moja ispovjest ...

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

sestra_
Posts: 16
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:07 pm

Re: moja ispovjest ...

Post by sestra_ »

ne znam sta reci... ja sam pokusala na razne nacine da razgovaram, na lep, smiren nacin, nudeci pomoc, podrsku... bilo je i ispada, vike, galame, vredjanja, uglavnom ili sam naisla na negiranje problema, ili na bezanje ili na agresivan napad i optuzivanje. to im je taktika - svoju odgovornost prebaciti na drugoga, i verujte uvek pobede jer se sluze lazima i vredjanjem... nasa majka vec 9. dan lezi u sobi, ne zeli da zivi, da razgovara sa bilo kim. brat naravno ni ne zna o tome, nije tu al verovatno ni ne zeli da zna..ne pita nikad kako smo mi...sebe smatra zrtvom u celoj prici i mi ga naravno ometamo u drogiranju i uzivanju...

uglavnom kako je meni rekla zena - bivsi zavisnik na heroinu sada uspesni teraput i vodja komune - verujte mi - mogli bi se svi psihoterapeuti, psihijatri i psiholozi u gradu postaviti na trepavice, ako on ne zeli da se leci, ne mozemo mu pomoci! potresno, ali istinito. od te recenice proslo je godinu i po dana a mi se ni pomerili nismo. brat i dalje na heroinu a komunikacija sa njim sve teza.
on je bio i priznao i ponovo negira, kada dodje kod nas, trudi se da napravi incident, da izbije svadja, kako bi mogao da nas za nesto optuzi a on na miru odradi svoje. zdravlje majke u sve gorem stanju, moje isto, svadje izmedju majke i mene sve cesce... ne znam, nasa majka sve zna a ipak odbija da prihvati a koliko znam, to samo pogorsava situaciju, jer zatvaranje ociju pred problemom ne donosi resenje.

da, kako kazu - moraju dotaci dno da bi pozeleli da se podignu. na zalost, nekima je dno fatalan ishod, nekima zatvor, bolest itd a neki ga nikad ne dotaknu, nastavljajuci po svome i unistavajuci sve oko sebe, razarajuci sve sto je nekada funkcionisalo i bilo lepo.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: moja ispovjest ...

Post by sanela »

@sestra
Sve dok ovisnik ima nekog koga može optužiti, iskoristiti, izmanipulisati, dobiti od njega novac on će se drogirati...
U nekim komunama je preporuka kad štićenik napusti liječenje da ga roditelji ne primeaju kući, kako ne bi imao gdje drugo nego nazad u komunu. To je teško, a nekad i fizički nemoguće, ako u kući nema neko ko je fizički jači.
Dotaći dno znači kad se ovisnik nema kome obratiti, kad je na ulici, nema šta jesti, gdje spavati, onda je prepušten sam sebi. Puno mu je teže da se odluči za liječenje i promjenu ako ima na koga da se osloni u drogiranju.
Tvoja majka mora početi misliti na sebe i spašavati sebe, a ne nekoga ko ne želi biti spašen. Neka se trzne, prestane biti žrtva svog sina (jer se ovako ponaša destruktivno - jednako kao i on) i počne vodite brigu o sebi. Ti, draga, isto tako. Nemojte nasjedati na njegove manipulacije, posvetite se sebi, radite sve ono što on od vas ne očekuje. Pomozite mu da prije dotakne dno, ukinite svaki oblik podrške njegovom drogiranju. Potražite pomoć za sebe.
Sretno.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: moja ispovjest ...

Post by sanela »

dina_d wrote:imam jedno pitanje ..i nadam se da ce neko od vas naci vremna da mi odgovori ..moj sin tvrdi da ako preseli iz ovog grada da ce sve biti ok ...da mora da seli ..stim da ja nemosilm da je tu rijesen problem ..sta mislite .? sad sam ga cula kako place u sobi ..i lupa u zid rukom .sla sam i rekao mi je kako je sinoc krenuo na fest ..te kako ga nisu pustili u tu kuci neki supci kao sto on kaze ..i na kraju je dosla policija i on j emorao progutati 16 miligrama subotexa da nebih imao kod sebe ..a kao bio s eocitio te da j etrebao biti cist a sad je sve gotovo ..nekontam ..to je sve nejgova prica kaze da je zatrovan i da nemoze da hoda pravo ..neznam dajte neki savjet ..poz
Ih, da je tako lako, svako bi se preselio i mirna Bosna...
Međutim, problem zbog kojeg se on drogira nije izvan njega, nego u njemu. On treba sebe da mijenja. To može jedino uz stručnu pomoć, u komuni, nekom centru za liječenje.
Možeš li ti da odeš negdje u neki centar za ovisnosti kod psihologa, socijalnog radnika, na razgovor. Da se posavjetuješ šta je najbolje.
Sretno i čuvaj sebe, draga.
sestra_
Posts: 16
Joined: Sun Mar 17, 2013 8:07 pm

Re: moja ispovjest ...

Post by sestra_ »

hvala Sanela. Da znam, dosta sam citala, istrazivala i pricala sa bivsim zavisnicima. na zalost majka odbija svaki normalan razgovor na tu temu. ima gomilu psihosomatskih simptoma i tek kada ja puknem, totalno, i kazem joj sve, onda to shvati, ali ishod je kao sada, zatvaranje u sebe. ja na zalost moram poceti misliti na sebe i nekako ne uspevam da uticem na nju.

to sto si napisala da je dno kada jednostavno vise nemaju kome da se obrate znam, ali na zalost mogu garantovati samo za svoje ponasanje a majci nikako da stavim do znanja da na ovaj nacin ona samo pogorsava stvari...

hvala u svakom slucaju! :)

ps citala sam dosta tekstova ovde i divim se tvojoj istrajnosti u podrsci ljudima sa problemom zavisnosti.
Lujka
Posts: 200
Joined: Sun Feb 03, 2013 4:42 pm

Re: moja ispovjest ...

Post by Lujka »

jana wrote:E,jadne mame ,na prvoj liniji fronta!Cuj,da Lujkina mama nije zatvarala oci,Lujka ne bi mozda dosla do ove stepenice..Koja je to filozofija?Nategni mater sa svake strane,pa neka se jadna rasteze..
OK, možda se nisam dobro izrazila, ja kada pišem post jednostavno lupam po tipkovnici, ne čitam ponovo što sam napisala pa je možda ispalo da krivim svoju majku.
Ne krivim ja nikoga, od samoga početka tvrdim da sam ja jedini krivac za sve, uvijek sam htjela biti svoga tela gospodar i raditi što je meni pasalo. Ono o mojoj majci sam napisala jedino iz razloga što sam čitajući dininu priču, priču majke koja se raspada radi djetetove ovisnosti, da li slučajno ili ne, nemam pojma, usporedila nju sa mojom majkom, a činjenica je da ona nije htjela znati za ništa. U stanju kada sam mislila da ću se raspasti jedino mi je rekla: "Nije ti od boga!". I bila je u pravu, nije mi od boga nego od mene same, od moje lude glave, o ne razmišljanju o posljedicama koje su nastale. I sada sam tu gdje jesam. Nema smisla sada plakati za onim što je bilo i što bi bilo da nije bilo. Sada se trudim, grebem rukama i nogama da se iskopam, da li mi je prekasno došlo iz guzice u glavu, nemam pojma. Ma o ničemu nemam pojma, znam da pokušavam iz sve snage, gledam kalendar, kada prekrižim sutrašnji dan biti će puna 2 mjeseca da sam čista.
Dina, od bježanja nema ništa, vjeruj mi. Već sam spomenula da sam masu puta odlazila da se kao udaljim iz ove sredine, a pri povratku sam se samo žešće privaljivala i nadoknađivala "izgubljeno", koji retard sam bila!!! Kao što kaže sanela, svi liječnici ovoga svijeta ne mogu pomoći ovisniku ako on sam ne dođe do te točke da mora sam izabrati, kopaj se van ili rikni, trećega nema. Da li kopanje traži supstituciju ovisi o čovjeku, ja sam osobno za, jer na to gledam kao na lijek, a ne kao na legalnu drogu, normalno ako se uzima u količinama dogovorenim sa liječnikom. A onda ostaje nada, polako smanjivanje, ali do toga imaš još vremena i vremena.
Postoje stvari koje su poznate i one koje to nisu, između njih nalaze se vrata.
dina_d
Posts: 265
Joined: Sun Mar 10, 2013 1:44 am

Re: moja ispovjest ...

Post by dina_d »

hvala vam drage drugarice na javljanju i pisanju .na lijepim savjetima i na vasem vremenu .danas prije nego cu otici na posao ..n j eotisao negdje da se sretne sa nekim ..sinoc ga je kao policija zaustavila i morao je da proguta 16 miligrama subotexa ..te je zato ovakav kakv je cili dan ..bio je kao otrovan ..plakao urla vristao ..iz auta do podla sam opet zvala socijalno da opet prijavim da je on u takvom stanju da s emora prislino uzeti ..sa obzirom a bolest koju ima plus droge ...poslije sam zvala njenog sefa al se nije javio..mejtim kako sam se veceras rapsitala kod olegica koje rade u socijalnom ovdje to je skoro nemoguca misija da ga prinudno uzmu ..uvijek gledaju da nadju nesto da on sam zeli..do tada i do te zelje njegove njega nece biti ..nazalst ..nekako pokusavam da budem objektivna ..i da sagledam stvari onako kako ih ja vidim ( ne da sam izgubila nadu ) vidim da moj sin e toliko los psihicki i fizicki da je jednostavno pitanje do kada ce moci ovako .upravo sam stigla sa posla i cijelo vrijem sam mislila sta je snjim .jel ziv .jes predozirao ..jel ga neko ubio .jel on nekog ubio ..razne misli mi se vrte po glavi ..i dk sam to mislila izletio mi je mali jelen i udarila sam ga ..u jednu nogu ..zautsavila sam auto i trazila ga po sumi al otrcao je ..mada je udaren nadam se da ce da prezivi ..hladno je ..bas mi ga je zao ..dosla sam u kucu i moj sin je u svojoj sobi za stolom sjedio sav iskrivljeni spavao ..duboko ..pokusala sam ga dici ..skinila mu slusalice sa glave ,patike ..stavila ga na krevet i pokrila ..dusa mi se cijepa kad ga vidim ovakvog ..ruke su mu krvave ..vjruem od pokusaja da se uradi ..buncao je ..govorio mi je da zeli da s eprvo pozdravi sa suncem ..boze ..polako sam ga smjestila i na kraju usla u svoju sobu ..zakljucala se jer se bojim ..on nij epri svojoj svjesti ..ima halucinacije .bog zna sta sve moze d amu dodje...tako sad zakljuana u sobi pisem se sa vama ..dusa mi se raspada ..ali sam odlucila da sutra idem da kupim kartu za bazen ..i da svaki dan idem na plivanj sat vremena ..samo da si na taj nacin pomognem ..moj sin jos nije sebi priznao da ima problem ..jos uvijek samo govori ako odseli da ce sve biti ok ..ja sam mu rekla da ima boliest ovisnisttva sto znaci da treba da bude trijezan i d anesmije nista da uzima ..on mi je rekoa da je to nemoguce i da on nikad nece biti bez icega ..toliko za sada ..hvala vam svima sto se se javile ..nadam se da ce se osvjestiti ..da ce se cudo desiti ..ima samo njega ..i ovdje nemam nikog osim njega ..tesko mi je ..ponekad s epitam sta je bila poenta sto sam ga izvela iz rata ..prvo sam mislila ..posto je kasnije dobio ovu bolest da e to bila poenta jar u bosni ga nebih mogli lijeciti tako uspjesno ..i nebih vjerovatno imala sve te uslove ..kasnije kad se poceo drogirati ..pitala sam se dali je mozda uprvo zbog toga bilo namjenjeno da dodbije bolest koja ce ga kasnije spasiti od drogiranja ..neznam izgleda da nema veze koliko je bolestan ..on nece da stane ..najtezi mi pada sto sam sama ..i sto nisu moji roditelji i brat tu ..al mozda je i bolje da makar oni negledaju cemer ...i jad ..ovdj epostoje komune ..on moze da ide u komunu ..al nece ..da bih usao u komunu prvo moras biti cist 3 mjeseca ..i naravno zeljeti ici tamo ..ljubim vas drugarice i laka vam noc
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: moja ispovjest ...

Post by jana »

Ako mozete,napisite mi u kojoj se zemlji nalazite.Vi taj teret ne mozete ponijeti sami.Trebate konkretnu pomoc.Pozdrav!
User avatar
klara60
Posts: 550
Joined: Wed May 14, 2008 8:42 am

Re: moja ispovjest ...

Post by klara60 »

Dino d,
razmišljala sam da li da se javim (ne volim se podsjećati na taj period života), ali Vaš očaj nije me mogao ostaviti ravnodušnom, mada nisam baš detaljno ičistala cijelu temu.
Imala sam taj problem. Kćerka mi je bila na heroinu dvije godine, a uz to je bolovala od bulimije (kasnije smo liječili I hepatitis). Neću da pišem o tome, jer ako Vas zanimaju detalji imate moju ispovjest “Majka konačno otkrila bolnu istinu” pa pročitajte. Samo želim Vama da nabrojim neke činjenice iz ličnog iskustva, na koje bi trebalo da obratite pažnju.

Kao prvo morate sebi priznati da je Vaš sin narkoman.
-Vi niste krivi za to, ni Vaše vaspitanje, ni Vaš odlazak u inostranstvo-sve ste to radili želeći njemu dobro, a ako je nešto bilo pogrešno u tome, to je iz neznanja, zbog spleta okolnosti i sl.
-uzrok njegove ovisnosti nije u nekim tabletama (koliko sam Vas razumjela-spominjete nešto tako),nego je negdje duboko u njegovoj psihi
-taj uzrok se mora tražiti, preispitivati
-Vi to ne možete sami
-treba Vam stručna pomoć
-ako je on neće (a sigurno da neće u ovoj fazi), idite Vi stučnjacima: doktorima, voditeljima komuna, socijalnim radnicima i sl. Tražite pomoć, odgovore na Vaša pitanja
-u isto vrijeme tražite pomoć I od rodbine, prijatelja, nekog “čvrstog” koji će znati stati iza ili ispred Vas da klepi rukom o sto kada bude potrebe za tim
-morate raščistiti s tim da Vas dotiču komentari okoline. Vi se borite za život svog djetata I to je sada najvažnije-šta Vas briga šta će ko pričati o Vama I Vašem sinu
-nemojte da očajavate ako Vas on uvrijedi, jer se iza tih uvreda, grubog ponašanja krije osjetljiva duša kojoj treba pomoć, a da ni on nije svjestan toga
-koliko god izgledalo da je on sebičan, grub, znajte da on sebe ne voli I uspjeh će biti kada uspije sebe zavoliti
-nemojte mu prijetiti, a da te prijetnje i ne ostvarite
-ako ste mu zaprijetili komunom, bolnicom, a Vi i zagovorite komunu, pod silom ga odvedite doktoru.Vjerovatno (ne vjerovatno, nego sigurno) u takvoj situaciji on će Vas razočarati-napustiti komunu, pobjeći iz bolnice i sl., a Vi budite spremni na to i imajte rezervni plan-budite uporni
-taj prijedlog o promjeni sredine-može neznatno pomoći jer problem i poroci se nose sa sobom
-ne znam jedino kakva je situacija da ga vodite u domovinu, pa da tu dobijete podršku brata, roditelja, da se udružite
-u svemu ovome ne smijete zaboraviti na sebe. Odmorite se, “napunite baterije” kad ga nema kući, edukujte se o ovoj bolesti, čitajte, pitajte…
Čeka Vas dug i naporan put, pun padova, lažnih nada, pa sitnih uspjeha i sl., ali vjerujte MOŽE SE! Sve se izdrži i poslije se čovjek pita, kao ja: “Zar sam mogla sve to preživjeti?”, ali za uspjeh do koga se može doći-vrijedi!
Mnogo sreće, snage, mudrosti I vjere u sebe, a i u njega želim Vam od srca.
User avatar
fedaynn
Posts: 13
Joined: Tue Feb 19, 2013 12:17 am

Re: moja ispovjest ...

Post by fedaynn »

@klara60 svaka cast na upisu!
тежак слујач пакла.
dina_d
Posts: 265
Joined: Sun Mar 10, 2013 1:44 am

Re: moja ispovjest ...

Post by dina_d »

hvala klaro puno na divnim savjetima..tenutno sam bez energije totalno iscrpljena ...trenutno sam bez nade ..jer koliko vidim moj sin je jao slab i sto bih hto i zelio nemoze da prestane ..sad trenutno nema ni telefon ni pare ..to mi je bila utjeha i juce kad sam dosla sa psla tj sinoc oko 11 nije bio kuci ..nisam mogla zaspati mada premorena cekajuci da s epojavi i da je samo ziv ..medjutim kad je dosao oko 2 bio je jako nadrogiran ..i onda je cijelu noc hodao po kuci ..lupao jeo..stvari su mu ispadale ..tako da cijelu noc nije bilo sna z amene ..par puta sam ustala na ivici zivaca i pocela da vristm da mu kazem da ide u krevet ..al uzaludno ..danas sam trebala da se druzim sa svojim prijateljima ..trebala sam da idem za kopenhagen i da se malo napunim energijom ali sam uzasno prazna tako da jedva da mogu iz kreveta da se dignem ..draga klaro ..to za ljud ei okolinu to sam vec svarila ..nezanima me ko sta kako ..samo mi je je cilj da pomognem svom sinu ..to da je narkoman ..i to sam sebi priznala i tga sam u potpunosti svjesna ..puno sam citala i ucila o tome ..slusala emisije i gledala razne programe ..na zalost mnogi nebudu dovoljno jaki ..ja se molim dragom gospodaru svjetova da mi pomogne ..moje molitve idu samo njemu svemocnome ...od dobrih ljudi mogu da primim savjet ..ali niti smo svi ljudi isti niti svi savjeti vaze za svakoga ..pokusavam ...uporna sam ...ponekad izgubim snagu ..pa je opet nekako vratim mada neznam kako ...socijalno sam zvala uporno ..i prekjuce su se pojavili opet na vratima ..dali su mu vrijeme u utorak ..tada c eponovo pokusati na njihov demokraatski nacin da se dogovore sa mojim sinom sta bih on volio i zelio ..ja se zalazem da ga prisilno zatvore na par mjeseci ..to je jako skupo i oni to izgleda nikada nece napraviti ..upravo je izaso iz stana ..sav grogi i nikakav ..pokusala sam ga vratiti da ostane ali nije mi uspjelo ..zista je tesko zivjeti u strahu dali ce se vratiti ..i sta ce se sada desiti ..svjesna sam da situaciju nemogu bas promjeniti ..da s emogu boriti ali sam isto toliko svjesna da on mora sam ..a u to jegovo ja puno nemogu da vjerujem ..nejgova bolest uz sve to je jako aktivna ..ima jake bolove pogotovo posto je ovisnik ..uzima jako puno lijekova za svoju bolest koji su jaki ..pitam se do koje granice njegova jetra sve to moze podnositi ..hvala vam svima jos jednom sto citate i dajete mi podrsku ...
Post Reply