Jos jedna majka :(

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

asifa
Posts: 19
Joined: Thu Dec 31, 2009 10:19 pm

Jos jedna majka :(

Post by asifa »

pocetkom ljeta 2009g prijetila sam da mi sa sinom nesto nije u redu.sve dok njegova 2 jarana nisu dosla i rekli sta nije u redu (heroin).sjela sam da pricam sa njim ali on me ubijedzivao da to nije heroin nego "kanabisovo ulje".
posto sam bila slabo upoznata sa drogama i narkomanijom povjrovala sam mu,medzutim otkrivam da mi nema zlata i da su sitne stvari koje mogu da se prodaju pocele da nestaju.Ni tad nije htio da prizna sta je problem dok nije uzeo CD-player iz auta.
tu noc nije ni dosao kuci tek sljedece noci kad ga je otac htio izbacit vani.ali ja kao majka nisam mogla to dozvolit uvukla sam ga u kucu i trazila istinu.onda je poceo da place i priznao mi da uzima heroin,i da je htio da mi kaze ali nije znao kako.
rekao je da to vise ne zeli i da zeli da se pokusa izlijecit,onda sam ja sa njim i njegovim mladzim bratom otisla kod moje majke misleci da je to rijesenje "promjena sredine".otisla sam u zavod za alkoholizam i narkomaniju da trazim savjet.
rekli su mi da od ovog sto sam uradila nema nista.njihov savjet je bio da dodze na detoks 1mj,medzutim njegova reakcija na to je bila (nema sanse da ja lezim 1mj zatvoren).Kod moje majke smo ostali 20 dana i na njegvo insistiranje se vratili kuci.jedan kraci period je bilo sve ok i onda ponovo otkrivam da je poceo opet.on tada izrazava zelju da ide na detoks sto i uspijevamo i onda prihvata i odlazak u komunu. detoks je napustio 17 dan 2 dana nakon sto su ga skinuli sa metadona zbog brzeg odlaska u komunu.izmedzu detoksa i odlaska u komunu prolazi 10 dana a ja vjerujuci u njega nisam ni sunjala da je ponovo pao.prvi put kad je kreno odlazi autobusom u kojem je bio jos jedan ovisnik koji je trebao da ide na lijecenje u istu komunu kao i on.
tog dana su ih vratili sa granice zbog neispunjavanja uslova za ulazak u drugu zemlju.
stupamo u kontakt sa komunom i oni mu salju garantno pismo u udruzenje preko kojeg je posao.momci iz udruzenja predlazu da ih oni voze svojim autom i ja pristajem.2 dan nakon povratka sa granice odlazi ponovo tamo stize u komunu i u roku od 15 sati pocinje da insistira da se vrati kuci.
asifa
Posts: 19
Joined: Thu Dec 31, 2009 10:19 pm

Jos jedna majka :(

Post by asifa »

vraca se iz komune i ja ne zelim da komuniciram sa njim,pricao je sa bratom i rekao mu da on moze kuci sam da mu komuna netreba i odlazi ponovo u savjetovaliste za narkomaniju uradio je test normalno pozitivan na sve, i dolazi meni da kaze da zeli ponovo na metadon.Ja odbijam pokusavam da ga nagovorim da ipak komunu treba prihvatiti ali bezuspjesno.
poslije razgovora sa mladzim sinom o njegovoj situaciji ipak pristajem na odlazak u savjetovaliste.
posto je jako kratak period proso otkako je bio na detoksu gore ide samo na sastanke za motivaciju.Danas sam pricala sa njegovim psihologom i on kaze da je on jako emotivan i da mi pokusamo u porodici da se promjenimo prema njemu jer se on smtra "odbacenim" i pise nam pisma kao da zeli da se ubije da se mi rijesimo jednog propalog narkomana..
Ja vise neznam sta da mijenjam i sta da mislim pa bih zamolila sve koji su procitali moju pricu da mi daju neki Savjet.
samo jos da navedem da je njemu 20g i da imam jos 2 sina i kcerku koji su ok :shock: ..
Hvala vam unaprijed !!
User avatar
sanela
Posts: 4005
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Re: Jos jedna majka :(

Post by sanela »

Asifa, dobrodošli na forum.
Kad pišete, nemojte otvarati nove teme, nego idete ispod napisane poruke i pritisnete dugme Odgovori.
User avatar
klara60
Posts: 550
Joined: Wed May 14, 2008 8:42 am

Re: Jos jedna majka :(

Post by klara60 »

Otvorila si dvije teme,ali evo da pokusam komentarisati na ovoj. Znaci on je sad kuci i odbija komunu. Prosla sam kroz isto. Moja kcerka je takodje odbila komunu, trazila je tzv."kucnu komunu" znaci, bez izlazaka u grad (ali bukvalno), bez mobitela, telefoniranja bez naseg nadzora, i uposte organizaciju zivota,po nasim pravilima, ali uz pomoc psihologa i psihijatra. Mogu reci da to, za nas suovisnike uopste nije lagan period-naprotiv...Svasta se proslo, kriza, padova, uspona, euforija, bezvoljnosti, bezbrojnih neprospavanih noci...itd..itd...Kazete da Vam je njegov psiholog rekao da je on jako emotivan i da bi vi u porodici trebalo da se mjenjate prema njemu-sasvim ispravno! Vi tvrdite da ne znate sta da mjenjate. Potrazite pomoc tog psihologa, razgovarajete s njim, a naravno i sa sinom, vremenom vidjet cete gdje to trebate da se mjenjete i vi i on-kroz razne muke, zrtve, svasta prozivljeno, samo ce vam se reci sta bi to trebalo mjenjati. Da njega pitate ni on sam Vam ne bi znao reci sta je to, jer ni on sam to ne zna, ali da negdje, duboko u njemu, nesto skripi, to je sigurno. Sad bi to trebalo pronaci-metode su razlicite, psiha je komplikovana, treba roviti, ici od ranog djetinjstva, izgradti uzajamno povjerenje, podstaci ga da prica, postavljati samo kratka pitanja, analizirati svaki i najmanji uzrok, zadrzati se na njemu sve dok se u potunosti ogoli, pa ako treba odbaciti ga ili prihvatiti, a zatim odmah preci na drugi eventualni uzrok, pa treci ...i sve tako redom...Tezak, ali isplatljiv put. Trebat ce Vam za to sve puno zivaca, stpljenja, prikrivenih emocija, puno ljubavi, razumjevanja i sl. Morate biti istrajni i kad konstatujete da prosto nemate vise snage, zanemarite tu konstataciju, kao da je i nije bilo i krenite ponovo i vidjet cete da imate snage...Samo nikad ne odustajati, ne posustati (mozda dodje u obzir i komuna, ali, bez njegove volje tesko). Nemojte da smatrate da ste los roditelj, ali neka Vas ne poraze i cinjenice da ste negdje pogrijesili prema njemu. To sto imate jos djece i sto su OK, je olaksavajuca cinjenica, ali nisu sva djeca ista, mozda njemu nesto nije godilo,sto je za njegovu bracu i sestru bilo OK.
Krenite s njim od ranog djetinjstva. Uspostavite prisan odnos s njim. Na primjer kroz razgledanje stari fotografija, vracajte ga blago u proslost, analizirajte, komentarisite...Nemojte puno plakati pred njim, dodavati mu osjecaj krivice, podrzite ga, hrabrite, pokusajte uliti u njega samopostovanje (to je teza faza, po mome), hvalite ga za svaki uspjesan potez...Mjenjajte se, uskladjujte...
Ja sam mojoj kcerki neki dan rekla: "Ponosna sam na tebe", a ona me je pogledala zacudjenim ocima uz pitanje nevjerice: "Stvarno, mama!?". "Da, stvarno. Evo kad pomoslim kakva si bila prosle godine u ovo doba, kad si mi otvorila vrata pakla, kad sam lupala glavom o zid, ne nalazeci rjesenje...a vidi sad, ti i ja uzivamo u nadolazecem proljecu, ides redovno na fax. svaki dan dobijas sve vise slobode, koju svojim ponasem opravdavas, a uz sve to promjenila si i mene-pa zar to nije za pohvalu, orden?!". Uzvratila mi je stiskom ruke i osmjehom zadovoljstva.
PS-nekao ste pisali "s brda, s dola"-pokusajte biti jasniji i uvijek ce neko naci na ovom forumu da Vam da neki savjet.Mozda cemo Vas razlicito savjetovati, a na Vama je da to primjenite ili ne, u zavisnosti od konkretne situacije i svakako da glavnu rijec date strucnom licu-psihologu, psihijatru.
Sretno.
asifa
Posts: 19
Joined: Thu Dec 31, 2009 10:19 pm

Re: Jos jedna majka :(

Post by asifa »

hvala Sanela na dobrodoslici a vama Klaro hvala na savjetu.A sada da malo pojasnim.sve je bilo dobro kada je poćeo sa detoksom.prihvatao je bilo koji savjet i na prvom sastanku sa momcima koji su bili u komuni i sada su ok on prihvata komunu.Stupa u kontakt sa retom iz zagreba i spreman je na komunu i bez zavrsenog detoksa.Ali na nagovor doktora ulazi u bolnicu i sa komunom ostaja u kontaktu. Kroz razgovore sa ostalim pacijentima on pocinje da se koleba ali posto saznaje da smo mi samo zakomunu ostaje pri tome i napusta bolnicu 17 dan samoinicijativno da bi usao sto prije u komunu .Bili smo presrecni ali to je trajalo kratko.Prvi put se vraca sa granice a onda za dva dana odvoze ga momci iz udruzena i on dolazi u komunu .iz komune se vraca treci dan i kaze da to nije onako kako pricaju i da on to ne zeli .sada je ponovo u savjetovalistu jer se opet navukao a ja neznam kako da se postavim sve sto pokusam on ne prihvata ima svoje planove .Nezeli nikakve dublje razgovore a ako pokusamda pricam sa njim i da mi kaze kako misli dalje odgovor je nemoj me peglati. NEZELI SA NAMA DA KOMUNICIRA NITI HOCE DA MU JA DAJEM TERAPIJU .Jednostavno kaze moze on to nabaviti i sam ako hoce zloupotrijebiti netreba mu recept a ni majka a doktorica je podvukla strogo samo majka da mu daje apaurin.
User avatar
Otac
Posts: 319
Joined: Thu Jan 01, 2009 10:07 pm
Location: EU - ne mojom krivicom

Re: Jos jedna majka :(

Post by Otac »

Dokle god on postavlja uslove a vi se slazete, a ne obratno nema nista od toga.... Uvijek ce padati ...Morate pokazati autoritet i cijela obitelj zauzeti isti stav...Znam da je tesko ali dokle god vi popustate on ce vas vozati i lagati... Moj sin je isto htio napusti komunu odmah u pocetku , jasno smo mu rekli da moze da radi sta hoce ali bez nas... pokusavao je i kasnije....sada je 11 mjeseci u komuni i sprema se da pocetkom ljeta izadje...Stalno je govorio da je izlijecen, da je spreman za izlazak, da ce ostati do ljeta samo zbog nas... u zadnjem razgovoru je rekao da se boji izlaska...Ustrajte , bez obzira sta odlucite...Jos je mlad da ga sa jedne droge (heroin) navlacite na drugu (metadon) Pozz...
KO NE POKUŠA 100% NEĆE USPJETI!
asifa
Posts: 19
Joined: Thu Dec 31, 2009 10:19 pm

Re: Jos jedna majka :(

Post by asifa »

Hvala otac na savjetu. Zbog pisama koje moj sin pise i navodi da zeli da se ubije u smislu da nas rijesi jednog propalog narkoma psiholog je predlozio da nista ne naglimo negoda pokusamo polako da ispitamo dali li su to narkomanske manipulacije ili on ipak o tome razmislja .danas smo ponovo bili kod psihologa i razgovor je protekao bez ikakvog napretka .on uopste ne izra zava zelju niti motivaciju za bilo kakvim vidom lijecenja osim odrzavanja na metadonu.na pitanje psihologa dali su se roditelji ista promjenili odgovor je bio ma neznam ne pricam ni sa kim .svi moji pokusaji da mi bilo sta prizna ili kaze su bezuspjesni.on se samo nasmije a moj zakljucak je da to radi namjerno dali sam upravu- POZDRAV
User avatar
Otac
Posts: 319
Joined: Thu Jan 01, 2009 10:07 pm
Location: EU - ne mojom krivicom

Re: Jos jedna majka :(

Post by Otac »

asifa wrote:Hvala otac na savjetu. Zbog pisama koje moj sin pise i navodi da zeli da se ubije u smislu da nas rijesi jednog propalog narkoma psiholog je predlozio da nista ne naglimo negoda pokusamo polako da ispitamo dali li su to narkomanske manipulacije ili on ipak o tome razmislja .danas smo ponovo bili kod psihologa i razgovor je protekao bez ikakvog napretka .on uopste ne izra zava zelju niti motivaciju za bilo kakvim vidom lijecenja osim odrzavanja na metadonu.na pitanje psihologa dali su se roditelji ista promjenili odgovor je bio ma neznam ne pricam ni sa kim .svi moji pokusaji da mi bilo sta prizna ili kaze su bezuspjesni.on se samo nasmije a moj zakljucak je da to radi namjerno dali sam upravu- POZDRAV
Nabavite knjigu "Igre koje igraju narkomani" dr. Zorana Milivojevića.... moze se nabaviti u Srbiji i u Bosni.... prijetnje samoubojstvom treba naravno ozbiljno shvatiti ali cinjeca je da narkomani jako puno lazu a da njihovim lazima jako puno nasjedamo mi koji ih volimo - roditelji,obitelj.... Pozdrav!

http://www.milivojevic.info/index.php?o ... &Itemid=62
KO NE POKUŠA 100% NEĆE USPJETI!
asifa
Posts: 19
Joined: Thu Dec 31, 2009 10:19 pm

Re: Jos jedna majka :(

Post by asifa »

sto se tice nasjedanj povjerenje je kod nas izgubio sad i da istinu govori nevjerujemo .Mada mislim da on nema hrabrosti za tako nesto neznam kako dalje sta da radim
User avatar
Otac
Posts: 319
Joined: Thu Jan 01, 2009 10:07 pm
Location: EU - ne mojom krivicom

Re: Jos jedna majka :(

Post by Otac »

asifa wrote:sto se tice nasjedanj povjerenje je kod nas izgubio sad i da istinu govori nevjerujemo .Mada mislim da on nema hrabrosti za tako nesto neznam kako dalje sta da radim
Potpuno suosjecam s vama... bili smo u slicnoj situaciji... zeli vam da uspijete...
KO NE POKUŠA 100% NEĆE USPJETI!
Post Reply