Igre koje igraju narkomani

Na ovom forumu ćete moći čitati stručne tekstove u vezi narkomanije, tretmana i drugih srodnih tema. Korisnici foruma neće imati mogućnost komentarisanja tekstova.
User avatar
demijan
Posts: 858
Joined: Wed Dec 21, 2011 4:57 pm

Re: Igre koje igraju narkomani

Post by demijan »

Navlačenje radi seksualne dobiti

Piše: Zoran Milivojević

Kada uzimalac droga postane zavisan i kada mu dolaženje do novca za drogu i drogiranje postane jedini prioritet, on tada druge ljude počinje da gleda samo kao sredstva za ostvarenje tog cilja. U tom slučaju može postati svesni igrač ove igre, usmeren na praktične dobiti: dobijanje novca, robe ili same droge, tako da postaje pravi Predator, Grabljivac, odnosno Progonilac. Izbor žrtve za ovu vrstu „navlačenja“ je u skladu sa skrivenim ciljem: u pitanju su osobe za koje je jasno da imaju dovoljno novca. U ovom smislu „navlačenje“ se igra u dve varijante koje zovemo „gajenje mušterije“ i „kupi i meni“.

U varijanti koju zovemo „gajenje mušterije“ glavni cilj igrača je da nekoga, nakon što ga je navukao na droge, bar neko vreme opskrbljuje njome, ali tako što će mu „uvaljivati” drogu po većim cenama ili lošeg kvaliteta. Igrač postupa kao baštovan: baci seme na tlo radoznalosti, odgaja biljku, a onda ubire plodove svog rada. Za razliku od ove individualne igre, postoji i „gajenje mušterije“ kao marketinška strategija velikih igrača, dilera koji su glavni distributeri droge na nekom području.

NJihov cilj je da u nekoj sredini stvore ili da povećaju postojeće tržište droga. To je posebno aktuelno onda kada se pojavi nova droga s kojom dato tržište nema iskustva, tako da se s novom drogom prodire i stvara novo tržište u geografskom ili generacijskom smislu. Ovaj obrazac je svima poznat: u prvoj fazi se određena droga nudi veoma jeftino (retko besplatno), da bi, u drugoj fazi, kada se navuče dovoljan broj ljudi i stvori tržište, cene postale normalne. Na ovaj način se pokazuje da su veliki dileri osobe koje razmišljaju dugoročno: oni pristaju na to da u prvoj fazi zarađuju malo, da bi, srednjoročno i dugoročno, iz toga debelo profitirali.

Nekada se igra varijanta spoljašnjeg „navlačenja“ koju zovemo „kupi i meni“, a u kojoj je skriveni cilj igrača da dođe do besplatne droge. Potezi u ovoj igri su jednostavni. Kao i u varijanti „gajenje mušterije“, bira se takva Ovca koja ima mnogo para. Kada se, nakon zbližavanja i nuđenja droge, takva osoba navuče na redovno uzimanje, tada ona, bar za neko vreme, postaje zavisna od svog distributera koji ju je inicirao u uzimanje droge. Početnik će jednostavno zavisiti od igračevih veza i sposobnosti da nabavi drogu, ali će mu trebati i podučavanje o tehnikama, rizicima i drugim cakama drogiranja („Ne plaši se. Daj da te ja ufiksam, imam laku ruku”), tako da će verovatno ova zavisnost od igrača potrajati neko vreme. U ovoj „simbiozi” uloge su podeljene: novajlija finansira, a igrač realizuje kupovinu, dok drogu uzimaju zajednički. Time je cilj igrača igre „kupi i meni“ ostvaren: uz malo truda, došao je besplatne droge. Sve to traje neko vreme dok novajlija ne stekne informacije, kontakte i ne prestane da se plaši novoga, kada, po pravilu, shvata da je iskorišćen i kada prekida druženje. Kada se „kupi i meni“ igra jednokratno, obrt nastaje čim novajlija da igraču novac za drogu, nakon čega ga ovaj „ispali” i nestane s novcem, odnosno drogom.

Nekada je navlačenje na droge samo sredstvo za uspostavljanje odnosa zavisnosti od osobe koja navlači i kasnije opskrbljuje Žrtvu drogom. U tom smislu se određene droge mogu koristiti kao sredstvo koje omogućava uspostavljanje emotivne i/ili seksualne veze. Izbor za ulogu Žrtve u ovoj varijanti pada na veoma atraktivne devojke (ali i na mladiće). Tako, na primer, muškarac koji veruje da nema šanse da u seksualnom smislu bude prihvaćen od devojke koja mu se sviđa, može pokušati da je navuče na šmrkanje heroina, jer kada postane navučena, postaće, bar neko vreme, „navučena” i na osobu koja joj ga nabavlja. Želja za heroinom će učiniti da ona tog mladića počne posmatrati drukčije, što može dovesti do emotivne ili seksualne veze. Ovo se naročito odnosi na starije muškarce koji koriste različite droge da bi navukli veoma mlade devojke, sa skrivenim ciljem ostvarenja seksualne dobiti.

Za razliku od individualnog igranja igre „navlačenje“, gde je skriveni cilj doći do seksualnih dobiti, navlačenje postaje sistemski potez krupnih igrača koji organizuju i kontrolišu industriju prostitucije. Makroi navlače, nekada u prvoj fazi i silom, devojke na opijate, da bi, kada one postanu fizički zavisne, počele da rade kao prostitutke. U ovom slučaju droge su samo dodatno sredstvo koje – uz zastrašivanje, maltretiranje, ucenjivanje i slične strategije – treba da doprinese „kooperativnosti” devojaka.

Često je nuđenje droge samo način na koji ponuđač pokušava da postane interesantan drugome. U tom slučaju je skriveni cilj da se bude prihvaćen, a ponuđena droga je samo sredstvo za ostvarenje tog cilja. Iako je slabost druge strane upravo njena radoznalost, igrač polazi od pretpostavke da drugome nije zanimljiva samo droga već i osoba koja je uzima. Transakcija kojom se drugome nudi da proba drogu je u stvari psihološka poruka kojom se ponuđač predstavlja kao „neko”.

Ponekad je motiv za nuđenje droge želja da se simbolično postane bitan u nečijem životu. Prvo uzimanje neke droge je životni trenutak koji se nikada ne zaboravlja, a samim tim ni osoba koja ju je dala. U odnosu na „čar hemijske nevinosti” osobe koja nikad ranije nije probala drogu može se povući paralela sa seksom: kao što je važna osoba s kojom se izgubila seksualna nevinost, tako je važna i osoba s kojom je izgubljena hemijska nevinost. Takođe se može reći da postoji, u antropološkom smislu, korelacija između rituala inicijacije u različitim plemenima i inicijacije u uzimanje droga u smislu uvođenja u grupu ili supkulturu uzimalaca. U daljoj razradi ove logike sledi da što je neko više ljudi navukao na uzimanje droga, to je više sudbina odredio, postao je sudbinski važan većem broju ljudi, pa je prema tome i on, u psihološkom i socijalnom smislu, postao značajniji kao osoba.
Sve dok si mek, drugima će biti ugodno gaziti po tebi...

Citat:"Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svet. Ko zeli da se rodi, mora razoriti svet.
User avatar
demijan
Posts: 858
Joined: Wed Dec 21, 2011 4:57 pm

Re: Igre koje igraju narkomani

Post by demijan »

Rizici probanja i nuđenja

Piše: Zoran Milivojević

Nuđenje droge nekome ko nema nikakva iskustva s tom drogom je postupak čije posledice su nepredvidive. Čak i marihuana, kao najmekša droga, može kod drugog, istina retko, izazvati veoma štetne posledice. Kako onaj koji nudi drogu obično ne poznaje dovoljno šta ponuđeni nosi u svojoj strukturi ličnosti, u svojoj psihi, ponuđač može biti zaprepašćen reakcijom ponuđenog na svega nekoliko udaha dima marihuane: može doći do tahikardije, takozvanog lupanja srca (zbog naglog pada krvnog pritiska), koje prati strah od infarkta i smrti, ili može doći do atipične psihičke reakcije (akutna intoksikacija, psihotična reakcija, itd.), ili čak, iako veoma retko, to može biti okidač za pravu psihozu (na primer šizofreniju) koja se do tada nikada nije manifestovala.

S druge strane, iako je marihuana laka droga, ponuđena osoba može veoma brzo početi da je uzima nekontrolisano i postati teški zavisnik od lake marihuane. S treće strane, to eksperimentalno iskustvo može kod nekih ličnosti pokrenuti takav lanac postupaka da oni, ohrabreni svojim iskustvom s marihuanom, naknadno probaju i razne druge droge i da za neko kraće vreme završe na heroinu. Zbog toga neki uzimaoci smatraju da je nuđenje droge osobi koja je nikada nije probala „đavolja rabota” ili, rečeno jezikom Istoka, nedozvoljeno mešanje u nečiju karmu, pa prema tome – nemoralno ponašanje koje treba po svaku cenu izbegavati.

Postoje dva glavna načina na koja se igra “unutrašnje navlačenje” – „iznutra”, u unutrašnjem socijalnom polju, unutar grupe uzimalaca: kada se osoba koja uzima droge navlači na opasniji način drogiranja („Šmrkanje je bez veze. Fiksanje je prava stvar”), i kada se na droge ponovo navlači osoba koja apstinira i pokušava da prekine drogiranje („Ma daj, šta se foliraš. Uzmi jednom – jednom k’o nijednom”). Postoje tri osnovne varijante navlačenja na opasnije drogiranje onoga ko se već drogira: češće uzimanje, uzimanje novih droga ili uzimanje na nove načine. Prvi način unutrašnjeg “navlačenja” je da se osoba koja je, na primer, rekreativni pušač marihuane, navlači da to čini češće.

Motivi mogu biti isti kao i kod spoljašnjeg navlačenja. Drugi način je navlačenje nekoga ko već uzima neku drogu da proba neku drugu. Na primer, osobi koja duva marihuanu ili puši hašiš nudi se da proba ekstazi, ili se osobi koja uzima ekstazi predlaže da proba da šmrče heroin. Često se dešava da kada neko uzima neku drogu izvesno vreme i postane njen iskusni uzimalac, vremenom postane radoznao i za efekte drugih droga. Ovakva osoba veruje da je demistifikovala droge, da ih uzima kontrolisano, nema strah ili otpor od unošenja hemijskih supstanci, što u velikoj meri olakšava njenu odluku da proba i nešto što je obično predstavljeno kao „jače” ili „bolje”. Treći način unutrašnjeg “navlačenja” tiče se navođenja na novi način uzimanja droge koju je osoba već probala. Na primer, osoba koja povremeno šmrče heroin se navlači da skupi hrabrost i ufiksa ga, jer će jedino na taj način imati „pravi” doživljaj ove droge („navlačenje na iglu”).

Sve ove varijante unutrašnjeg “navlačenja” u značajnoj meri doprinose razvijanju pojedinčeve karijere drogiranja. Eskalaciji s jednog načina drogiranja na drugi koji je teži ili opasniji, svakako doprinose pojedinčevi motivi kao što su radoznalost i želja da se intenzivira ili produži doživljaj delovanja droge, ali i socijalni pritisak koji postoji unutar grupe uzimalaca u igri “navlačenje”. Za sve ove načine “navlačenja” važi većina motiva koje smo opisali za spoljašnju verziju igre. U zavisnosti od vrste droge, načina uzimanja i osobe kojoj se nudi, ova igra može biti igrana na prvi, drugi i treći stepen.

Drugi glavni način na koji se “navlačenje” igra iznutra je kada je ova igra usmerena protiv onih članova grupe ili supkulture uzimalaca koji pokušavaju da prestanu da uzimaju droge ili koji su zaista prestali da se drogiraju. Kada neko ko je zavisan od droga zaista odluči da se izleči, da definitivno prestane da uzima drogu i promeni način života, narkomanska supkultura ga gleda radoznalo i ambivalentno. Takva osoba se suprotstavlja centralnom ubeđenju u supkulturi „Jednom narkoman, uvek narkoman”, čime preti da naruši njenu osnovnu kohezivnu ideologiju. Kada bi osoba zaista uspela da trajno apstinira, dokazala bi da je drogu moguće ostaviti, da je ona dovoljno jaka i uspešna da to učini.

U tom slučaju bi svi oni koji su nastavili da je uzimaju ispali slabi i neuspešni. Zbog toga nečija uspešna apstinencija ugrožava nekadašnje kolege te osobe, izazivajući kod njih zavist i destruktivne impulse. U svakom takvom slučaju je sasvim sigurno da će se u okviru supkulture uzimalaca pojaviti različite glasine o datoj osobi u kojima se diskvalifikuje njena apstinencija i otkriva „prava istina”: da se ona u stvari tajno drogira; da samo što nije ponovo počela da se drogira i slično.
Sve dok si mek, drugima će biti ugodno gaziti po tebi...

Citat:"Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svet. Ko zeli da se rodi, mora razoriti svet.
User avatar
demijan
Posts: 858
Joined: Wed Dec 21, 2011 4:57 pm

Re: Igre koje igraju narkomani

Post by demijan »

Krhka stabilnost apstinenta

Piše: Zoran Milivojević

Igra unutrašnjeg "navlačenja" počinje onda kada neko iz supkulture uzimalaca odluči da „navodnog” apstinenta nuđenjem droge stavi na pravu probu da bi dokazao sebi i drugima da drugi samo folira apstinenciju i da je droga uvek jača od volje. S druge strane, apstinent ima unutrašnju slabost koja ga čini ranjivim za udice kojima ga peca igrač "navlačenja".

Osoba koja je počela da apstinira je, po definiciji, u konfliktu između dela svoje ličnosti koji je rešio da ostavi droge i onog dela svoje ličnosti kojem droge trebaju i koji želi da nastavi da se drogira (hemijski konflikt). Apstinencija može da traje sve dok prvi deo ličnosti ima više energije (kateksa) u odnosu na drugi, jer prvi deo kontroliše drugi i preuzima kontrolu nad celokupnim ponašanjem osobe. Međutim, ovaj celokupni sistem ličnosti je nestabilan jer osoba apstinira zahvaljujući preraspodeli energije između delova ličnosti, a ne zbog trajnih strukturnih promena u svojoj ličnosti. Zbog toga je osoba suočena s povremenim osećanjem izuzetno snažne želje da uzme drogu, protiv čega se bori drugim delom sebe i za šta joj treba velika podrška okoline.

Ovu snažnu želju za uzimanjem droge aktiviraju različita neprijatna raspoloženja, konflikti i druge teškoće, ali je aktiviraju i asocijacije povezane s drogama, narkomanskim načinom života i osobama iz narkomanske supkulture. Zbog toga je veoma važno da apstinent, da bi sačuvao krhku stabilnost unutar ličnosti, koja omogućuje apstinenciju, prekine svaki kontakt s osobama iz narkomanske supkulture, kao i da izbegne različita podsećanja na narkomaniju (muzika, predmeti, knjige, delovi grada i slično).

Intuitivno znajući sve ovo, osoba koja započinje igru »"navlačenje" može baciti najmanju indirektnu udicu samo tako što će pokušavati da stupi u kontakt s apstinentom. Već sam telefonski razgovor je snažan psihološki poziv na uzimanje droga, iako sadržaj razgovora može biti sasvim ispravan, kao: „Drago mi je što si uspeo da apstiniraš. I ja bih to hteo, ali…” Nešto veća indirektna udica je kada osoba koja zove ima ustondiran, pospan glas. Direktne udice su otvoreni pozivi na druženje, na uzimanje droge samo jednom: „Daj, šta se foliraš, jednom k'o nijednom”, ili dovođenje apstinenta u situaciju da prisustvuje dok se drugi fiksaju. Verovatna reakcija nestabilnog apstinenta na ove snažnije pozive će biti jaka želja za drogom, a zatim i stvarno uzimanje droge. S aspekta igre "navlačenje" tada sledi obrt, jer onaj ko je ponudio drogu i omogućio njeno uzimanje naglo gubi interesovanje za osobu koja je do tada bila apstinent. Cilj igre je postignut, jer je osoba koja je bacila udicu dokazala da se drugi samo folira: da jeste narkoman i da će to uvek biti.

Autor je imao priliku da upozna jednog narkomana koji je sredinom osamdesetih veoma strasno igrao i unutrašnju i spoljašnju varijantu "navlačenja". Koristio je svu svoju inteligenciju i kreativnost da bi navukao druge na (ponovno) uzimanje droge, do te mere da mu je bilo važnije da potroši heroin na navlačenje nego da zadovolji svoju želju za drogom. Dobiti koje je imao su bile isključivo psihološke.

Kada je reč o primarnoj prevenciji, veoma je važno upozoriti mlade osobe da će sasvim sigurno doživeti situaciju u kojoj im neko nudi drogu, ali da je svako uzimanje droge u njihovom prisustvu indirektna ponuda. Dobro je da se nuđenje droge analizira kao čin intimiziranja, kao i da se ukaže na eventualne skrivene motive onoga ko nudi drogu.

Posebno je važno da mladi shvate da je pored radoznalosti glavni razlog zbog kojeg neko proba drogu upravo stvarni ili umišljeni socijalni pritisak. To znači da će neko možda prihvatiti da proba drogu uglavnom zbog toga da ne bi bio odbačen, ismejan i ponižen kao neko ko je kukavica, staromodan, pun predrasuda, neobrazovan, „seljak” i slično.

Pravi cilj preventivnog programa je ne samo da mladi shvate šta se događa nego i da znaju kako da se u takvim situacijama postave i kako da, na pristojan i bezbolan način, odbiju drogu.

Iako je nuđenje droge krivično delo, ono se u praksi retko sankcioniše. Zbog toga bi efikasna sistemska intervencija bila to da praksa policije, tužilaštva i sudova bude takva da se za ovo krivično delo zaista odgovara. Naravno da treba da bude ispunjena pretpostavka da su kazne dovoljno stroge da neko dva puta razmisli pre nego što drugom ponudi drogu. Naravno, sve ovo može imati smisla jedino ako su ljudi informisani o tome.
Sve dok si mek, drugima će biti ugodno gaziti po tebi...

Citat:"Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svet. Ko zeli da se rodi, mora razoriti svet.
User avatar
demijan
Posts: 858
Joined: Wed Dec 21, 2011 4:57 pm

Re: Igre koje igraju narkomani

Post by demijan »

Bolje ovo deca da citaju nego onu glupost "mi deca sa kolodvora ZOO"...Ja koliko sam skontao masa pocne da trosi bas zato sto ih imresionira taj zivot i biti drugaciji...Nema tu niceg lepog ni romanticnog...mozda u pocetku posle ostaju samo ponizenja i propast...
I bas cu da nadjem i tu knjigu mi deca sa kolodvora ZOO da vidim sta tu pise...
Sve dok si mek, drugima će biti ugodno gaziti po tebi...

Citat:"Ptica se probija iz jajeta. Jaje je svet. Ko zeli da se rodi, mora razoriti svet.
uhhh
Posts: 1
Joined: Thu Jan 10, 2013 11:56 pm

Re: Igre koje igraju narkomani

Post by uhhh »

Ovo je od reci do reci preslikana situacija koju mi imamo sa sinom....''tajno ponosnim narkomanom''
Pojedini delovi su citati nasih razgovora. Da ne znam da moje dete ne voli da procita ni prostoprosirenu recenicu i da mu paznju na ekranu drzi jedino WOW ili FB, rekla bih da je iscitao ovo stivo i primenio ga u igri sa nama... Strasno.
ilijapotok
Posts: 2
Joined: Sun Apr 17, 2016 6:33 pm

Re: Igre koje igraju narkomani

Post by ilijapotok »

Mislim da se najbolje tim igrama suprotsavljaju psihijatri i da ih kao što se vidi iz priloženog lako prepoznaju i znaju. Zato i mislim da je uvek najpametnije i radi preventive razgovarati sa stručnim licima. Preporučujem doktora Milivojevića na klinici Naltrex Zone u Beogradu. http://www.naltrexzone.rs
Post Reply