Majka

[majka]

Mislim da se nisi izlijecila samo zato sto su te tvoji roditelji «sutnuli«.Bilo je jos razumnih roditelja koji su sagledavali problem i dali odgovarajuce ponasanje,ali su djeca i dalje neizlijecana.Bio je to recimo sretan splet okolnosti i reci,hvala Onom gore,da se sve dobro zavrsilo.

Eksica je , hvala Bogu, shvatila sta je tad za nju bilo najbolje. Ali ,nazalost ne odreaguju svi tako. Slazem se sa tobom jano da je tu mnogo faktora koji uticu na sve to. Ima i onih zavisnika, koji kad ih sutnu i svi se odreknu njih samo potonu jos dublje. Mnogi zavrse po haustorima i parkovima dok se ne predoziraju.

[majka]

Pojam suovisnici prvi put sam sreo na ovom forumu. Isto tako shvatio sam koliko je droga promijenila i moj zivot, zivot moje obitelji.Narkomanija je kronicna bolest od koje oboljeva ne samo konzument nego i velika grupa ljudi oko njega. Suovisnik je zrtva ljubavi prema narkomanu i osudjen je da gubi dokle god dozvoli da njegovim postupcima i odlukama upravljaju emocije. Koliko puta smo se pokajali za neki nas postupak kad smo ustanovili da nas je voljeni clan obitelji ponovo slagao , iskoristio, prevario, pokrao??? Koliko puta smo bili ljuti prvo na sebe pa onda njega/nju i cijeli svijet jer smo shvatili da smo izigrani. Koliko puta smo zapostavili sebe i ostale clanove obitelji samo da bi naopravili nesto za ovisnika koji je to opet zloupotrijebio....??? Godinama mi je zivot promjenjen , odnosno prilagodjen zivotu moga sina.... Ustajao sam kad je on morao da ustane, planirao sam slobodno vrijeme i godisnje odmore prema njemu, postepeno sam se odrekao izlazaka, susreta sa prijateljima, odlazaka na putovanja , koncerte, ribolov...Godinama smo skrivali sta se desava kod nas u kuci..Dugo mi je uzimao novac iz novcanika jer nisam mogao zamisliti da bi dijete moglo pokrasti roditelje...Citajuci forume nailazim na slucajeve agresije prema roditeljima, u crnim kronikama citam o unucima koji su ubili djeda ili baku jer nisu htjeli ili cak nisu imali da im daju novac za drogu...Roditelji se plase rodjene djece, djedovi i bake rodjenih unuka... Sta sve nismo spremni uciniti iz ljubavi prema ovisniku??? Koliko je to dobro za njega to je druga stvar... Otkako nas sin ne zivi s nama , polako se mijenjamo, usudio bih se reci dolazimo k sebi... Godinama smo ga trazili, raspitivali se gdje je... sada on trazi nas...Cini mi se da se i on mijenja -u pozitivnom smislu...Grupa suovisnika neuporedivo je veca od grupe ovisnika, pomoc joj je potrebna isto kao i ovisnicima, ali se vecina stidi ili boji zatraziti je...Kako zaboga priznati da mi je djete, brat, otac, majka ovisnik... sramota me rodbine, komsiluka, svi ce pomisliti da je to nasa krivica... Vodimo borbu protiv jakog protivnika , pravila igre ne postoje, ako postoje pise ih protivnik, gubimo mnoge bitke , mnogi i rat, ali i pobjedjujemo...To mi je uvijek na umu, nikad ne odustati, nikad ne baciti rucnik u ring, a ne trebamo ni sebe zapostaviti i dozvoliti da nasa ljubav (i neznanje) pomazu ovisniku da se dalje drogira, a nas (obitelj) potpuno razore... Neka nam svima Bog pomogne! Pozz!

Ja sam mom sinu govorila da ode, iseli se i tad radi sta god hoce. Medjutim on to nece jer ima topli dom i sigurnost. Znam dok god je tako, dok god ima sve to, nece prestati. Najgore mi je zbog mladjeg sina koji je srednjoskolac. Vidim da mnogo pati, a i strah me je za njega. Plasim se da ga ne "ispustim", mada se trudim da mu olaksavam situaciju, koliko je to moguce. Medjutim, ima dana kad shvatam da sam van sebe, a to moze lose uticati na mladjeg. I bas tako< neka nam svima Bog pomogne>.

[jana]

To je jako tesko zivjeti prvu etapu susretanja sa problemom,i reagovati na pravi nacin.Mi se svi odmjeravamo prema nasim trenutnim porodicnim okolnostima.Ja sam bila sama sa djetetom,i to je imalo odredjenu tezinu.Vama,sa drugim djetetom,isto nije lako.Na dva fronta trebate se boriti i ostati nekako uspravni.Najvaznije je ,mislim,da zastitite drugoga sina i sebe od svake vrste manipulacije od vaseg djeteta koje je zalutalo u drogu.Borite se svim vama poznatim sredstvima i drzite emocije dobro pod kontrolom.Jako manipuliraju djeca ovisnici sa nasim emocijama.

[eksica]

Pojam suovisnici prvi put sam sreo na ovom forumu. Isto tako shvatio sam koliko je droga promijenila i moj zivot, zivot moje obitelji.Narkomanija je kronicna bolest od koje oboljeva ne samo konzument nego i velika grupa ljudi oko njega. Suovisnik je zrtva ljubavi prema narkomanu i osudjen je da gubi dokle god dozvoli da njegovim postupcima i odlukama upravljaju emocije. Koliko puta smo se pokajali za neki nas postupak kad smo ustanovili da nas je voljeni clan obitelji ponovo slagao , iskoristio, prevario, pokrao??? Koliko puta smo bili ljuti prvo na sebe pa onda njega/nju i cijeli svijet jer smo shvatili da smo izigrani. Koliko puta smo zapostavili sebe i ostale clanove obitelji samo da bi naopravili nesto za ovisnika koji je to opet zloupotrijebio....??? Godinama mi je zivot promjenjen , odnosno prilagodjen zivotu moga sina.... Ustajao sam kad je on morao da ustane, planirao sam slobodno vrijeme i godisnje odmore prema njemu, postepeno sam se odrekao izlazaka, susreta sa prijateljima, odlazaka na putovanja , koncerte, ribolov...Godinama smo skrivali sta se desava kod nas u kuci..Dugo mi je uzimao novac iz novcanika jer nisam mogao zamisliti da bi dijete moglo pokrasti roditelje...Citajuci forume nailazim na slucajeve agresije prema roditeljima, u crnim kronikama citam o unucima koji su ubili djeda ili baku jer nisu htjeli ili cak nisu imali da im daju novac za drogu...Roditelji se plase rodjene djece, djedovi i bake rodjenih unuka... Sta sve nismo spremni uciniti iz ljubavi prema ovisniku??? Koliko je to dobro za njega to je druga stvar... Otkako nas sin ne zivi s nama , polako se mijenjamo, usudio bih se reci dolazimo k sebi... Godinama smo ga trazili, raspitivali se gdje je... sada on trazi nas...Cini mi se da se i on mijenja -u pozitivnom smislu...Grupa suovisnika neuporedivo je veca od grupe ovisnika, pomoc joj je potrebna isto kao i ovisnicima, ali se vecina stidi ili boji zatraziti je...Kako zaboga priznati da mi je djete, brat, otac, majka ovisnik... sramota me rodbine, komsiluka, svi ce pomisliti da je to nasa krivica... Vodimo borbu protiv jakog protivnika , pravila igre ne postoje, ako postoje pise ih protivnik, gubimo mnoge bitke , mnogi i rat, ali i pobjedjujemo...To mi je uvijek na umu, nikad ne odustati, nikad ne baciti rucnik u ring, a ne trebamo ni sebe zapostaviti i dozvoliti da nasa ljubav (i neznanje) pomazu ovisniku da se dalje drogira, a nas (obitelj) potpuno razore... Neka nam svima Bog pomogne! Pozz!

Ja sam mom sinu govorila da ode, iseli se i tad radi sta god hoce. Medjutim on to nece jer ima topli dom i sigurnost. Znam dok god je tako, dok god ima sve to, nece prestati. Najgore mi je zbog mladjeg sina koji je srednjoskolac. Vidim da mnogo pati, a i strah me je za njega. Plasim se da ga ne "ispustim", mada se trudim da mu olaksavam situaciju, koliko je to moguce. Medjutim, ima dana kad shvatam da sam van sebe, a to moze lose uticati na mladjeg. I bas tako< neka nam svima Bog pomogne>.

p0a naravno da neće prestat sve dok ima utočište,pa o čemu ja pišem,ja sam bila 10.000% sigurna da ih ništa neće spriječiti i to ja apslolutno ispravno i rekoh li da roditelji uvijek imaju neko opravdanje,,kako ću zbog mlađeg sina.Draga majko,možda baš zbog tog mlađeg trebate biti odlučniji u pomoći svojim sinovima i jednom i drugom...misliti da će pasti duzblje na ulici i hoće naravno ali to je jedini način da sagleda u potpunosti bjedu u koju ga je dovela droga pa ili će se liječit izbiljno ili nek nestane,jer vi ostali mate pravo na život,posebno taj vaši mladji sin...spasite njega ako ovog ne možete a sve dok ste svi zajedno a ovaj se na liječi,propadate svi zajednom....računica je vrlo prosta.

[majka]

Eksice, nisi me shvatila . Nije meni opravdanje mladji sin i kako cu zbog njega. Bas zbog njega zelim da stariji napusti kucu, ako vec nece da se lijeci. Mozda je moje opravdanje pokusacu ovo i jos ovo........Mladji bi dobio mir koji zasluzuje. Ja samo nisam dovoljno rigorozna da starijeg izbacim. To mogu uraditi samo uz pomoc policije, ali nisam jos spremna na to. Da,tu sam slaba.

[eksica]

Eksice, nisi me shvatila . Nije meni opravdanje mladji sin i kako cu zbog njega. Bas zbog njega zelim da stariji napusti kucu, ako vec nece da se lijeci. Mozda je moje opravdanje pokusacu ovo i jos ovo........Mladji bi dobio mir koji zasluzuje. Ja samo nisam dovoljno rigorozna da starijeg izbacim. To mogu uraditi samo uz pomoc policije, ali nisam jos spremna na to. Da,tu sam slaba.

Pa to je to,stim što se to ne neziva rogoroznost nego jedina pametna stvari na kraju to je vid pomoći a da ne govorim da ste kao majka i maldjeg sina dužni da ga zaštitite.
Vjerujte da je teže raditi na roditeljima ovisnika,nego sa samim ovisnikom...nazivate stvari krivim imenima,npr.nije vam ga žao gledat pred očima kako propada a uz njega psihički propada i drugi a žao vam ga je izbacit na ulicu gdje posle totalnog pada ima šansu veću nego sad da se spase.
neću više pisati o ovome,imate dovoljno godina da shvatite odmah što vam pišem ili da ne shvatite,tj da nemate snage prihvatit činjenicu....moja majka a i mnog druga da nisu imale tu snagu,ja bih sad bila u grobu.

[majka]

Hvala eksice. Pozdrav i sve najbolje!

[karamut.stari]

dragi prijatelji po istim mukama
treba imati snage
treba otici u samocu i isplakati se
treba odreci se najmilijeg
treba spasavati ostale najmilije
onda mozda i bude nade
mislim da ako nece dete da se leci
MORA SE POSTAVITI USLOV
znam da je to mac sa dve ostrice
ali ulica ili lecenje je bio moj izbor
rano je da kazem da je dobar
ali bar se mladje dete vraca u normalno stanje i nije nervozno tuzno i nesigurno
sa zenom se ne svadjam
svi smo malo oziveli i imamo snage da se borimo za bolje sutra
a samo je trebalo da pristane da sebe leci
mislite da oceve ne boli srce
gresite
boli do neba ali dete na drogama je zivo samo ako se leci
ja sam hteo da opet zivi
zivot nije samo disati
zivot je kad se smejes i kad i drugi oko tebe se mogu smejati od srca

[jana]

Vrlo lijepo ste to rekli,stari karamute.I ja sam pocela da zivim kad sam se odredila prema problemu i postavila svoje limite.Stalna napetost u porodici gdje zivi jedan narkoman razara cijelu obitelj.Ja sam bila sama,i mislim da nisam napravila distanc,do sada ne bih prezivjela.Oni nisu svjesni u sta su se preobrazili sa konzumacijom.Ali zato smo mi svjesni,i bez obzira na nase emocije ,mi se moramo vladati razumno.Boli i jedno i drugo.Gledati ga svaki dan drogiranog i kako sije haos po porodici,ili znati da se drogira,ali ga pustiti da ide svojim zivotom,i ne uzima i remeti mir u nasim zivotima ,koji ipak moraju da se nastave,koliko toliko normalno.

[majka]

Meni licno ne polazi za rukom da postavim iskljucive limite. Nadam se da ce mio Bog podariti snagu i umijece da to uspijem. Mada, ucim i jaca sam iz dana u dan. U tome mi pomaze i ovo ovdje, gdje vidim i saznam mnogo toga.