Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

sama
Posts: 6
Joined: Wed Jun 12, 2013 9:30 pm

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by sama »

Draga Majka,
Hvala puno na savijetima, ma nisam ja po prirodi tip koji sjedi i bjedaci se, vec idem dalje i borim se, nego pala sam u ocaj zbog desavanj u zadnjih par nedelja, dozeivjela jos jedno razocaranja, ovaj put se kao nikad do sad osjetila na izmaku snage pa me taj osjecaj poprilicno uplasio, zapitala se da li je mouguce da cu da dozvolim da me neko ili nesto potpuno unisti.... ali nije se to desilo, bar ne jos i eto vec mi je nekako lakse, malo sam sputila loptu.... Mozda mi je vise od svega trebao neko da me razumije i kaze mi da se i kroz ovo prolazi i da postoji i drugaciji nacin....
Hvala na odgovoru Sestra,
Vidis imale smo vrlo slicnu situaciju sa majkom , vjerujem da smo prolazili kroz istu agoniju, medjutim sa mojom jos uvijek traje, ali tu je njena prilicno teska bolest koja svu situaciju cini tezom....
Ja na zalost nemam jos jednog brata ili sestru.....
Sad smo svo troje na tri kraja, ne zivimo vise zajedno ali se situacija nije mnogo promijenila.... Brat se ozenio, zena- cista, ali druga majka, nevjrovatna situacija, ja drzavni neprijatelj broj jedan koji kvari "idilu" svjezeg bracnog zivota.I kad sam rekla da ne zelim da budem na svadbi jer je on danima uoci svadbe bio na flormidalima od kojih nije znao ni sta prica ni sta radi i nisam mogla da gledam, ja sam bila ta koja pravi problem i kojoj uvijek nesto smeta....Nevjerovatno mi je da je moj brat na njegovoj svadbi i danima prije bio najodvaljeniji u zivotu, a da su se svi pravili kao da je sve u redu. Ona- ok cura, njena porodica skroz ok , pa o cemu se ljudi radi? I ko je ovdje lud?
I naravno da sam se pojavila... Uh bio je to pretezak dan a emocije NEVJEROVATNE u istom momentu tuga, sreca, bijes, sreca, ocaj....Ustvari sam bila ocajna, ali sa kezom na licu... i samo mi kroz glavu blicaju slike kako je nekada bilo, kako je trebalo da bude i kako je sad.... Ja inace bjezim od svih dogadjaja na kojima se tradicionalno okuplja porodica jer bas ne mogu da podnesem to, jer se moja raspala.....Gledam kretena koji se zeni na flormidalima(ili kako se vec zovu), koji nastavlja“zivot“ kao da je sve u redu.......Gledam kako iz svake koverte redom na svadbi krijuci izvalci pare i predaje mladoj(vec tada zeni) za po pola manji iznos , kako nestaje sa te iste svadbe na sat vremena i sve ljude koji slave kao da je sve uredu i pitam se dokle ce da traje ovaj cirkus.....
A sad shvatam ,najvise od svega me boli moj protraceni zivot i bespotrebna zrtva i to sto JA nisam imala nekoga da me pogura iz toga.....
Koliko god da mozda zvuci bolesno, meni je zivot sa osobom koja ima isti problem , a nije moj brat, negdje i pomogao jer sam prvi put imala necije totalno razumijevanje u toj borbi, pa i ako se mozda nismo slagali u svemu makar je totalno razumio o cemu se radi.... i pocela sam posle dugo vremena da se osjecam dobro u vezi sa tim dijelom mog zivota... ali kad su pocele da mi nestaju pare iz novcanika prije par mjeseci sve sam osjetial na svojoj kozi opet.....
Nego zvucim uzaludno, a to ne volim nikako i znam da niko ne moze ovdje da magicnim stapicem rijesi moj problem, ali nekako mi je lakse kad sve makar ovdje ispisem....
Sanela je divna i po ovome sto sam ovdje procital vidim da je kompetentna, mozda sam bila tj bila sam malo gruba u iznosenju svega sto imam da kazem , ali nekako je samo izaslo, pa joj se sad i izvinjam i zahvaljujem na podrsci... i noj i svima vama
A sto se totalnog prekida sa cijelom situacijom sa bratmo tice , tesko da cu ikad moci da budem potpuno izolovana al eto trudicu se da se sacuvam koliko mogu...
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by jana »

Neke obrasce ponasanja ponavljamo nesvjesno.Matricu toga ponasanja usvojimo u ranom djetinstvu.I onda je ponavljamo kroz razne zivotne situacije.Da bi otkrila sto se tu zapravo dogadja u tvojoj licnosti,trebas potraziti pomoc strucnog lica,psihologa ili psihoterapeuta.
Psihicko oboljenje jednog roditelja,vec je znak da je tvoje odrastanje bilo optereceno prisustvom bolesnih emocija.Kao mali ,mi zelimo ugoditi mami i tati,pa onda bratu,pa onda ostalima,iz zelje da budemo prihvaceni.Mozda je tu nastala devijacija koju poslije nosis kroz vrijeme.I revolt,sa kojim si sada suocena,jer je tvoja svjesnost narasla.Sve su to ,da nazvemo normalne krize rasta,ukoliko nije prisutan neki dublji problem u razvoju tvoje licnosti.Emocionalna konfuzija nije nista neobicno u krizama rasta,i najvaznije je ,da je covjek svjestan da ima trenutacni problem,i da pravi distanc od stvari koje ga izbacuju iz ravnoteze,dok ne poslozi stvari u svojoj glavi,ne donese neke konkretne odluke i ne napravi zaokret u ponasanju.
Treba dosta raditi na sebi.To sto si trenutno sama,nije nista strasno.Kad ojacas,postavis stvari na svoje mjesto,sigurno je da ces uspjeti da se afirmises i u svojem okruzenju i pred porodicom,i da ces pronaci nekoga ko ce biti u stanju da zadovolji tvoje kriterije i mjerila vrijednosti i sa kim ces biti u stanju djeliti svoje emocije i mnogo toga drugog.Pozdrav i svako dobro.
User avatar
sanela
Posts: 3844
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by sanela »

Draga sama,

Činjenica da si napisala svoje iskustvo na forum je veliki korak naprijed. Drugi korak je što si pročitala sugestije ljudi koji imaju slična iskustva. Koji će biti slijedeći korak?
Pitaš se zašto se ne pomaže suovisnicima? Pomoć je tu, svi stručnjaci, udruženja, koji rade sa ovisnicima mogu pomoći i suovisnicima. Samo, jako često, suovisnici ne misle da imaju problem. Ovisnik je često žrtveno janje svega lošeg u porodici i predstavlja ga se kao jedini problem i uzrok svih problema. A često je ovisnost simptom drugih poremećaja u porodičnim odnosima. Kad ovisnik dođe na liječenje, nekad je teško utvrditi koji su problemi bili uzrok, a koji posljedica ovisničkog ponašanja člana porodice. Kakogod, NUŽNO je da se cijela porodica mijenja. Jedino tako se može očekivati dugoročni napredak ovisnog člana. Svako nosi svoj dio tereta promjene. Niko ne može mijenjati drugog, nego samo sebe.

Kako sam shvatila iz tvoje priče - brat se još uvijek drogira? Šta ti možeš uraditi? Jasno mu dati do znanja da ga voliš, da ti je brat, ali da nećeš podržati njegovo drogiranje. Kad odluči da se liječi, bićeš uz njega. I izmakni se. Sačuvaj sebe. Izgrađuj svoj život. Da bi u tome uspjela, sigurno će ti trebati podrška. Pronađi stručnu pomoć ZA SEBE. Uči o sebi, gradi sebe. Nemoj da ti u tome pomažu bivši i sadašnji ovisnici. Jana ti je fino objasnila o obrascima ponašanja koje ponavljamo. Nauči kako da ih promijeniš. Stručna pomoć, obavezno.
sama wrote: Sanela je divna i po ovome sto sam ovdje procital vidim da je kompetentna, mozda sam bila tj bila sam malo gruba u iznosenju svega sto imam da kazem , ali nekako je samo izaslo, pa joj se sad i izvinjam i zahvaljujem na podrsci... i noj i svima vama
.
Hvala lijepo. :D Ne trebaš se izvinjavati. Forum je da se piše :wink: Ako ti pomaže, piši. Samo, nemoj da ostane sve samo na tome da pišeš i čitaš forum. Potraži pomoć za sebe, kad osjetiš da je vrijeme. Sretno :wink:
sama
Posts: 6
Joined: Wed Jun 12, 2013 9:30 pm

Re: Treba mi pomoc, podrska, svjet, podsticaj....

Post by sama »

Pozdrav svima jos jednom..... Odselila sam se od njega na nekih mjesec dana , od zadnjeg puta kada sam pisal ovdje i zivot je bio fenomanal, imala sam osjecaj da je sve u najsavrsenijem radu, u stvari sve je i bilo, obaveze, druzenje, razlicite aktivnosti..... ja zadovoljna. U medjuvremenu pocela sam da saznajem mnoge detalje o tome sta se sve desavalo u toku zime, a sto ja nisam znala: prodaja stvari, pozajmljivanje novca, prevare , lazi , manipulacije.... Ljudi ( bliski) su jednostavno doalzili kod mene sa raznim pricama: pozajmio toliko i toliko, nestalo mi iz kuce to i to, rekao mi to i to, ispricao ovu pricu, ispricao onu pricu.Dakle on je uspio da pola godine, sve ljude oko sebe laze i ubijedi u sve i svasta , cak i ako su svi ti ljudi znali za njegov raniji problem. Ja , malo bijesna sto mi se ranije nisu obratili, tada kada se to desavalo, nego sad, vratim se kod njega da vidim u kakvom je stanju i shvatim da je debelo, debelo zaglibio, mnogo gore nego sto sam i mogla da pretpostavim.... I prizna on meni mnoge od tih stvari za koje su mi drugi rekli, ipak ne sve i potrudi se da umanji problem sto vise. Ostanem tu da se i sam uvjerim , da vidim kako ce da se ponasa, st ce da prica, kako ce da se snadje, da ga i sama ( sad uz pomoc svih tih ljudi) uhvatim na djelu i satjeram u cosak. Dakle ipak ja ostanem i odjednom nestane sav onaj osjecaj sredjenog zivota i rasterecenosti... Nekako ne mogu tek tako da odem.... Ukljucili su se u medjuvremenu i njegovi blizi rodjaci koji negdje hoce nesto da urade, pa ne mogu ni ja sad tek tako da odem( i ako je mozda to i izgovor)...
Neka bude da sam donijela takvu odluku svjesno i ako se opet osjecam, po ko zna koji put, da to nije moje izbor, vec splet okolnosti u kojima sam se nasla, jer kako bi iko imao snage da okrene ledja nekome ko je u problemu, a pri tom ga jos i moli za pomoc..... I eto me tu sam...
On je u medjuvremenu ostao bez posla, skinuo se nije, u zadnjih nedelju dana ljudima kod kojih je dolazio su pocele da nestaju stvari, novac isl. I sad mi se cini da je u najgorem mogucem stanju od kada sam sa njim.... Posle prica i prica i pritisaka raznih sa moje strane, prizna mi dio svga, ali dio ne priznaje, kaze da ima problem i da je vojan da trazi pomoc, ali ne prihvata bilo kakvi pomoc. Ne zeli da ide u komune niti u bilo kakve centre u kojima ce biti izolovan, ali zeli da se lijeci...
E sad, ja sam tu , pa sam tu i jedina sam osoba kojoj je i to priznao, i koj je rekao da mu treba pomoc... pa kad am tu i kad se hvata za mene, ajde da pokusam nesto, ali sta??? Da li neko od vas moze da mi dasavjet u vezi drugih nacina i tretman, grupa i sl, a koje bi mogle biti uspjesne i sta vi mislite o svmu ovome. Da li da odem, ako ce to biti bolje za njega, ili da ostanem i prihvatam neki nacin lijecenja koji on izabere ili da sacekam da jos vise padne samnom ili bez mene i natjeram ga da ode u neku komunu ( i ako se kune da tamo nikad vise krociti nece, jer bio je oko godinu u retu ranije)
Molim vas da procitate i napiset sta mislite o ovoj situaciji. Hvala!!!!
Post Reply