Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.
Ne znam kako je suovisnicima, verovatno je bol jos veci nego kod samih ovisnika. Zavisnik toliko nije ni svestan sta mu se desava, a suovisnik sve to jasno vidi sa strane i uz to pati...uf...gadno...
Samo napred Klara i hrabro.
Inace negde sam cuo ili procitao a i licno se uverio da je period od 9-og do 11-og meseca apstiniranja najrizicniji. I da se u tom periodu desi najveci broj recidiva.
Vi to primecujem uspesno prelazite...
p.s. izvinite zbog nejasnog teksta, ne znam da nadjem prave reci...
Samo napred!!!
Covek koji ne nosi sat, dobro zna da postuje vreme...
Pitas se kako je suovisnicima-jako, jako tesko (i sad kad se prisjecam svih tih borbi, onog ocaja od neznanja kako pomoci, pa uspona i padova i kad pricam s nekim o tome, grci mi se cijeli organizam i automatski bih mogla plakati-ne mogu da vjerujem da sam sve prezivjela), ali kada vidis rezultate svog i ovisnovog rada i truda, e onda je sreca neopisiva...
Nisam cula za taj period-ustvari on se moze, ne daj Boze pojaviti uvijek, ali ja racunam ako je kvalitetno radjeno na oblikovanju licnoti, na psihi onda su sanse za tako nesto minimalne....Ipak, obratit cu paznju, ustvari ta paznja je non stop prisutna...
I jos nesto, evo i kod nas se potvrdilo da u svakoj nesreci ima srece. Naime, moja kcerka, kao sto znas, ima hepatitis i da bi pocela sa lijecenjem mora se izmedju ostalog, navrsiti godina apstinencije i ostali uslovi zdravog zivota, e sad ona zarko zeli da se rijesi tog hepatitisa i to joj je dodatni motiv za cvrstu apstinenciju...
I na kraju, kad vidim, recimo i iz tvojih postova da se mjenjas u pozitivnom smislu, da si optimista, pa da se trenutno Param grcevito bori itd.idr. sve to ulijeva nadu da se moze izaci iz ovog zacaronog kruga i da se ova bolest moze pobjediti.
Hvala ti na podrsci, ja prosto osjecam da ces ti uspjeti...sto ti od srca zelim
Hvala.
Da, vi ste sasvim pravilno prisli svojoj cerki pa i bolesti.
Spomenuo sam taj period jer sam primetio da ste ga uspesno prebrodili, i naravno da je rizik uvek prisutan u toku apstinencije dok se sama osoba ne promeni i promeni stav prema narkoticima.
Naravno, vreme radi za nas, ali i mi sami moramo radikalno da menjamo neke stavove u nasim zivotima kako bi sutra mogli da se potpuno slobodno krecemo kroz zivot.
Bar ja tako mislim...
Samo hrabro...
Covek koji ne nosi sat, dobro zna da postuje vreme...
Stravican film od prve sekunde.!
Ogromna neman je napala djevojcicu, razdire je, baca…
Majka, domacica, sluzbenica, supruga…prosjecna zena, odjednom zguzva recept kolaca s visnjama, prekide unos podataka u Excel, zaboravlja broj tel.frizerke, zaboravlja da je farmerke stezu u struku (uspjeva ih obuci), pronalazi zaboravljene starke, razno oruzje i orudje i krece u odbranu djevojcice, u borbu sa nepoznatim neprijateljem.
Tek tada vidi koliko je jos djevojcica i djecaka odvratna neman priklijestila u svoj jazbini. Pocinje dano-nocna borba. Publici zastaje dah svakog momenta, usta ostaju poluotvorena i kad oci zatvore od straha. Napetost raste i kada se situacija na platnu cini mirna, muzika upozorava da je neman u blizini, bas tamo gdje se ne ocekuje. Onaj nespretni lik zene, s pocetka filma, sad vec, uceci na svojim greskama, sve vjestije barata oruzjem, ranjava neman, ali avaj, neman tek tada postaje jos opasnija, onako razdrazena. Zena sa, sad poderanim farmericama, rascupana, sa vidnim ogrebotinama i ranama, koje onako u hodu sama zalijecuje raznim travama na koje naidje, u pogled ubacuje drskost, prkos koji joj dolazi iz duse, jer je cvrsta u svom cilju-naci slabost nemani, savladati je i tako pomoci svojoj zarobljenoj djevojcici i onim drugim djevojcicama i djecacima. Prelazi prepreke, za koje nikada, sjedeci u kancelariji i svom dnevnom boravku, ne bi mogla i pomisliti ranije, da bi se i usudila da ih pokusa preci.
Borba dostize kulminaciju.Borba na zivot ili smrt. Reditelj je ne bi uspio prenijeti gledaocima bez mase filmskih efekata, pa ih obilno koristi. Zena dobija neku nadljudsku snagu i kada misli da ne moze vise, ona nalazi tu snagu i zadaje udarce nemani (sad je dobro zna, upoznala je njena lukavstva, cud) sad je docekuje….Zena zadaje bezbroj udaraca, neman se kezi, jos udaraca i jos i jos…neman pada, podize se, pada…Sad je trenutak za jos udaraca u slabu tacku, zena ne brisusi znoj, krv, zadaje i taj udarac…
I zavrsna scena filma, neman mrtva, opruzena u svoj svojoj velicini, zena stoji iznad nje, desnom nogom pritisce tijelo nemani, a u ruci drzi uplasenu djevojcicu.
Slova prelaze preko kadra, a publika i dalje strepi od one scene da neman iznenada ne pruzi sapu prema zeni i djevojcici…
Danas je tacno godinu dana od pocetka navedenog filma.
Zena je umorna, ali ojacala, ne pada vise u ocaj ako je zagorio kolac za goste, greskom unijela podatke na poslu-pa sta: ko radi taj i grijesi.Polako se vraca svojim obavezama, pa mogla bi i frizuru promjeniti, jer to trazi i ona njena djevojcica….
A djevojcica-bukvalno postal djevojcica, njezna, vesela, zainetersovana za cvijet u dvoristu, zaljubljena u zivot, mladost, nauku, vesela, vesela, puna sala, tolerancije, svjesna da sad tek sazrijeva…Zaboravila kako je drsko sa rancem na ledjima zurila u drugi grad na noge nemani po “robu”. Zaboravila na ljubicastu krijestu, zaboravila kako je lupala vratima (i neka je) i sada strpljivo namjesta svaki nemirni pramencic i zaklinje se da NIKADA, AMA NIKADA nece ni proci kraj jazbine gdje je nekada bila neman.
Jos trazi da snimimo novi film u kome ona polaze ispite, postaje odgovoran gradjanin, prvi put se istinski zaljubljuje i priznaje da ima “leptirice u stomaku” te strepi pred izlazak u kome ce sa mladicem, drzeci se za ruke, veselo trcati stazama cvijetnog parka…
Reditelj nije zainteresovan za takav film, kaze:”To je nesto normalno, uobicajno i nece biti zanimljivo publici”….
Hvala fridriceva,
i ja se molim za sve ove, koje je muka i nada uputila na ovaj forum i svima zelim da sto prije dodju do osmjeha zadovoljstva, srece na licu i da je taj osmjeh proizvod "cistoce" i istinskog zadovoljstva...
Da,da godinu dana-a kako mi je ovaj datum izgledao daleko...Sad cemo se polako preorjentisati na lijecenje hepatitisa. Kazem polako, jer sad je ispitni rok, pa ce nas uhvatiti god.odmori doktora, ali uskoro krecemo sa pripremama, a po Bobanovom iskustvu to malo duze traje...Bitno je da se ne predajemo i da vjerujemo da cemo i tu bitku dobiti.
PS-i ovome cu nastojati detaljno da pisem na temi Lijecenje hepatitisa, radi razmjene podataka i da moze posluziti kao iskustvo onima koji imaju isti problem-bolest
Klaro, čestitam i tebi i tvojoj kćerki i cijeloj porodici na oporavku!!!! Da dočekate još puno puno radosnih obljetnica koje će vas ujediniti kao porodicu. Ovisnost je bolest koja ugrožava cijelu porodicu i treba je rješavati upravo u porodici. Drago mi je da u tome uspijevate.
Samo Klaro nemoj zaboraviti sebe, jer svakome od nas trebaju izvori iz kojih crpimo energiju kako bismo je mogli davati. Iskopajte stare izvore zadovoljstva, otkrijte nove, posvetite se i sebi, kako biste bili u stanju davati svojoj porodici pažnju, ljubav, brižnost.
