2 duge godine zivota s narkomanom

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

smejalica
Posts: 9
Joined: Fri Mar 19, 2010 3:06 am

2 duge godine zivota s narkomanom

Post by smejalica »

Verovala sam svom decku da ce prestati kada je posle 6-mesecne veze priznao da je narkoman. Proslo je vise od 2 godine i situacija je ista osim sto se iz svega izrodilo jedno divno bice koje dok ovo pisem spava u krevecu bezbriznim snom. Ponekad, tj. svakog dana se pitam odakle mi snaga i volja za svim stvarima koje u toku dana stignem da uradim. Ali i dalje guram napred, ponovo i ponovo. Ne znam u koju kategoriju suovisnika spadam, na osnovu procitanog mislim u svaku po malo, zavisi od raspolozenja. Borim se za njegovo izlecenje, ali najcesce samo u svojim mislima. Na javi, tj. u stvarnosti borim se samo s tim da obezbedim dovoljno novca za osnovne stvari u zivotu jer on primi jednu platu, a onda narednih 6 ne primi. Svadje u kasnim nocnim satima su postale obicaj i naravno zavrsavaju se novim obecanjima. Ako sam ja ovisnik onda sam ovisna o njegovim obecanjima. Lakse zaspim posle takvih razgovora. Jedina novina je to sto je pre neku noc rekao da vise ne zna kad mu je gore, da li kada je drogiran ili kada nije.Heroinski je zavisnik. Smrce. Ima redovan posao i ne zeli na lecenje jer kako kaze svako to mora sam da uradi. Protekle 2 godine bile su kao kosmar kada sada vratim film unazad.Jedino sto ljudi koji zive s narkomanima treba da shvate je da oni sami nisu narkomani i da se toga drze i da i dalje zahtevaju normalne zivotne stvari.Ja sam prolazila kroz razne faze -od neodgovornog trosenja poslednjih para na krpice jer ako moze on na drogu mogu i ja na stvari koje mene uveseljavaju pa do toga da cu sve pare dati njemu uz reci Evo, covece, izvolte, idi drogiraj se, nemoj molim te samo da me lazez ( to se dogodilo pre 2 dana). Sve je bezuspesno. Mislim da cu ga ostaviti, ali sam dala sebi neki rok da beba napuni makar godinu dana. Ne znam ni sama zbog cega. Verovatno odlazem neizbezno. Verovatno se bojim objasnjavanja svima sa kakvim covekom sam uspela i bebu da rodim, zao mi je i da stresiram roditelje sa kojima sam veoma bliska i u cijoj kuci zivimo. A on, on bi bio divan da nije narkoman. Tako mi se makar cini. Beba ga obozava. Eto...
User avatar
davor
Posts: 403
Joined: Wed Jul 04, 2007 8:32 am
Location: Sarajevo

Re: 2 duge godine zivota s narkomanom

Post by davor »

Koliko sam te razumio on nikad nije ni bio na pravom lijecenju..Iz kojeg si grada?Ima li tamo kod vas neko udruzenje?Ako si iz Sarajeva javi mi se
Najbolje stvari u zivotu su besplatne!
smejalica
Posts: 9
Joined: Fri Mar 19, 2010 3:06 am

Re: 2 duge godine zivota s narkomanom

Post by smejalica »

Hvala, Davore na interesovanju i brzom reagovanju. Ja sam iz Srbije. Ne on nije do sada bio na pravom lecenju. Pokusavao je sa metadonom na svoju ruku jer ima prijatelja koji se vec dugo leci i na metadonskoj je terapiji. Ali to je samo uspevalo da proredi ucestalost uzimanja heroina. Inspirisana brojnim pricama koje sam ovde procitala, zamolila sam ga da posle jednog poslovnog putovanja koje sledi ode na bolovanje i pocne da se leci. To smo ugovorili malopre telefonom. On je pristao ali uz uslov da kupimo test i da ga uradim kad zazelim, pa ako bude pozitivno, onda da krene. Sada cekam da se vidimo nasamo jer mislim da je pravo lecenje poslednja sansa. Insistiracu da ide bez obzira na test jer ne mogu imati milion testova, a i nemamo toliko novca da u svakom trenutku imam neki test kod sebe. Isto tako mislim da mu u poslednje vreme vise odmazem nego sto pomazem. Cesto sam depresivna pa kad se on nekoliko dan stabilizuje i kaze da je srecan zbog toga ja mislim da je suprotno, da je srecan jer je uradjen i tako. Malo je problem sto je ovo ipak mali grad i on se boji da bi imao problema na poslu kad bi se saznalo da je na lecenju. I tako se vrtimo u krug. Mislim da i meni nedostaje malo vise hrabrosti, ali resena sam da insistiram na lecenju. Vise nismo srecni skoro nikada, samo kada se igramo sa bebom. Izvini sto pitam, jesi li ti prosao kroz nesto slicno ili si takodje ziveo s narkomanom-kom? POZZ
Last edited by smejalica on Fri Mar 19, 2010 9:40 pm, edited 1 time in total.
User avatar
davor
Posts: 403
Joined: Wed Jul 04, 2007 8:32 am
Location: Sarajevo

Re: 2 duge godine zivota s narkomanom

Post by davor »

Ma i ja sam ti bio narkoman i isto tako kao on varao sve oko sebe godinama dok god mi je prolazilo..Ako budes imala vremena procitaj moju ispovjest pod naslovom ponovo ziv(bice ti sve jasno).
Uvijek je bio neki izgovor i neko oduglovacenje za to kad cu prestati da se drogiram..Uvijek je ono od sutra cu prestati ali cu uzeti jos samo danas i to je tako islo u nedogled.Puno mi je vremena trebalo da uposte priznam ali stvarno najiskrenije priznam sam sebi i drugima da imam jedan veliki problem koji sam nemogu da rijesim i da mi je potrebna pomoc..
Tvrdoglav kakav sam bio morao sam dotaci samo dno do te mjere da pozelim da me nema i tek tad sam odlucio napraviti jedan radikalan potez a to je otici na pravo lijecenje u komunu.Kazem radikalan zato sto to on sam po sebi to i jeste jer se razlikovao od bilo kog mog drugog pokusaja lijecenja i onog mog znam ja kako cu do tog da sam morao reci neznam ja kako cu ni sta cu idem da mi se pomogne.Radikalan isto tako jer je trazio jednu zrtvu od mene u smislu da se odreknem svih svojih komoditeta i odem tamo negdje u neku nedodiju i po prvi put u zivotu da igram kako drugi sviraju..
Nekada je covjeku potrebno da se dobro udari kada padne na samo dno da bi se uopste odlucio na takav radikalan korak,sve do tada je po meni zavaravanje drugih (i samog sebe normalno)i izgovor za izgovorom..
Za koji dan ce doci neki ljudi (bivsi ovisnici koji su danas dobro)iz Kragujevca kod nas u Sarajevo pa cu gledati da te povezem sa njima ..Puno pozdrava ,ljubi tu malu bebicu
Najbolje stvari u zivotu su besplatne!
tam
Posts: 18
Joined: Sat Aug 08, 2009 7:44 pm

Re: 2 duge godine zivota s narkomanom

Post by tam »

I ja sam trenutno u sličnoj situaciji, samo što još nemam bebu ali sam trudna. Razumijem te kako ti je i dajem ti podršku. Nadam se da će se uspijeti izliječiti. Iako nemam savjet, jer niti našu situaciju ne mogu riješiti, jedino šta ti mogu dati su ove dvije-tri rečenice... Drži se, misli na svoje dijete.... Pozdrav
smejalica
Posts: 9
Joined: Fri Mar 19, 2010 3:06 am

Re: 2 duge godine zivota s narkomanom

Post by smejalica »

Da, da, ocigledno da je tesko deliti savete u ovakvoj situaciji. Hvala na podrsci. Iako je sve mnogo tesko, lakse mi je kad znam da nisam sama i da ima i drugih ljudi koji uspevaju nekako ziveti sa ovim problemom. Ja sam se u toku trudnoce mnogo nervirala, plasila se svega sto me ceka u buducnosti, ali u trenutku kad sam rodila bebu shvatila sam da kad mogu to (doneti jedno bice na svet) onda mogu sve ...To mi je dalo snagu, ali kad razmislim ima mnogo problema u zivotu. Skoro da nema porodice bez problema. Za sada mi je bitno da je moje dete okruzeno ljubavlju i od mame i od tate, pa kako bude. U svakom slucaju, resila sam da kad uvidim da kucna atmosfera postane bolesna i napeta, rastacu se s njim jer pre svega zelim da moje dete odrasta u mirnom domu. Ja sam dete razvedenih roditelja i mnogo mi je lepse bilo u onom periodu zivota kad su svadje prestale nego kad su bili zajedno. Pa poucena tim iskustvom, necu dozvoliti da mi dete nemirno spava ili tuzno zaspi jer smo se mi svadjali zbog narkomanije. U svakom slucaju, ono sto on moze da uradi za svoj i nas zivot je da makar pokusa da se leci. A ako ne bude zeleo i ako sa drogiranjem nastavi, verovatno je kraj blizu. Ne znam koliko ste dugo vi zajedno, ali jako je tesko odrzati normalan zivot sa narkomanom u kuci. Pokusaj da se ne nerviras, ako je ikako moguce. POZZ
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: 2 duge godine zivota s narkomanom

Post by sanela »

Izvini smejalice, ali ovaj tvoj post je samo samozavaravanje. Imaš dijete s narkomanom koji ne želi da se liječi. I to je činjenica. Želiš li da tvoje dijete odrasta u porodici sa ocem narkomanom?
Za sada mi je bitno da je moje dete okruzeno ljubavlju i od mame i od tate, pa kako bude.
jako je tesko odrzati normalan zivot sa narkomanom u kuci.
Nekako mi je ovo kontradiktorno...

Ja tebi želim da zaštitiš sebe i svoje dijete. Čuvaj se
smejalica
Posts: 9
Joined: Fri Mar 19, 2010 3:06 am

Re: 2 duge godine zivota s narkomanom

Post by smejalica »

Pa, ne znam, Sanela...Cini mi se da zelim da dam sansu svima. Ja sam i napisala da je bolji razvod od loseg braka. Samo mi se cini da nemam petlju kroz sve to da prolazim sa tako malom bebom koja cini mi se jos uvek ne moze da razume da nesto nije u redu. I on i ja se trudimo da bebac bude uvek radostan i nasmejan (ima 6 meseci). A cinjenica da sam rodila dete s narkomanom me uzasava. Nikada nisam mogla da zamislim da mi se to moze desiti. Ja sam kao visoko obrazovana, samosvesna devojka... prosto nemam reci za to sto se desilo. Jedino u sta sam sigurna je da ja necu moci godinama trpeti ovakvu situaciju. Istovremeno mi se cini i da ne cinim bas sve da ga nateram da se leci, ali i to je verovatno jedan od simptoma koji se javlja kod suovisnika. Cesto se tako osecam iako takodje znam da svako ipak mora sam da se odluci za lecenje.
Sanela, da li se Vi profesionalno bavite lecenjem narkomana ili ste entuzijasta? Sta god da je u pitanju, ovaj sajt mi mnogo znaci. Nekako sam postala sigurnija u sebe jer vidim da nisam samo ja slaba u mnogim situacijama i da je vecini zaista jako tesko ziveti sa narkomanima. Oni koji to nisu iskusili, ne mogu da zamisle. I jako je tesko, barem meni da ostanem stroga i principijelna po nekim pitanjima. Cesto sam zamisljla neke moje drugarice da su u mojoj pozicji i smatrala da bi one bile mnogo cvrsce od mene. Ne znam mozda i bi, ali ipak vidim da postoji mnogo ljudi koji se nisu snasli u poziciji suovisnika i ponavljali greske verujuci narkomanima. Tesko je razumeti koliko su oni u stanju da lazu. Ponekad ni sama ne mogu da verujem sta sam sve oprostila. Ponekad mi se cini kao da vise nemam svoju licnost, a onda se uhvatim za recenicu ''Nisi ti bolesna! Sta ti je! Ako ga ostavis sve ce se brzo vratiti u normalu! Vratice ti se svakodnevni mir i zivot sa razumnim ljudima". Eto, stalno se lomim i stalno kao i vecina se potajno nadam da je "moj" narkoman dovoljno jak da pobedi. Istina, na izmaku snaga sam...
smejalica
Posts: 9
Joined: Fri Mar 19, 2010 3:06 am

Re: 2 duge godine zivota s narkomanom

Post by smejalica »

Sanela, ponovo procitah Vasu poruku i nekako mi ostade nedorecen moj odgovor. Sigurna sam da necu dozvoliti da dete odrasta pored takvog oca. Sigurno je i to da se jednim delom i samozavaravam jer moram nekako da objasnim sebi zasto jos uvek nista ne resavam konkretno. S druge strane, mislim da skupljam snagu za rastanak. Cini mi se da sam ja takva. Uvek mi je bilo potrebno dosta vremena da donesem velike odluke. Nekako zelim da budem 100% sigurna da nema izlaza jer cu samo tako moci da sprovedem odluku u potpunosti. Znam da mozda i po malo lazem sebe, smisljam neke rokove ( do bebinog prvog rodjendana i sl.), ali u dubini duse u stvari pripremam svoju psihu za tako nesto. Ne znam, mnogo mi se stvari dogodilo u poslednje vreme, nova uloga majke, neki problemcici sa bebom na pocetku koji nisu ozbiljne prirode jer je sada sve u redu, ali je meni sve to tesko padalo pored svega. Nekako se cini mi se, tek sada vracam u normalu, i vracam sebi.
inace, ja jako volim i cenim kad mi neko da svoje misljenje. Uvek se nakon toga 100 puta preispitujem, pa ako na osnovu mojih odgovora nesto opet zakljucite, molim Vas recite. Meni to puno znaci jer sam otvorena za sve sugestije i savete narocito od ljudi koji malo bolje razumeju sve ovo...
musko77
Posts: 2
Joined: Fri Sep 10, 2010 3:08 am

Re: 2 duge godine zivota s narkomanom

Post by musko77 »

Ovaj naslov teme me je zainteresovao pošto sam i ja u toj nekoj priči samo što su uloge obrnute .Dve godine sam bio u vezi sa devojkom koja je narkoman a da to nisam mogao primetiti koliko sam bio zaljubljen ali više koliko nisam znao njihove simptome jer ja lično drogu nikad nisam probao niti me je zanimala.
Ona je bila iz drugog grada ja iz drugog upoznali smo se na netu nebitno koji sajt ,možda ovo ona čita pa zato ,razmenili msn'e pa telefone pa se dogovorili da se vidimo posle duge priče itd.
Sve vreme je bilo komplikovano sa njom vodila je paralelne živote meni iza leđa jer oni to obično rade ,bila je jako vešta da sve to prikrije i da me napravi budalom svojim pričama a ono što nije mogla pričom to je odrađivala seksom .
Bio sam glup i naivan ali i oprezan jer sam od starta imao sumlju,pošto sam ja normalan momak smatrao sam da u vezi treba postojati poverenje bazirao sam se na tome nisam je hteo gušiti,nikad mi nije tražila novac niti je novac falio samo jednom i to mi je vratila tako da je moja situacija bila još teža jer nisam imao indicija sem ponekad kod njenog čudnog ponašanja da je umorna da je boli glava ,ili preterano raspilavljenje i napadi emotivnosti.
Njeno okruženje mi je bilo jako čudno cimerke ,i neki likovi koji su dolazili kod cimerki ali nikad u većem broju video sam da su djanki ali rekoh ona nije pošto su iz istog mesta a delili su stan u BG.
To sam joj i rekao da su mi čudne njene cimerke ali je ona to kategorično demantovala uz priče znam ih milion godina znala bih da uzimaju nešto.
To se zvala narkomanska solidarnost jer se pokrivaju jako vešto ,ova moja je verovatno uzimala speed i koku a verujem i heroin ali samo na nos koliko sam ja primetio .
Kad je bila sa mnom jako se plašila da je ne provalim i da mi ugodi max ,jer sam joj se sviđao nisam je provaljivao jer nije ni uzimala dok je bila sa mnom možda ponekad ali to ja ne bih mogao videti.
Sve je to tako funkcionisalo ona u jednom gradu radi ja u drugom viđali se na mesec i više dana jer je ona uvek imala neki izgovor da ne može pre i to je tako funkcionisalo 2 god sve dok nije otišla na more da radi.
Od starta je htela dete sa mnom jer je videla da sam dobar i da je extra tretiram ali ja nisam hteo,jer mi je bila čudna uvek je bila na iglama i brzo je pričala milion reci u min ponekad ali nije bilo češanja po rukama i čupanja zanoktica ,kosu je samo fenirala i peglala milion puta dnevno mislim da to ima neke veze sa krizom .
Sve je to funkcionisalo tako dok ja nisam otišao na more da je vidim ,zatekao sam u startu njen pogled da nije uredu i da se nešto dešava bila je nekako prazna u sebi ali se trudila da to ne primetim u očima sam joj video da nešto nije u redu i da se nešto dešava ,nebitno otišli kod nje i tu sam provalio da se radi svaki dan sa nekim klinkama da uzimaju na nos ,nisam znao šta mislio sam da je koka ,za speed nikad nisam ni čuo,niti za heroin da se može uzimati na nos sve dok nisam došao na forume .Provalio sam i da se sexa sa sitnim dilerima i da joj je okruženje skroz narkomansko čak me je upoznavala sa tim ljudima i pravila me budalom pred njima ostao sam par dana kod nje da vidim koliko uzima često i kad sam video da se radi svaki dan život mi se zgadio 2 god veze došao po nju da je vodim kući da pravimo bebe a ona najobičniji narkoman koji mi je sve iza leđa radio 2 godine sam spavao sa njom bez zaštite jer sam je smatrao svojom devojkom i nisam je varao .
Izgubio sam zdravlje od njenih sitnih laži koje su me pogađale,pušio cigare nervirao se za sebe i nju što je sve sa njom komplikovano.Samo još da uradim lekarske preglede da me nije nečim zarazila a to što sam bio glup jer nisam znao simptome kako da je provalim to je samo moja greška ali đavo ima više lica.
Opasno je to što je danas droga previše dostupna ima je i u seocetu i što ima milion vrsta droga pa je još teže provaliti narkomana,koliko ljudi mi imamo u okruženju kao prijatelje,kolege sa posla,komšije koji su narkomani ili pederi a da to nikad i ne primetimo jer se jako vešto skrivaju !
Post Reply