Al-anon - Prvi korak

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

Post Reply
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Al-anon - Prvi korak

Post by sanela »

Al-anon je nastao kada su se tridesetih i četrdesetih godina prošlog veka žene (uglavnom) i porodice alkoholičara okupljale čekajući svoje drage da završe AA sastanke. Deleći spontano svoja iskustva uvideli su da imaju mnogo zajedničkog, mnogo više od samo partnera koji pije (ili se drogira), uvideli su i svoj deo problema i tako je osnovan Al-anon.

Danas je posle AA i NA možda i najveće udruženje koje radi na 12 koraka u celom svetu. Ono što je genijalno kod njih je što čak i mi zavisnici koji smo voljni da radimo dublje na svojim problemima (a ne samo supstanci koja nas je dovela tu) posle određenog vremena nalazimo nebrojane korisne stvari koje nam pomažu da dalje rastemo (ovo važi i za codipendent programe takođe).

U CG već postoje Nar-anon grupe odnosno grupe porodica zavisnika, u Srbiji još svi idu na Al-anon pošto nisu naročito brojni ali vremenom će i to, kao i sve, doći na svoje. by Vuk

Prvi Korak

Priznali smo da smo bespomoćni pred alkoholom i da nismo sposobni da upravljamo svojim životom

Mnogi od nas dolaze u Al-Anon preplavljeni očajem i osećanjem beznadežnosti. Neki od nas dođu da bi otkrili kako da utiču na alkoholičara da prestane da pije: drugi su odrasli u porodicama alkoholičara ili su ostavili partnere alkoholičare i ne žive više sa aktivnim pijancem. Često nismo svesni uticaja koji je na nas imao nekadašnji život sa alkoholizmom, sve dok ne počnemo da primećujemo probleme koji se ponavljaju i u našem sadašnjem životu i vezama. Mnogi od nas ne bi nikad dobrovoljno prekoračili prag Al-Anona da nas na to nije primorao bol koji smo osećali ili kriza zbog koje smo bili primorani da potražimo pomoć. Iako bi mnogi od nas to definisali na drugačiji način, istina je da smo u Al-Anon došli zbog toga što više nismo bili u stanju da upravljamo sopstvenim životom, zbog toga što nam je bila potrebna pomoć.

Prva reč u Prvom Koraku ukazuje na važan koncept Al-Anonovog programa oporavka - mi nismo sami. Već na prvim sastancima shvatamo da je to istina. Kao sto Al-Anonova Reč Dobrodošlice kaže:” Mi koji živimo ili smo živeli sa problemom alkoholizma razumemo jedni druge. Bili smo usamljeni i frustrirani, ali smo u Al-Anon-u otkrili da ni jedna situacija nije u potpunosti beznadežna i da je moguće pronaći zadovoljstvo, pa čak i sreću, bez obzira na to da li alkoholičar još uvek pije.” Ove reči bude u nama osećanje da možda i za nas postoji nada.

Kad jednom priznamo da je na naš život uticao alkoholizam neke druge osobe, može da se desi da alkohol počnemo da okrivljujemo za sve probleme u životu. Mislimo da možemo da kažemo ili učinimo nešto što će alkoholičara da navede da ostavi piće i mislimo da će ta magična reč da reši sve naše probleme. Nismo svesni da smo pred alkoholom bespomoćni isto koliko i sam alkoholičar.

Mnogi od nas su pokušali da preuzmu stvar u svoje ruke, ne shvatajući da je alkoholizam bolest. Bacali smo piće iz kuće, pravili razne ustupke, prigovarali, branili, štitili ili kažnjavali alkoholičare u svom životu. Možda smo i skrivali osećanja, izbegavali kontakt sa njima, misleći da ćemo time izbeći i probleme. Možda smo preuzimali na sebe nedovršene poslovne obaveze alkoholičara sa kojim smo živeli, javljali se na telefon umesto njega i prikrivali njegove greške. Ali bez obzira na to šta smo činili, naš život se nije poboljšao, a alkoholičar se nije promenio.

Da bismo uradili Prvi Korak i priznali svoju nemoć pred alkoholom. moramo pre svega da smatramo i prihvatimo alkoholizam kao bolest. Medicinski stručnjaci se slažu sa tvrdnjom da je alkoholizam progresivna bolest čije napredovanje može da se zaustavi, ali ona sama ne može da se izleči - ona je doživotna. Jedan od njenih simptoma je nekontrolisana želja za pićem; bez obzira na to koliko alkoholičar pije, ta želja i dalje raste. Neki alkoholičari pokušavaju da ubede svoje porodice da je njihovo pice drustveno prihvatljivo, tako što piju samo vikendom ili se uzdrzavaju u toku određenog vremenskog perioda. Medjutim, poriv za picem se stalno vraća. Jedini način da se bolest zaustavi je totalno uzdrzavanje od pica.

Mnogi alkoholičari uspeju da se oporave od alkohola na različite nacine. Program Anonimnih Alkoholičara (AA) se preporučuje kao najdelotvorniji. Medjutim, naše iskustvo govori da nikoga ne možemo da prisilimo da prestane da pije. To može da bude amo lični izbor alkoholičara.

Alkoholizam je porodična bolest. To znači da “…alkoholizam jednog člana utiče na čitavu porodicu i čini je bolesnom. Zašto se to dešava? Za razliku od secerne bolesti, alkoholizam se ne zadržava samo u telu obolelog. To je istovremeno i bolest međuljudskih odnosa. Mnogi znakovii ove bolesti iskazuju se kroz ponašanje alkoholičara. Ljudi oko njih reaguju na to ponašanje. Pokušavaju da ga kontrolišu, poprave ili sakriju. Povređeni su njime i često sebe krive za to. Vremenom i oni sami postaju emocionalno poremećene osobe.” (iz Alateen-Nada za decu alkoholičara, strana 6.)

Na sastancima Al-Anon-a najčešće se uz pomoć sledeće tri reči opisuje naša nemoć pred alkoholizmom: nismo ga prouzrokovali, ne možemo da ga izlečimo i ne možemo da ga kontrolisemo. Tako počinjemo da shvatamo osnovnu pretpostavku Al-Anon programa - pomeranje fokusa sa alkoholičara na sebe i sopstveni život. Koliko god da je teško priznati sopstveni udeo u problemima koje imamo, prihvatanje Prvog Koraka donosi oslobađanje od nemogućeg zadatka. Pokušavali smo da pobedimo bolest - i to tuđu bolest!

Da bismo pronašli mir u sopstvenom životu, moramo da se promenimo - to je veliki izazov, a često izgleda zastrašujuće. Moramo ponovo da naučimo kako da brinemo o sebi. Kada smo usredsredjeni na alkoholizam i ponašanje druge osobe, najčešće njene potrebe stavljamo na prvo mesto. Obično imamo nisko samopoštovanje i ne verujemo da zaslužujemo vreme i pažnju. Bez obzira da li sebe procenjujemo kao dobre ili loše, alkoholizam nas uvek pobeđuje. Medjutim, u Al-Anon-u ćemo da pronadjemo pomoć.

Priznavanje sopstvene nemoći može da bude veoma težak zadatak. Na kraju krajeva, mi smo ti koji su održali porodicu, posao i čitav svet na okupu, dok su alkoholičari oko nas pravili haos. Kako je to moguće da smo mi, odgovorni, u stvari nemoćni?

U Al-Anon-u počinjemo da shvatamo da ne možemo da upravljamo životom ukoliko pokušavamo da kontrolišemo ljude i događaje u njemu. Možda je teško da priznamo da su naša dobronamerna nastojanja zapravo sastavni deo problema, ali po dolasku u Al-Anon, mi smo najzad spremni da probamo nešto - bilo šta - novo. Moramo da priznamo da ništa što uradimo ili ne uradimo ne može da uticr na alkoholizam druge osobe. Kako možemo da pomognemo alkoholičaru? U Al-Anon-u učimo da prihvatimo stvari koje ne možemo da promenimo (alkoholičara) i menjamo stvari koje možemo da promenimo (same sebe). Da bismo se oporavili moramo da naučimo kako da ostanemo usredsredjeni na sebe.
Kada se osvrenemo unazad, od nas se zapravo traži da priznamo svoju nemoć pred alkoholom, alkoholičarem i svakom osobom i događajem na koji smo pokušali da utičemo. Napuštanjem iluzije da možemo da kontrolisemo ljude, njihove reakcije i njihovu zavisnost od alkohola, oslobađamo se ogromnog tereta i otkrivamo ogromnu slobodu i moć u sebi - moć da definišemo i živimo sopstveni život. Osećanje nemoći se smanjuje. Polako otkrivamo staze sopstvenog oporavka.

U Al-Anon-u otkrivamo principe koji nam pomažu u odnosima sa drugima. Al-Anon nas uči novim načinima za uspostavljanje zdravih odnosa u svim oblastima života. Prvi Korak nas uvek podseća na to koji je pravi odnos sa drugima - mi nemamo moć nad njima. To nas postavlja u pravilan odnos i sa sobom samima - kad pokušavamo da kontrolišemo druge, gubimo mogućnost da upravljamo sopstvenim životom. Prvi Korak je istinski početak našeg puta oporavka.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Al-anon - Prvi korak

Post by sanela »

Članovi Al-Anon-a dele Iskustvo, Snagu i Nadu

PRIHVATILA SAM ISTINU

Priznala sam da sam nesposobna da upravljam sopstvenim životom, ali dugo vremena nisam mogla da priznam da sam nemoćna pred alkoholom. Bila sam sigurna da alkoholičara mogu da nateram da prestane da pije rečima:” Ako me voliš nećeš više nikada da pijes”. U to vreme takve izjave delovale su mi logično. Bila sam veoma zahtevna osoba. Pre Al-Anon-a nisam shvatala da su moji zahtevi izvan alkoholičareve mogućnosti da na njih odgovori. Nisam znala da je alkoholizam bolest. On mi je rekao da ne razumem. Da stvari nisu tako jednostavne kao što se meni čini i da on ne može tek tako da prestane da pije.

Mnoga pitanja su okupirala moje misli i donosila osećanje uznemirenosti. Šta će da se dogodi ako zaista priznam svoju nemoć i prepustim se situaciji? Da li će on da počne da pije više ako prestanem da kontrolišem? Da li će da misli da ga manje volim ako prestanem da se interesujem za to koliko pije? Da li će da misli da me više ne zanima, da me privlači neko drugi? Da li će da troši više novca na alkohol?

Ono što mi je zaista omogućilo da preduzmem Prvi Korak jeste činjenica da nije bilo nikakve razlike u situaciji, bez obzira da li bih nešto uradila ili ne. Na primer, mogla sam da plačem, prigovaram, ljutim se, on bi i dalje nastavljao da pije. Vremenom je postajao sve gori. Mnogo je vremena prošlo pre nego što sam shvatila da sam nemoćna pred njegovom bolešću. Moji dani u Al-Anon-u pretvarali su se u nedelje, a nedelje u mesece. Što sam više slušala druge na sastancima, to mi je postajalo sve jasnije da treba da “pustim i prepustim se Bogu”. Da treba da “Živim i pustim druge da žive”. Konačno sam se prepustila i priznala da sam nemoćna pred situacijom u kojoj se nalazim.

Shvatila sam da, ukoliko se stvari ne promene na bolje, mi jednostavno više nećemo da budemo zajedno. On je bio veoma bolestan od alkoholizma, fizički i mentalno. Odustala sam od preklinjanja i kontrolisanja i prepustila se situaciji, takvoj kakva jeste. Prihvatila sam činjenicu da nemam tu moć da zaustavim njegovo napijanje. Hvala Bogu i Al-Anon-u da sam konačno shvatila. On je krenuo na 28-dnevni program, tražio savetovanje i sada je član Anonimnih Alkoholičara. Trezan je deset meseci. To je bilo deset divnih meseci, iz mnogo razloga. Iako ni u apstinenciji ne cvetaju uvek ruže, zahvaljujući Al-Anon-u ja sam u stanju da se nosim sa svim promenama koje se dešavaju.

Prvi Korak je za mene bio nesto sto sam najteže prihvatila. Nemoćna pred alkoholom? Pred konzervom piva? Pred flašom votke? Pa to su samo predmeti - beživotni objekti. Kako mogu ja, živo ljudsko biće, da budem bespomoćna pred flašom alkohola? Kako sam mogla da priznam da je flaša pobednik i to onaj koji me uvek iznova pobeđuje?

Osećala sam se kao da priznajem da sam nemoćna pred sapunom ili nekim drugim beživotnim objektom. To je vređalo moj ego, to je bilo protiv svih mojih uverenja. Bespomoćna pred alkoholom? Mrzela sam alkohol. On je od moje majke, lepe, razumne dame napravio ludu ženu koja samo viče i psuje. Zbog njega je moj muž za sedam godina izgubio posao pet puta, za dva meseca imao dve saobraćajne nesreće. Mrzela sam miris i ukus alkohola. Bilo mi je muka pri samom pogledu na tu tečnost. Ali mogla sam da ga okusim, što je mene činilo pobednikom, ne njega, alkohol.

Nisam shvatala sve dok nisam pročitala pasus iz knjige “Dan po dan u Al-Anon-u” na 76. strani. Prihvatanje ovog Koraka ne znači slabost karaktera. Radi se o iskrenom prihvatanju da postoje stvari koje ne možemo da promenimo. Priznanje da smo nemoćni pred alkoholom okončava borbu. Oslobađa nas da se bavimo stvarima koje možemo da promenimo. Omogućava nam da kažemo svojoj Višoj Sili “Ne mogu to sama, potrebna mi je tvoja pomoć”.

Shvatila sam odjednom da konačno mogu da budem iskrena prema samoj sebi. Ja sam nemoćna pred alkoholom, kao što sam uvek bila i kao što ću uvek da budem. Moje priznanje skinulo mi je teret sa leđa. Nema potreba da se i dalje borim i patim. Mogu da se bavim sobom, da oslobodim svoj um od opsednutosti alkoholizmom.

Pre dolaska u Al-Anon nisam mogla da prihvatim Prvi Korak. Posle dvadeset meseci u Al-Anon-u shvatila sam kako je lako da se izgovori i prihvati Prvi Korak.

Nisam bila u stanju da upravljam svojim životom. Zahvaljujući Al-Anon-u i primeni ovog Koraka, uvek iznova postajem svesna da je moj život - moj život, da treba da se koncentrišem na njega i živim ga kako najbolje umem.

VIDEO SAM EFEKAT
Pre Al-Anon-a ne bih prihvatio ni jedan deo Prvog Koraka. Mislio sam da je sa mnom sve u redu i da bi život bio savršen kada bi moja supruga prestala da pije. Susrevši se sa Prvim Korakom, shvatio sam da mi je mnogo lakše da prihvatim njegov prvi, nego drugi deo.

Ja sam vizuelni tip. Pri pomisli na Prvi Korak i reč “alkohol”, stvaram u svom umu sliku flaše viskija. Zatim zamišljam osobu koja pije iz te flaše. Vidim kako se ta osoba menja pod uticajem alkohola, kako postaje alkoholičar. Mogao sam da vidim da sam nemoćan pred osobom dok pije alkohol, ali trebalo mi je mnogo vremena da shvatim da sam pred alkoholizmom nemoćan sve vreme. Kasnije sam zamislio flašu, osobu koja pije, alkohol koji od nje teče ka meni i mojoj porodici, poslovnim prijateljima itd. Video sam sve nas kako plivamo u moru alkohola, a zatim izlazimo stresajući ga sa sebe i šireći bolest dalje, na druge ljude.

Trebalo mi je dosta vremena da priznam da, uprkos tome što ja nisam taj koji pije, alkohol utiče na mene, a preko mene i na druge ljude. Vremenom sam shvatio još više, da preko mene alkohol utiče na sve čega se dotaknem . Moje reakcije na sve stvari bile su identične mojim reakcijama na alkoholizam. Shvatio sam da su moje sopstvene reakcije dovele do toga da ne mogu da upravljam sopstvenim životom. Shvatio sam da je moja uloga mučenika oduzela drugima osećanje odgovornosti i umanjila njihov ego. Shvatio sam da sam to radio ne samo supruzi koja pije već i svim ostalim ljudima u svom životu.

Konačno sam shvatio da nisam mogao da upravljam sopstvenim životom upravo zbog toga što sam bio toliko okupiran brigom o drugima da mi nije ostalo vremena da brinem o sebi. Slagao sam odeću svima u kući da bi bili dobro obučeni i pri tome zaboravljao na sebe. Svima sam zakazivao preglede i kontrole kod lekara osim sebi.
Ali nisam to shvatio preko noći. Prošlo je dosta vremena, ali na kraju sam razumeo Prvi Korak. Shvatio sam da sam i ja bolestan i da je moja bolest izazvana kontaktom sa svim alkoholičarima u mom životu. Danas znam da sam nemoćan pred svim imenicama i zamenicama u svom životu - drugim ljudima, stvarima i mestima.

Putem eliminacije, otkrio sam pred čim nisam neomoćan - pred samim sobom. Ja sam odgovoran za sebe. Nisam odgovoran za sreću drugih ljudi niti su oni odgovorni za moju sreću. Znam da niko ne može da kontroliše moja osećanja. Niko ne može me učini ljutim ili srećnim ukoliko mu ja to ne dozvolim. Moja osećanja su samo moja.

Danas razumem da sam nemoćan pred alkoholom i da ne mogu da upravljam sopstvenim životom. Uz pomoć Al-Anon-a i svoje Više Sile, koju zovem Bogom, naučio sam kako mogu da upravljam svojim životom.

TRI REČENICE KOJE SU DONELE PROMENU

Kad sam došla u Al-Anon bila sam u vezi sa čovekom nagle naravi, koji je svoja osećanja besa i ljutnje izražavao na neadekvatan i neočekivan način. Posebno sam strahovala kada bih se vozila sa njim u kolima. Prasnuo bi svaki put kada bi mu neko kolima presekao put, ili kada osoba ispred nas na semaforu ne bi krenula iste sekunde po uključenju zelenog svetla.

U pocetku, mislila sam da je zaista ljut zbog nečega što bih rekla ili učinila ili nečega što sam propustila da kažem ili učinim. Bila sam ubeđena da je greška u meni. Mislila sam da svakako mogu da popravim tu situaciju. U najmanju ruku mogla bih da kontrolišem nivo njegove naglosti. Na primer, ljutila bih se kada bi on napravio neki propust u vožnji i isticala bih tu grešku - kad ne uključi žmigavac prilikom prestrojavanja i sl. Stalno sam nešto pricala da bih skrenula njegovu pažnju. Bila sam sigurna da mogu da učinim nešto što će da ukloni moje osećanje krivice. Ali samo moje prisustvo bilo je dovoljno da izazove njegov bes.

Neko je jednom prilikom u Al-Anon-u govorio o tri «carobne» rečenice - Nismo to prouzrokovali. Ne možemo to da kontrolisemo. Ne možemo to da izlečimo.
Odjednom su nova perspektiva, nov stav i novo ponašanje počeli da se uvlače u moju svest. Počela sam da shvatam da nisam ja ta koja dovodi do problematičnih situacija. Nisam ja vozila auto koji je isprovocirao bes mog partnera. Počela sam da ponavljam u sebi tu rečenicu «Nisam ja to prouzrokovala. Nisam ja to prouzrokovala» svaki put kada bih se vozila sa njim u kolima. Osećala sam mucninu u stomaku sve vreme. Odbijanje da preuzmem odgovornost za ponašanje svog partnera bilo je nešto sasvim novo za mene. Nije mi bilo lako da promenim svoj stav u odnosu na ovo. Osecala sam se vrlo nelagodno.

Iako sam bila potpuno ubeđena da nisam kriva za njegovo neadekvatno ponašanje, još uvek sam imala neodoljivu potrebu da kontrolišem ili sprečim ono sto se dešava. Ponovo sam osećala nelagodnost što treba da ostavim na miru njegove nastupe gneva. Nedeljama sam posmatrala kako se ponaša i shvatila da njemu njegovo ponašanje ne smeta. On bi se «izduvao» i nastavio da se ponaša kao da se ništa neobicno nije dogodilo Nije primećivao ni moje nekadašnje pokušaje da popravim situaciju, ni moje sadašnje ćutanje.

Svoje novo saznanje o «tri magične rečenice» počela sam da primenjujem i u mnogim drugim situacijama. Nekad je bilo veoma teško da savladam «leptire u stomaku», ali sam uspevala. Dobila sam volju i želju da ispitam odnose u svim oblastima svog života. Počela sam da pravim svesne izbore uloga koje igram u različitim situacijama. Vremenom sam naučila kako da saopštim da me neadekvatni izlivi besa uznemiravaju. Naučila sam da je potpuno u redu ako izjavim da želim da se partner i ja vozimo svako svojim kolima.
I danas primenjujem «tri magične rečenice» i veoma sam zahvalna Al-Anon-u za sve vestine koje sam naučila.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Al-anon - Prvi korak

Post by sanela »

Rad na Prvom Koraku

Priznali smo da smo nemoćni pred alkoholom i da nismo sposobni da upravljamo svojim životom.


Svako od nas ima potpunu slobodu da ikustvo, snagu i nadu naših prethodnika koristi na svoj način. Sledeća pitanja mogu da vam koriste prilikom individualnog ili grupnog rada na Prvom Koraku. Ne zaboravite da nagradite sebe posle rada na svakom Koraku. Podelite svoj uspeh sa svojim sponzorom ili prijateljem.

1. Da li prihvatam činjenicu da ne mogu da utičem na alkoholizam druge osobe? Da ne mogu da utičem na ponašanje druge osobe?

2. Kako prepoznajem da su navike, osobine i reakcije alkoholičara drugačije od mojih?

3. Da li prihvatam da je alkoholizam bolest? Kako to menja moje ponašanje prema alkoholičaru?

4. Kako sam pokušavao/la da promenim druge u svom životu? Koje su posledice toga?

5. Kojim sam sredstvima pokušavao/la da dobijem ono što želim i što mi je potrebno? Postoji li bolji način da zadovoljim te svoje potrebe?

6. Kako se osećam kad alkoholičar odbija da bude i čini ono što ja želim? Kako ja reagujem na to odbijanje?

7. Šta bi se dogodilo kad bih prestao/la da pokušavam da promenim alkoholičara ili bilo koju drugu osobu?

8. Kako da pestanem da se bavim problemima drugih, umesto što uporno pokušavam da ih rešim?

9. Da li tražim brzo rešenje svojih problema? Da li postoje brza rešenja?

10. U kojim situacijama osećam preteranu odgovornost za druge ljude?

11. U kojim situacijama osećam stid i sramotu zbog ponašanja drugih osoba?

12. Šta me je dovelo u Al-Anon? Šta sam se tada nadao/la da ću da dobijem? Kako su se ta moja očekivanja promenila?

13. Ko je pokazao zabrinutost za moje ponašanje? Moje zdavlje? Moja deca? Navedite primere.

14. Kako znam da ne mogu više da upravljam svojim životom?

15. Na koji način sam tražio/la odobravanje i potvrdu od drugih?

16. Da li kažem «Da» kada želim da kažem «Ne»? Šta se dešava sa mojom sposobnošću da upravljam svojim životom kad to radim?

17. Da li mi je lakše da brinem o drugima nego o sebi?

18. Kako se osećam kad nemam problema u životu? Da li ih stalno predviđam? Da li se osećam «više živom/im» kad sam u središtu krize?

19. Kako i koliko se brinem o sebi?

20. Kako se osećam kad sam sam/a?

21. Koja je razlika između sažaljenja i ljubavi?

22. Da li me privlače alkoholičari i ljudi koji deluju kao da sam im potreban/na da ih «popravim»? Kako pokušavam da im pomognem da postanu bolji?

23. Da li verujem sopstvenim osećanjima? Da li znam koja su moja osećanja?
Cupika
Posts: 5
Joined: Fri Oct 22, 2010 7:59 am

Re: Al-anon - Prvi korak

Post by Cupika »

Gde se to nalazi,udruzenje? Hvala
Post Reply