A ko ce nama da pomogne?

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

Pawa
Posts: 472
Joined: Fri Jul 10, 2009 7:00 pm

Re: A ko ce nama da pomogne?

Post by Pawa »

Uh zao mi je ako ste takav utisak stekli o meni, ali ok. Iskrenost mi se uvek svidja bez obzira na to koliko prija mojim usima i hvala vam na tome. Sto se tice komunikacije, kao sto rekoh... Sa ljudima koji su raspolozeni za to.
U svakom slucaju, pozdrav i sve najbolje.
Anabela11
Posts: 115
Joined: Tue Sep 14, 2010 9:02 pm

Re: A ko ce nama da pomogne?

Post by Anabela11 »

.
Last edited by Anabela11 on Tue Mar 15, 2011 8:21 pm, edited 1 time in total.
User avatar
Pipi Duga Čarapa
Posts: 19
Joined: Fri Sep 24, 2010 2:04 pm

Re: A ko ce nama da pomogne?

Post by Pipi Duga Čarapa »

Itekako ima razlike. Majčinska ljubav je bezuslovna, ostale uglavnom nisu.
Nikad ne znaš kad je dosta......dok ne saznaš kad je previše....
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: A ko ce nama da pomogne?

Post by sanela »

nirvanai wrote:Cekanje...
Ja cekam, vec godinama(ja sam u ulozi partnera u vezi,znaci nisam ni majka ni sestra) i nista.STa god da sam radila bilo je pogresno.Samo sam hranila i podrzavala narkomansku licnost a u medjuvremenu izgubila svoju.Vise ne znam ni sta cekam.Mislim da on na neki nacin ide na bolje, ali ja idem na gore,problem je sto ne postoji "mi".Cak se i on slozio da bi promena bila dobra,sve samo ne ovakvo tavorenje.Mene promena plasi, njega, po njegovim recima,ne.
Ja sam kukavica,ja sam zbunjena,uplasena,bez fasade,on,tj. njegova fasada makar izgleda bolje.
Da ne komplikujem mnogo,ja ne verujem vise ne samo njemu nego ni sebi.Dakle, suzavisnost je problem.
Zato sam postavila pitanje kako se izmaci, da li se izmaci i naravno stvarno postoji velika razlika ko je zavisnik, dakle da li nam je dete ili brat,sestra ili partner.Ima razlike.
Draga moja, ljudski je plašiti se promjene. Mislim da nikom nije najugodnije izaći iz svog uobičajenog svijeta, čak i kada znamo da će nam promjena goditi.
Kažeš da si kukavica, pa zaboga, deset godina živiš s nekim ko je manipulativan, negativan, egocentričan i nadasve bolestan. Naravno da ćeš u tom vrtlogu izgubiti sebe.... To je isto normalno.
Kako da se izmakneš? E pa nije lako. Ono što bih ti ja predložila za početak jeste da potražiš pomoć za sebe u pravom svijetu. Da odeš kod nekog ko će te čuti i ko će te navesti da čuješ i ti sama sebe. Otiđi kod nekog psihoterapeuta. Ako ti ne legne razgovor s prvim, onda nađi drugog. Znači, ne kod psihijatra da ti da antidepresive, nego kod psihologa, psihoterapeuta.
I onda kreni lagano sebe i svoje potrebe da stavljaš u svoj prvi plan (i potrebe djeteta, naravno). I onda će svaki naredni korak biti lakši.
Da li ćeš otići od njega ili ne, i to ćeš odlučiti kad dođe vrijeme. Za sada potraži pomoć za sebe.
Želim ti puno snage i sreće. Zapravo, pisanjem ovdje si napravila pripremu za naredni korak.
Čuvaj se

PS. I da, odlično si opisala šta ti se dešavalo i šta si radila u procesu čekanja - podržavala njegovu narkomansku ličnost i gubila svoju. A to što si napisala nije lako sebi priznati. Svaka ti čast.
Anabela11
Posts: 115
Joined: Tue Sep 14, 2010 9:02 pm

Re: A ko ce nama da pomogne?

Post by Anabela11 »

.
Last edited by Anabela11 on Tue Mar 15, 2011 8:21 pm, edited 1 time in total.
Minimi
Posts: 5
Joined: Thu Sep 23, 2010 11:48 pm

Re: A ko ce nama da pomogne?

Post by Minimi »

Setam ja cesto po ovom forumu, i citam vas i na izmaku sam snage i sama! Sta da radim i sama sa svojom suovisnoscu?
Ja sam saznala prije 3 mjeseca da se moj "dragi muzic" nalazi u zacaranom krugu vec 2 godine ( 10 smo u braku). Razocarenje, bol, jad, vristanje po kuci,osudjivanje mog sljepila, i sve slike iz te 2 godine su se naizmjenicno mijenjale, i pogledam u svoju kcerkicu od 5 godina i bebicu od 3 mjeseca, saberem se i pocnem da kontam sta dalje? Gospodin je u to vrijeme vec daleko od mene, skidanje na suho kod najblizih al naravno potrebna je moja podrska da bi pobijedio to zlo! Vraca se meni nakon mjesec dana, i nastavljamo da zivimo! Sada je skoro 3 mjeseca kako je cist!
E sada pocinju problemi sa mnom, ubi me anksioznost, trne mi cijelo tijelo, moram paziti kako cu se ophodit prema njemu, nemam vjere u buducnost, nemam motivacije, nemam nista! Ubio je sve u meni, sve zelje i zajednicke planove. Ide mi na zivce kad primijetim na njemu da mu je tesko, jer djeluje i na mene, a nemam vremena da padam u depresije, djecica su tu! Najradije bih ga ostavila pa nek se spasava sam iz svojih govana, al nemam petlje za to! Volim ga a ujedno mislim sve najgore o njemu. Sta da radim?
Anabela11
Posts: 115
Joined: Tue Sep 14, 2010 9:02 pm

Re: A ko ce nama da pomogne?

Post by Anabela11 »

.
Last edited by Anabela11 on Tue Mar 15, 2011 8:21 pm, edited 1 time in total.
Minimi
Posts: 5
Joined: Thu Sep 23, 2010 11:48 pm

Re: A ko ce nama da pomogne?

Post by Minimi »

E pa tu je i najveci problem, napraviti taj korak i otici!
Najbolje od svega sto sam mogla uraditi je da kada sam saznala o tom sranju, obavijestila sam svu familiju i prijatelje i poznanike...u svom tom ludilu nisam ni znala sta radim. On je nijemo sjedio i molio da mu pomognemo. Pruzena mu je ruka spasa i receno da je to prvi i posljednji put! E on je svjestan sta sve gubi ako posustane, i ima volju da se spasi. Al sada sam JA tu koja pocinje da budali, da placem ( ja bi da njemu saspem u lice sve sto osjecam i koliko me to boli - a nemam pojma ni kako ja treba da se ophodim prema njemu) Da li su uopste bitni moji osjecaji sada? Svi vrse pritisak na mene da trebam da mu pomognem (inace bio je omiljen gdje god se pojavio), a meni samo u glavi "kako je mogao da bude toliko glup" A i djecica su tu!?
I kad citam ove forume i vidim koliko se drugi bore za svoje supruznike, kontam zar ne bi trebalo da pokusam i ja? Pa ako ne daj Boze izabere pogresan put, onda ce i meni biti lakse da odlucim!
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: A ko ce nama da pomogne?

Post by jana »

Uvijek imate izbora,otici ili ostati.Prije donosenja takve jedne odluke,kako Sanela kaze,potrazite pomoc za sebe.

Sanela,velika pusa od mene za tvoj post ovdje.
U kosmaru emocija tesko je prepoznati sta zapravo hoce ziv covjek u takvom jednom «kupusu« koji se desi.Reagujemo instiktom,svako na svoj nacin,obavjestavamo svu familiju,kao da to moze nesto pomoci.U stvari,u toj bespomocnosti,upotrebljavamo izduvne ventile koje nam se cine podupiruci,ali se vrlo tesko sami skoncentrisemo na sebe.Ja sam ,opet,samo radila,misleci,vrijeme ce nesto promjeniti,a ja cu ciniti korisne stvari.Jeste vraga,na kraju sam morala poraditi na sebi.I ,zagrebati dobro po svojem personalitetu,da bih izasla iz kosmara emocija.Treba vam neko ,ko ce vas malo pogurati.Vas,i samo vas.Psiholog ili psihoterapeut su dobro rjesenje.Pozdrav!
User avatar
sunrise
Posts: 2372
Joined: Wed Aug 03, 2005 9:40 pm
Location: Wien

Re: A ko ce nama da pomogne?

Post by sunrise »

Ja vam svima savjetujem da prije nego sto toliko razbijate glavu o njima,muskarcima malo razbijete glavu o vama i puno o djeci.Ova nasa djeca su nevjerovatno pametna i ima senzore tamo di mi ni ne pomisjamo da je moguce. Nek vam na prvom i jedinom mjestu bude to dijete koje zaslusuje i mora imati normalnu i odgovornu osobu pored sebe a ne nekog nestabilnog lika koji krade zeni pare iz novcanika umjesto da doceka svoje dijete iz vrtica sa igrackom
Cega ce se vase dijete sjecati
sTO CE GA VODITI KROZ ZIVOT
pardon za velika slova

ne shvacam zasto je zena tako jako vezana uz truta a ne muskarca koji bi trebao biti prvi da gura svu i cijelu obitelj,da bude donositelj novca da se zena njemu obrati za novac a ne da jadna zena mora sakrivati novcanik i djetetu govoriti nema mama pare
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
Post Reply