molim pomoc, poricanje ovisnosti

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

Post Reply
asta
Posts: 34
Joined: Mon Apr 20, 2015 4:17 pm

molim pomoc, poricanje ovisnosti

Post by asta »

Pozdrav!
Ispricavam se na poduzem postu, Vjerojatno vam je prica svima poznata,ali meni zaista treba netko s iskustvom da mi pomogne kako dalje....
Zivim s deckom, cekamo bebu, zajedno smo nesto vise od godine.
Znala sam da se zna "pocastiti" tu i tamo za neki bolji vikend, medjutim kasnije sam primjetila da to njegovo "tu i tamo" je malo zesce.
Koliko kasnije....toliko da s trbuhom do zuba nemam bas izbora....
Radi se o dopu, ne puca se iglom, vec smrce. Po njegovim rijecima "pocasti se" jednom u par mjeseci,medjutim to je laz,ono sto sam ja primjetila je da bude 10 dana cist da sebe uvjeri da nije ovisnik klasicni,a onda se nagradi za ulozeni trud....
Nocu se uzasno znoji, ustaje po noci,seta po kuci, pali cigaretu za cigaretom,spalio si je svu odjecu,kauc,pod,nebrojeno puta je bio u takvom stanju da nije znao sto prica, buncao je, pricao o nekim imaginarnim stvarima, a u par navrata otvarao frizider i trazio kojekakve likove iz crtica u njemu jer ih je on eto maloprije stavio u frizider i sad ih nema! Pije uzasno puno tekucine,a nedavno mi je tek nakon podeblje svadje priznao da je vec par godina na propisanoj terapiji buprenorfinom, sto mi je presutio.
Terapiju popije svake prijestupne,odnosno (po mojoj procjeni) kad ga skrpa kriza i depresija itd... konstantno ima promjene raspolozenja koje sam ja shvacala jako osobno i krivila sebe,ima dana kad je normalan,na dane se preobrazi doslovce u drugu osobu, postane izrazito emocionalan, prica kako ce se promijeniti i kako mu je najveca zelja da sve bude lijepo, a na dane je letargican, vec nebrojeno puta je prespavao po 36 sati u komadu, ne izlazi iz kuce i ne razgovara mu se..... Inace je iz dobre obitelji i uvijek se brine da prema van sve izgleda idilicno.
Svaki put kad stignu nekakvi prihodi, on je vjecito nekom frendu duzan neke novce koje bas sad mora vratiti, vjecito ima neke stvari koje treba platiti itd
Krade mi novce iz novcanika,kao i mami kad god stigne, manipulira,mulja laze....
Uporno tvrdi da nije ovisnik nego "rekreativac" i da on nema tako veliki problem da se to ne bi dalo rijesiti,medjutim, to traje vec godinama.....MDMA,razne tablete,dop itd
Ja ne znam na koji nacin mu pomoci, odgovor na sve mu je da on nije narkoman i sto ce ljudi reci, bojim se za buducnost djeteta i sebe jer znam da ovakve stvari rijetko imaju happy end....

Jos jednom sorry na romanu,ali luda sam vise od svega......
User avatar
noel
Posts: 380
Joined: Wed Apr 08, 2015 9:51 pm

Re: molim pomoc, poricanje ovisnosti

Post by noel »

mila moja, žao mi je što ti to moram reći, ali ti si u povećem problemu.

Moraš povući određene poteze, posebno sad "na početku". Ako želiš ostati uz njega, prvo moraš shvatiti da on boluje od kronične RECIDIVIRAJUĆE bolesti, što ukratko znači da će hrpu puta prestati uzimati drogu a zatim započinjati ponovo, kao što je radio i do sada, Dijete može biti snažan motivator za promjenu u životu (iako niti približno toliko koliko bi trebalo biti, nažalost) tako da to iskoristi.

Posjedni ga, reci mu da si uz njega, da želiš pomoći te traži maksimalnu iskrenost, bez kompromisa. Neka krene s prošlošću, tako da zapravo znaš gdje si (vjerojatno će te iznenaditi ono što kaže, ako ne, onda nije bio dovoljno iskren). Objasni mu da drogiranje nije opcija u vašoj vezi, gdje će uskoro i dijete biti uključeno, te da mora na lječenje, odnosno nastaviti isto (kažeš da uzima buprenorfin - odlično, to je spstitucija na kojoj može fino funkcionirati). Bitno je da si i ti uključena u lječenje, da zajedno idete kod doktora, vodi brigu o njegovoj terapiji, uzima li redovno i na pravi način.

Važno je, posebno u početku - da mu ne vjeruješ baš ništa. Oboružaj se testovima za drogu, informiraj putem interneta, obavezno obavijestite još nekoga iz obitelji ili prijatelja. Pripremi se davati druge, treće, četvrte.... šanse. Možda nije sve tako crno, ali u svakom slučaju, želim ti puno sreće i strpljenja.
MasacreEnElDiscoBar wrote:sad vishe neznam di sam...samo mjenjam droge...uff...koje sranje ochu se rjeshit te ovisnosti a, molim Boga da mi ostavi neshto....
dzankoza
Posts: 106
Joined: Thu Dec 09, 2010 1:16 am

Re: molim pomoc, poricanje ovisnosti

Post by dzankoza »

po tome sto si napisala mogu ti reci da tvoj decko ima veliki problem i da mu je vreme da se obrati nekom strucnom za pomoc. pogledaj malo po forumu imas dosta nacina kako i sta. Samo sto ce to sve tesko da ide ako on nije stvarno odlucio da se leci. NE DA OSTAVI HEROIN VEC DA SE LECI. Moze sam ali je dosta,dosta tesko i cesto bezuspesno
asta
Posts: 34
Joined: Mon Apr 20, 2015 4:17 pm

Re: molim pomoc, poricanje ovisnosti

Post by asta »

sve mi je jasno.... iskreno i ja sam mnogo puta presutila kad bi ga vidjela i nebrojeno puta prelazila preko price da mu kapci vise preko ociju i da kljuca zbog buprenorfina jer nisam imala snage svadjati se po ko zna koji put....
Gle,on pristane na sve, ide kod doktorice kad mu se kaze, redovito odlazi po terapiju koju doduse popije kad se sjeti ili podijeli frendu,ali
iskreno mislim da je to linija manjeg otpora da ga se ne tlaci i da dalje moze peglati po svome....
Ne mogu reci da je skrt, zaista nije, kad dobije novce, on ce skoro sve dati meni ko fol da cuvam,ali isto tako ih i uzima kako mu zatreba jer do sada nisam skrivala novcanik i uvijek mu je bio dostupan,tako da dodje na isto ko da su kod njega...
Uporno negira da ima problem i nebrojeno puta me cak i optuzi da zbog mene on izgleda kao ovisnik,a toboze nije.Vjecito mu po mobu nalazim pozive i poruke nekih frendova koje znam samo iz imenika, nikad ih upoznala, znam mu cak i ime i broj mobitela od dilera,diler radi s murijom i mogu mu puhati u dupe, znam sve a ne mogu nista.....
Danas, nakon ponovne drame, pristao je da idemo zajedno kod doktorice, pristao je uzimati terapiju svakodnevno, ukratko pristao je na sve,ali do kada...
Mozda ce zvucati ruzno,ali uvijek sam mislila da sam prepametna da zavrsim s nekim ko ima problema s drogama i da se to dogadja nekim kokama koje ne vide sto im se servira ispred nosa jer sam ja eto odrasla u gradu gdje su djaneri domace zivotinje, uvijek sam mislila dok sam slusala ovakve price da znam tocno sto treba napraviti da se rijesi problem,a vidi me sad... Niti mogu pomoci njemu, a jos manje sebi,a dogodilo mi se tocno ono sto se meni nikako ne moze dogoditi,a najgore do svega je osjecaj nemoci i osjecaj da nemas apsolutno nikakvu kontrolu nad situacijom.....
asta
Posts: 34
Joined: Mon Apr 20, 2015 4:17 pm

Re: molim pomoc, poricanje ovisnosti

Post by asta »

Situacija je ipak gora nego sto sam mislila, razgovarala sam mu s mamom o svemu, na mene je poludio i otisao do frenda koji je na nekim jakim psihoticima, uzeo njegovu terapiju, bio biljka narednih 24 sata,rasplakao se,pricao bajke itd...a ni sad ga nije skroz pustilo.
Jucer mi je obecao da ce redovito uzimati svoju propisanu terapiju (buprenorfine), medjutim jutros je odbio i rekao da mu ja necu odredjivatikad ce on piti terapiju.
Fali mi citava tabla normabela, ali naravno on ih ni slucajno nije uzeo nego ih je davao psu svaki dan po jedan da se "smiri"
Stara je poludila na njega i izgovorila mu svasta i to ga je najvise poljuljalo (vjerojatno zbog financija koje izvlaci) i stalno me ispituje
sto sam TOCNO rekla njegovoj mami, valjda da prikupi informacije i slozi dobro opravdanje.
Ne vjerujem mu rijeci i ne znam sto da radim,
Sorry ako davim,ali lakse mi je kad pisem, bar imam pismeni rezime dogadjaja, a i najvaznije iskustva vas koji ste to prosli ili prolazite,
jer ja sama s njim ne mogu i svjesna sam toga.... Imam premalo godina i nikad nisam imala doma nekoga s ovakvim problemom.....
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: molim pomoc, poricanje ovisnosti

Post by sanela »

Asta, dobrodošla na forum!
Pročitala sam tvoju priču i vidim da ti nije lako. Potpisujem sve što su iznad mene napisali. Naoružaj se informacijama i budi dosljedna u svojim zahtjevima. Zajedno kod dr. i napravite dogovor o pijenju terapije. Koliko vam je godina? Neka ti njegova mama bude saveznik i skupa zahtjevajte isto od njega.
Trebaš razmisliti i o tome šta kad se porodiš. To će ti svakako biti stresno razdoblje koje će puno zahtijevati. Hoćeš li ostati s njim? Imaš li alternativu?
I svakako piši, biće ti lakše, a ne smetaš nikome. Zato je forum tu. A vjerujem da ima još žena u sličnoj situaciji koje se ne odlučuju pisati.

Kako god odlučiš, sretno, draga moja!
asta
Posts: 34
Joined: Mon Apr 20, 2015 4:17 pm

Re: molim pomoc, poricanje ovisnosti

Post by asta »

Sanela hvala od <3
Ovo mjesto mi ima terapeutski efekt na psihu.

Trenutna situacija je do sada najgora od kada pamtim. Vec peti dan za redom je koma. Naravno,uporno ne zeli priznati sto je uzeo,ali ni ne treba, nisam koza.
Novci su kod mene,kao i kljuc od auta,a sad sam mu uzela i mobitel. Zbog mobitela ce sigurno izbiti gadna svadja cim skuzi da ga nema,ali nedam!! Presutio mi je da je bio navucen ko konj na heroin prije par godina (srecom ne intravenozno) i da je imao i fizicku krizu koja je trajala oko tjedan dana, bio je na lijecenju i neko vrijeme na hospitalizaciji i zatim se nastavio "lijeciti" doma,sto bitno mijenja moj pristup situaciji.
vec danima slusam price kako je zapalio shit i popio par normabela, pa je drugi dan popio 7-8 komada buprenorfina itd ugl laze,laze laze do Isusa!!!
Sinoc je dvaput spalio prekrivac na kaucu,pluca mu skripe,doslovce zvizde ko da ima tekucine i tesko je disao, nisam oka sklopila cijelu noc od straha da ne zaspi s cigarom u zubima ili da se ne ugusi, bilo mu je zlo,povracao je nocas i jutros, on tvrdi da je od gastritisa. Uspjela sam ga izvuci iz kreveta da pojede nesto za rucak, stavio je dvije zlice u sebe i otisao nazad u krevet.....

Danas sam ga narucila kod doktorice na odjelu za ovisnosti u vinogradskoj,tamo je vec odlazio,a dalje ovisi o njemu, jer je meni do te mjere pun k** da sam u stanju pregaziti od naprijed i od nazad i tog frenda narkomana i otkucat dilera i muriju s kojom radi i zagorcati zivot svima koji mi se nadju pod nogama,ako ce to uroditi plodom jer on je vrijedna i izuzetno emocionalna, kvalitetna i neiskvarena osoba i svjesna sam da je ovo van njegove kontrole.

Narednih 10 dana ce biti bez mobitela dok se ne resetira, narednih najmanje godinu dana nece imati nikakav pristup financijama,a auto ograniceno.
Necu dignuti ruke od njega, ne zbog sebe, vec zbog djeteta koje tek treba doci na ovaj usrani svijet. I sama sam odrastala bez oca koji je takodjer bio problematican i zelim znati da sam napravila sve u svojoj moci prije nego svom sinu zapecatim istu sudbinu. Puno mi znaci sto imam podrsku njegovih i sto je najbitnije,oni su itekako svjesni situacije, prosli su to s njim i za razliku od mene znaju kako se pravilno postaviti.
Sanela- njemu je 35god, a meni 26.
dzankoza
Posts: 106
Joined: Thu Dec 09, 2010 1:16 am

Re: molim pomoc, poricanje ovisnosti

Post by dzankoza »

Pozz asta. prvo sto zelim da ti kazem da je zivot sa zavisnikom veoma tezak i da se to nece vremenom promeniti ukoliko on nastavi tako. Neceka ti nista dobro. U vasoj situaciji si ti ta koja treba da pokrene neku pricu oko problema. Nemoj da ocekujes to od njega zato sto se nece desiti.Dobro je sto imas podrsku njegovih roditelja koji su verovatno prosli neko lecenje sa njim.Moras naci nacin da razgovaras sa njimi da mu jasno das do znanja sta ocekujes od njega i da se cvrsto drzis svog stava. Inace tebe i bebu neceka bas neka buducnost. I to sto se ponasa tako je normalno narkomansko ponasanje,kazem ti iz licnog iskustva. sto nemora da znaci da je on takav i da se memoze promeniti.Narkomanija je izleciva bolest ali moras biti uporna i izdrzljiva. nemoj da gubis vreme vec odmah pokusaj da resavas problem. Pokusaj na kraju i sa ucenom ako nista drugo ne uspe.Budi uporna i pametna i pisi sta se desava mozda se nadje resenje i za tvoj problem
asta
Posts: 34
Joined: Mon Apr 20, 2015 4:17 pm

Re: molim pomoc, poricanje ovisnosti

Post by asta »

zdankoza, hvala trudim se iz petnih zila! usput se molim da ne dozivim spontani jer sam luuuda ko siba!

Za 6 dana mi je ispit na faxu, trbuh mi je do zuba, mene peru hormoni,a njega droga.
Perem vec drugu masinu vesa jer mi je zbljuvao posteljinu,jastuke,poplun,pod itd, hranim ga ko dijete komadicima narance,ali nije ni u stanju zvakati.... usred zvakanja zakljuca, dobio je temperaturu 38, pada sa stolice,pada mu glava,oci ne moze drzat otvorene,bulazni,mumlja nesto sebi u bradu,ne zna sto prica,pa mu je hladno, pa izadje na terasu suncat se gol u gacicama,omotan u dekicu s naocalama na glavi itd....
a meni dodje da glavom skidam plocice u kupatilu, sto od muke sto od bruke......
i onda se cudi ko pura dreku kad mu kazem da je narkoman i amen.

ja trudna, on bolestan, pas bolestan, 350 kilometara sam daleko od svoje familije, a osjecam se ko socijalna ustanova za potrebite.
Najteze od svega mi pada cinjenica da smo tek zagrebali povrsinu i osim sto ce potrajati, ne znam koliko ce on biti spreman priznati problem i krenuti ga rjesavati,jer ako on pristane na lijecenje samo da ga ostavimo na miru,sto ne bi bio prvi put,onda pisi propalo.....
Dala bi dupe da postoji gumb da ga vratim na tvornicke postavke, ali ne ide to tako......
Moram smisliti nacin i da se rijesim one multidijagnosticke protuhe s kojom se druzi kad krene u akciju i s kojom vjerojatno dijeli troskove i robu,
taj mi je trn u oku od pocetka, od kad sam ga vidila znala sma da nesto ne stima s njim,a na kraju se ispostavilo da nista ne stima s njim,a ko za k* nerazdvojni su i to od djetinjstva......
asta
Posts: 34
Joined: Mon Apr 20, 2015 4:17 pm

Re: molim pomoc, poricanje ovisnosti

Post by asta »

Moj entuzijazam je nakon sinoc prilicno splasnuo......
i dalje je bio urokan, rokao se doma, vjerojatno u kupatilu, poludila sam kad sam mu nasla dvije kartice s frisko zaljepljenim dopom od drobljenja kraj njega na kaucu dok je kljucao vec peti dan za redom i odsarafljenu kemijsku i bacila mu to na njega, da bi mi on izgovorio takve gnjusobe da me sram napisatI I NARAVNO OPTUZIO ME DA LAZEM JER JE TO OD KO ZNA KAD!
nazvala sam mu staru jer sam psihicki bila rastrojena,jedva sam od suza vidjela ekran na mobitelu i zamolila ju da ga vodi doma jer ja vise ne mogu....
ponio se prema meni ko da lazem i ko da ga optuzujem za bezveze, kao da smatra da sam ga duzna stititi, uporno se opravdavao i poklapao me kad god je mogao. Rekao mi je da je s nama gotovo i dok sam pakirala stvari jedino sto je on imao reci bilo je " TO JE MOJ KUFER" I "NEMOJ PRICATI OKOLO LJUDIMA O OVOME,DA NE MISLE DA SAM NARKOMAN JER NISAM"
Uporno pokusava zastititi mamu od svojih postupaka,meni predbacuje da ce zbog mene dobiti srcani i da sto joj oto radim itd, a mi? Nerodjena beba i ja? Tko ce nas stititi?
Otisao je naposlijetku s njom, jedva da je rekao bok,a ja sam se spakirala i vozila 350 kilometara do doma po mrklom mraku jer da sam morala ostati sama nakon svega u tom stanu gdje smo zivili i cistiti bljuvotinu za njim zavrsila bi na psihijatriji.....
Pocinjem misliti da sam precjenila svoje mogucnosti i da mu ne mogu pomoci..... Doveo me u situaciju da nemam gdje.... prije nego sam zatrudnila, sama sam placala studij u drugom gradu, stanarinu,rezije itd, a kako da sad izvedem sljaku do 3 ujutro uz malo dijete,kako da izvedem da radim po tri posla odjednom,letim iz smjene u smjenu,dolazim doma prespavati,pa ujutro na studij da si jednog dana mogu priskrbiti posteni zivot.....
Sinoc tijekom autoputa,razmisljala sam o svemu tome i slomila se kompletno, pozelila sam vratiti se doma i tu roditi,ostati bar na jos godinu dana koliko imam pravo zamrzavanja godine,bar jos ovu godinu zivjeti u miru,a kasnije pokusati smisliti nekuopciju, jer odustajanje od studija apsolutno ne dolazi u obzir....
Post Reply