KRAJ

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

User avatar
dinela
Posts: 303
Joined: Wed Dec 07, 2005 12:37 pm

KRAJ

Post by dinela »

Kraj cega, ili pocetak necega ? Zapravo ne znam ni sama zasto ovo zelim da podjelim sa vama,.. Mozda da suovisnici shvate koliko je to opasno biti, barem je meni bilo. Promijenilo me iz korjena, unistilo toliko toga u meni, rodilo neke nove likove moje svjesti, koliko ih je, vise ni sama ne znam. Podvojilo svaki osjecaj u meni, tako da visse ni sama ne znam ko sam i gdje da se pronadjem. Toliko sam pisala o volji i snazi, o tome da se moze i mora, o tome koliko je dobro biti dobar,... Da li je? Da li sam to zaista ja, utopljena u suovisnickim krpama izgubila sebe.
Uopste se vise ne prepoznajem. Negdje sam nestala, bas tada kada mi se svijet slomio, negdje sam se zavukla i sakrila, trazeci to utociste, promjenivsi nekoliko bogova, trujuci sama sebe lazima. Bila sam sve samo ne ono sto jesam. Negdje sam vec rekla koliko sam zrtvovala,.. A zasto? To nije spasilo mog' brata i mozda nikada i nece. Samo sam ja umirivala svoju savjet koja me grizla i tukla olovnim brigama. Ja, vjecito u iscekivanju carobnog stapica koji bi mogao spasiti svijet,.. Od cega zapravo i kome? Sva promjena mene same nije spasila nikog,.. Ne pise ovo moj ocaj, samo ona prava ja, koja zapravo zeli ustati iz mrtvih, biti hladna i kamena, biti sretna samo zbog sebe i nikog drugog, ponovo biti sebicna i traziti uvjek vise - opet samo za sebe.
Toliko puta sam se pitala, u protekle dvije godine, koje je zapravo moje pravo lice. Ko sam kad poskidam sve te maske... I pokusala sam se sjetiti kako sam izgledala prije ovog uzasa. Da, sjetila se - samo svoja, zaljubljena u samu sebe, divlja i prakticna,..
Bilo bi jako tesko izvuci iz mene "Ne daj se, ti to mozes, samo vjeruj...". Vjerovatno bih prelistala ove vase stranice, i pobjegla od toga, jer ja ne volim nista sto zamara, ne volim lose, ne suosjecam sa narkomanima, ne suosjecam sa prevarenim prijateljicama, sa ostavljenim zenama,.. Nije za pohvaliti, ali to se ponovo probudilo, i napokon spasavam sebe od onoga sto nisam i sto ne znam biti. Koliko se ovo vama cini hladno, ne znam, i vjerovatno mi vise i ne znaci mnogo. Upala sam u taj zacarano krug iz silne patnje i straha za zivot svog brata,.. I izlazim iz toga.
Negdje sam trazila te blokatore protiv osjecaja,... I kao da mi se zelja ispunila. Nemam vise tu rupu u sebi koju sam punila svim glupostima na koje sam nailazila. Sada sam dovoljna sama sebi, ponovo kao cjela. Da, trebalo je vremena da se ovo desi, da se transformisem ponovo u sebe. Suovisnost je zapravo dijagnoza nase bolesti, faza koju prolazimo da bi spasili one koje volimo. I na kraju, ili se spase sami dok mi ostajemo u stalnom strahu, ili se ne spase nikako, dok mi ostatak zivota onda krivimo sebe.
Osjecam da sam na vrijeme pobjegla svemu tome. Ne da ne zelim vise biti suovisnik, ja to vise ne mogu sve i da hocu. Rasprsili se svi silni osjecaji,... Jednostavno me se nista ne dotice. Idem dalje, ponovo osjecam proljece,... Ima toliko lijepog sto hocu ponovo,.. Necu da u dvadesetpet godina zivota nosim cetrdeset. Necu da zaboravim kako je dobro ostati do jutra na derneku i jedva cekati sljedeci,... Necu vise da lazem prijateljicama da moram kuci u jedan poslije ponoci zbog malog... Necu da lazem da nemam vremena za jutarnje kafe....
Sve silne lazi koje sam izgovorila izgovorila sam zbog njega. Jos uvijek nije spasen, i mozda ce cijeli svoj zivot ostati ovisnik... Sam je izabrao, ja vise ne zelim biti dio toga. Puna strepnje,.. Bjezati od telefona kada zazvoni,... Ne, previse sam trazila od sebe.
Zapravo jos uvjek postoji taj tracak da zalim, ali samo zalim za svim sto je mogao, a nije. Zalim svog brata koji ce si vjerovatno unistiti zivot, svoje roditelje koji ne mogu ne voljeti ga, koji ne mogu ne biti njegovi roditelji.
Ali ja mogu ostaviti to iza sebe. Vec nekako jesam. Bio je to prevelik kriz na mojim ramenima. Suovisnost je izopacila dio mene, stvorila te obruce i zidove,.. Zaista nije vrijedno da zbog jednog zivota bude unisteno i nekoliko drugih, nema poente. Ionako zivimo sada i ovdje, optereceni svim sjecanjima i prosloscu, jos da se osudim na jadnu buducnost, ne da mi se.
Pored toga sto zalim njega, jos da pocnem zaliti sebe, ni to mi se ne da. Hvatati se cijelog zivota za svaku slamku koja mi se nadje pod rukom, ugusiti svaki osjecaj da postojim i da sam si bitna, osjecati grizu savjesti samo zato sto uzivam u zivotu dok njega tresu krize... Jok, ipak idem dalje.
Nemam pojma koliko ce ovo suovisnici shvatiti,.. Znam da ce biti neshvatljivo za mnoge koji se tek upustaju u ovu borbu. Sjecam se sebe na pocetku, puna elana i vjere, a zapravo sam i to sve naucila kao dio tog paklenog zivota. Negdje sam vec napisala kako me to spasilo od ludila. Mozda i jeste, ali nisam se mogla pronaci ni u tome, iako sam toliko htjela. Ne znam da li je ovo slabost ili odustajanje. Da li je ustvari pocetak stare mene koja je zastala negdje sa dvadesetak godina,... Sta god da je, ja se osjecam slobodnom da disem i da pustim stvari da se desavaju same, da pustim borce da se bore za sebe, jer ja vise ne mogu i necu. Puno toga sam gusila u sebi, ubijala svaki osjecaj da budem svoja, davila ljutnju, jer ja ne smijem imati temperament, moram blago sa njim... Zasto? Postajala sam blijeda kopija svega sto me nekad cinilo zdravom osobom.
Bas kako narkoman nauci manipulisati nama, tako mi naucimo zatomiti svaki krik u sebi, kontrolisati svaki sum,... To je ravno samoubojstvu, to je genocid sopstvene licnosti.
Hladno, ali tako je.
User avatar
zvrky
Posts: 4075
Joined: Mon Jul 18, 2005 1:22 am
Location: Beograd

Post by zvrky »

ufffffffffffffffff,Dinela,sta se dogodilo covece??????????????? Blago sam sokirana ovim sto si ispisala mislila sam da ces biti mnogo jaca i istrajnija,ali opet znam kako ti je i znam da je sve to tesko izdrzati,kazes ne znas da li je to slabost ili odustajanje...hm.... pa iz te slabosti dolazi to odustajanje znaci ima i jednog i drugog. Ne znam sta sad da ti kazem ocigledno si toliko razocarana da ti nije nidocega sad....zns sta mislim i da je moja keva imala tih trenutaka ali da je odustala ja ne znam sta bi sad bilo samnom....istina je da sam i ja zelela da ostavim sve to iza sebe ali opet ta pdrska mnogo znaci pa i kad pravimo sranja ! Odustala ti sad ili ne od svog brata ili ti borbe za njega,to ce te izjedati na to budi spremna...slazem se da ne treba zbog njega da zapostavis sebe i svoj zivot i tu te podrzavam imas i svoje dete za koje treba da se boris koje tek odrasta i treba mu majka a ne neko ko je konstantno zabrinut i sjeban ....ajojjjjj ne znam sta da kazem...predpostavljam da ti se brat vratio narkomaniji i da je zato nastao sav ovaj gnev prema njemu i prema svima i uopsteno prema narkomaniji...ali ceo ovaj tvoj post meni ipak zvuci kao da si uzasno zabrinuta i da si u uzasnom strahu za njega bez obzira sta ti rekla....da zivis njegov zivot to ne mozes,i ako je izabrao da ide tim putem pusti ga ...tesko jeste ali pusti ga...ufff tesko mi je ne znam sta da ti kazem kako da ti pomognem....ako mogu bilo sta da uradim za tebe reci ! Nadam se da ovim postom ne zavrsavas i svaki kontakt samnom ili sa nama sa foruma...opet razmisljam ako si vec sve ovo napisala...mozda ipak podsvesno trazis pomoc jer ne znas sta jos da uradis itd.....
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
User avatar
zvrky
Posts: 4075
Joined: Mon Jul 18, 2005 1:22 am
Location: Beograd

Post by zvrky »

Jos nesto da ti kazem....NIJE KRAJ...i nemoj odustajati !
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Samantha
Posts: 287
Joined: Sat Jan 21, 2006 8:27 am

Post by Samantha »

Dinela draga, to je samo privremeno, znam to, ubrzo se ti vracas na staro kao i ja sama, jer je nemoguce da se iskljucis. Ali u svakom slucaju odmori se malo, akumuliraj energije i ponovo u nove bitke. Nadajmo se pobjedama.
Sve najbolje od Samanthe.
User avatar
manson
Posts: 291
Joined: Wed Oct 26, 2005 2:51 am
Location: Sarajevo

Post by manson »

Ma kakve bitke?Pa ne drogira se ona.Distanciraj se Dinela, ko hoce da se skida ima komuna.....
Maca pliva,leti mrav...
a pas laje av,av,av...
paprika sam jeo roga,
sranje vam je sva ta droga!
User avatar
Zub
Posts: 25
Joined: Tue Mar 21, 2006 8:13 pm

Post by Zub »

Baš danas virovala moja Dinela ili ne sitila san se tebe i brata ti, pomislila san kako ne pišeš i da je vjerovatno loša situacija kad se ne javljaš.
Čitajući sad tvoj post, svatila san da san nažalost u pravu.
Imaš pravo u svemu šta kažeš u svom postu, ali kao šta kaže naša zvrky to je samo frustracija koja je došla od pustih izgubljenih bitaka, razočarenja, isto tako i meni dođe kao majci takve crne misli ali srećom samo rijetko, onda promislin, bez svoje obitelji, pa tko će njemu pomoći, ako ne njegovi najbliži. istina živa da će on živjeti svoj život, mi u obitelji ga samo pokušavamo usmjeriti na ispravan način, koliko nam to uspijeva, na žalost ne onoliko koliko bi mi volili, al život nas ne pita za naše želje.

Puno sriće tebi i posebno bratu da napokon shvati kako je život pored svih tegoba i problema puno, puno lipši nego onaj koji je trenutno izabrao.
User avatar
sunrise
Posts: 2372
Joined: Wed Aug 03, 2005 9:40 pm
Location: Wien

Post by sunrise »

Dinela ti si izgleda iz jedne krajnosti otisla u drugu. Sta to treba znaciti i kako shvatiti ovaj post? Da si ranije bila hladna i sebicna i onda odjednom suosjecajna, sprmna pomoci, brizna no da je sve to bila samo gluma i maska???
Ides linijom lakseg otpora iliti di i mali Mujo tu i blabla.
Ako ti je moguce sve precrati i ne misliti vise na to, onda pici stara.No, ne vjerujem da to ide. Eto mojoj mami je sad dosadilo biti suovisnik sa svojim bratom, nakon punig 30 godina i ne zeli mu ici u posjetu. Kaze da ne moze, dosta joj je zatvora, policije, sokova.
To je jos jedna faza u koju si dosla no iz te faze ce nastupiti nova faza u kojoj ces mozda imati 5 puta vise snage za borbu. Nije sve ni crno ni bijelo. Pronadji granicu, ne mozes iz ne brige ici u too much brige pa opet ne briga. Pronadji granicu i neku sredinu u svemu. Vidjet ces da mozda vec sutra neces potpisivati ovaj post koji si napisala. To je samo ocaj i nemoc!
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
User avatar
pepinga
Posts: 45
Joined: Thu Jun 08, 2006 3:15 pm

Post by pepinga »

Reci cu samo ovo a vi shvatite kako hocete............Devojka ima svoju porodicu, a to su njen muz i dete(nisam pratila, ali sam shvatila da ih ima).............A ona ne moze preuzeti ulogu roditelja i kod njenog brata, dovoljno je uradila..............nek nastavi da zivi sa svojom porodicom, on ima roditelje, a i komunu ako treba......podrzavam te, bezi odavde..........ja da imam dete, nema sanse da bih ovde bila............surovo, ali jebiga.............tako mislim........svi mi imamo vec zapisanu stazu i stazice, jos kad se rodimo, gde cemo krenuti to je licni izbor, ono sto nas siguro sve ceka je smrt, kad ce ona doci, nije na nama, da mozemo da produzimo neciji zivot ,svet bi bio malo drugaciji..........jedino sto mozemo je da nekog usrecimo sitnim stvarima, da li ce to oni shvatiti ili prihhvatiti nije na nama, uostalom sve sto radimo radimo zbog sebe.............jedino je bitno da bude cistog srca........zasto bi bilo koje dete bilo uskraceno bilo cega,ako ne mora, zbog drugog velikog deteta koje nece da pomogne samoj sebi.......pa razmislite malo....zasto je zadrzavate, da bi vama bilo lakse????............ipak su ovde i sestre i majke onih koji nce da im se pomogne........ne treba nositi niciji krst, osim u slucaju da istovremeno on nije i nas..........u ovom slucaju......tvoj krst je prestao da postoji u trenutku kada ti je dete reklo ,,mama,,...............niko na ovom svetu ne treba da ti bude preci.........pljujte me koliko hocete, posto vam je to manje vise i obicaj ovde,......mozda vam je tako lakse.........ali ja stvarno mislim tako..........pozzz........
User avatar
zvrky
Posts: 4075
Joined: Mon Jul 18, 2005 1:22 am
Location: Beograd

Post by zvrky »

Ja licno je zadrzavam da bi pomogla njoj i njenom bratu ako je to ikako moguce,draga mi je devojka i znam da je ovo veliki pad sada i znam da je razocarenje veliko i da je zato sve ovo napisala ali isto tako stojim iza onoga sto sam rekla da treba i svoju porodicu da odrzi na okupu...bla bla...on joj je brat i najverovatnije da je ona jedina koja tu moze iole da utice na njega,bar sam ja tako shvatila iz prica do sad ,roditelji jesu tu ali je ona ta koja njega eventualno moze naterati da promeni svoje misljenje i pokusa da se skine ! I najiskrenije zao mi je sto sad ne mogu i fizicki da budem pored nje i uz nju,ti pepinga si takodje sestra nekoga ko se trenutno leci a to je tvoj brat jel i znas da je jako tesko reci mars necu vise da ti pruzim ni trunke moje paznje ni pomoci niti bilo cega....nemoj da se lazemo ovo je bolest ljudi to morate da shvatite...ne znam sa kojom bolescu bi mogla ovo da uporedim ali evo recimo neka tamo bolest i covek ne svesno radi neke stvari ...hm...cek nemam dobar primer...jednostavno narkomanija je nesto sto se ponekad (hm.. ponekad?) ne moze kontrolisati i vrlo cesto svesno pravis istu gresku ali...koliko je tosvesno to nisam sigurna...aaaaaaaaaaaaaaaa nemam odgovor pokusavam da ga pronadjem ali tesko mi ide,znam samo da je njemu pomoc neophodna i da sam nece uspeti da se izvuce iz ovoga,narkomanija je psihicko i fizicko oboljenje kako bi to rekla...dijagnoza josuvek nije u potpunosti ispitana...jebote pocinjem da serem mnogo,vrtim se u krug i ne znam sta da kazem........................ :cry:
NEKO TO OD GORE VIDI SVE!
Juce je istorija
Sutra je misterija
Ali danas je dar!!!
Samantha
Posts: 287
Joined: Sat Jan 21, 2006 8:27 am

Post by Samantha »

...
Last edited by Samantha on Wed Jun 28, 2006 7:46 pm, edited 1 time in total.
Post Reply