Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....
Posted: Sat Jun 15, 2013 2:02 am
Draga Majka,
Hvala puno na savijetima, ma nisam ja po prirodi tip koji sjedi i bjedaci se, vec idem dalje i borim se, nego pala sam u ocaj zbog desavanj u zadnjih par nedelja, dozeivjela jos jedno razocaranja, ovaj put se kao nikad do sad osjetila na izmaku snage pa me taj osjecaj poprilicno uplasio, zapitala se da li je mouguce da cu da dozvolim da me neko ili nesto potpuno unisti.... ali nije se to desilo, bar ne jos i eto vec mi je nekako lakse, malo sam sputila loptu.... Mozda mi je vise od svega trebao neko da me razumije i kaze mi da se i kroz ovo prolazi i da postoji i drugaciji nacin....
Hvala na odgovoru Sestra,
Vidis imale smo vrlo slicnu situaciju sa majkom , vjerujem da smo prolazili kroz istu agoniju, medjutim sa mojom jos uvijek traje, ali tu je njena prilicno teska bolest koja svu situaciju cini tezom....
Ja na zalost nemam jos jednog brata ili sestru.....
Sad smo svo troje na tri kraja, ne zivimo vise zajedno ali se situacija nije mnogo promijenila.... Brat se ozenio, zena- cista, ali druga majka, nevjrovatna situacija, ja drzavni neprijatelj broj jedan koji kvari "idilu" svjezeg bracnog zivota.I kad sam rekla da ne zelim da budem na svadbi jer je on danima uoci svadbe bio na flormidalima od kojih nije znao ni sta prica ni sta radi i nisam mogla da gledam, ja sam bila ta koja pravi problem i kojoj uvijek nesto smeta....Nevjerovatno mi je da je moj brat na njegovoj svadbi i danima prije bio najodvaljeniji u zivotu, a da su se svi pravili kao da je sve u redu. Ona- ok cura, njena porodica skroz ok , pa o cemu se ljudi radi? I ko je ovdje lud?
I naravno da sam se pojavila... Uh bio je to pretezak dan a emocije NEVJEROVATNE u istom momentu tuga, sreca, bijes, sreca, ocaj....Ustvari sam bila ocajna, ali sa kezom na licu... i samo mi kroz glavu blicaju slike kako je nekada bilo, kako je trebalo da bude i kako je sad.... Ja inace bjezim od svih dogadjaja na kojima se tradicionalno okuplja porodica jer bas ne mogu da podnesem to, jer se moja raspala.....Gledam kretena koji se zeni na flormidalima(ili kako se vec zovu), koji nastavlja“zivot“ kao da je sve u redu.......Gledam kako iz svake koverte redom na svadbi krijuci izvalci pare i predaje mladoj(vec tada zeni) za po pola manji iznos , kako nestaje sa te iste svadbe na sat vremena i sve ljude koji slave kao da je sve uredu i pitam se dokle ce da traje ovaj cirkus.....
A sad shvatam ,najvise od svega me boli moj protraceni zivot i bespotrebna zrtva i to sto JA nisam imala nekoga da me pogura iz toga.....
Koliko god da mozda zvuci bolesno, meni je zivot sa osobom koja ima isti problem , a nije moj brat, negdje i pomogao jer sam prvi put imala necije totalno razumijevanje u toj borbi, pa i ako se mozda nismo slagali u svemu makar je totalno razumio o cemu se radi.... i pocela sam posle dugo vremena da se osjecam dobro u vezi sa tim dijelom mog zivota... ali kad su pocele da mi nestaju pare iz novcanika prije par mjeseci sve sam osjetial na svojoj kozi opet.....
Nego zvucim uzaludno, a to ne volim nikako i znam da niko ne moze ovdje da magicnim stapicem rijesi moj problem, ali nekako mi je lakse kad sve makar ovdje ispisem....
Sanela je divna i po ovome sto sam ovdje procital vidim da je kompetentna, mozda sam bila tj bila sam malo gruba u iznosenju svega sto imam da kazem , ali nekako je samo izaslo, pa joj se sad i izvinjam i zahvaljujem na podrsci... i noj i svima vama
A sto se totalnog prekida sa cijelom situacijom sa bratmo tice , tesko da cu ikad moci da budem potpuno izolovana al eto trudicu se da se sacuvam koliko mogu...
Hvala puno na savijetima, ma nisam ja po prirodi tip koji sjedi i bjedaci se, vec idem dalje i borim se, nego pala sam u ocaj zbog desavanj u zadnjih par nedelja, dozeivjela jos jedno razocaranja, ovaj put se kao nikad do sad osjetila na izmaku snage pa me taj osjecaj poprilicno uplasio, zapitala se da li je mouguce da cu da dozvolim da me neko ili nesto potpuno unisti.... ali nije se to desilo, bar ne jos i eto vec mi je nekako lakse, malo sam sputila loptu.... Mozda mi je vise od svega trebao neko da me razumije i kaze mi da se i kroz ovo prolazi i da postoji i drugaciji nacin....
Hvala na odgovoru Sestra,
Vidis imale smo vrlo slicnu situaciju sa majkom , vjerujem da smo prolazili kroz istu agoniju, medjutim sa mojom jos uvijek traje, ali tu je njena prilicno teska bolest koja svu situaciju cini tezom....
Ja na zalost nemam jos jednog brata ili sestru.....
Sad smo svo troje na tri kraja, ne zivimo vise zajedno ali se situacija nije mnogo promijenila.... Brat se ozenio, zena- cista, ali druga majka, nevjrovatna situacija, ja drzavni neprijatelj broj jedan koji kvari "idilu" svjezeg bracnog zivota.I kad sam rekla da ne zelim da budem na svadbi jer je on danima uoci svadbe bio na flormidalima od kojih nije znao ni sta prica ni sta radi i nisam mogla da gledam, ja sam bila ta koja pravi problem i kojoj uvijek nesto smeta....Nevjerovatno mi je da je moj brat na njegovoj svadbi i danima prije bio najodvaljeniji u zivotu, a da su se svi pravili kao da je sve u redu. Ona- ok cura, njena porodica skroz ok , pa o cemu se ljudi radi? I ko je ovdje lud?
I naravno da sam se pojavila... Uh bio je to pretezak dan a emocije NEVJEROVATNE u istom momentu tuga, sreca, bijes, sreca, ocaj....Ustvari sam bila ocajna, ali sa kezom na licu... i samo mi kroz glavu blicaju slike kako je nekada bilo, kako je trebalo da bude i kako je sad.... Ja inace bjezim od svih dogadjaja na kojima se tradicionalno okuplja porodica jer bas ne mogu da podnesem to, jer se moja raspala.....Gledam kretena koji se zeni na flormidalima(ili kako se vec zovu), koji nastavlja“zivot“ kao da je sve u redu.......Gledam kako iz svake koverte redom na svadbi krijuci izvalci pare i predaje mladoj(vec tada zeni) za po pola manji iznos , kako nestaje sa te iste svadbe na sat vremena i sve ljude koji slave kao da je sve uredu i pitam se dokle ce da traje ovaj cirkus.....
A sad shvatam ,najvise od svega me boli moj protraceni zivot i bespotrebna zrtva i to sto JA nisam imala nekoga da me pogura iz toga.....
Koliko god da mozda zvuci bolesno, meni je zivot sa osobom koja ima isti problem , a nije moj brat, negdje i pomogao jer sam prvi put imala necije totalno razumijevanje u toj borbi, pa i ako se mozda nismo slagali u svemu makar je totalno razumio o cemu se radi.... i pocela sam posle dugo vremena da se osjecam dobro u vezi sa tim dijelom mog zivota... ali kad su pocele da mi nestaju pare iz novcanika prije par mjeseci sve sam osjetial na svojoj kozi opet.....
Nego zvucim uzaludno, a to ne volim nikako i znam da niko ne moze ovdje da magicnim stapicem rijesi moj problem, ali nekako mi je lakse kad sve makar ovdje ispisem....
Sanela je divna i po ovome sto sam ovdje procital vidim da je kompetentna, mozda sam bila tj bila sam malo gruba u iznosenju svega sto imam da kazem , ali nekako je samo izaslo, pa joj se sad i izvinjam i zahvaljujem na podrsci... i noj i svima vama
A sto se totalnog prekida sa cijelom situacijom sa bratmo tice , tesko da cu ikad moci da budem potpuno izolovana al eto trudicu se da se sacuvam koliko mogu...