moja ispovjest ...

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

Post Reply
art
Posts: 2
Joined: Tue Apr 09, 2013 8:00 pm
Location: Novi Sad

Re: moja ispovjest ...

Post by art »

I ako ga zatvore,on kad izađe nastaviće po svom,treba sam da odluči da ide na lečenje,sam da poželi da mu bude bolje,čitala sam negde da postoji zakon o prinudnom zatvaranju narkomana na lečenje,ali lično mislim da je to skroz kontraproduktivno,ako sam ne želi da se izleči niko drugi mu ne može pomoći ili silom naterati na nešto što ne želi,samo će se patiti i opet vraćati dopu i tako sve dok ne odluči da se skine zauvek
dina_d
Posts: 262
Joined: Sun Mar 10, 2013 1:44 am

Re: moja ispovjest ...

Post by dina_d »

art ..hvala na dopisu ..znam ..shvatila sma da to nemoze prislino ...ali u ovom slucaju bih bilo nuzno ..da s ezatvori jer ce umrijeti od svoje bolesti koja se nemedicinira ..znam da bih se on opet vratio poslije ..al makar bih tih par mjeseci bio bez droga i dobivao bih svoju terapiju za svoju bolest ..predahnuo bih ..i oporavio se ..pa tek bih poslije mogla razmisljati tj on o nekoj komuni i lijecenju ..ovako samo u krug .pozdravljam sviju ..laka vam noc
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: moja ispovjest ...

Post by jana »

Tretiranje njegove primarne i sekundarne bolesti zavisi prvenstveno od toga koliko je on spreman da suradjuje.Necete nista postici time da se okrenete protiv ljudi koji se bave njegovim problemom,osim ,sto cete mozda,od nemoci,dobiti izduvni ventil.Ne bih vam preporucila da zauzmete tu strategiju.Necete nista postici.
A to sto nemocno gledate,i pravite manevar,to su samo krugovi.Da se ljubavlju i razumjevanjem mogla izlijeciti bolest narkomanije,niko ne bi ostao neizlijecen.Vi ocito niste dosli do one tacke kada su svi resusi potroseni.A kad dodjete,znat cete sto ciniti.
dina_d
Posts: 262
Joined: Sun Mar 10, 2013 1:44 am

Re: moja ispovjest ...

Post by dina_d »

hvala na dopisu jana ..nije sve crno -bijelo ----na zalost ..neke stvari covjek ovdje napise u afektu nemoci ..i kada ljutnja prodje ostanu samo misli ...naravno da u afektu necu reagovati ..i uciniti nesto sto bih poslije moglo da ima posljedice u izljecenju moga sina ..a da socijalno i sistem ovdje u svedskoj pravi gresku za greskom to stoji i to je nepobitna cinjenica..u mojoj prici samo ja zelim da spasim moga sina ..za sistem je on samo jedan iz mase ..i sutra da umre za njih bih to bila olaksavajuca okolnost jer sve drugo je skuplje ..znaci kapitalizam utice na svjest ljudi ..jer ovi doticni nemaju svjesti ..to sam dozivjela na svojoj kozi ..da malo ukljuce svjest bilo bih puno vise rezultata...ovdje sve ide dosljedno zakonu ..a zakon nidje veze ...tako da i kad bih krenula da se svadjam snjima bila bih samo na stetu sebi ..jer ne pije vode ...nastavicu da cekam mozda se nesto pozitivno desi ...ali iskusto koje imam sa socijalnim ustanovama u ovoj demokratskoj lijepoj zemlji je ravno idiotizmu ...pozdrav svima
dina_d
Posts: 262
Joined: Sun Mar 10, 2013 1:44 am

Re: moja ispovjest ...

Post by dina_d »

sva iznervirana bez imalo nade u sebi sjedoh da se ispraznim ovdje nebil poslije toga mogla mirnije disati ..ili makar ravnomjernije...naime ...moj sin je kuci par dana ...od onog odlaska ljekaru ..dao je test na drogu u ponedeljak i juce (petak)...stomak mu je natecen uzasno ..ima bolove i naravno ja patim za njim ..zalim ga ,pravim cajeve hranu ..idem u apoteku ..nadam se...opet me molio da mu platim neke racune jer nij eplatio i moze zavrsiti u crnoj knjizi te tako nikad nigdje poslije regularno nemoze dobiti stan ...dao mi j esvoju dosuod banke kao garanciju da mogu uzeti pare od njega ako dobije socijalnu pomoc ovog mjeseca ...i teko ja sve sto imam ustedjeno dam za njegove racune ,kontam jebiga moram mu pomoci ..ko ce drugi ako necu ja ..kontam ako meni nesto bude a on u crnoj knjizi tad je zagarantovano na ulici ..i tako dumam li dumam...sve razmisljam o njemu i njegovom zivotu ..i kao mi ga zao ..i cekam da vidm zivot u njegovim bezivotnim ocima ...trazim osmjeh ...trazim mog sina ..danas cistim sva ta sranja koja on apravi u toku sedmice ..ribam ..bukvalno ....i vidim da je playstation 3 nestala ...odmah pocinjem da vristim od muke ..sve zivo sto je imao i sto sam mu ja kupila odnio je u zaloznu banku ..ostavis stvar ...dobijes malu lovu za nju i poslije ako se nejavis u nekom roku oni tu stvar uzmu i prodaju za puno vecu lovu ...pocela sam vristati ..plakati ..opet izmnaipulisana ..otisao je i kupio je neke taletice ..kaze da je valijum ..kaze da ima krize i da nemoze da izdrzi ..opet mi se srce meksa ...zao mi ga ..opet ..i opet ..i opet ..trebala sam da se druzim danas sa prijateljima i da dodjembiciklom na pivo u 7 ...on je uzeo biciklo .obecao da ce ga vratiti za pola sata ...tek je sad dosao ..i tako a sad nema nista od mog druzenja ..sva sam kao bomba samo jos da explodiram ..nebih mogla sjediti sa rajom i biti zabavna ..a da ih davim sa ovim ije fer ..´...nezam dokle ce ovo sve potrajati ..danas sam mu u afektu rekla i zamolila ga da predozira ...a onda kad je otisao bicim uhvatila me panika i griznja savjesti ..nezam vis ekako da se borim sa ovim ..i dosadilo mi je uzasno ...kaov ja ovo zivot zivm uopste ..ovo nije nista ..ovo ja nemogu nazvati zivot ...pozdrav vam svima ....
Zabrinuta mama
Posts: 30
Joined: Sun Nov 18, 2012 1:51 pm

Re: moja ispovjest ...

Post by Zabrinuta mama »

Draga dina_d, savrseno poznajem to osecanje beznadja, besa, uzaludnosti i ocaja u kojem se nalazite. Covek ne zna sta je gore! Dok je moja cerka jos zivela kod mene, svakodnevno smo se svadjale, ona je pristajala na gotovo sve sto trazim a onda terala po svom, uzimala mi novac iz tasne, a saznala sam i da je zalozila i vecinu svog zlatnog nakita koji je bio u kuci. Moj, na srecu, nije bio tu. Nestale su joj neke stvari (navodno, ukradene su), kao novcanik sa novcem i dokumentima, bicikl... Sada verujem da je bicikl prodala, novac potrosila a dokumenta izgubila ili bacila, kako bi prica bila uverljivija. Neposredno pred njen odlazak iz kuce situacija je postala nepodnosljiva. Sama sam joj rekla da, ako tako namerava da nastavi, slobodno ode da zivi kod momka ili gde god zna, ja to vise ne mogu da trpim. Od kada je otisla, imam svoj mir, donekle.
S druge strane, sad je gotovo uopste ne vidjam, nemam vesti od nje, a ono sto cujem od ljudi koji je sretnu na ulici se uglavnom svodi na to kako je jezivo izmrsavila, deluje bolesno itd. Naravno, potresrem se. Premotavam misli o tome da sad, samim tim sto vise ne zivimo zajedno, nemam nikakav uticaj na nju (a zar sam ga pre imala?). I tako, dan za danom, nastojim da je izbacim iz glave, i cekam da se nesto desi. Kazu da put prema gore sledi tek nakon sto se dotakne dno. Zelim da se nadje na dnu sto pre i molim se da se tu ne zaglibi.
Razumem da Vam je posebno tesko zbog bolesti Vaseg sina. Majka zeli da pomogne i zastiti, a on se ne obazire na svoju bolest, srlja u jos vece zlo. Trebace Vam mnogo snage i volje da se izborite sa tim. Od sveg srca Vam zelim da u toj borbi odnesete pobedu.
dina_d
Posts: 262
Joined: Sun Mar 10, 2013 1:44 am

Re: moja ispovjest ...

Post by dina_d »

hvala puno na javljanju zabrinuta mama.....neznam ...mislim da moj sin nije dovoljno jak da izadje iz ovog...on samo masta da bude primljen na supstitucijski program subotex...mislim znaci on nigdje u glavi nema da on treba da se prestane drogirati ,.,.samo trazi zamjene ..voljela bih da odseli ..stalno ga izbacujem...al nema gdje ..bilo bih puno bolje..da dotakne dno ...al vidjecemo ..on zivi tu ..al kontrolu ionako nemam..znaci bilo bih bolje da nije tu da odmorim dusu ...puno pozdrava
Lujka
Posts: 200
Joined: Sun Feb 03, 2013 4:42 pm

Re: moja ispovjest ...

Post by Lujka »

Draga dina,
vidim da vam je teško, a zamislite tek kako je sirotom njemu...ne radi on namjerno vama ovakve stvari koje vas bacaju u očaj, on ne zna niti ne može drugačije.
Kažete da mu je natekao trbuh, da ga jako boli....pa otkud mu i može u ovakvom stanju pasti na pamet da počne sa skidanjem....ma ne može draga, ne može pa taman i da ima volju do neba, a nema je, kakva volja, kakvi bakrači, kada se sav raspada.
Po meni bi bilo najbolje da probate zajedno sa njim otići do liječnika i probati srediti da dobije supstituciju. Onda kada zamjena napravi svoje, kada mu smiri to trganje tijela, kada ga malo u glavi poravna, tada ćete moći zajedno poraditi na njegovoj bolesti, mislim na Crohna...pa kada se fizički oporavi, koliko je to moguće, tek tada možete početi razmišljati o nekome laganom i postepenom skidanju. Ali ne ponavljajte moju grešku, radite to uz stručni nadzor.
Ja sam krenula u skidanje, a bila sam relativno u dobrom fizičkom stanju....i evo me, suma sumare 11 kg pala u 3 mjeseca, bubrezi trgaju, jetra probada, o glavi neću ni pričati...zar mislite da bi on ovakav kakav je sada to preživio??? Ne bi, vjerujte mi, njegov izmučen organizam ne bi podnio to. Zato mu pomozite da dobije supstituciju, a onda ćete vremenom vidjeti kako ćete dalje. Pa i ja sam godinama bila na metadonu, 15, da budem precizna, pa me tresnulo po sred glavine i krenula sam u rat protiv tog dobrog frenda. I znam, znam sa sigurnošću da smo on i ja završili našu priču, jer ova 3 mjeseca koja sam prošla....nikad više...
Probajte opet, pa opet, pa opet, probajte naći zajedničko rješenje, pa ako treba neka je to supstitucija, ovako ga jedino možete izgubiti, sin vam je, pred njim bi trebao biti život, a ne ovakva muka koju on proživljava. A ako ga izbacite i ako overi negdje na ulici, tek tada vam se duša neće odmoriti, ali nikada, do kraja života će vas gristi to što ste mu pokazali vrata.
Čuvajte se, čuvajte sina, i nemojte nešto krivo shvatiti, ako sam negdje nešto bubnula imajte na umu da se i ja još hrvem i borim, u glavi mi nisu sve kockice na svom mjestu (tko zna hoće li ikada više i biti??)
Veliki pozdrav, i javite kako napredujete...
Postoje stvari koje su poznate i one koje to nisu, između njih nalaze se vrata.
dina_d
Posts: 262
Joined: Sun Mar 10, 2013 1:44 am

Re: moja ispovjest ...

Post by dina_d »

hvala ti draa lujka sto si se javila ...i sto si mi pojasnila to grozno stanje tijela i duha u vama ...znam da je tesko ...znam da nista najerno neradi ..ali nemam zivce ...to je to ..supsttucju ce tesko dobiti ali je poslao zahtjev po treci put ..vidjecemo ..dobro je da si se javila vec sam se bila zabrinula za tebe ...nisam nigdje nasla tvoju pricu o zivotu ..pisi gdje je ...cuvaj se i jos jednom hvala ti sto se u svojoj muci javis ..
Lujka
Posts: 200
Joined: Sun Feb 03, 2013 4:42 pm

Re: moja ispovjest ...

Post by Lujka »

Dina, nema moje priče...nisam je pisala...na ovaj forum sam naletila kada sam počela sa apstiniranjem, kada sam noćima poluluda od nespavanja tražila nekoga tko je prošao ono u što sam se bila ja upustila, u skidanje sa svih vrsta opijata, a koji su bili dio moga života, i to dugo, dugo, dugo...
Možda jednom kada budem koliko toliko normalna napišem i ja svoju priču, sada još nisam u stanju, sada se još hrvem sa svojim demonima, još grebem rukama i nogama da se iskopam, a hoću, znam, sigurna sam u to, ipak ja imam motiv, jak motiv, a i moram, pa sin se ponosi sa mnom, kako bi ga mogla sada razočarati i ponovo pružila ruku prema šteku....
Postoje stvari koje su poznate i one koje to nisu, između njih nalaze se vrata.
Post Reply