Draga Zagrepčanko,
Mislim da ste dobili par korisnih savjeta, a čini mi se da vam je i panika popustila, što je dobro, jer u takvim situacijama se mora razmišljati »hladne glave«.
Saznali ste za to savjetovalište i nemojte dugo čekati, nego počnite djelovati u tom pravcu da oboje odete tamo. Nađite načina da ubjedite supruga u to da mu je nešto takvo potrebno, ako ništa , bar zato što je bio ovisnik i što želite oboje da se to više ne desi (kažem: »želite oboje« jer on svakako ne priznaje da i sad uzima). Ivica je, takođe napisao par savjeta o preispitivanju vaše veze-odnosno braka, da je potrebno neke trenutke osvježiti, malo se vratiti unazad, preispitat se da li je negdje postojao okidač za ponovno uzimanje itd.itd.
Ono što me je posebno nagnalo da se javim je ovo :
zagrepcanka wrote:znaš...u zadnje vrijeme ozbiljno razmišljam o preseljenju u drugi grad...samo da ga maknem od te bagre...
Naime, ne smatram da bi odlaskom iz tog grada bili rješeni problemi, jer problem koji postoji se nosi sa sobom. Odvajanje od tzv.loše sredine, po mom mišljenju može koristiti kod mlađih osoba koje su na početku da krenu sa apstinencijom, kada one to ustvari i ne žele istinski.Tada suovisnik odvaja na silu ovisnika od tog društva (odlazak u komunu, kućna izolacija, oduzimanje telefona, stalne pratnje ovisnika itd.itd) sve u cilju lakšeg vladanja nad ovisnikom. Nakon te početne faze, počinju tretmani, koji se ogledaju u stručnoj pomoći, pronalaženju uzroka narkomaniji, »rasturanje« kompletnog života-od djetinjstva pa do sadašnjosti, pa nazad, pa opet iznova, pronalaska pravih životnih vrijednosti, smisla života, unošenje radosti u njega pomoću malih stvari, osmjeha dječijih, uzajmne podrške itd.itd...Sve to kada se prođe zajednički, kada vaš suprug ojača sigurno da mu više neće biti to društvo, za koje kažete da je jako loše, više potrebno.
Dakle, da rezimiram: Pokušaj ga što prije odvesti u to savjetovalište, pružite mu podršku, ali nemojte biti naivni. Mudro ga svojim postupcima, razgovorima i uz pomoć stučnih lica dovedite do toga da on sam odluči da mu društvo ovisnika prestane više da prija, da sam osjeti da više tamo ne pripada.