Pomozite mi molim vas!
Pomozite mi molim vas!
Ja stvarno ne znam odakle da počnem svoju priču. Sve ovo što sam do sada pročitala navelo me da shvatim da će čovjek sve napraviti za osobu koju stvarno i iskreno voli. Moj mi dečko stalno govori da sam moćna, jaka, pozitivna osoba, ali ja osjećam kako me iz dana u dan sve više lomi. Marka volim više od sebe same, nikada nisam toliko voljela nekoga kao njega i zato sam za njega spremna napraviti sve, pa makar i glavom kroz zid.. zajedno smo godinu i pol, upoznala sam ga kada se malo počeo oporavljati od problema koje je imao. On je narkoman, mogu reć neizliječeni jer je nakon što je tri godine bio čist opet počeo uzimati drogu.Užasno je senzibilna i osjetljiva osoba i zbog sve te silne kemije je "zaradio" psihozu. Ima užasan odnos sa roditeljima i mala sitnica je dovoljna da ga baci u totalnu depresiju. Zbog psihoze pije Ziprexu koja mu je na početku pomagala, ali sada imam osjećaj da mu samo odmaže. Prije nekoliko dana mi je priznao da je opet počeo konzumirati drogu. Cijeli svijet mi se srušio, kako to ja nisam skužila, kako to nisam vidjela, kako sam mogla biti tako slijepa?!!! Rekao mi je da mi je to priznao samo zato da ja napokon shvatim kakav je on i u što se upuštam. Stalno me odbacuje od sebe, govori mi da ga ostavim, jer da mu ne treba da sam s njim samo iz sažaljenja, da on nije moj pacijent, da nije dovoljno dobar za mene, da ja moram biti sa nekim tko će me usrećit, sa nekim, kako on to kaže "moga ranga" jer da mi on ne može pružiti ono što ja tražim.... Jučer sam s njim provela 6 sati u razgovoru, prvo me tjerao od sebe, govorio mi tako ružne riječi, meni se srce kidalo, toliko me to boljelo, ne mogu to ni opisat... Kada se malo smirio govorio je koliko me voli, jako... Ja znam da on želi da mu ja pomognem iako mi stalno govori da je to samo njegov problem i da me ne želi s time zamarat. Mislim i da je jučer bio na speedu, nisam sigurna.. Više u ništa nisam sigurna.. teško mi je, on mi je sve na svijetu, moram mu pomoć iako me on stalno udaljava od sebe svojim postupcima, grubim rječima. Kada se svađamo govori mi u množini, preko mene se osvećuje svojim roditeljima, uspoređuje me sa njima... On želi da ga ja ostavim, moja ljubav mu je opterećenje, iako stalno traži potvrdu koliko ga volim, toliko je nesiguran u sebe, u ono što on ustvari jest, Strah me da se psihoza pogoršala, da će nešto sebi nažao učinit... Njegovi me roditelji jako vole i cijene, znaju da ću sve napravit za njega... ljuta sam na njih jer ne vide što se dešava, jer su sve prebacili na mene., Prvi puta u životu se neznam nosititi sa problemom, jaka sam i staložena osoba i ovo je prvi puta da ne znam što da napravim... Sve sam rekla svojim roditeljima koji su mi podrška jer ga jako vole, pogotovo moj tata. Danas je tata zvao jednu našu prijateljicu, poznatu psihijatricu koja mi je rekla da će mu pomoć i da ga dovedem kod nje. Ovo sam napravila bez njegova dopuštenja iako sam mu rekla da ću je nazvat... Moj mi razum govori da ću ovako i sebi uništiti život, ali srce mi govori da ostanem, izdržim, pomognem, i ako treba potonem zajedno sa njim... Moram mu pomoći, on to zaslužuje, naša ljubav to zaslužuje...
Iz svih tih lomova i slomova ces svakako izvuci po nesto i korisno, sto ce ti pomoci da nastavis zapocetu borbu.
Divno sto nisi pitala "Volim ga najvise na svijetu,.. Da li da ga ostavim?"
,..
Zapravo imas sve sto ti treba da nastavis dalje,.. Samo jos po neki strucan savjet, koji ces pokupiti ovdje na forumu,.. I trudi se.
Slusaj ono sto kaze,i ono sto ne kaze, prati svaki pokret, vec ces uhvatiti trenutak kada se upale zelena svjetla da je spreman na lijecenje,..
Puno srece
Divno sto nisi pitala "Volim ga najvise na svijetu,.. Da li da ga ostavim?"
,..Zapravo imas sve sto ti treba da nastavis dalje,.. Samo jos po neki strucan savjet, koji ces pokupiti ovdje na forumu,.. I trudi se.
Slusaj ono sto kaze,i ono sto ne kaze, prati svaki pokret, vec ces uhvatiti trenutak kada se upale zelena svjetla da je spreman na lijecenje,..
Puno srece
Ponekad sama sebi idem na smijeh jer se ponašam kao detektiv koji traži skrivene znakove... Moram priznati da mi je ovaj forum pomogao da se suočim sa mnogim stvarima, a sasvim slučajno sam nabasala na njega... To je sigurno Božja providnost!
Rekla sam i njemu za ovaj forum i izrazio je želju da ga posjeti i da, kako on to kaže "priča s ljudima". Vjerujem u njega i vjerujem u nas i stvarno osjećam u sebi da ćemo ovo pobjediti! Moramo!
Hvala na lijepim rječima!
Rekla sam i njemu za ovaj forum i izrazio je želju da ga posjeti i da, kako on to kaže "priča s ljudima". Vjerujem u njega i vjerujem u nas i stvarno osjećam u sebi da ćemo ovo pobjediti! Moramo!
Hvala na lijepim rječima!
Hallo Nado!
Dobrodosla na forum
Uvijek kad procitam ovakve price ne znam sto reci, koji je pravi savjet ili je utjeha dovoljna i razumijevanje. Ja sam isto bila u takvoj vezi, samo u obrnutoj situaciji, ja na dopu a on se nikad nije drogirao. Zajedno smo pet godina. To su muke draga Nado sto imas i sto te ceka no samo prava ljubav moze opstati i pobijediti dop. Puno ce biti stresova, strahova, uspona, padova, svega neceg.
Koliko vi imate godina? Koliko cesto ste vidite i provodite vremena zajedno? Jel radi on nesto? S kime on zivi?
Sta ste se dogovorili? Koji je plan?
Njemu je svakako potreban razgovor sa dobrim psihologom i sva ostala pomoc na putu ka lijecenju. On se opet navukao, je tako? Jel uistinu zeli prestati, ako da, dogovorite se koju ce metodu lijecenja uzeti i samo hrabro naprijed! Bice sve ok!
Pozdrav!
Dobrodosla na forum
Uvijek kad procitam ovakve price ne znam sto reci, koji je pravi savjet ili je utjeha dovoljna i razumijevanje. Ja sam isto bila u takvoj vezi, samo u obrnutoj situaciji, ja na dopu a on se nikad nije drogirao. Zajedno smo pet godina. To su muke draga Nado sto imas i sto te ceka no samo prava ljubav moze opstati i pobijediti dop. Puno ce biti stresova, strahova, uspona, padova, svega neceg.
Koliko vi imate godina? Koliko cesto ste vidite i provodite vremena zajedno? Jel radi on nesto? S kime on zivi?
Sta ste se dogovorili? Koji je plan?
Njemu je svakako potreban razgovor sa dobrim psihologom i sva ostala pomoc na putu ka lijecenju. On se opet navukao, je tako? Jel uistinu zeli prestati, ako da, dogovorite se koju ce metodu lijecenja uzeti i samo hrabro naprijed! Bice sve ok!
Pozdrav!
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Hvala vam puno na riječima dobrodošlice! Stvarno sam sretna što ovdje mogu podjeliti svoje strahove iako mi je to, priznajem, malo čudno jer sam naviknuta sama rješavati probleme, bez da ih djelim sa drugima, ali jednostavno ovo je veće od mene...
Draga Sunrise ja ti moram biti iskrena i priznati da nikada prije nisam baš imala pretjerano razumjevanja za ovisnike i nekako se u meni uvijek javljao nekakav antagonizam prema njima. Sve do sada... Tek sada kada se to dogodilo i osobi koju volim više od sebe same, pomalo shvaćam i pokušavam razumjeti. Ja imam 26 godina, on 27, ne živimo zajedno, ali svaki dan provodimo zajedno, pogotovo sada kada se sve ovo desilo. On radi zajedno sa tatom, privatnici su, provodi užasno puno vremena sa roditeljima i često se svađa s njima. Njegovi roditelji su jako dobri ljudi, ali nema tu neke prisne komunikacije, jednostavno kada naiđu na problem stavljaju ga ispod tepiha, prave se da on ne postoji... To njega sve jako muči i naprosto izbaci iz takta i zato često upada u depresiju iz koje se jako teško izvuče. Te epizode znaju trajati tjedan dana, nekada malo kraće, a nekada malo duže... oni se prema njemu ponašaju kao prema bolesniku i mislim da je to puno pridonijelo gubitku njegova samopouzdanja... Neki dan mi je rekao da on ne može shvatiti kako osoba poput mene može voljeti nekoga poput njega. On to ne može shvatiti jer sam sebe ne voli... Ono što je najgore od svega, bio je čist kada smo se upoznali i ja se osjećam pomalo i odgovornom za njegovo današnje stanje jer mi se čini da uzrok njegova ponovnog uzimanja leži i u strahu da on neće ispuniti moja očekivanja, da mu je sve ovo previše. On se naime užasno boji odgovornosti, a našu vezu je na početku gledao kao užasno veliku odgovornost, a ne kao nešto pozitivno i lijepo. znam da mu je jako stalo do toga da ja budem sretna, ali se boji da on nije taj koji mene može usrećiti... još puno toga moram podjeliti sa vama tako da nastavak slijedi... Hvala vam
Draga Sunrise ja ti moram biti iskrena i priznati da nikada prije nisam baš imala pretjerano razumjevanja za ovisnike i nekako se u meni uvijek javljao nekakav antagonizam prema njima. Sve do sada... Tek sada kada se to dogodilo i osobi koju volim više od sebe same, pomalo shvaćam i pokušavam razumjeti. Ja imam 26 godina, on 27, ne živimo zajedno, ali svaki dan provodimo zajedno, pogotovo sada kada se sve ovo desilo. On radi zajedno sa tatom, privatnici su, provodi užasno puno vremena sa roditeljima i često se svađa s njima. Njegovi roditelji su jako dobri ljudi, ali nema tu neke prisne komunikacije, jednostavno kada naiđu na problem stavljaju ga ispod tepiha, prave se da on ne postoji... To njega sve jako muči i naprosto izbaci iz takta i zato često upada u depresiju iz koje se jako teško izvuče. Te epizode znaju trajati tjedan dana, nekada malo kraće, a nekada malo duže... oni se prema njemu ponašaju kao prema bolesniku i mislim da je to puno pridonijelo gubitku njegova samopouzdanja... Neki dan mi je rekao da on ne može shvatiti kako osoba poput mene može voljeti nekoga poput njega. On to ne može shvatiti jer sam sebe ne voli... Ono što je najgore od svega, bio je čist kada smo se upoznali i ja se osjećam pomalo i odgovornom za njegovo današnje stanje jer mi se čini da uzrok njegova ponovnog uzimanja leži i u strahu da on neće ispuniti moja očekivanja, da mu je sve ovo previše. On se naime užasno boji odgovornosti, a našu vezu je na početku gledao kao užasno veliku odgovornost, a ne kao nešto pozitivno i lijepo. znam da mu je jako stalo do toga da ja budem sretna, ali se boji da on nije taj koji mene može usrećiti... još puno toga moram podjeliti sa vama tako da nastavak slijedi... Hvala vam
da to je tipican zivot narkomana(i suovisnika).... jedno vrijeme ni ja sama nisam znala sta je istina a sta ne. vjerovala sam u sopstvene lazi. to je sve dio bolesti. ja nikada u zivotu nisam lagala....sve do tada. promjeni te....promjeni nacin razmisljanja....vjerovanja.....ma sve.
sta da ti kazem....ako te to sve pocne obarati....pa i sama pocnesh da tonesh-moraces o sebi da mislish. moraces....
sve najbolje
sta da ti kazem....ako te to sve pocne obarati....pa i sama pocnesh da tonesh-moraces o sebi da mislish. moraces....
sve najbolje
" You must be the change you wish to see in the world." M. Gandhi
Ne mogu biti toliko sebicna i reci osta vi ga i posveti se svom zivotu jer sam i sama bila u problemu i da su svi oko mene tako postupili i okrenuli se svojim zivotima ko zna sta bi sada bilo samnom,pomoc i podrska su jako bitan deo lecenja,ali i ovo sto je luna rekla je takodje itekako tacno ako primetis da pocinjes da tones zajedno sa njim moraces se udaljiti...jer onda tonete zajedno a to nije dobro. Mnogo truda,volje ,stpljenja i snage(a i znanja oko svega toga) je potrebno da bi izdrzala pored jednog narkomana koji pokusava da se skine...
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!