se s novom drogom prodire i stvara novo tržište u geografskom ili generacijskom smislu. Ovaj obrazac je svima poznat: u prvoj fazi se određena droga nudi veoma jeftino (retko besplatno), da bi, u drugoj fazi, kada se navuče dovoljan broj ljudi i stvori tržište, cene postale normalne. Na ovaj način se pokazuje da su veliki dileri osobe koje razmišljaju dugoročno: oni pristaju na to da u prvoj fazi zarađuju malo, da bi, srednjoročno i dugoročno, iz toga debelo profitirali.
Nekada se igra varijanta spoljašnjeg „navlačenja“ koju zovemo „kupi i meni“, a u kojoj je skriveni cilj igrača da dođe do besplatne droge. Potezi u ovoj igri su jednostavni. Kao i u varijanti „gajenje mušterije“, bira se takva Ovca koja ima mnogo para. Kada se, nakon zbližavanja i nuđenja droge, takva osoba navuče na redovno uzimanje, tada ona, bar za neko vreme, postaje zavisna od svog distributera koji ju je inicirao u uzimanje droge. Početnik će jednostavno zavisiti od igračevih veza i sposobnosti da nabavi drogu, ali će mu trebati i podučavanje o tehnikama, rizicima i drugim cakama drogiranja („Ne plaši se. Daj da te ja ufiksam, imam laku ruku”), tako da će verovatno ova zavisnost od igrača potrajati neko vreme. U ovoj „simbiozi” uloge su podeljene: novajlija finansira, a igrač realizuje kupovinu, dok drogu uzimaju zajednički. Time je cilj igrača igre „kupi i meni“ ostvaren: uz malo truda, došao je besplatne droge. Sve to traje neko vreme dok novajlija ne stekne informacije, kontakte i ne prestane da se plaši novoga, kada, po pravilu, shvata da je iskorišćen i kada prekida druženje. Kada se „kupi i meni“ igra jednokratno, obrt nastaje čim novajlija da igraču novac za drogu, nakon čega ga ovaj „ispali” i nestane s novcem, odnosno drogom.
Nekada je navlačenje na droge samo sredstvo za uspostavljanje odnosa zavisnosti od osobe koja navlači i kasnije opskrbljuje Žrtvu drogom. U tom smislu se određene droge mogu koristiti kao sredstvo koje omogućava uspostavljanje emotivne i/ili seksualne veze. Izbor za ulogu Žrtve u ovoj varijanti pada na veoma atraktivne devojke (ali i na mladiće). Tako, na primer, muškarac koji veruje da nema šanse da u seksualnom smislu bude prihvaćen od devojke koja mu se sviđa, može pokušati da je navuče na šmrkanje heroina, jer kada postane navučena, postaće, bar neko vreme, „navučena” i na osobu koja joj ga nabavlja. Želja za heroinom će učiniti da ona tog mladića počne posmatrati drukčije, što može dovesti do emotivne ili seksualne veze. Ovo se naročito odnosi na starije muškarce koji koriste različite droge da bi navukli veoma mlade devojke, sa skrivenim ciljem ostvarenja seksualne dobiti.
Za razliku od individualnog igranja igre „navlačenje“, gde je skriveni cilj doći do seksualnih dobiti, navlačenje postaje sistemski potez krupnih igrača koji organizuju i kontrolišu industriju prostitucije. Makroi navlače, nekada u prvoj fazi i silom, devojke na opijate, da bi, kada one postanu fizički zavisne, počele da rade kao prostitutke. U ovom slučaju droge su samo dodatno sredstvo koje – uz zastrašivanje, maltretiranje, ucenjivanje i slične strategije – treba da doprinese „kooperativnosti” devojaka.
Često je nuđenje droge samo način na koji ponuđač pokušava da postane interesantan drugome. U tom slučaju je skriveni cilj da se bude prihvaćen, a ponuđena droga je samo sredstvo za ostvarenje tog cilja. Iako je slabost druge strane upravo njena radoznalost, igrač polazi od pretpostavke da drugome nije zanimljiva samo droga već i osoba koja je uzima. Transakcija kojom se drugome nudi da proba drogu je u stvari psihološka poruka kojom se ponuđač predstavlja kao „neko”.
Ponekad je motiv za nuđenje droge želja da se simbolično postane bitan u nečijem životu. Prvo uzimanje neke droge je životni trenutak koji se nikada ne zaboravlja, a samim tim ni osoba koja ju je dala. U odnosu na „čar hemijske nevinosti” osobe koja nikad ranije nije probala drogu može se povući paralela sa seksom: kao što je važna osoba s kojom se izgubila seksualna nevinost, tako je važna i osoba s kojom je izgubljena hemijska nevinost. Takođe se može reći da postoji, u antropološkom smislu, korelacija između rituala inicijacije u različitim plemenima i inicijacije u uzimanje droga u smislu uvođenja u grupu ili supkulturu uzimalaca. U daljoj razradi ove logike sledi da što je neko više ljudi navukao na uzimanje droga, to je više sudbina odredio, postao je sudbinski važan većem broju ljudi, pa je prema tome i on, u psihološkom i socijalnom smislu, postao značajniji kao osoba.
Piše: Zoran Milivojević
Kada uzimalac droga postane zavisan i kada mu dolaženje do novca za drogu i drogiranje postane jedini prioritet, on tada druge ljude počinje da gleda samo kao sredstva za ostvarenje tog cilja. U tom slučaju može postati svesni igrač ove igre, usmeren na praktične dobiti: dobijanje novca, robe ili same droge, tako da postaje pravi Predator, Grabljivac, odnosno Progonilac. Izbor žrtve za ovu vrstu „navlačenja“ je u skladu sa skrivenim ciljem: u pitanju su osobe za koje je jasno da imaju dovoljno novca. U ovom smislu „navlačenje“ se igra u dve varijante koje zovemo „gajenje mušterije“ i „kupi i meni“.
U varijanti koju zovemo „gajenje mušterije“ glavni cilj igrača je da nekoga, nakon što ga je navukao na droge, bar neko vreme opskrbljuje njome, ali tako što će mu „uvaljivati” drogu po većim cenama ili lošeg kvaliteta. Igrač postupa kao baštovan: baci seme na tlo radoznalosti, odgaja biljku, a onda ubire plodove svog rada. Za razliku od ove individualne igre, postoji i „gajenje mušterije“ kao marketinška strategija velikih igrača, dilera koji su glavni distributeri droge na nekom području.
NJihov cilj je da u nekoj sredini stvore ili da povećaju postojeće tržište droga. To je posebno aktuelno onda kada se pojavi nova droga s kojom dato tržište nema iskustva, tako da se s novom drogom prodire i stvara novo tržište u geografskom ili generacijskom smislu. Ovaj obrazac je svima poznat: u prvoj fazi se određena droga nudi veoma jeftino (retko besplatno), da bi, u drugoj fazi, kada se navuče dovoljan broj ljudi i stvori tržište, cene postale normalne. Na ovaj način se pokazuje da su veliki dileri osobe koje razmišljaju dugoročno: oni pristaju na to da u prvoj fazi zarađuju malo, da bi, srednjoročno i dugoročno, iz toga debelo profitirali.
Nekada se igra varijanta spoljašnjeg „navlačenja“ koju zovemo „kupi i meni“, a u kojoj je skriveni cilj igrača da dođe do besplatne droge. Potezi u ovoj igri su jednostavni. Kao i u varijanti „gajenje mušterije“, bira se takva Ovca koja ima mnogo para. Kada se, nakon zbližavanja i nuđenja droge, takva osoba navuče na redovno uzimanje, tada ona, bar za neko vreme, postaje zavisna od svog distributera koji ju je inicirao u uzimanje droge. Početnik će jednostavno zavisiti od igračevih veza i sposobnosti da nabavi drogu, ali će mu trebati i podučavanje o tehnikama, rizicima i drugim cakama drogiranja („Ne plaši se. Daj da te ja ufiksam, imam laku ruku”), tako da će verovatno ova zavisnost od igrača potrajati neko vreme. U ovoj „simbiozi” uloge su podeljene: novajlija finansira, a igrač realizuje kupovinu, dok drogu uzimaju zajednički. Time je cilj igrača igre „kupi i meni“ ostvaren: uz malo truda, došao je besplatne droge. Sve to traje neko vreme dok novajlija ne stekne informacije, kontakte i ne prestane da se plaši novoga, kada, po pravilu, shvata da je iskorišćen i kada prekida druženje. Kada se „kupi i meni“ igra jednokratno, obrt nastaje čim novajlija da igraču novac za drogu, nakon čega ga ovaj „ispali” i nestane s novcem, odnosno drogom.
Nekada je navlačenje na droge samo sredstvo za uspostavljanje odnosa zavisnosti od osobe koja navlači i kasnije opskrbljuje Žrtvu drogom. U tom smislu se određene droge mogu koristiti kao sredstvo koje omogućava uspostavljanje emotivne i/ili seksualne veze. Izbor za ulogu Žrtve u ovoj varijanti pada na veoma atraktivne devojke (ali i na mladiće). Tako, na primer, muškarac koji veruje da nema šanse da u seksualnom smislu bude prihvaćen od devojke koja mu se sviđa, može pokušati da je navuče na šmrkanje heroina, jer kada postane navučena, postaće, bar neko vreme, „navučena” i na osobu koja joj ga nabavlja. Želja za heroinom će učiniti da ona tog mladića počne posmatrati drukčije, što može dovesti do emotivne ili seksualne veze. Ovo se naročito odnosi na starije muškarce koji koriste različite droge da bi navukli veoma mlade devojke, sa skrivenim ciljem ostvarenja seksualne dobiti.
Za razliku od individualnog igranja igre „navlačenje“, gde je skriveni cilj doći do seksualnih dobiti, navlačenje postaje sistemski potez krupnih igrača koji organizuju i kontrolišu industriju prostitucije. Makroi navlače, nekada u prvoj fazi i silom, devojke na opijate, da bi, kada one postanu fizički zavisne, počele da rade kao prostitutke. U ovom slučaju droge su samo dodatno sredstvo koje – uz zastrašivanje, maltretiranje, ucenjivanje i slične strategije – treba da doprinese „kooperativnosti” devojaka.
Često je nuđenje droge samo način na koji ponuđač pokušava da postane interesantan drugome. U tom slučaju je skriveni cilj da se bude prihvaćen, a ponuđena droga je samo sredstvo za ostvarenje tog cilja. Iako je slabost druge strane upravo njena radoznalost, igrač polazi od pretpostavke da drugome nije zanimljiva samo droga već i osoba koja je uzima. Transakcija kojom se drugome nudi da proba drogu je u stvari psihološka poruka kojom se ponuđač predstavlja kao „neko”.
Ponekad je motiv za nuđenje droge želja da se simbolično postane bitan u nečijem životu. Prvo uzimanje neke droge je životni trenutak koji se nikada ne zaboravlja, a samim tim ni osoba koja ju je dala. U odnosu na „čar hemijske nevinosti” osobe koja nikad ranije nije probala drogu može se povući paralela sa seksom: kao što je važna osoba s kojom se izgubila seksualna nevinost, tako je važna i osoba s kojom je izgubljena hemijska nevinost. Takođe se može reći da postoji, u antropološkom smislu, korelacija između rituala inicijacije u različitim plemenima i inicijacije u uzimanje droga u smislu uvođenja u grupu ili supkulturu uzimalaca. U daljoj razradi ove logike sledi da što je neko više ljudi navukao na uzimanje droga, to je više sudbina odredio, postao je sudbinski važan većem broju ljudi, pa je prema tome i on, u psihološkom i socijalnom smislu, postao značajniji kao osoba.