Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

fridriceva
Posts: 90
Joined: Tue Dec 23, 2008 11:00 pm

Samo nam srodna bol izmami suzu...

Post by fridriceva »

"Samo nam srodna bol izmami suzu i svako, zapravo, i place zbog sebe"...
jana wrote:... Poslije sam ,tragajuci,zakljucila da jedan broj ovisnika konzumacijom rjesava svoj problem koji je bio prisutan i ranije...
Nauci nas zivot da u grudima napravimo jednu kutiju (poput one u kojima moja baba cuva benkice svojih unucadi, heklane miljee za miraz...) u koju pakujemo one manje lijepe uspomene, bolne, jadne... I samo je u samoci otvaramo!
Veliki su ljudi koji naglas pricaju sa Njima! A, svi je imamo! Imam je i ja! I toliko puta sam bjezala i od pomisli da je pokazem drugima. Mozda iz straha da ih ne povrijedim, mozda iz straha da me ne ucine manje vrijednom, slabom...

...

A, onda... shvatim da nije sebicno da ocu povisim ton... Ocu, koji je punio moju kutiju teskim pricama, mutnim ocima, vikom na majku, kritikama na racun brata...

I onda, shvatim... da mene nije ranio toliko moj brat drogiranjem... nego me izranjavalo to sto ga nisam imala zdravog kad mi je bio najpotrebniji...

Ali, i to prolazi... i to je proslo!

Vec sam pisala o tome - nisam sigurna da bih ostala na ovom zdravom putu da je moj brat bio zdrav! Mozda bi me ta Kutija odvela na taj crni put, kojim je on isao godinama!

"Nije Bog corava macka da ne zna sta radi" (iz filma "Zivot je cudo")

Doci ce vrijeme kada ce se i vase kutije zagubiti poput olovke prve ljubavi iz osnovne skole, kojoj smo odavno ime zaboravili. Vjerujte!

Pozdravlja vas sve vasa leprsava :-)
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

Post by jana »

Sva je sreca pa se i to «zove lane«,zlo,kao i dobro.Jedno i drugo prolazi.U svakome od nas jedno davno ranjeno dijete.Osluskuje sadasnji trenutak,i posmatra.
Sada makar gledas zivot,fridriceva.A to od sveg srca zelim i sebi.Pozdrav!
fridriceva
Posts: 90
Joined: Tue Dec 23, 2008 11:00 pm

Re: Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

Post by fridriceva »

Moj brat je poceo da radi... Danas ce mu biti cetvrti dan... Prvi put od kada je dosao sa lijecenja. Ne bojim se! U stvari, necu da se bojim! Necu ni da ga bodrim da mora da izdrzi... Neka pegla sam svoju uniformu, neka sam cisti obucu, sam navija sat za jutarnje budjenje... Neka osjeti da je ravnopravan sa mnom, sa nama... Jer, mislim, ne treba na njih, zavisnike, da gledamo kao na osobe sa hendikepom. To bi im, cini mi se, bio jos jedan lanac na putu ka socijalizaciji (ne resocijalizaciji - mnogi, nazalost, nikada i nisu bili socijalizovani).

Zadovoljan je, lijep i drag!

A sada jedna pricica za sve nas. Nazalost, ne umijem da postavim klip, pa ako nekom nije muka, neka ga postavi umjesto mene.

http://www.youtube.com/watch?v=mNK6h1df ... r_embedded

Samo za danas: "Zavisnik nece potraziti pomoc sve dok porodica na nesvjestan nacin podrzava njegov zavisnicki zivotni stil i s njim skopcano drogiranje".
User avatar
joesspappa
Posts: 775
Joined: Mon Sep 18, 2006 6:15 pm
Location: Beograd
Contact:

Re: Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

Post by joesspappa »

Every day, or at the very least once or twice a week, take a few minutes and focus on seeing yourself in joy. Feel yourself in joy. Imagine only joy ahead in your life and see yourself basking in it. As you do this the Universe will move all people, circumstances, and events to bring you that joy.

You can't be in joy if you have money worries, or health worries, or relationship problems with friends or family. So deposit some joy in the bank of the Universe as often as you can. There isn't an investment that is more worthwhile.

May the joy be with you.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=flkFW5E0XcM[/youtube]
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.
fridriceva
Posts: 90
Joined: Tue Dec 23, 2008 11:00 pm

Re: Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

Post by fridriceva »

Prekrasno, joesspappa, prekrasno!
vanjavanja
Posts: 22
Joined: Fri Nov 19, 2010 2:36 pm

Re: Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

Post by vanjavanja »

joesspappa wrote:Every day, or at the very least once or twice a week, take a few minutes and focus on seeing yourself in joy. Feel yourself in joy. Imagine only joy ahead in your life and see yourself basking in it. As you do this the Universe will move all people, circumstances, and events to bring you that joy.

You can't be in joy if you have money worries, or health worries, or relationship problems with friends or family. So deposit some joy in the bank of the Universe as often as you can. There isn't an investment that is more worthwhile.

May the joy be with you.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=flkFW5E0XcM[/youtube]
voliš ove sektaške tekstove pa to ti je... SREĆA, SREĆA RADOST !
fridriceva tema je super.
peter
Posts: 101
Joined: Fri Aug 06, 2010 8:14 pm

Re: Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

Post by peter »

fridriceva wrote:Zbog licne potrebe :-), opet postavljam komentar jednog od clanova na drugom forumu, koji se, takodje, bavi bolestima zavisnosti:

"Mnogi roditelji čija djeca po nečemu postanu problematična zaključe da je to do njih i da oni nisu uopšte krivi, jer, tobož, imaju još jedno dijete koje je dobro, "a oni su, eto, isto vaspitavali i jedno i drugo". Ali... to je klasična zamka. Sva su djeca različita, čak ni blizanci nemaju uvijek identičan karakter, dakle, ne mogu se po difoltu isto vaspitavati - jer to isto na različite karaktere i genetske sklonosti ne znači i isti uspjeh.
Zamislite da vam je jedno dete kaktus, a drugo ljubičica. A vi brižni svaki dan zalivate vaš kaktus i vašu ljubičicu. Posle mjesec dana vaša ljubičica cvjeta, napreduje, a kaktus požutio i počeo da truli od silnog zalivanja. Onda vi počnete da zalivate i kaktus i ljubičicu jednom u dvije nedjelje, i posle mjesec dana kaktus se oporavio, napredovao, svjež, zelen, a ljubičica se sparušila, uvela, otpadaju joj latice. Tako je i sa djecom. Roditelji treba djeci da pomognu da se razvijaju u skladu sa sopstvenom prirodom, nikako da se bore protiv nje, da nameću svoje kalupe, svoja očekivanja, da na dječje potrebe gledaju sa stanovišta dječjih potreba, a ne svojih.




Nemam reci za pogodak. ipak najprostije stvari su nabolje i najtacnije,sve ostalo je sviranje.......u trombon (a nema ni za bonbon)-to ja kao duhovit,bar nisam vulgaran.jbg.
Koliko ste djece u skupim firmiranim patikama i odjeći vidjeli u životu? Mnogo?

Da li djetetu od 3 godine trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Da li djetetu od 6 godina trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Da li djetetu od 14 godina trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Ono samo želi na miru da se igra sa drugarima i da ne razmišlja da li će se isprljati i iscijepati i da li će ga neko grditi zbog toga. Ali trebaju mami i tati... iz nekih sasvim ličnih razloga koje nemaju ni najmanje veze sa njihovim djetetom i njegovim potrebama.
I onda jednog dana takvi mama i tata sa suzama u očima kaže psihijatru koji liječi njegovo dete - ja sam mu sve pružio/la u životu, sve je imao..."

Iskren pozdrav za sve vas!

PS Samo za danas :-)
"Koliko god nam stvari u zivotu izgledale lose, uvijek ih mozemo pogorsati drogiranjem..."
Borba i dalje traje!
Borba traje do kraja!
Borba svakog dana!
peter
Posts: 101
Joined: Fri Aug 06, 2010 8:14 pm

Re: Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

Post by peter »

Cicibella wrote:
fridriceva wrote:Da li djetetu od 3 godine trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Da li djetetu od 6 godina trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Da li djetetu od 14 godina trebaju skupe firmirane patike, ili odjeća? Ne. Ono samo želi na miru da se igra sa drugarima i da ne razmišlja da li će se isprljati i iscijepati i da li će ga neko grditi zbog toga. Ali trebaju mami i tati... iz nekih sasvim ličnih razloga koje nemaju ni najmanje veze sa njihovim djetetom i njegovim potrebama.
I onda jednog dana takvi mama i tata sa suzama u očima kaže psihijatru koji liječi njegovo dete - ja sam mu sve pružio/la u životu, sve je imao..."
Upravo ovo je bio slučaj moga muža, imao je sve, ali sve isključivo u materijalnom smislu...100€ ne rješava problem niti dokazuje količinu ljubavi, 100€ stvara problem, to sam uvijek govorila svom mužu...Daleko od toga da njegovi roditelji nisu željeli sve najbolje za svoje dijete, ali su to radili na krivi način...I dan danas im je utrka za materijalnim i novcem najvažniji životni prioritet, a sve zbog vlastitih kompleksa manje vrijednosti...

PUT U PAKAO JE POPLOCAN DOBRIM NAMERAMA!

Ja,licno osetio na svojoj kozi i zivotu.
Za 18-ti rodjendan dobio auto nov(bmw 318),samo tri godine kasnije za 21-i,dijagnozu (saredio tata) prilicno zaje...,kada sam ga skoro pitao cemu je sluzio tadasnji pregled i neko,skoro tajno cuvanje koje traje i dalje, opsirnog nalaza lekara specijaliste (psihijatra) cija je samo kopija otisla kod dr-a opste prakse,jer je to tada moralo. Opsta praksa napise uput i ono "molim za misljenje i eventualnu dijagnozu(bar je u tadasnjoj jugi tako bilo),a specijalista na donjm delu uputa stvarno i upise sta je zakljucio,nasao da boluje od.....
aTata je odgovorio,pa nesreco,video sam u kom si pravcu krenuo ,pa ako napravis neko veliko sr...da bar budes u bolnici a ne sto godina u zatvoru!?
Otac je bio kod kuce od cetvrtka u podne do nedelje ili ponedeljka ran ujutru. do skora sam mislio da je bio u zatvoru,a ono tata ziveo veliki deo mog pocetka zivota deteta pa i tinejdzerskih dana u Deutchlandu. A,sin skoro pa da uspe u profi sportu,se drogirao i.v. vec 5 godina.
eto,to je tatin nacin vaspitanja dece (imam brata 5 godina mladji-farmaceut),dok je mama decu vaspitavala po Dr. Spoku.
I,na zalost postade,da je po autoritetu majka preuzela ocevu ulogu,a on njenu. Pa,majka me sa 14. odvela u bioskop da gledam() erotski film,)(i,sada se secam naziva "Grcke Smokvice),po izlasku na putu ka prodavnici lp ploca,subotnji ritual,majka rece ;"sta cu kada ti je otac kreten",ali je to rekla sa ljubavlju.
Inace su oboje ovde zavrsili Nemacki i engleski,potom i u inostranstvu. On u Nemackoj,mama u Engleskoj.
LJUDI PROFESORI! Sada vec u penziji ali rade ,po ugovoru o delu,iako imaju 77,i 70 god.
A,sin. Sin trazi-leci se i na ovom sajtu. to je zivot,i najbolje za svoje dete/decu!
Ako sam preterao ,neka mi se ne zameri!
Borba i dalje traje!
Borba traje do kraja!
Borba svakog dana!
fridriceva
Posts: 90
Joined: Tue Dec 23, 2008 11:00 pm

Re: Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

Post by fridriceva »

Prije nekoliko dana odlucila sam da prekinem sa mojom terapijom - seroksatom, koju vec godinu dana pijem zbog napada panike (cemu je, kako je ljekar napisao, prethodio niz stresogenih situacija). On me je savjetovao da prekidam tako sto cu ga jednu sedmicu piti svaki drugi dan! Posto mi se nedavno desilo da ga ne popijem dva dana, prezivjela sam pravi slom - vrtoglavice, mucnina, nervoza, drhtavica... Ne zalim, barem sam mogla da osjetim dio pakla koji ste vi, saborci mog brata, morali da pretrpite... I da vas bolje razumijem!

Citala sam po Internetu iskustva drugih sa skidanjem od serkija. I, negdje procitah, on lijeci posledice, a ne uzroke. Kao, naravno, i svaki drugi lijek. Koji su moji uzroci?

A, sta me je navelo da ovo uopste pominjem - Peterovo obracanje.

Cini mi se da sam se ja "nahranila" mnogim strahovima, pa cak i frustracijama, prije nego sto sam shvatila da JA nisam OBAVEZNA da ocem smatram nekog ko to nikada nije bio, ko me je samo izrodio. Vise me i ne pogadja. Negdje samo zalim sto ranije nisam shvatila da je otac samo neko ko figurira u zivotima moje familije. Neko ko sad trpi posledice svojih opijanja, svoje zakrzljenosti u nesavremenosti, neko ko ce i ostatak zivota prozivjeti u samosazalijevanju - zasto se bas njegov sin drogirao... Razumijem da mu je bilo tesko da sa nadrogiranim sinom odlazi na posao (radili su u istoj fabrici), da strahuje da li ce se saplesti u nekoj uzarenoj celiji... Znam, sve je to bilo tesko. Ali, tesko je bilo i meni. I on je, kao i ja, imao sansu da ustane. I on, kao i ja, ima sansu da sada stoji cvrsto na zemlji. Zar je cijela vasiona kriva sto on to nije htio?! Nije htio da ucestvuje u lijecenju mog brata jer ima POVJERENJE u mene. Nije htio da postuje pravila lijecenja jer on zna najbolje - bitno je da smo mi dobro. Eh. Ne ucestvuje ni sada u apstinenciji svih nas...

Jednom mi je brat, a to sam vec napisala, rekao da je od oca naucio samo da se u prodavnici izbori za vise tamnih boca piva (zelene su aut).

Ponavljam, nije moj otac htio da mu se sin drogira, nije ga on gurnuo u taj svijet... Ali, nije se potrudio da, kao otac, nametne neki zdrav nacin zdravog razmisljanja. Da jeste, mozda moj brat nikada ne bi imao komplekse, koje je lijecio drogom... i mozda ja ne bih sada mozgala kako najlakse da ostavim seroksat. Sve je to nas izbor, znam. Ali, kao sto neko rece, mozda svi nemiri nisu posledica naseg unutrasnjeg nesklada, vec okolnosti!

Sustina moje, opet vjerovatno konfuzne price jeste da se moj brat lijeci... da je, hvala Bogu, sve zdraviji, a da je moj otac isti kao prije 20 godina. Zato treba da budemo hrabri i da priznamo sebi UZROK... Samo ga treba otkljucati iz skrivenog kaveza u nasim dusama i on ce isplivati u nasem Obracanju Nekome... I da nam je stalno, stalno u glavi, da nijedan alkohol, droga, lom... odlazak u nemoral... nece promijeniti uzrok, ni nas pogled na njega! I da nema te osobe koja nema sjecanja! I da nikada, nikada nije kasno da ustanemo!!!

Iskren zagrljaj za vas, moji mili!

PS Samo za danas: "Oporavak je nalik konstrukciji gotickog luka. Postoje nevidljivi temelji te, iako mnoge osobe mogu polagati različito kamenje u luk, onaj kljucni - ugaoni kamen mora postaviti zavisnik sâm, ili se cijela konstrukcija rusi. Niko umjesto zavisnika ne moze uciniti ono sto on mora uciniti sâm".
User avatar
joesspappa
Posts: 775
Joined: Mon Sep 18, 2006 6:15 pm
Location: Beograd
Contact:

Re: Svi smo mi zavisnici od sjecanja!

Post by joesspappa »

Nije problem sto je moj otac takav i takav, moja majka ili deda, oni nisu znali bolje da daju ono sto imaju i prenesu na mene. Mozda i oni imaju neki nedostatak. Nije problem sto je drzava, skola pokusala da mi nametne norme ponasanja. Nije problem okruzenje. Problem je u meni. Ja imam bolest zavisnosti. Ne moralni nedostatak, ne normativnu manjkavost. Ja imam bolest. Ne umem da se nosim sa svojim emocijama. Ne umem da razmisljam pozitivno. Ne umem da se zaustavim. Autodestruktivan sam. I destruktivan. Od malih nogu. I brat i ja smo odrasli u istim uslovima. On ima sklonosti, ali nikad nije usao u ovu pricu. Zasto, ne znam i ne interesuje me. Nije krivica ni moja ni njihova. Nebitno je u krajnjem slucaju. Bitno je da naucim da zivim sa sobom i drugima. Uzrok je bolest, a niti sam ja kriv, niti bilo ko drugi. Ja sam odgovoran samo za danasnji oporavak.
Lako je prutu da se sokoli, dok bije decu njega ne boli.
Post Reply