Malo stvari je tako negativno za sopstveni napredak kao sto su osjecaji kajanja i srama. Sram moze biti cak i jaci osjecaj nego kajanje.
Ako sram ostane u nasoj psihi duzi vremenski period moze se prosiriti i negativno uticati na kompletan dio naseg identiteta , samouvjerenja.
Sram potice naj cesce iz osjecaja da nismo vrijedni paznje i ljubavi. Kajanje je prouzrokovano saznanjem da smo cinili djela koja su povrijedila druge ili nas.
Sram je nacin na koji gledamo sebe same.
Jedan od najboljih nacina zapocinjanja oslobadjanje od osjecaja srama je da pocnemo otklanjati uzroke kajanja. Ako si duzan drzavi onda taj dug mozes i odplatiti. Mozda te je stid sto si bio na teretu vlasti i tebi najblizih. U onom trenutku kada malo stabilnije prizdravis mozes zapoceti vracanje dugova i to te automatski oslobadja jednog dijela osjecaja srama.
Kada su u pitanju ljudi koje smo povrijedili ,na jedan ili drugu nacin, principi prilaza problematici su isti ali su procesi tezi i puni emocija.
Ako se suprostavljam sopstvenoj savjesti dolazi do osjecaja neugodnosti i nemira. Da bi se unutarnji mir vratio i neugodnost lagano nestala moramo ispraviti sve ono sto je krsilo norme sopstvene savjesti.
Ponekad pokusavamo zaboraviti ucinjene negativnosti ne znajuci da se cvrst identitet i sopstveni ponos ne moze graditi na nestabilnim temeljima kajanja. Ovdje bih htjeo podvuci da je jako vazno prihvatiti istinu proslosti, oprostiti samom sebi i nastaviti dalje u pozitivnom smjeru.
Na zalost mnogi od nas preuzimaju i previse osjecaja srama i kajanja , koji u stvari nisu uzrokovali. Moja teorija je da kada se pretrpamo pre velikim kolicinama kajanja i srama dolazi do stresa koji ,pogotovu za nas ovisnike moze biti koban jer nam nedostaje unutarnje energije da se suocimo sa tako velikim bremenom. Cak sam sretao ljude koji rado na sebe preuzimaju osjecaje kajanja i srama za neki rat, prirodnu nepogodu, smrt nekih osoba i tako dalje. Naravno da je sve to nemoguce izdrzati bez pravovremene intervencije. Alternativa je recidiv.