Raspadam se, zasto se to desilo?

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

devojjka
Posts: 9
Joined: Sat Dec 08, 2012 12:01 am

Raspadam se, zasto se to desilo?

Post by devojjka »

Pozdravljam sve ljude na ovom forumu. Odlucila sam da se registrujem i sa nekim podelim svoju bol, jer je kasno vece i jedino mogu da odem u urgentni centar da vristim od muke jer me sve boli, a ne znam sta me pre boli...srce mi lupa jako, ne mogu da udahnem, gusim se...
Naime, imam 34 godine i pre godinu i po dana sam upoznala decka na zurci. Osam godina mladjeg od mene. Moj brak se tada raspao i ostala sam sama sa dvoje male dece.
U okruzenju imam medju drustvom ljude koji puse travu, uzimaju ekstazije, a ja nikada nisam ni probala nikakvu drogu i mrzim to.
Upoznala sam tog decka, to stvorenje sa najdetinjastijim ocima na svetu. Bio je uplasen i nesiguran i zeljan ljubavi. Bas kao i ja.
Poceli smo da izlazimo i da se iskreno otvaramo jedno drugom i postali pre svega pravi prijatelji. Toliko smo se brzo vezali i otvorili da nikada nisam dozivela takvu bliskost. On je decko iz dobre porodice, ima dobrog brata, mladjeg, roditelje koji su fini i rade, on je bio vukovac...
Zavoleli smo se jako jako brzo.
Dosao je na jedan dan kod mene i ostao mesec dana...postepeno je donosio stvari, cetkicu za zube...svuda smo isli skupa, pomagao mi je oko dece, puno smo razgovarali..on je jako smiren i povucen.
Povremeno je odlazio kod roditelja kuci na par dana, ali smo se i tada vidjali uvece, gledali filmove, setali..
Nikada i nista nije imalo naznaku narkomanije u prici.
Nakon osam meseci dosao je kuci vidno umoran i odmah je legao da spava. Rekao je da je toliko premoren od posla koji je radio po 12 sati da mora da legne i poceo je da upada u san dok je pricao.
Pomislila sam da je umoran jer nista mi nikada nije bilo sumnjivo niti sam imala kontakta sa narkomanijom, sem sa ljudima na zurkama koji igraju kao ludi na ekstaziju ili se smeju od trave.
Tu noc kada je zaspao neko ga je zvao na mobilni u da ujutru. Javio se i rekao da ne moze da prica i ja samga pitala kroz san ko to zove tako kasno i rekao je mama.
Sutradan ujturu me je njegova mama pozvala i pitala me kako je. Nista mi nije bilo jasno. Pitam je da li ga je zvala nocas, kaze da ne. I kaze mi da se ona plasi da on nesto muti na poslu i da obratim paznju.
Kad se probudio rekao je da je zeznuo nesto na poslu sa kolegom pa ga je kolega zvao usred noci ali sredice se to sve.
Ja progutam pricu kao zmija zabu jer mi droga nije na kraju kraja pameti.
Sve nastavimo po starom.
Na momente mi govori da je jako umoran i da ga strasno bole kosti, donosi kosmodisk kod mene i spava sa njim..ja mu dajem diklofen duo i mislim da je od fizickog rada...kazem mu da je jako mlad za tolike kostobolje..
Prolazi neko vreme, mi se konstantno vidjamo, pricamo, vise nije bilo nikakvih cudnih poziva niti situacija, normalno je jeo i spavao, smejali smo se, izlazili koliko i kada smo mogli, voleli se, kuvali zajedno...
Poceo je da radi drugi dodatni posao, imao pare, medju nama sve divno i kada je sve bilo ok i pred sam potpuni nas zajednicki zivot on odlazi sa drugarima na zurku i kaze mi da dolazi u 23h kod mene.
Nema ga, zovem ga na mobitel,ne javlja se i sve mi to odjednom bude cudno. Saljem mu poruku da imam neki ruzan osecaj. Nakon tri minuta mi zvoni mobitel, javljam se , zenski glas mi kaze da je hitna pomoc na telefonu i da mene zovu jer je moj poziv i poruka poslednja u njegovom mobitelu i da su ga nasli na ulici overenog od heroina i da mu spasavaju zivot i da odmah obavestim bliznje.
Nakon tog dana, kada su mu spasili zivot, tri dana je bio kod kuce a njegovi mi nisu dali da dodjem da ne gledam da se ne potresam jer je samo spavao i kljucao.
Ja saznajem tek tada od njegovih da je on pre nego sto me je upoznao pio blokatore, da nikada nije lezao u bolnici za narkomaniju ali je isao na seanse, da je bio trodone, da je uzimao svasta nesto...ali se izlecio..
Da je od kada mene zna potpuno zdrav, vedar i pun zivota...
Ja upadam u histeriju zbog njegovog zivota, zbog lazi ...i zbog straha da mi je preneo neku bolest..
On odlazi na testiranje na hiv i sve hepatitise i krvnu sliku i donosi mi sve izvestaje u kojima je sve ok osim krvne slike koja je blago pogorsana u nekim segmentima..
Od tog momenta on pocinje da se menja.
Prvo, mrsavi ludackom brzinom, bled je kao zid. Promenjen je kao osoba...izgubljen, tuzan, zbunjen, unisten...prazan...kad ga zagrlim ne osecam zivot u njemu...gleda u jednu tacku i ne trepce...
Dobio je od lekara psihologa zoloft i rivotril...ali mi je cudno da su ga ti lekovi tako promenili...
KAd se vidimo on place i govori mi da ga pustim, da mu je tesko sto je u trenutku najvece zivotne srece sve upropastio...
Pitam ga zasto mi nije reako da ima istoriju u narkomaniji, kaze da nema, da je samo tako par puta uzeo sto i ostali, ali ga je mama naterala da ode kod lekara da mu daju blokatore koje je pio samo 6 meseci...
Ne javlja mi se vise, i kad se javi govori mi da ga pustim, da ga zaboravim na neko vreme jer je osetljiv pa ce kad mu bude bolje da me zove...
Njegova majka mi kaze da ne dolazi kuci nedeljama i da dodje na minut i tada pojede pola tegle eurokrema, presvuce se i ode...i ispituje je je l ona poslala policiju da ga legitimisu...zena ne zna ni gde je ni sta je nema pojma gde ga je policija legitimisala...postao je agresivniji prema svima u kuci... govori da ga pritiskaju sa svih strana i da ga guse i da ga puste na miru...
Dobio je otkaz...
Skoro sam ga zvala i pricao je normalno sa mnom ali se cuje u glasu da guta slova i da ne zna bas tacno koji je dan...lupeta neke stvari...
Majka njegova mi kaze da kad god udje u kucu mu ona uradi test na drogu preko mokrace i da sve bude negativno...
Nudila sam mu da idemo zajedno kod lekara, molila ga, rekao mi je da bezim i da se sklonim od njega...

Noci provodim u strepnji da ce mi telefon zazvoniti i da ce mi neko javiti da on vise ne postoji...

Kako je moguce da nisam nista primetila?
Kako je moguce da mi nije rekao istinu?
Kako je moguce da mi njegovi roditelji nisu rekli istinu?
Kako je moguce da je usred najboljeg perioda u zivotu nadjen na ulici na heroinu i jedva spasen?
Kako je moguce da je od decka koji se smeje,svira,zabavlja, za dva meseca postao zivi les i promenjena licnost?
Kako je moguce da me toliko odgurao od sebe?

Raspadam se od tuge...od straha..
Ne zeli pomoc, nece da ide nigde kod lekara..njegovi nista ne preduzimaju, nudila sam, molila, ispalo je da preuvelicavam...

Bojim se..

Da li mislite da uzima sada nesto i gde je on to sada? Da li moze da se izvuce? Kako vam deluje ova prica? Mislite da je uzimao nesto i dok smo se nas dvoje vidjali? Kako je moguce da pije blokatore samo nakon par puta uzimanja trodona i ekstazija, pa ne daju se blokatori tako olako....

Pomozite mi, desifrujte mi ove lazi...kazite mi kako da se izvucem iz ovog pakla...

Ne znam kako sam se ovde nasla....nikad nisam imala kontakt sa drogom...

Imam malu decu...bojim se da menije zarazio, da je lazirao one testove na hiv i hepatitis..mada sam videla i pecate i potpise i nalaze sve...

Ima li mu pomoci...
bojim se da ce umreti....

Bojim se toga koliko vise nije isti...

On je bio divno cisto neiskvareno stvorenje...preko noci je postao zombi...mracan, beo, mrsav...nesrecna, depresivan...
zeleni
Posts: 1000
Joined: Wed Mar 16, 2011 2:19 pm
Location: Beograd

Re: Raspadam se, zasto se to desilo?

Post by zeleni »

aj polako,
narkomani lažu, mažu i petljaju. ne doživljavaj to lično, to je bolest.
i ljubav nema veze s tim.
sedi, čitaj šta su ljudi pisali, piši i ti, ako ništa drugo tebi će biti lakše
jes da nismo multidisciplinarni tim stručnjaka, al šta ćeš :-D
Ako nam neko dodje glave, to ce biti mangupi u nasim redovima
devojjka
Posts: 9
Joined: Sat Dec 08, 2012 12:01 am

Re: Raspadam se, zasto se to desilo?

Post by devojjka »

Hvala ti Zeleni...evo citam celo vece, a jetra me boli do iznemoglosti...cak sam mu i poruku poslala da zna da ga volim, ali nista nije odgovorio..
Plasim se.
Hvala ti jos jednom
User avatar
nanii
Posts: 558
Joined: Wed Jan 26, 2011 11:24 pm

Re: Raspadam se, zasto se to desilo?

Post by nanii »

kad je narkomanija u pitanju ne postoje instant rješenja..........ako si voljna i željna da mu pomogneš spremi se na dugotrajnu i tešku borbu u kojoj će ti trebati konjski živci. Nije lako ali nije nemoguće......
Sad zasad pokušaj da se naoružaš strpljenjem i ne primaš to toliko srcu.......Sad mu je droga najbitnija ali dosadiće mu negdje sve to e sad.........pitanje je možeš li ti čekati i istrpiti sve to
stani iza onoga u šta vjeruješ,čak i ako to znači da ćeš morati da stojiš sam
Una87
Posts: 23
Joined: Wed Dec 05, 2012 10:27 pm

Re: Raspadam se, zasto se to desilo?

Post by Una87 »

Bicu brutalno realna mnogi ce reci cak i okrutna.Zaboravi,zatvori,zakljucaj tu epizodu svog zivota za svagda.Okreni se vlastitoj djeci,trosi ljubav nerve,vrijeme i novce na njih.Napravi od njih ljude i ne dozvoli da to sutra nedao Bog prozivljavas sa njima.Svako dobro
zeleni
Posts: 1000
Joined: Wed Mar 16, 2011 2:19 pm
Location: Beograd

Re: Raspadam se, zasto se to desilo?

Post by zeleni »

niko neće reći da si brutalna, ni okrutna, samo si nerealna. to - zaključaj taj deo svog života - verovatno si u pravu, al do te i takve odluke ima tri dana jahanja...
Ako nam neko dodje glave, to ce biti mangupi u nasim redovima
Una87
Posts: 23
Joined: Wed Dec 05, 2012 10:27 pm

Re: Raspadam se, zasto se to desilo?

Post by Una87 »

Jeste Zeleni,slazem se,ali ako se uzme u obzir da do zalijecenja treba 6 dana jahanja,a da zena ima 2 male djece kojima je i te kako potrebna,onda i nerealno postaje realno!
devojjka
Posts: 9
Joined: Sat Dec 08, 2012 12:01 am

Re: Raspadam se, zasto se to desilo?

Post by devojjka »

Hvala vam svima, svi ste podjednako u pravu, ali pocepana sam izmedju milion misli i odluka. Prvo, jako ga volim, drugo, jako zelim da izadjem iz toga, ali KAKO SE TO RADI? Ne mogu. Tj izasla sam, ne vidjamo se, razmenimo poruku ili se cujem sa njegovima da vidim sta ima novo i svaki put je isto-nema nista, dodje kuci na minut...
Ali ja sa samom sobom prolazim kroz pakao.
Danas me glava toliko boli da mi ni dva kafetina nisu pomogla. Strasno sam uplasena..kad god mi zvoni mobitel prodje me jeza i bojim se da me neko od njegovih zove da kaze da je pronadjen i da ga vise nema...
Nikome ne mogu da se zalim jer niko ne bi verovao da se ovo desilo u mom zivotu..niko ne bi mogao da poveze to sa tim deckom, a ni sa mnom kao majkom dvoje male dece...
Nemam pojma kako mi se ovo dogodilo, a jos manje kako se to njemu dogodilo...
Ljudi moji samo kad pocne da pada mrak i sada jos gore kad je poceo da pada ovaj sneg i kako je sve hladnije, samo mislim gde li spava, kako lezi, gde mu oci gledaju, u sta, ka cemu...sta jede...sta misli...je l ima pokrivac...je l mu hladno...
Toliko sam sinoc citala o tome kako se oseca neko kad je u krizi da danas kad sam ustala ceo dan se osecam lose kao da sam i sama uspela da dozivim sta znaci imati krizu...kad se setim kako mi je govorio da ga bole kosti jer je kao mrsav..donosio kosmodisk...ja ga masirala....boze koliko mi ga je zao, srce mi se cepa jebeno cu umreti od tuge....
Ne radi se o nasoj vezi, za to me zabole...nije mi vazno da li cu biti sa njim ili necu..meni je zao tog stvorenja, tog coveka...
Ne mogu da se povezem i sastavim da je neko ko je do juce se smejao sa mnom, imao planove, neko koga sam dozivljavala kao osobu koja cak ni alkohol ne pije, da je ta osoba narkoman...da ga bole kosti, da se znoji...
vracaju mi se filmovi i slike kad je kljucao letos u busu, kao od umora..a ne moze glavu da podigne..
pritom mi nije jasno, njegova mama kaze da mu radi test preko mokrace, cim udje u kucu i uvek je test negativan...
a on lici na zombija...on toliko cudno i pogubljeno prica...tj, prica povezano ali cudan mu je glas, pa onda lupi nesto..
rekao mi je da ga ne zovem jer mu je lose, ja pitam sta znaci lose, kaze preosetljiv sam, preemotivan, sve me tisti i sve mi smeta i tesko mi je i osecam se slabo i ne treba mi sad ni mama, ni moji, ni ti da me dodatno rastuzujete...

Samo se jako plasim kako cu ako mi jave da ga nema...
Toliko je mlad, toliko je zivot pred njim, toliko ima normalnu porodicu, potencijale....zasto se ovo dogodilo...

Kako da pomognem sebi i da probam da se emotivno iskljucim iz toga? Ja sam probala, ali mi suze same idu...sve me podseca na njega...
U trenutku najvece bliskosti i srece i ljubavi i njegovih nekih uspeha u zivotu on je overio i jedva su ga spasili, dali su mu neki nanolex ili nesto tako...i tako su ga povratili...
imam i veliki strah za svoje zdravlje...
On mi je sto puta rekao da nije kreten da naudi sebi, da nece to uraditi, da nije imao to vece nameru da se predozira nego da mu bude ok jer mu je bilo dosadno.. pa zar neko iz dosade moze da toliki put lazi predje? da slaze porodicu i devojku da ide na zurku i da ode u drugi kraj grada , uzme heroin i nadju ga na ulici?
Samo zamisljam u kakvom je stanju lezao na ulici...citala sam otpusnu listu pise da je sporo disao i da je pritisak bio 140 sa nesto...
a on je inace mrsav i nema bas mnogo apetita...i slab je
bojim se da ce ga ovo pokositi.
Poslednji put kad smo se culi zvucao je strasno prehladjeno.
Nocas sam mu poslala poruku da ga volim i odmah je odgovorio i ja tebe. Ali nema dalje od toga...

Najvise se plasim da ga nece biti...plasim se i toga koliko ga je jako brzo pokosilo sve ovo i koliko se promenio iz jedne zive osobe u zombija...
Pomenuli ste da ce mu dosaditi i da ce dici ruke...mislite da ima nade za njega?
On je ipak bio i na blokatorima i u drajzerovoj...i ocigledno se vraca stalno u to...

Bojim se...

Kako da zakljucam tu pricu?
Cak i da uspem to da uradim i da sve zaboravim, deluje mi da i za 20 godina kada bi mi neko javio da ga nema, da bi me to rascepalo...
da mi to jave i za bilo koga iz osnovne ili iz srednje skole - pa bi mi bila horor prica, a da ne govorim o nekome koga sam obozavala... i ko je tako naivan i glupav i ima okice kao neki vrabac....
pomozite mi molčim vas...znam da zvucim kao kompletni idiot...ali ne znam sta mi se desava...

ova pesma mi se stalno vrti od te ludacke noci...
http://www.youtube.com/watch?v=H03VpvUtm6k
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Raspadam se, zasto se to desilo?

Post by sanela »

Draga moja, razumijem koliko ti je teško i da umireš od straha i brige...
Znam da ti nije lako i da si sa jako puno emocija unesena u cijelu ovu priču sa tim dečkom. Sve ovo što si napisala ja sam pročitala i ne vidjeh nijednu rečenicu o tebi, o tvom životu, o tvojoj djeci. Sva si usmjerena na drugo biće, na postupke, razmišljanja i osjećanja nekoga na koga NIKAKO NE MOŽEŠ UTJECATI.
Za koga ti ovdje tražiš pomoć? Za sebe ili za njega?
Ako je za sebe, ja bih ti predložila da se okreneš sebi, svojoj djeci, svom životu. Naravno, taj dečko će uvijek biti prisutan u tvojoj glavi i u tvom srcu. Nećeš ga izbaciti. Samo ćeš napraviti mjesta i za druga dešavanja koja ti se događaju trenutno u životu.
Ako ne možeš to postići sama, obrati se nekom psihologu - psihoaterapeutu, koji će ti pomoći da posložiš svoj život u ovom trenutku.
Draga moja, ti imaš djecu, posveti se njima.
I ako nastaviš ovako, vjeruj mi, imaćeš teških zdravstvenih problema, jer si stalno napeta, izložena stresu. Možeš i sama imati problema s ovisnošću ako počneš bez mjere koristiti neke antidepresive, analgetike. Na koga će se tvoja djeca moći osloniti danas-sutra. Kakvu sliku želiš da djeca imaju kad te pogledaju? Nisi napisala koliko imaju godina, ali i da su skroz mali, oni osjete da se nešto loše dešava. Oni ne znaju šta je, ali vjerujem da ih je strah.
Razmisli i zamisli se nad sobom...
devojjka
Posts: 9
Joined: Sat Dec 08, 2012 12:01 am

Re: Raspadam se, zasto se to desilo?

Post by devojjka »

Hvala Ti puno...u pravu si, moram se smiriti.
Deca su mi jako mala, oboje imaju manje od pet godina.
Ja sam od juce do danas popila sest kafetina i ne prolazi mi glavobolja.. Jutros sam zvala njegove roditelje i kazu da je kod kuce i da je dobro..mozda me i oni lazu da bi me otkacili, verovatno ljudima nije lako..
Cula sam se sa njegovim kolegom i kaze da je u poslednjih par meseci na poslu kljucao i jedva sedeo i imao cak i zatvorene oci, zato je i dobio otkaz..
Gledam svoje slike iz osnovne, srednje skole, sa fakulteta i razmisljam kako sam dosla do ove tacke u zivotu...
Nocas lezim i gledam u plafon i razmisljam otkud u mom zivotu ovo..
Prvu vezu koju sam imala kao klinka, trajala je deset godina i raskinula sam jer je decko ponekad vario i nisam videla sebe u braku sa nekim ko pusi travu, a sada sam bila u vezi sa nekim ko je na heroinu da to nisam ni znala...kako ti zivot sve nekako namesti..pobegnes od jednog zla a naletis na sestoduplo jace...

Kad se setim kako mi je rekao pre par meseci da su im pokrali sve iz kuce...kao neko im je upao u kucu usred noci, roditelji nisu bili tu, samo brat koji je spavao i on, i izneli im nakit i deterdzente... sad kad povezem sve ubedjena sam da im niko nije upao u kucu nego je on sve to pokrao iz sopstvene kuce...

Ali ta bolest da meni to prepricava kao da je sokiran...
Koliko me je samo lagao...

Danas sam vec u fazi kada sam potpuno rascistila sa tim da tu nema nikakve buducnosti i da ne zelim decu da priblizavam nikada vise nekome takvom...

Ali danas vec imam jak strah za to da mi nije preneo neki hepatitis...

Ponavljam, doneo mi je iz zavoda za javno zdravlje nekoliko nalaza na hepatitise i hiv sa pecatima i sve je bilo negativno.
Ne verujem da je to mogao da sam napise i falsifikuje, tim pre sto mi je njegova majka javila da je otisao na te analize tog dana....

On se nije fiksao, sve uzima na nos i te lekove neke trodone pije...
Nadam se da mi nije preneo neku bolest, da ne zarazim decicu...

Sto je najcrnje od svega uvek sam koristila zastitu a sa njim sam bila toliko sigurna da sam prestala da koristim bilo kakvu zastitu...

nema mi druge osim da sacekam jos mesec dana i odem na sve analize...

A kako da izadjem iz ovog bunila u vezi sa njim to ne znam...
pocela sam danas postepeno tako sto slusam muziku koju volim i radim stvari koje volim, cula sam se sa ljudima koji me oraspoloze, isplanirala sam narednu nedelju..probacu nekako da prezivim dan po dan bez razmisljanja o njemu i kada mi padne bilo kakva misao o njemu na pamet, odmah cu da odagnam tu misao...
Objasnila sam to sebi kao da je oboleo od raka ili leukemije i da sam pokusala sve sto sam mogla ali da moram dalje...
I njegova majka mi je jutros rekla da mi od srca zeli sve najbolje...
Meni doslo da joj kazem da ga zatvori u neki kavez i da ga nadgledaju...doslo mi da vristim i da joj kazem da nikako nije sve ok..posto mi je rekla hvala bogu sve je ok...
Brine me sto mi je rekla na predlog da idu u drajzerovu, ona kaze tamo se ne vracam, tamo sam ga vodila i nije uspelo, tamo ne idem... nekako odbija ...
Ja sam joj ponudila i pare za privatnu seansu, za jednu imam...nije htela zena...
Njemu sam rekla da sam tu ako zeli da idem sa njim kod lekara, on me gura kaze ako me zoves da bi me slala kod lekara bolje me ne zovi jer me smaras...

Da ga prijavljujem policiji, ne vidim zasto...

Tako da mislim da sam sve pokusala...
Jedino da mu upadnem u kucu sa lekarima i policijom, a to je totalno ludacki....mislim da se tako ne resava ta prica... i ne smem sebi da dam za pravo da se do te mere mesam u njihovu porodicu...

Vristala sam mu skoro preko telefona- daj mi ruku da te spasim, dozvoli mi da te spasim...

Imam osecaj da je u zivom blatu i da samo jako treba da ga scepam za ruku i povucem...

Da sam ja na mestu njegove porodice ja bih ga zatvorila na deset dana u kavez i davala mu hranu kroz resetke...mislim mozda i ne bih, ali mi takve stvari padaju napamet...
a opet mozda je to idiotski..tako se ne postupa u tim situacijama niti sa bilo kim...

ali ponudila sam pomoc..ja vise od toga ne mogu...ne mogu da ga silujem..

Sad cu probati da dan po dan izbacujem sve misli o njemu iz glave i valjda ce vreme uciniti svoje...

Samo molim Boga da me nije necim zarazio...
A valjda bi se do sada ispoljilo...

Test na hov sam radila pre mesec dana i ok sam.. a na hepatitis nisam nikad ... ali valjda to ima neke simptome...

Deci sam skoro radila krvnu sliku, bili su prehladjeni i ok im je krvna slika... valjda bi im se nesto ispoljilo ne daj boze....

ne daj boze da sam se razbolela ili moja deca..pa to bi me unistilo kao osobu i majku...to bi znacilo da sam losa majka...da nisam dovoljno pazila...

Hvala svim dobrim ljudima koji su mi odgovorili.
Post Reply