Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

sama
Posts: 6
Joined: Wed Jun 12, 2013 9:30 pm

Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by sama »

Pozdrav svima,
Citam ovaj forum vec neko vrijeme, al onako citam i ne ucestvujem u diskusijma, udjem kad mi treba pomoc, uhvatim se za neki komentar, stav ili svajet koji mi najvise odgovara u tom mometu i koji mi najlakse padne, kao donesem odluku u odgovarajucem smjeru, krenem dalje i mislim sve ce da se rijesi i sve tako u krug....
Ne znam odakle da krenem, da li da ispricam dugacku pricu(bojim se da cu da vas zamorim) ili da ispricam ukratko sustinu(uz rizik da me necete razmjeti dovoljno dobro) ali da pokusam ovako...
Moja prva ozbiljna veza(od 18 do 21god) heroniski zavisnik, bili smo u vezi tri godine, velika ljubav, otkrila sam posle oko godinu ipo veze, bila ocajna, borila se , pokusavala i odustala, zamolila ga da izadje iz mog zivota i na kraju ga bukvalno izbacila iz zivota..... U isto vrijeme kad sam otkrila da je zavisnik, otktila sam isto i za brata, valjda nisam imala snege da podnesem obojicu , pa ako sam vec morala da biram gdje da trosim zivot, ljubav prema bratu je bila jaca.... Bila sam slomljena....
Moj brat , heroniski zavisnik od svoje 18, moje 15 god(sada imam 33) svi znate kakav je to zivot i kakva je to borba, dolazila sam do ocaja iz kojih sam mislaila da nikada necu izaci, padala, raspadala se , ponovo se dizala i sastavljala.... Posle mali milon pokusaja da ga izvucem iz svega, dosla do zakljucka da tu pomoci nema, odustala i okrenula se sebi i sredjuvanju svog zivota i trudila se da me sto manje dotice i zatvorila za njega sva vrata, i zarekla se da ih nikada vise necu otvoriti jer jednostavno vise nisam imala snage. Nisam medjutim nasla svoj mir jer smo i dalje zivjeli pod istim krovom , ali mi je tako bilo lakse, cinilo mi se da jedino tako mogu da donekle funkcionisem u zivotu.. i stvarno(mada i tako pretesko) bilo mi je lakse.....
Tada, posle takvih iskustava sa zavisnoscu, moj cvrst stav bio je da ljudima koji jednom upadnu u to nema pomoci, da ce jednostavno tako da zive muceci i sebe i sve oko sbe dok na ovaj ili onaj nacin ne zavrse svoj zivot.... Cinilo mi se da ako jos jednom probudim nadu kod sebe da je izlijecenje moguce, ako se upustim u to i ako jos jednom pokusam da pomognem a to ne uspije ja cu jednostovano da se raspadnem i da umrem.... Medjutim jednog dana se pojavio u mojoj kuci(nemam poima kako i na ciju inicijativu, jer kao sto rekoh ja sam tu bila kao podstanar vec duze vrijeme), momak, bivsi zavisnik, cist vec oko 6 godina, oformio organizaciju za pomoc i lijecenje, 12 koraka metoda, totalna psihicka transformacija bla bla bla... brat oce da se lijeci, ( ia kao ga vidim da ni č od čvrsto nije odlucio) ali mora neko iz porodice da ucestvuje u radu i na nekim grupama itd itd. Ja necu, pa necu, ne interesuje me, ne zanima me, izgradila sam svoj zivot kakav takav, ne mogu da podnesem bol, ne zelim da se otvorim, ne zelim da ucestvejum, ne zelim o tome da razmisljam, jednostavno NECU! Medjutim zavisnici, makar i bivsi, manipulatori kakvi jesu, krenu da me udaraju na savjest, uporno , intenzivno, svakodnevnom pricom i ja popustim.... Upustim se u to, pocne da mi oduzima opet sve vise vremena , sve vise energije, sve vise zivaca, sve vise emocija, traje to uspjesno nekih tri mjeseca, do prvog velikog loma, recidiv i onda opet nastaju muke , opet sam ja ukljucune, vrsi pritisak ja moram ovo, moram, ono, da ga jurim, spijuniram, pravim pritisak, molim , vicem, pricam pokusavam sve i svasta i naravno pucam po svim savovima.... i ono malo sredjenog zivota sto sam imala ode u k....
sama
Posts: 6
Joined: Wed Jun 12, 2013 9:30 pm

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by sama »

On se vrat na staro, ja opet sje…ana, vise nego sto sam prije bila, jer sam sam ugrozila i ono malo zivota sto sam mimo toga izgradila… Pukne mi film, dozivim nevrni slom, dodje cak I do fizickog obracuna , odlucim da se odselim od kuce I ostavim bolesnu majku sa kretenom(uzasasna borba), al uradim to…. I krenem ispocetka…. Radim, krenem lagano, razmisljam guracu nekako, organizovacu se, samo da sacuvam ovo malo zivaca koji su mi ostali…
U tom period tesko mi je bas, majka ozbiljno bolesna, on ne vidi nista oko sebe, ja pokusavam da sredim misli, I zivce, da ponovo skupim snagu za dalje… Upoznajem tada momka, to je sada vec prije 2 do 3 god pocinje neko druzenje, kafa, izlazak nista ozbiljno I posle par susreta kaze mi da je lijeceni zavisnik, cist je vec dvije godine,itd…. Moja prva reakcija bila je bjezi glavom bez obzira… I to I uradim…. Medjutim pozivi, upornost, malo po malo, ubjedjivanje, prica, ja puna razumjevanja jer znam kroz sta je prosao, divim se njegovoj snazi I karakteru itd itd,upustim se u vezu sa njim… On oce ozbiljnu vezu, oce brak, oce djecu, krene veza, pa zajednicki zivot…. Prodje neko vrijeme onda prica pocinje da se pretvara u nesto sasvim drugo, on mijenja pricu, pocinje da prica kako je jednom zavisnik uvijek zavisnik, kako je on cist samo do pvog sledeceg puta, kako ce to njemu da se desi kad tad I kako ja treba da se pomirim sa tim, kako treba da nosim teret toga svega ako ga volim itd itd. I tako I bi, desi se jedno sra…, pa drugo sra… pa trece I najvece sra…. I evo me sad tug dje sam!
I sad se ja pitam ima li nekoga ovdje na ovom forumu, da mi nekako pomogne, da mi da savjet, da mi nesto kaze , da mi da neke smjernice da izadjem iz ovog ludila…. Ja jenostavno posle svega imam osjecaj da toliko dugo zivim sa istim problemom da ja jednostavno bez toga I ne umijem da zivim, pola zivota sam provela pokusacajuci da rijesim tudji problem da sam potpuno zanemarila svoj zivot, normalan zivot koji bi trebala da zivim.. Zanemarila prijatelje(vise ni nemam bliskih prijatelja), zanemarila posao, zanemarila skolovanje, a koliko god da sam se trudila da pomognem, nikome nisam ni pomogla…. Sta da radim naucite me jer ja vise poima nemam sta se samnom desava I ko je ovdje lud…. Million dilema je u mojoj glavii ja sam potpuno blokirana…
sama
Posts: 6
Joined: Wed Jun 12, 2013 9:30 pm

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by sama »

Mislim sta se desava sa nama koji smo tu pored, ima li nama pomoci, sta kad se mi skroz iscrpimo, ima li ko neko iskustvo? Ja sam prosle nedelje tri dana uzastopno bila pod dejstvom alkohola od ujutro do uvece(sto inace nikad nisam) jer ne mogu vise da podnesem, cetvrti dan sam shvatila da mi vec toliko nije dobro da moram da se trgnem i odem negdje da malo saberem misli, a nikako da ih saberem. Da li je moguce da nas nasi zavisnici dovedu do totalnog sloma iz koga ne mozemo vise da se povratimo kad onako zaslijepljeni velicinom njihovog problema zanemarimo sve ostalo i posvetimo se samo njima, aoni nas izdaju po ko zna koji put... jeli ovakvo samo moje iskustvo ili ima joj neko ko je u ovoj prici ovliko dugo kao ja da mi da neki savjet? I da li znate i jednog lijecenog zavisnika koji je cist vec npr 10 god i koji se vratio normalnom zivotu, jer onda mozemo da pricamo o izlijecenju, sta znaci to cist sam dvije godine, kad se posle dvije vratis u isto stanje, to onda znaci da nikad nisi ni bio izlijecen... Sve mi se vise cini da su svi ti centi i sve te radionice i komune i podrska samo ocajnicki pokusaj svih nas da rijesimo problem koji je ne rijesiv,jer neam je tako lakse da zivimo, a da necemo da priznamo da je problem nerijesiv... Sve mi to izgledade kao ublazavanje stvarnosti,jer je ona previse surova da bi je prihvatili, a oni, zavisnici sa svakim novim iskustvom lijecenja postaju sve veci i veci manipulatori i kad izgube podrsku od jedne osebe onda nadju drugu, pa trecu itd itd, a to sto za sobom ostavljaju to vise nije bitno.... fascinantna je mreza koju naprave u svom zivotu i izmanipulisu toliko ljudi u isto vrijeme samo da ostvare svoje ciljeve, kako poremete ne samo uzu vec i siru porodicu i prijatelje i rodbinu, a lazi su beskonacne i nezamislivo inteligentne. A ja se pitam da nije mozda najveca laz upravo laz o izlijecenju, trajnom izlijecenju, a tu laz nisu konstruisali oni, zavisnici, nego mi koji ocajnicki zelimo da tako bude ....
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by jana »

Br.....sumnjam da ces ovdje naci pomoc i podrsku za svoj problem.Ovi postovi me podsjetise na neku profesoricu sa Bosfora,koja je jednovremeno predavala svojim ucenicima i gledala na prelijepi zaljev,i pisala ovdje,slicno,ali sa drugacijom problematikom.Cudno je to kako rijeci i recenice isijavaju ozracje u kojem se pisac nalazi.Zao mi sto ovo procitah pred spavanje,i sto me protrese,br......,ali idemo dalje.

Tvoj problem je ipak kompleksniji nego sto mislis i sto ga pezentujes.Kao laik ,koji je prosao kroz trnje suovisnickog problema,mogu samo da kazem da je personalitet i licnost suovisnika na ispitu kroz taj odnos,i da zapravo,kroz taj odnos ,ako smo stabilni,izadjemo jos jaci i zreliji.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by sanela »

Draga moja, pročitah što si napisala i moram priznati da si odlično opisalal neka tipična ponašanja i razmišljanja suovisnika koji stalno i stalno (kao i ovisnici) ponavljaju iste greške i hvataju se u iste zamke. To je iscrpljujuće... ali, i jedino poznato.
Probaću prokomentarisati ono što mi je zapelo za oko...
Citam ovaj forum vec neko vrijeme, al onako citam i ne ucestvujem u diskusijma, udjem kad mi treba pomoc, uhvatim se za neki komentar, stav ili svajet koji mi najvise odgovara u tom mometu i koji mi najlakse padne, kao donesem odluku u odgovarajucem smjeru, krenem dalje i mislim sve ce da se rijesi i sve tako u krug....
Draga, sve dok se hvataš za stav i komentar koji ti najviše odgovara u tom momentu, nećeš ništa promijeniti. Tek kad budeš počela razmišljati o onome što ti je najdalje, najteže za napraviti i što nisi nikad probala, moguće je da izađeš iz kruga.

Pitaš se da li je ovisnost izlječiva!? Kažeš da nije. To je argument koji ti potvrđuje da je i suovisnost neizlječiva i da ćeš se cijeli život valjati u istom blatu, jer, pobogu, nema spasa. Ja radim u komuni već šest godina i vjeruj, moji klijenti to koriste kao najdraži argument kad hoće da naprave recidiv. "Jednom narkoman, uvijek narkoman", kod tebe "jednom suovisnik, uvijek suovisnik". Ti odlučuješ kojim ćeš putem krenuti. Ti biraš onaj najbolje poznat. Koliko god ti bio težak, lakši je nego onaj novi, nepoznati.

Kažeš nagovorili su te, izmanipulisali. Što si im dopustila? Nisi mala djevojčica, nego odrasla žena. Ti odlučuješ koga ćeš primiti u svoj život, a kome ćeš zatvoriti vrata.

Cijeli život spašavaš druge. Lakše je okriviti druge za njihove neuspjehe, nego početi kriviti sebe za vlastite pogrešne izbore. Ti si žrtva svih narkomana koji su se našli oko tebe i izmanipulisali te.

Draga moja, ti nisi žrtva! Ti si PRISTALA NA SVE TO.

Pitanje je: želiš li da prihvatiš stav, savjet komentar koji ti se neće svidjeti?

Izađi iz svoje ljušture, odmakni se od svih bivših, sadašnjih i budućih narkomana. Potraži pomoć za sebe. Uputi se kod psihoterapeuta - napravi plan vlastitog uključivanja u vlastiti život. Ponovo otkrij šta TI voliš raditi, u čemu uživaš, šta te raduje, nazovi neku drugaricu s kojom se nisi dugo čula i dogovorite se da popijete kagu, nemoj pričati s njom o narkomanima, nego o nekim nevezanim temama, upiši se na aerobik, ples, bilo šta, piši dnevnik, čitaj knjige, idi u kino, na masažu, kozmetičaru, na pedikir, u shopping...

Naravno, ne sve odjednom :D

I nemoj više nikad doći na ovaj i slične forume.

Koliko ti se sviđa ovo što sam ti napisala :wink:
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by sanela »

I da, ne kažem da je promjena lagana. Naprotiv...
Sve borbe koje si ranije vodila su bile osuđene na neuspjeh. Nisu bile tvoje i nikad ih nisi ni mogla dobiti.
Ova je tvoja i zavisi OD TEBE.
Sretno!!!
User avatar
majka NS
Posts: 215
Joined: Tue Dec 13, 2011 1:58 pm

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by majka NS »

sama wrote:.. jeli ovakvo samo moje iskustvo ili ima joj neko ko je u ovoj prici ovliko dugo kao ja da mi da neki savjet? I da li znate i jednog lijecenog zavisnika koji je cist vec npr 10 god i koji se vratio normalnom zivotu, jer onda mozemo da pricamo o izlijecenju, sta znaci to cist sam dvije godine, kad se posle dvije vratis u isto stanje, to onda znaci da nikad nisi ni bio izlijecen...
Prvo da te pozdravim,
a odgovor na ovo tvoje pitanje je, DA POSTOJE i takvi ljudi, zalečeni su, IZGRADILI SU SEBE, naučili da žive život bez opijata, rade, zasnovali su porodicu ... ima ih više - lično ih poznajem ... kada ih sretneš - nasmejani, sredjeni, nikada za njih ne bi rekao da su prolazili kroz pakao opijata ... oni su sada sasvim OK ljudi...
Ovo je izlečiva bolest, sve zavisi od ovisnika, a suovisnik je tu samo u prvoj fazi da pripomogne, da mu se nadje a posle, da ima s kim može otvoreno o svemu da popriča, da mu se nadje kao oslonac, kad zatreba.... ali sve on mora sam, ne možete tu bitku vi voditi za njega... I da, suovisnik je tu da prati njegov tok oporavka, jer će umeti najbolje da primeti promene. Potrebno je nekih godinu, godinuipo dana da je čist, pa da se kaže da je na dobrom putu, a oko 3 godine, otprilike traje "lečenje"... Sve zavisi, niko nije isti... recept i lek za izlečenje ne postoji, treba pronaći način i kad se krene sa lečenjem, nema odustajanja ... put je dug, ali vredi dati sve od sebe ...
sanela wrote:Draga, sve dok se hvataš za stav i komentar koji ti najviše odgovara u tom momentu, nećeš ništa promijeniti. Tek kad budeš počela razmišljati o onome što ti je najdalje, najteže za napraviti i što nisi nikad probala, moguće je da izađeš iz kruga.
jana wrote:Kao laik ,koji je prosao kroz trnje suovisnickog problema,mogu samo da kazem da je personalitet i licnost suovisnika na ispitu kroz taj odnos,i da zapravo,kroz taj odnos ,ako smo stabilni,izadjemo jos jaci i zreliji.
Veliki pozdrav, i ne shvati ovo kao osudu tebe, već pokušaj objašnjenja ... nemoguće u jednom postu objasniti i opisati sve... bolest zavisnosti je teška, ali izlečiva.
sama
Posts: 6
Joined: Wed Jun 12, 2013 9:30 pm

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by sama »

Jana, Sanela i majka, hvala puno na odgovrima i savjetima.......
Sanela hvala ti sto si procita mojo post i molim i tebe i sve ostale da mi ne uzmu za zlo niti zamjere na mojim mislima, jer ovo sto ovdje pisem je samo pokusaj da bolje shvatim i sebe i sve oko sebe i mozda dobijem neke odgovore.....
Ja sam svjesna da su neke odluke koje sma donijela moje i samo moje i da nisam u tolikoj mjeri zrtva svega sto mi se desava, i zato me sve to i boli, ali nekako ne mogu da se pomirim sa tim da je moja odluka bila da zivim sa bolesti zavisnosti, da prozivaljam sve te borbe, patnje i raznih situacija.... sigurna sam da kada bi ovdje i bilo gdje drugo pitali porodicu, rodjake i prijatelje da li zele da zive sa zavisnikom od sjutra da bi odgovor bio ne, ali eto opet im se nametnulo, a jednom kada se to desi onda nema nazad.....
Ja sam donijela odluku da opet pokusam da pomognem i ja sam donijela odluku da udjem u vezu sa zavisnikom negde cak i svjesna da je to lose za mene, ali jeste bila moja odluka , a koliko je bila moguca drugacija odluka to je vec drugo pitanje.... ali ne mogu da prihvatim to da sam ja sa 15, 18 pa i 25 god mogla da budem svijesna sta se oko mene desava i donosim neke svijesne odluke o tome, ja sam jednostavno pokusavala da se snadjem kako sam najbolje znala i umjela, uceci usput sta je zavisnost, kakva je to bolest, da li se moze i kako pomoci, sta su krize, sta je apstinecija, sta je recidiv , sta je heronin, koliko kosta, kako se uzima, kakve su posledice itd itd....I odjednom su godine prosle, proslo je 5,6 pa i vise dok sam ja uspjela da se malo zaustavim i osvrnem oko sebe i shavtim u cemu sam ja to, gdje mi je proslo odrastanje u kakvoj bolesnoj i nezdravoj atmosferi sam provela zadnjih 10 god itd itd I naravno to sve odstavlja posledice i na karakter i na prisihu i na emotivan zivot, socijalni zivot itd itd
Prvi puta sam na ovom forumu cula za pojama suzavisnici, i prvi put na taj nacin pocela da razmisljam o sebi i o tome kakve su to posledilce ostavile na mene ove godine borbe i kakvu ulogu ja u tome igram...
U pocetku mi nije bilo lako da prihvatim da ja tu igram bilo kakvu ulogu, cak sam i negirala da postoje bilo kakve posledice po mene od takvog zivota, mislila sam da je samo dovoljno da ja odem odatle i da ce sve da dodje na svoje i cekala sam taj dan, milila da cu da kao sto ti kazes da citam knjige, idem na aerobik, idem na kafu,druzim se, posvetim se sebi .... ali to jednostavno nije tako, nije bilo tako, predugo sam bila u tome da bi to tek tako proslo.... Rekla si da nije lako i nije....
I sama kazes da smo i mi zavisnici, da i nama treba lijecenje, a ja pokusavam da shvatim do koje mjere smo zaglibili i mi u to i koliko je tesko to nase lijecenje... i cini mi se debelo i to od prvog dana...
Nemoj pogresno da me shvatis, ne zagovaram ja stav da mi treba da zatvotimo sva vrata za probleme zavisnika i da se posvetimo sebi jer drugacije nije moguce, nego mi jednostavno nije jasno da li se samo ja ovako osjecam i da li i drugi clanovi porodice, prijatelji, rodjaci ,partneri imaju iste probleme....
Ako smo i mi zavisnici zasto onda ne postoje udruzenja, komune, organizacije, savjetovalista za nas, da nam daju savjete, da nas lijece, da nam pomazu na nasem putu, da nas problem ozbiljno shvate... svi su svjesni da porodica pati, ali je jednini savjet koji sam ja do sada cula „ to je tako“ i „tesko je treba da se izdri“ ali to nije dovoljno..... Zar ne treba i nama podrska i strucna pomoc, pa ako odčucimo da ostanemo sa zavisnikom da nam se ukaze tacno gdje su teskocem kako mi da izadjemo na kraj sa tim, kako mi to emotivno da podnesemo i kako svoju psihu da sredimo, kako da ne dozvolimo da se nas zivot urusava, ili ako odlucimo da odemo kako da se drzimo te odluke, kako da ne pokleknemo, kako da izgradimo svoj zivot bet toga, jer i nas problem je specifian problem i vezan za zavisnost , prepoznaje se kao takav , ali niko ne nudi resenja.....
Majka, ne shvatam kao osudu nista, vec sam zahvalna na odgovoru..... ovo sto si citirala iz mog posta sam upravo i napisala kako poruku vama koji citate da sam shvatila i shvatam moje greske ali ne znam kako da se sa njima izborim.....
User avatar
majka NS
Posts: 215
Joined: Tue Dec 13, 2011 1:58 pm

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by majka NS »

I samo još nešto za kraj, poslušaj Sanelin savet i odmakni se od svih bivših, sadašnjih i budućih narkomana, kao i sve ostalo što ti je napisala... Pokušaj da "sastaviš" sebe, pronadješ i radiš stvari koje tebe čine sretnom, za početi nov život, nikad nije kasno...
Suovisnik - saradnik, nije ni malo lako biti ... Posebno je teško biti devojka ovisnika i pokušavati pomoći... da bi se uspelo u ovoj borbi, potrebno je zakopati emocije i ne dozvoliti manipulacije, a kad si devojka / dečko nekom, zaljubljenost - ljubav ne dozvoljavaju zdravom razumu da u odredjenom trenutku doneseš potrebne odluke i zauzmeš čvrst stav ... ovo je teško i roditeljima da postignu, a kamoli nekom drugom...
sama wrote:... ovo sto si citirala iz mog posta sam upravo i napisala kako poruku vama koji citate da sam shvatila i shvatam moje greske ali ne znam kako da se sa njima izborim.....
Kao i sve u životu, i ovo se uči, nije lako, potrebno je vreme (ona stara narodna, dosadna, ali istinita uzrečica "vreme sve rane leči"). Nadji načina i počni što pre da živiš svoj život, pokreni se, potrudi se da budeš aktivna, bilo šta, samo ne sedenje, bedačenje, ... (ne mislim da sada to radiš, već je to ubitačno), dan po dan, i videćeš do promene će doći...
Pozdrav, i sretno
sestra_
Posts: 16
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:07 pm

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by sestra_ »

Draga 'sama'... nije mi se dalo da ne odgovorim.
razumem te u potpunosti jer sam i ja sestra jednog heroinskog zavisnika.
hm, srecom, sa tim saznanjem ne zivim dugo, ved 'samo' 2 godine, dok cela prica traje duze...
prolazila sam kroz stanja od neopisivog soka, straha, depresije, besa, agonije, bespomocnosti, pa opet straha, apatije, letargije, osecanja neopisivog bola /veceg od onog kada ti roditelj boluje od raka, jer i to znam kako je/ itd itd.

zanimljiva je i meni cela ta prica kako uspeju da ukljuce celu uzu i siru rodbinu, prijatelje itd, tj da poremete odnose. jedan bivsi heroinski zavisnik mi je rekao - narkomani ostavljaju pustos iza sebe a jedan covek koji radi sa njima - narkomanija je najveca i najuspesnija djavolja obmana...ponudi coveku sve a zauzvrat dobije haos i anarhiju.

ovako, s obzirom da nisam sama u ovoj prici, velika podrska mi je drugi brat /koji se ne drogira/ a sa kojim smo se cak i zblizili kroz sve ovo. celu situaciju je pogorsavala majka koja nikako nije uspevala da prihvati realnost i dolazilo je do strasnih svadja izmedju mene i nje - ona je mislila da ja njoj to pricam namerno, da bi joj zabadala noz u srce a ja sam smatrala da ona nista ne zna i nerviralo me je to sto dozvoljava da bude prevarena. naravno da svaka majka zapravo sve zna i majkama je najteze. njih ne mogu da prevare, jedino ako one to zele a cesto zele same, dakle prave takvu odluku.
posle dve godine od saznanja, dosli smo svo troje u fazu /znaci majka, brat i ja/ da - sta ce biti bice. mislim da je bitno da se pokusa sve, na lep, na ruzan ovaj ili onaj nacin.. pricala sam sa bivsim zavisnicima, terapeutima i svi su mi rekli isto - dok ne padne na dno - nema nista od lecenja a drugo, mora on to da pozeli. cinjenica je da se ova realnost tesko prihvata, ali kada vam to potvrde sami bivsi zavisnici, koje kada upoznate kao izlecene, ne mozete da poverujete da su i oni bili u tom paklu, onda je to sigurno tako.
znaci ne kazem da nam i dalje nije tesko, ali ja sam posle 3 puta skoro-dozivljenog nervnog sloma dosla do tacke da ovako dalje vise ne ide i da jedan - bratov zivot /koji je zavisnik/ nije vredniji od nasa tri zivota.
povukla sam crtu i rekla NE. taj moj stav je rezultirao time da brat /zavisnik/ i ja skoro da i nemamo kontakt, jer zna da mene ne moze da izmanipulise.a ja znam da sam zajedno sa mamom i bratom pokusala sve sto je bilo u nasoj moci. znaci, i dalje osecam povremeno bes ili strah ili bol ali nije toliko intenzivno. mislim da ne mogu da budem potpuno ista osoba kao neko ko ovaj problem u porodici nema /ako neko tako kaze onda, barem po meni laze/, ali mogu da ne dozvolim da me neko unisti. da, sve ovo je ostavilo posledice na nas, ali verujem, moze i nesto dobro iz toga da izadje. zvuci surovo, ali je tako.
a brat-zavisnik, nazalost ako se odluci da dalje zivi zavisnickim zivotom, moze ali bez mene a ako pozeli pomoc, dobice je, ali pod nasim uslovima.
iscitala sam knjige i knjige o zavisnicima i iskreno i meni fali ono sto ti pises -

"Ako smo i mi zavisnici zasto onda ne postoje udruzenja, komune, organizacije, savjetovalista za nas, da nam daju savjete, da nas lijece, da nam pomazu na nasem putu, da nas problem ozbiljno shvate... svi su svjesni da porodica pati, ali je jednini savjet koji sam ja do sada cula „ to je tako“ i „tesko je treba da se izdri“ ali to nije dovoljno..... Zar ne treba i nama podrska i strucna pomoc, pa ako odčucimo da ostanemo sa zavisnikom da nam se ukaze tacno gdje su teskocem kako mi da izadjemo na kraj sa tim, kako mi to emotivno da podnesemo i kako svoju psihu da sredimo, kako da ne dozvolimo da se nas zivot urusava, ili ako odlucimo da odemo kako da se drzimo te odluke, kako da ne pokleknemo, kako da izgradimo svoj zivot bet toga, jer i nas problem je specifian problem i vezan za zavisnost , prepoznaje se kao takav , ali niko ne nudi resenja....."

previse literature je posveceno njima a nas kao da nema. cak sta vise dobijes savete takve da skoro da pomislis da si ti tu nesto kriv. ono sto moze da ti pomogne je recimo ova rubrika suovisnici, gde mozes da vidis da nisi sama u svojim osecanjima i bolu, ali isto tako postoje terapeuti, ljudi koji rade sa zavisnicima, znaci poznaju problematiku savrseno a pomazu i suovisnicima.

Sanela, koja radi u komuni je napr veoma kompetentna po tom pitanju, prema tome, poslusaj njen savet i potrudi se da nadjes resenje za sebe. uradila si sve sto si mogla, sada je vreme da pocnes da zivis svoj zivot. brat je doneo odluku za svoj.
Post Reply