Bijeg od stvarnosti

Ovo je forum za osobe koje žele prestati piti ili koje su prestale piti i žele prodiskutovati o problemima s kojima se suočavaju prilikom održavanja apstinencije. Ovdje možete saznati informacije o programima i metodama liječenja alkoholizma

Moderator: sanela

Post Reply
User avatar
Drea_
Posts: 1
Joined: Thu Dec 26, 2019 2:39 pm

Bijeg od stvarnosti

Post by Drea_ » Thu Dec 26, 2019 4:34 pm

Pozdrav svima :)
Trebalo mi je mnogo vremena da se i ja odlucim napisati svoju pricu, izabrala sam ovaj podforum s obzirom da je ALKOHOL bio prvi otkriveni nacin negiranja stvarnosti, pomocu kojeg sam uspjela pobjeci od same sebe, vlastitih osjecanja, ruznih sjecanja.Sredstvo koje mi je pruzalo hrabrost, samopouzdanje. Prvo opijanje se desilo jos prije 17 godina, kada sam imala osam godina, s obzirom da mi je otac alkoholicar u nasoj kuci se alkohol nalazio na raznim mjestima, gledajuci svakodnevno pijanog oca da li zbog radoznalosti ili jednostvanog oponasanja roditelja, progutah prvi gutljaj rakije. Naravno da mi nije mnogo trebalo da se odvalim, tu se i pozdravljam sa alkoholom narednih nekoliko godina jer mi se nije svidio, cijena koju sam poslije platila je bila prevelika za nekoliko minuta euforije. Nastavljajuci gledajuci pijanog oca nikako da shvatim kako moze i dalje to smece da pije. Sve dok me nije opicio pubertet, prestanak bezbriznog djetinjstva, prvo upoznavanje sa surovom STVARNOSCU. Sa 13 godina sam vec vikendom redovno opijala, znalo se desili da popijem i u toku sedmice pa u skoli se pojavim mrtva pijana. U to vrijeme nisam mogla ni zamisliti koje probleme ce mi to rekreativno opijanje poslije donijeti. Bilo mi je dobro, osjecala sam se hrabro, ponosno, prkosila sam roditeljima, svetila sam im se za sve i to mi je cinilo jako zadovoljstvo. Dugo vremena mi je trebalo da shvatim da sam alkoholicarka. To priznanje sebi samoj je jako bolno, ali prije svega nuzno ukoliko zelimo nesto promjeniti u svom zivotu. Prosla su dva mjeseca kako ne pijem, za mene je to veliki korak, u ovim 11 godina nikada nisam toliko uspjela izdrzati bez alkohola. Nadam se da cu dalje nastaviti sa apstinencijom. Trebati ce mi mnogo snage jer sve ono od cega sam godinama bjezala sada me sustize sa kamatom. Strahovi, ceste promjene raspolozenja, tuga i bol su svakondvnica ali ne gubim nadu i dalje me nesto drzi od dalje od flase i ostalih poroka..
Da li ima ovdje neko da je duze vrijeme u apstinenciji od alkohola? Na koji nacin ste vi uspjeli "prezivjeti" prve dane apstinencije?

Post Reply