Zajednicki zivot, njegov recidiv

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

Post Reply
User avatar
sunshine321
Posts: 3
Joined: Wed Sep 23, 2015 10:00 am

Zajednicki zivot, njegov recidiv

Post by sunshine321 »

Nadam se da ću ovde pronaći bar nekog da mi da svoje mišljenje jer sam totalno izgubljena.
Naime sa dečkom sam već 6 godina. Na početku veze nisam znala da je bivši ovisnik o heroinu. Počeli smo da živimo zajedno.
Nakon prvih godinu dana je napravio prvi recidiv, ja tada to nisam znala, mislila sam da je tek počeo.
Od njegovih sam kasnije saznala da je 5 godina pre početka veze sa mnom imao taj problem.
Tada je prošao ceo proces odvikavanja, ja sam nekako preko toga prešla nesvesna koliko taj problem težak može biti jer nisam imala sa kim da se posavetujem, niko u okruženju ne zna, a mojima naravno nisam smela da pričam.
Nakon tog prvog recidiva bilo je neobičnih događaja, potrošio je jednom zajedničke pare koje su bile negde sa strane ali mi ni dan danas ne želi priznati da li se radilo o heroinu tada ili ne, jednostavno me uverava u neku sasvim drugu priču koja po meni nema smisla. To je bilo pre 2 godine. Nakon toga, period kao iz raja, slažemo se, on je ok, sve je ok.
Počekom ove godine počnemo da razmišljamo o bebi. Par meseci pokušaja, bezuspešnih, on pada u depresiju.
Zateknem ga i vidim svojim očima kako šmrče heroin u maju ove godine.
Pokupim svoje stvari, preselim se. On ode u istom tom periodu opet na odvikavanje, njegovi znaju sve. Završi sa odvikavanjem, pije blokatore sada... Ostanem sa njim, viđamo se povremeno ali ne živimo zajedno više, on se kune da je to tada bilo samo par puta, donekle mu i verujem jer znam da je period njegovog čudnog ponašanja dok ga nisam zatekla trajao nekih 15-20 dana. Neočekivan obrt događaja-izgleda sam trudna. Nema čije drugo da bude osim njegovo.
Zanima me, vidim ovde mnoge žene pišu koje su u brakovima sa narkomanima, da im daju pare, gledaju na drugu stranu, ja to ne mogu.
Da me dovede u situaciju da ljuljam bebu a da vidim da on nije uredu, da je odradjen, mislim da bih bila u stanju da napravim veliku tragediju. Ne bih mogla tako da živim. Nisam još odlučila da li ću zadržati bebu, razmatram sve opcije.
Želela bih da mi neko ko ima iskustva sa ovakvim stvarima da bilo kakav savet, smernicu, da li može biti nade ili ću ceo život, ako rešim da imam to dete razmišljati o tome da li mu se tata drogira?
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Zajednicki zivot, njegov recidiv

Post by sanela »

Draga sunshine321, doborošla na forum! Žao mi je što ovo nije forum o nekoj drugoj tematici...
Vjerujem da si trenutno u veoma teškoj situaciji i da ne znaš kojim putem dalje krenuti. Ja ti ne mogu reći šta da uradiš i kojim putem da kreneš dalje. Djeluje mi da si dosta dobro sagledala situaciju u kojoj se nalaziš trenutno. Ti odlučuješ kojim ćeš putem dalje. Nekad ne znamo koliko smo jaki dok ne dođemo u situaciju da trebamo imati svu snagu svijeta da prođemo kroz pojedine životne periode. Ti odlučuješ o sebi, svojoj budućnosti, ali i budućnosti jednog malog bića. Koliko si spremna da se sama nosiš sa odgojem djeteta? Koliko si spremna da se potpuno odvojiš od svog dečka? Kažeš da nisi spremna da živiš s njim ukoliko se nastavi drogirati. Koliko si spremna da mu budeš podrška u liječenju ukoliko on odluči da se u potpunosti promijeni?

Da li ima nade da se on prestane drogirati? Nade ima. Ja znam ljude koji su uspjeli da se izbore s ovisnošću, da žive, rade i imaju porodice. Da li ima nade u vašem slučaju? To ne znam. Ono što znam jeste da je proces oporavka upravo to, proces, koji traje i zahtijeva puno ulaganja, žrtvovanja, strpljenja, snage i želje da se uči na greškama, oprašta, vjeruje i ide dalje. Ako u odnosu ima ljubavi, taj proces će biti lakši. Da li će, i pored svega toga, tvoj dečko prestati da se drogira? Možda hoće, a možda i neće. Garancije nema.

Prvi korak već praviš, razgovaraš sama sa sobom i s nama. Drugi korak je da razgovaraš otvoreno sa njim i da mu kažeš šta misliš i osjećaš i da vidiš šta će biti dalje...

Sretno, šta god da odlučiš! Za tvoje odluke nema niko pravo da te osuđuje, jer niko ne živi tvoj život. Samo ti.
User avatar
sunshine321
Posts: 3
Joined: Wed Sep 23, 2015 10:00 am

Re: Zajednicki zivot, njegov recidiv

Post by sunshine321 »

Sanela mnogo ti hvala na svemu sto si napisala, puno mi znaci... Razgovarala sam sa njim, on je sad cist, nakon toga u maju je ok, pije blokatore, uzima terapiju antidepresiva i vidi se da je bolje. On me uverava da bi bio spreman na sve za to dete...
Ali ja imam veliki problem da mu verujem, u glavi vrtim sve dogadjaje koje smo imali i sta je sve bio u stanju da uradi i pitam se da li ta obecanja imaju rok trajanja...
Zelim da pomognem i njemu i sebi, volim ga naravno ali je jasno da ljubav nije uvek dovoljna. Trudim se da budem realna, ali mislim da takodje nije realno ni da uskratim tom detetu mogucnost da se rodi zbog problema koje je imao njegov otac... Da li ce ih i dalje imati? To valjda ne mogu da znam, niti ocekujem da mi bilo ko na ovom forumu to kaze...
Samo zelim da znam da li se ti ljudi ikada stvarno izlece ili zauvek zadrze taj mali podli deo u sebi i to devijantno ponasanje... Potrebna mi je nada ali mi je potreban i savet, bilo koje misljenje na koji nacin bih trebala da se ponasam ako nista drugo u komunikaciji sa njim...
A on je klasika, recenica toliko puta na ovom formu napisana, koliko vidim- divan decko, bio bi najbolji da nema taj problem.
Ali ga ima i ne mogu da se pretvaram da ne postoji.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Zajednicki zivot, njegov recidiv

Post by sanela »

Draga moja,
Ali ja imam veliki problem da mu verujem, u glavi vrtim sve dogadjaje koje smo imali i sta je sve bio u stanju da uradi i pitam se da li ta obecanja imaju rok trajanja...
Potpuno je normalno da imaš poteškoće da mu vjeruješ. Potrebno je vrijeme i njegovo nastojanje da ti govori istinu, bez obzira na sve. Da bi mogla da mu ponovo vjeruješ, trebaš s njim razgovarati na ovu temu i uspostaviti dogovor šta je tebi potrebno kako bi mogla korak po korak da ponovo gradiš povjerenje u njega. Mada, trebaš znati da on zaista vjeruje u to kad ti nešto obeća. U tom trenutku stvarno vjeruje.
sunshine321 wrote: Samo zelim da znam da li se ti ljudi ikada stvarno izlece ili zauvek zadrze taj mali podli deo u sebi i to devijantno ponasanje... Potrebna mi je nada ali mi je potreban i savet, bilo koje misljenje na koji nacin bih trebala da se ponasam ako nista drugo u komunikaciji sa njim...
A on je klasika, recenica toliko puta na ovom formu napisana, koliko vidim- divan decko, bio bi najbolji da nema taj problem.
Ali ga ima i ne mogu da se pretvaram da ne postoji.
Ja ti mogu reći da poznajem ljude koji su uspjeli da se u potpunosti izliječe, imaš ih i ovdje na forumu. Samo što je to podrazumijevalo promjenu za 180 stepeni. Koliko je tvoj dečko spreman na to da se odrekne velikog dijela sebe, svojih razmišljanja, vjerovanja, vrijednosti, ponašanja? To je pitanje!? On može cijeli život provesti na blokatorima i antidepresivima. Ali, trebaš znati da je to privremeno rješenje. Kao kad majstor začepi rupu na cijevi iz koje curi voda, ali ne promijeni cijev. Za potpunu promjenu je potrebno "promijeniti cijev". Potreban je dugotrajan proces liječenja i promjene. I njemu treba podrška da ide u tom smjeru. Opet, ponavljam nešto što uvijek kažem, a to je da se nije lako mijenjati. I da je promjena moguća, uz motivaciju i želju za promjenom. Želja za promjenom dolazi onda kada vidimo da ne možemo dalje ako nešto ne promijenimo. Ako nam je OK uz povremene "izlete u drogu" to može biti obrazac po kojem se neko može ponašati cijeli život.
Nažalost, ovisnost je vrlo kompleksna, jer je svako od nas drugačiji. Ono što je zajedničko svim ljudskim bićima jeste da se boje promjene i najčešće nisu istrajni i potrebno je više pokušaja da bi se napravila trajna promjena.
U komunikaciji s njim budi iskrena, otvorena i dosljedna. Nemoj prijetiti ili davati lažnu nadu, ako ne kaniš to ispoštovati. Šta god odlučiš, budi dosljedna u tome. Ako odlučiš ostati uz njega i s njim, jasno izloži šta očekuješ, šta nećeš dozvoliti i do koje situacije ćeš biti uz njega. I preporučila bih ti da imaš podršku, stručnu osobu, psihoterapeuta s kojim možeš razgovarati, pogotovo tokom trudnoće, koji će ti pomoći da prođeš kroz taj period. Ako imaš mogućnost za to.
Sretno!
User avatar
sunshine321
Posts: 3
Joined: Wed Sep 23, 2015 10:00 am

Re: Zajednicki zivot, njegov recidiv

Post by sunshine321 »

Uh, hvala ti...

Baš se toga i plašim, ne znam i ne mogu znati koliko je on realno spreman na tu promenu iako znam da on misli da jeste.
Nažalost, nisam u mogućnosti da sebi priuštim psihoterapeuta iako znam da mi je to potrebno...
Ne znam kojim se putem dalje ide sa njim, on sada odlazi na te neke redovne kontrole u državnoj ustanovi, u drajzerovoj, ne znam kakvi su lekari tamo, nisam mnogo upućena sem kroz ono što čujem od njega. Po njegovim rečima deluje da se on ok oseća što ide tamo ali meni po nekim stvarima deluje da možda nisu dovoljno posvećeni, jer njegova kontrola traje 5min- 10min, samo dobije recepte za lekove i to je to... Nisam čula da su mu ni jednom do sada predložili neki razgovor sa psihoterapeutom ne znam ni da li imaju nešto takvo tamo. Mislim, razgovara on svaki put sa svojom doktorkom ali ta se priča svodi na to kako se osećate- dobro, par osnovnih pitanja i ćao.
Volela bih da odem zajedno sa njim u neko takvo savetovalište ali ne znam ni gde bih se zaputila...
Ono čega se najviše plašim jeste baš to što ti sanela kažeš, on u tom trenutku kada obeća stvarno veruje u to, znam to i još više me plaši jer se onda zapitam da li je on uopšte spreman da prizna sebi koliko je slab (bio ili još uvek jeste?) i da sebi prizna da je taj problem ipak ozbiljniji nego što bi želeo da prizna. Ko zna, možda je ovaj put stvarno spreman ali mi deluje da nije dovoljno samo da se nadam da jeste, već i da učinim nešto kako bi se on dodatno pokrenuo... Jedino što mi sada pada na pamet da mogu da uradim jeste da zajedno sa njim odem na sledeću kontrolu, da razgovaramo zajedno sa tom doktorkom i da je pitamo kome još da se obratimo za savet...
On se trenutno sasvim normalno ponaša, želi da bude normalan, ima neke svoje planove ali tako je bilo i prošli put i samo se odjednom desio neki "kvrc" i postao je čovek kog ne poznajem.
Želim da mu pomognem ali nije sve na meni, na meni je jedan jako mali deo, a ogroman deo je na njemu.
Iskrena sam ja sa njim uvek, nemam dlake jeziku- ne znam koliko je to dobro ali generalno ga ne štedim i ne mogu da se ponašam kao da nije bilo tih problema kad jeste. To ne znači da ga vređam- ne idem u krajnosti, već sam jednostavno otvorena i nazivam stvari pravim imenom.
On me uverava da o tome ne treba da brinem i da više u njegovom životu nema mesta za to, pogotovo ako beba dođe, ali ako uzmem ta obećanja zdravo za gotovo...deluje mi kao guranje pod tepih?
Izvini ako su mi postovi predugački, ali kao i mnogim ljudima, veoma mi znači da bar negde svoje misli posložim kao i da dobijem još jedno mišljenje jer zaista nemam kome drugom da se obratim sada u vezi ovog problema..
BlueSky&GreenGrass
Posts: 1
Joined: Fri Oct 02, 2015 7:58 pm

Re: Zajednicki zivot, njegov recidiv

Post by BlueSky&GreenGrass »

Moj naslov bi bio - Zajednički život,njezin recidiv.
Naša priča je počela prije nekih 8 godina. Tada povjerovao u priču da će taj novi čarobni lijek koji trenutno uzima (Suboxon) riješit sve njezine probleme od prije, za koje sam čuo ali nisam htio vjerovat...Vjerovao sam tada da znam sve o tome, a danas tek visim da nisam znao ništa...
U međuvremenu se oženili i dobili dijete,ali sada kada pogledam sa distance, ni Suboxon ni jedna druga tableta ( a bila ih je masa) propisana od psihijatra i ostalih doktora nije riješila problem. To samo mijenja jednu ovisnost za drugu i gura pravi problem pod tepih.
Taj izvorni problem se u pravilu vraća prije ili kasnije i nema tog lijeka osim snage vlastite volje koja će to izliječit.
Iz iskustva ti mogu reći da ti institucije i razni odjeli za liječenje ovisnosti neće pomoći. Ono što oni mogu napravit je detoksikacija, koja traje svega par dana i dekriminalizacija, tj.micanje sa prave droge na zamjenski metadon ili suboxon. To je na žalost trenutni doseg današnje medicine po pitanju ovisnosti o heroinu.Sve ostalo je na samom pojedincu, koliko je on sam spreman odreći se tog đira, a jako malo je onih koji su stvarno spremni.
Sjećam se jedne rečenice psihijatra : "Narkoman razmišlja na sljedeći način - prvo ja i moje potrebe,a tek tada dijete, muž,familija..."
Moj zaključak je da ovisnik savršeno dobro "čita" razmišljanja i osjećaje ljudi oko sebe i govori ono što tvoje uši žele ćuti, sve je super dokle god ne kreneš kontra logike koju on nametne, a ti znaš da je pogrešna.
Da ne duljim, kao što ti je moderatorica napisala, odluka je na kraju tvoja, ili se okreni i bježi glavom bez obzira ili prihvati rizik pa možda sve bude ok, a možda život provedeš u borbi s tim zlom.
Post Reply