Moja sestra...

[retro]

Ne znam ni kako poceti pricu, odakle... Skratit cu koliko mogu.

Imam mladju sestru, narkomanku, ima 21 godinu. Pocela je sa travom, naravno, nekad sa 15-16 godina. Sa 17 je upoznala momka za kojeg se udala nekon dvije godine zabavljanja. U medjuvremenu su pusili travu svakodnevno i povremeno eksperimentisali sa kojekakvim tabletama u kombinaciji sa alkoholom. Udala se iz ciste obijesti, jer je uvijek radila ludosti i stvari koje niko ne ocekuje od nje. Svi su mislili da ce na fakultet, i cak je bila krenula. Medjutim, udaja joj je dala dodatnu slobodu, vise je roditelji nisu mogli kontrolisati. Udala se u julu 2007. da bi vec u januaru slijedece godine njih dvoje poceli sa heroinom. Nisam saznala odmah i nije uzimala svaki dan. Tek kasnije sam saznala da je probala. Tek u aprilu postajem svjesna da se navukla. Ali i dalje sam se tjesila da nije jer najblizi uvijek zatvaraju oci pred istinom. Svi su mi govorili da kazem roditeljima, ali ja sam i dalje odbijala vjerovati. Mislila sam: prestat ce, pa to traje samo koji mjesec, nije to nista. Ali kako je sve vise uzimala od roditelja pare za fakultet, a nije isla nego ih trosila na heroin na kraju sam rekla. Prvo slijedi nekoliko mjeseci njihove nevjerice. Posebno mamine koja je bila totalno neinformisana o temi narkomanije. Ona ih je ubijedila da ne uzima. Ali polako su se i oni uvjerili da je istina. Sestra je na kraju dosla i sve im priznala kad vise nisu imali para da nabave drogu i kada je dosla zima a iskljucili su im struju i nisu se imali kako ni grijati. Odlucila je da se razvede i da se lijeci. Roditelji se je odveli lokalnom doktoru koji primjenjuje trodonsku terapiju. Fino je krenula, bas se vidjelo da zeli da se rijesi svega, ali... Bila je cista nekih mjesec dana, ali je u medjuvremenu pocela da pije alkohol uz doktorovu terapiju, a da mi nismo znali. Onda je pocela sa travom ponovo da bi je diler od kojeg je kupovala travu navukao pricom kako se tesko skinuti s heroina, zapravo nemoguce, kako su neki ljudi bili cisti godinama pa opet ode njega kupuju. I uz sve to joj se poceeo nabacivati. Na kraju je opet pocela uzimati s njim, a bila je nekih 3 mjeseca bez heroina. napominjem da on nije tipicni diler, neki opasni frajer mafijas, on je ovisnik vec godinama i dilao je da bi imao za svoje potrebe. Kad smo primjetili da ponovo uzima, poceli smo vrsiti pritisak na nju, ona je naravno negirala, da bi na kraju pokupila stvari i otisla zivjeti kod njega. To je bilo u februaru ove godine, u medjuvremenu se vracala kuci i opet odlazila njemu nekoliko puta. Kad je i lokalni doktor, prije 2-3 mjeseca, digao ruke od nje odlucila je otici na detox u Sarajevo. Dogovor je bio da nakon toga ide u komunu. Medjutim, ona cak ni u Sarajevu nije ostala do kraja. Kad je zavrsila metadonski dio terapije zvala je da dodjemo po nju. Greska je bila sto smo otisli, trebali smo je ostaviti do kraja. Vratila se i odmah sutradan se nasla s tim njenim. Naime, ispostavilo se u Sarajevu da ona jos nista nije prosla. tamo su svi bili na igli, u zatvoru, svi su krali.. ona nije imala iskustva u tome, pa je pozeljela da ga stekne. inace, ona iz svega izvlaci pogresne, lose zakljucke. npr. iz knjige "mi djeca s kolodvora zoo" nije naucila nista korisno, nego je pozeljela probati heroin nakon sto je procitala tu knjigu. i tako, nakon sarajeva je opet otisla kod njega. kad je nakon nekih mjesec dana njegova mama primjetila da su presli na iglu rekla joj je da ide iz kuce. sad je opet ovdje kod nas i moji roditelji vise ne znaju sta da rade. u medjuvremenu je pocela i da krade, fali dosta zlata iz mamine sobe. htjela je u komunu, ljetos je isla na razgovor pa odustala. prosle sedmice je opet bila i zena joj je rekla da je mogu primiti najranije za nekih 10-15 dana ako ce se skidati nasuho. ima vec sve gotove nalaze koje je uradila prije detoxa jer smo planirali u komunu odmah poslije toga. ali ona nece da se skida nasuho.

Najveci problem je sto je ona razmazena i sto su joj roditelji uvijek sve pustali, posebno tata. Sad vise niko u kuci nema autoriteta nad njom. Moji roditelji cijelih godinu i po otkako znaju za taj problem s drogom pokusavaju rijesiti razgovorom. Govorim im da razgovor nije jedino rjesenje. Oni joj i dalje ugadjaju, kupuju cigare, slatkise, eto da joj pokazu kako je zivot lijep i da u njima ima podrsku. Ok, malo su skontali neke stvari otkako se vratila iz sarajeva i otkako smo saznali da je presla na iglu. dosta toga sam propustila da kazem, ali i ne moze se nikad sve ispricati, ionako sam oduzila.

uglavnom, situacija je danas, za mene, postala neizdrziva. ja inace studiram u drugom gradu i kod kuce provedem 3-4 dana sedmicno. dijelimo istu sobu i danas me istjerala iz sobe da bi mogla da se uradi. prvo je trazila da izadjem, rekla sam da necu. zvala je tatu da mi on kaze da izadjem, rekla sam da necu da se drogira tu. kad je vidjela da ne izlazim, uzela je svoju torbu i rekla: "kad neces, onda gledaj". a zna da se uzasavam igle i svega sto ide uz to. istrcala sam iz sobe i otisla u dnevnu. pukla sam. rekla sam roditeljima da vise ne moze ovako. iz kuce idem ili ja ili ona. nek poduzmu nesto vec jednom. ne mozemo je pustati tu u kuci da se drogira. ako ce oni to pustiti i gledati, ja necu. ne znam, po meni postoje samo dva rjesenja: ili je istjerati iz kuce ili zakljucati da se skida nasuho. i ako bi pristala na komunu to bi bilo jer smo je mi prisilili i izasla bi brzo. nemam pojma vise sta da se radi. i dalje izlazi svaki dan, ne znam vise kako nabavlja jer i tog njenog je policija vec dva puta privodila i mislim da ne smije vise raditi ali ko zna. mamu je strah da se ne pocne prostituisati.

dajte neki savjet ako imate, pomozite nekako...

[AnAna_mo]

Nećeš na silu ništa.
Da je zaključate u kuću i zavežeš za krevet - ona će proći fizički dio krize (koji je, da izvineš, karina u odnosu na pshički) i izai će nakon deset, dvadeset, mjesec, dva dana i uradit će se. .
Da je izbacite iz kuće - ona će se već snaći, vjerovatno otići kod tog momka, ako ne njega, kod nekog drugog, ako ne znaš kako to ide pojasnit ću ti - davat će sebe za heroin.
Da je silom odvede u komunu - pobjegla bi sutradan da se uradi, ili bi ostala tu koji dan čisto da vidi šta se tu radi, da se malo izglupira, pošto si rekla da voli nove stvari, ali pogrešne i iz svega izvlači ono loše, nepravilno.
Kako god uradiš, ona će naći neku foru da te prevesla, i tebe a i roditelje i opet će se uraditi.
Ovo sve što sam to gore napisala jeste ružno, ali je istina i to je tako.
Zašto?
Zato jer ona hoće da se drogira, voli drogu i neće da prestane. Neće da ostavi ni tog momka ni heroin, a ona je u kombinaciji to dvoje jer hoda sa narkomanom. (a to je loša kombinacija, užasna, i sama sam bila u takvoj vezi). Naravno, to nije ljubav, nego potreba, ovisnost.
Vidim da joj roditelji dosta popuštaju, a rekla bi i da je razmažena. Vidiš i sama da je jako lukava i da ih može uvjeriti skoro u bilo šta.
No nebitno sad to...
Glavni problem je liječenje, tj. njen pristanak, njena želja i volja da se očisti. Ponavljam ti - bez toga jednostavno ne ide. Može doći do toga da se ona "malo umori od svega" pa i bude čista koji tjedan, mjesec. Ali džaba sve to ako ona nije raskrstila sama sa sobom da stane. Znači do tada ništa, šta bi mogla?
Možete je istjerati na ulicu, kažem ti, već se snaći...
Znam da vam je teško, znam jer gledala sam moje ukućane kako su patili zbog mene, ali samo sam vidila, a ne osjetila to kako je njima bilo. Zato mi je jako žao što ti i tvoji roditelji prolazite kroz to.
Sumnjam da niste, ali probajte sa jednim kvalitetnim, dugim, iskrenim razgovorom. Ali morate biti odlučni i čvrsti u svjim namjerama. Postavite pravila, uvjete. Slobodno budite strogi (ali ne prestrogi jer će se onda u njoj probuditi inat i opet ništa od svega), dogovorite pravila koja ako se ne poštuju slijede određene sankcije. Predožite nekog kvalitetnog pshijatra koji je upućen u problem narkomanije, razgovori uvijek mogu dobro doći.
A i ti što više uči i saznaji o ovoj problematici da znaš šta se može očekivati.
Znam da ste već dosta toga probali, ali uvijek ima rješenje.
Znam i da ste se dosta puta razočarali, ali to je u svakom slučaju za očekivati.
Zato je moj prijedlog da lagano krenete sa razgovorom, sa motivacijom za liječenjem, da uključite dobrog psihijatra kao podršku sa stručne strane. Tako bi se možda mogla u njoj probuditi neka volja, savijest, pa i želja za promjenom. Tada bi već sve bilo lakše. Ali bez toga......
Drži se i piši novosti pa ćemo se potruditi da ti pomognemo iskustvom!
Pozdrav!

[PROČITAJ ME]

Pozdrav... joj koja strašna situacija.. evo ja sam bila narkomančina teška preko 10 godina, ali da joj dopuštaju starci u kući da se bode to je strašno....
Savjet pritegnite je i brate mili U KOMUNU....
Nema tu po meni više priče.... ona će probati razne terapije samo da ostane tu i da se drogira, ali nema ništa od toga samo produžetak agonije...
Sviđa joj se normalno taj način života i radi kako može, ali samo vi znate može li sve to raditi dokle hoće...
Ali raditi se u jednoj sobi, starci u drugoj i klimaju ramenima... to je strašno....
Nije sada da ti glumim nekoga ko se na bolji ili ljepši način drogirao, nego ti želim reći da je natjerate na komunu kada ste već načeli tu temu... Šaljem ti veliki đak pozitivne energije i javljaj se.. ćao

[retro]

Evo me opet. Prvo da se zahvalim na citanju i na odgovorima.

Nisam se dugo javljala nakon prvog posta u ovoj temi. Jednostavno nemam snage da pisem. Ne mogu da prozivljavam sve ponovo pisuci to ovdje, a ako vam ne pisem necete mi moci pomoci. Zato ipak odlucih da pisem.

Zato je moj prijedlog da lagano krenete sa razgovorom, sa motivacijom za liječenjem, da uključite dobrog psihijatra kao podršku sa stručne strane. Tako bi se možda mogla u njoj probuditi neka volja, savijest, pa i želja za promjenom. Tada bi već sve bilo lakše. Ali bez toga......

Ovako... vec sam rekla u prvom postu da sam dosta toga zaboravila napisati, a to se uglavnom odnosi na ono sto su moji roditelji ucinili. Ja sam uglavnom, ukratko, opisala njen put koji je do sada presla. E sad AnAna_mo vezano za tvoje prijedloge... kazes da lagano krenemo sa razgovorima.. huh.. meni je vec muka od tih silnih razgovora. Moji roditelji svaki dan razgovaraju s njom. To je njihova metoda otkako su saznali za taj problem. Zapravo je razgovor njihova odgojna metoda, oni smatraju kako se razgovorom sve moze rijesiti. Danas nekad znaju reci kako se kaju sto nas nisu tukli, jer da jesu, mozda sestra ne bi bila ovdje gdje je sad. Tako da razgovor dosad nije dao nekih rezultata.. njoj to na jedno uho udje, na drugo izadje.
Sto se tice psihologa, da, i to smo pokusali. Mama ju je vodila kod psihologa 3-4 puta, ali je ona onda rekla da vise ne zeli ici jer smatra da nema nikakve pomoci od tih razgovora.

Sad bih vam trebala malo bolje objasniti situaciju u nasoj kuci... Moja je sestra nekada prije (prije heroina) bila omiljena u drustu, uvijek dobro raspolozena, nasmijana, vedra, optimisticna. Da, bila je takva uprkos kompleksu. Naime, imala je 85 kg na nekih 168 cm i uvijek je govorila da joj to ne smeta, ali naravno ona je duboko u sebi znala istinu. Sad nekad kaze da se zbog toga pocela drogirati. U ove dvije godine je izgubila preko 30 kg, sad joj tezina varira izmedju 50 i 55 kg. Moguce da je to bio razlog zbog kojeg je uzela heroin, ali tu je i veliku ulogu svakako igrala njezina radoznalost.
Sad sam malo odlutala.. izvinjavam se ako ne mozete "pohvatati sve konce". Htjela sam vam pomoci da steknete uvid u njezino trenutno (psihicko) stanje. Naime, prije ovog momka s kojim je sad, vec sam rekla, bila je vedra i optimistcna. A taj je momak njezina totalna suprotnost. Uvijek natmurem, nezadovoljan (valjda svojim zivotom).. Ima 31 godinu, nema stalnog zaposlenja, zivi sam s mamom koju slusa sve sto mu kaze (naredi). Uglavnom, pravi pesmist. I ona je iz mjeseca u mjesec polako poprimala sve te njegove osobine. Sad razmislja poput njega. Ovo su neki od njegovih bisera u koje i ona, nazalost, vjeruje: "Nemoguce je skinuti se sa heroina", "Doktori nemaju pojma" (tipicno narkomansko razmisljanje), i ovo je najbolje, pronasla sam u njenom mobitelu (dok ga je imala) u porukama od njega: "Ljudi kazu kako je lijepo gledati drvece, travu, cvijece, djecu kako rastu. Jebes to sve pored heroina." I tako je pored njega takvog i ona postala bezvoljna..

Sad trenutno je situacija u kuci grozna. Ona i dalje manipulise, ponekad sve ostane samo na pokusaju. Ima vec nekoliko mjeseci kako su joj tata i mama rekli da se odluci: ili lijecenje ili izlazak iz kuce. Ona se obicno odluci na lijecenje. Onda joj se kaze da, naravno, nema izlazaka iz kuce osim u pratnji nekoga od nas troje (mame, tate ili mene). Medjutim, ona skoro svaki dan nadje nacin da izadje(sama): ide da prekine s momkom, da se definitivno pozdrave (taj izgovor je upotrijebila najmanje 5-6 puta); ide da nesto rascisti s njim ili s nekim drugim jer je nacula nesto o sebi, ide po neke svoje stvari ili da njemu vrati njegove itd itd... Nekada joj tata kaze: "Idi jos sad i od sutra definitivno nema izlazaka". Nekada joj se kaze da ide i da se ne vraca jer ce naci vrata zakljucana.. Ona bi opet otisla uprkos tome sto joj se reklo ali bi se jako brzo vracala, u roku od pola sata najvise, s izlikom da se predomislila i da nece vise nigdje ici. Naravno, sve do sutra ili prekosutra. Opet napominjem da je razmazena i jako bezobrazna. Uvijek je sve dobijala na galamu i viku; pa joj to i sad cesto prolazi. Osim kad su tata i mama bili u fazi kad su jako ljuti na nju jer bi nekoliko puta zaredom prekrsila obecanje ili dogovor (vezano za lijecenje, za odluku da nigdje nece ici iz kuce i sl.). Vec odavno je bez mobitela, ali kad hoce nadje nacin da telefonira s fiksnog.. kao maloprije.. dogovorila se navodno s nekom drugaricom da ide na kafu. mama joj je cak dala pare za kafu (sitno, 1 KM).

I da.. i ja sam trenutno u dilemi. Ne znam je li normalno ovo sto trenutno osjecam i kako se ponasam. A svjesna sam da se ponasam tako da, kad bi neko sa strane posmatrao, to izgleda kao da zanemarujem i negiram problem koji imamo u kuci. Naime, jako malo s njom pricam o tome (heroinu) ili skoro nikako. Sve o cemu ona i ja pricamo su neke aktivnosti na internetu koje zajedno obavljamo i to su jedine zajednicke teme koje imam s njom. Mama mi zamjera moje neangazovanje i kaze kako jako malo pomazem tati i njoj u cijeloj toj situaciji. A ja ne znam kako bih pomogla. Kad smo otkrili cijelu tu situaciju, ja sam im nudila pomoc, eventualna rjesenja, predlagala neke (strucne) ljude za razgovor koji bi im mogli pomoci jer su imali iskustva s narkomanima i imali su kontakte s komunama. medjutim, oni su se tad oglusivali na moje prijedloge, mislili su da dizem frku bez razloga jer su smatrali da njoj komuna ne treba, nisu htjeli razgovor ni s kim jer su tad osjecali samo stid... A sad... da, ne razgovaram s njom. Oni razgovaraju i previse i ja im pokusavam objasniti da svoju energiju i snagu previse (uzalud) razbacuju. Ne znam, sad ce mi mozda neko reci da sam sebicna, ali ja bih pomogla i razgovorim i na bilo koji drugi nacin kad bi se ona odlucila na lijecenje. A ja ne znam kako je navesti na odluku da se lijeci. stvarno nemam ideju. i valjda zato izgleda sa strane tako kao da ja zatvaram oci pred problemom. Izvinite zbog toga sto je sve ovako konfuzno napisano, misli su mi malo zbrkane i znam da skacem s jedne teme na desetu. Ali se nadam da ce me neko razumjeti i pomoci. Dakle, kako je navesti na odluku da se lijeci?

Neki dan je mami rekla da se boji... da misli kako joj je najbolje da umre, da nema snage da se bori za zivot. pa se neku noc rasplakala i ispricala nam kako je vidjela nekoga ko je imao overdose i da se ipak zeli lijeciti. Sutradan, opet sve po starom. Za Novu godinu je ostala kuci s roditeljima pa je ipak nekako izasla iz kuce, kad se vratila oni su opet s njom razgovarali, sve do ujutro. Rekla im je da bi se htjela lijeciti, ali se boji odlaska u komunu, boji se kako ce je ljudi tamo prihvatiti, boji se ponovnog izlaska nakon izlijecenja, ne zna kako bi se tad snasla, da li bi imala posao i sl. I da, jedna cura iz naseg grada je bila u komuni u koju ona treba da ide i izasla je nakon mjesec dana u komuni. ne znamo tacan razlog zbog kojeg je izasla, ali je pricala da nije mogla izdrzati tezak fizicki rad. navodno su je kaznili zbog necega i dali joj da ona iscijepa 3 m drva. pa joj je pricala kako je morala ustajati svako jutro u 5 da muze kravu. i kako tamo uopce ne griju. tako da se moja sestra malo uplasila i kad je cula te price. narkoman nemaju radnu naviku i boje se svake odgovornosti. mi smo je pokusali urazumiti i rekli smo joj kako je ta djevojka vjerovatno sve to slagala, a da je drugi razlog njenog izlaska.

Nadam se da vam je sad moja prica i situacija malo jasnija.. cekam vasu pomoc i prijedloge, nadam se sto prije.

[retro]

Ne znam zasto mi niko ne pise... Jesmo li beznadezan slucaj???

Zadnjih nam dana krade pare od koga stigne iz kuce, sicu doduse, po 5 KM najvise, to je valjda za sprice i igle. Jer od tog njenog dobija besplatno heroin, moguce da ga i ucjenjuje da ce reci policiji neke stvari. Znam da bi mozda bilo lakse kad bi on otisao u zatvor, tad bi izasla na vidjelo ili njena zelja za izlijecenjem ili za nastavkom drogiranja. Jer tad bi teze dolazila do heroina i mozda bi se odlucila za lijecenje.


Danas je opet izasla.. na kafu.. tata joj je rekao da ne dolazi kuci. Pratili smo je i vidjeli da je otisla kod tog njenog. Kad se vratila tata joj je rekao da ostane pred vratima i dobro razmisli sta hoce. Nakon 10-ak minuta je pozvonila i sad tamo prica s njima, idem da cujem sta sad ima da kaze. A vi pisite molim vas...

[klara60]

I mene cudi sto niko ne pise, ne savjetuje. Ne znam koliko ce ti koristiti moje iskustvo, ali bar da pokusam nesto da ti napisem. Slicne stvari, to povjerenje, nepovjerenje, sati razgovora, manipulacije, zatvaranje ociju pred istinom...i mi smo kao porodica prosli zbog kcerke. Znam taj osjecaj ocaja, niko mi ne moze pomoci, ja vise ne znam kako cu, molbe, plac,jauk, povjerenje, pa opet sve u krug...A uz to normalno i vjecno pitanje: "Otkud meni da se to desi?!Nije moguce da se to mom djeteu desava-onoj mojoj princezi,mom ponosu..." Pa, stid, saznat ce drugi, na poslu, u rodbini, komsiluku-sad vidim da su to gluposti. Kad sam se pomorila da se to desilo-najvaznije mi je bilo da spasim svoje dijete. To mi je bio i ostao cilj. ..Svasta smo pokusali, zabrane, psiholog, na kraju su bila dva boravka u bolnicama u dva razlicita grada (ja sam od tada na ovom forumu upijala sve...ucila, pokusavala da shvatim, pa pretrazivala i druge stranice...). Kad sam shvatila da je to bolest onda sam vec imala izvjesne vizije njenog ozdravljenja. Zagovorila sam joj komunu i ona je u poslijednji cas uspjela da nas ubjedi da bi joj vise godila "kucna komuna" i evo je sedmi mjesec je u njoj...hvala Bogu ide nam dobro, a u sve ulazem mnogo ljubavi, paznje i opreza... (pisala sam dosta o ovome na svojoj temi).
Cini mi se da je tvoj otac previse popustljiv prema njoj. Nedostaje cvrsti stav. U redu su price, razgovori, ali to ne dopire do nje. Zasto dozvole da ih toliko manipulise sa tim izlascima? Moraju prestati da se stide, da im to da sakriju istinu predstavlja veci cilj od njenog zdravlja i zivota...
Mislim da bi ti drugi na forumu mogli mnogo vise reci od mene , ne osjecam se podobnom da dajem neke velike savjete, samo mi je zao sto ti niko ne odgovara, pa ti se iz tog razloga javljam jer saosjecam s vama-znam kako je to tesko i bolno. Mnogo srece.

[Boban]

Slucajno naletih na tvoj topic.Evo da ne bude da niko ne pise ja cu reci svoje misljenje.Roditelji dokle god imaju emocije prema narkomanu dal dobre,dal lose narkoman ce manipulisati sa tim emocijama.Njoj razgovor nece pomoci ona je u tim godinama gde je ludilo jache od rechi.Fura svoj fazon i vise slusa druge narkomane koji su vichni lazima i uvelicavanju stvari nego tebe i roditelje.Ti i roditelji se morate sloziti u odluci i preci na posao jer sto vise odugovlacite veca je mgucnost nedaj Boze da overi ili se zarazi.Kod nje razgovor ne pomaze u krizi ce hteti da se lechi ili u strahu pred nalet krize al kad se sredi opet je isto.Kakve pare za kafu?to je smesno.Vidim ti si priznala da imate problem doduse anonimno ali morate zajednicki upregnuti snagama i pripremiti je za komunu.E sad nema tacnog recepta za izlecenje.Skidanje trodonom je najveca glupost.Ona mora u izolaciju.U tu pricu za tri metera drva ne verujem ali boze moj ima hvala Bogu komuna koliko hoces.Znaci prvo vi morate odreagovati u razgovorima sa njom bez emocija,uraditi detox kod kuce ili na klinici za to vreme zvati komunu i po zavrsetku detoxa odmah u komunu."Bez emocija" mislim na to da nema ni dobrih ni losih.Sa ljudima iz komune mozete postici dogovor da je paze jer ako je vicna bezanju da ne pobegne.Morace na silu biti tamo prvo vreme dok ne dodje sebi a posle je sve na njoj.Ona je mlada i tesko je da ce "doci pameti" jer je neko nepisano pravilo da ljudi moraju dodirnuti dno da bi shvatili i da bi se probudili iz tog koshmara.Pokusajte da joj pomognete da se probudi.Morate je odvojiti od tog decka podhitno.Zelim vam puno volje,snage i zdrave pameti u borbi.Pozdrav

[saša-ex]

Dok god ne stanete svi zajedno i cvrsto, iza jednog stava,nista necete uraditi. Ona manipulise vama i koristi slabosti kod vas,koje dobro poznaje. Ako joj kazete-ako izadjes, vise se neces vratiti, to i uradite. Budite dosledni, samo cete joj tako pomoci. Sve ostaloje prazna prica. I recite joj da nazove broj +38111 865 11 31, to je Reto centar u Beogradu,kuca za devojke.

[Otac]

Tvoja sestra se ponasa slicno kao sto se ponasao nas sin... procitaj moju ispovjest... Mi smo putem ovog foruma progledali, shvatili smo igre koje je igrao s nama i kako je manipulirao s nama.Sad je 9 mjeseci u Reto Centru i vrlo dobro napreduje... Morate biti cvrsti i odlucni i vrlo vazno istrajati SVI skupa.... Sretno!

[Belisima]

MOgu samo reci ZASTRAŠUJUĆE