Forum za podršku u oporavku

moja podrška od srca
ne kloni duhom jer teška je to borba

...juce je pravio multi-test (sam je trazio) na 10 droga
(Amphetamin, Barbiturate, Benzodiazepine, Kokain/Benzoylekgonin, Methamphetamin, Buprenorphin, Morphium/Opiate/Heroin, Methadon, Trizyklische Antidepressiva, Cannabis/Marihuana ), i bio je negativan... ne smijem se vise ni radovati ...danas je bio opet kod psihologa, kaze da se dobro osjeca otkako uzima Remergil... ne osjeca se "bijedno" ma sta to znacilo....

Slabo se sta tebi moze reci, tj.savjetovati, kad znas i teoriju i praksu.
Pruzi mu podrsku, hrabri ga, razgovaraj s njim kad god osjetis da je prilika za to, a pusti ga i da cuti, s tim da ti obeca da cete kasnije popricati o tome sto ga je,na primjer, mucilo u tom trenutku sutnje...Taktiziraj. Kontrolisi, ali daj i slobode, ukazi povjerenje, pohvali ali i blago kritikuj....Kazem blago, jer po mom iskustvu on je u onoj fazi kada je ogoljen do kraja (nema vise lazi, prevara, "muljanja" roditelja-sad roditelji puno znaju), a i SAM je odlucio i sad je njezan, osjetljiv i treba mu podska, oslonac i sigurno da nema bolje podrske od porodice...Prati njegova razmisljanja, budite uz njega...i uspjet cete u to sam sigurna!

Otac wrote:ne smijem se vise ni radovati .

i dugo neces smjeti... Ali ta radost ce dolaziti polako, skoro da ju i ne osjetis i gradit ce tako lagano temelje na kojima ce zasnivati radovanje svakodnevnom zivotu i sitnicama u njemu

... sin je vec duze vrijeme cist, ide kod psihologa svaka 2 tjedna, odlicno se osjeca, nabildao je u teretani 10-ak kila, rijetko izlazi, a kad izadje ne bude (pre)dugo...bezuspjesno pokusava baciti cigarete...svi smo sretni i zadovoljni...(i oprezni)... pozz svima

Bravo!

Drago mi je!!
I radujem se zbog vas, stvarno.

...hvala...

bojim se da ne ureknem sto bi rekle babe... ali sa zadovoljstvom mogu reci da je jos uvijek sve ok, sin izlazi povremeno , ne ostaje dugo, ne drogira se, ne pije alkohol, jos se bori sa nikotinom... redovno trenira , ide u skolu i na posao ...

dragi prijatelju rano je još za slavlje
od početka lečenja tvojega sina si verovao da će to ići brzo a to je bolest koja je podmukla i opaka
i kad tvoj sin bude našao sebe daleko od droge još moraš malo da se plašiš jer đavo ne ore i ne kopa da i ja citiram babu Stanu
ili citat jedne stare crnogorke koja kaže "dokon mozak đavolje igralište"
zato ga podrži da što više ima obaveza i biće više šanse za bolje sutra
pozdrav i najlepše želje da jednoga dana umesto misli o drogi misliš na unuče ili nekoliko unučadi

cibukarda wrote:dragi prijatelju rano je još za slavlje
od početka lečenja tvojega sina si verovao da će to ići brzo a to je bolest koja je podmukla i opaka
i kad tvoj sin bude našao sebe daleko od droge još moraš malo da se plašiš jer đavo ne ore i ne kopa da i ja citiram babu Stanu
ili citat jedne stare crnogorke koja kaže "dokon mozak đavolje igralište"
zato ga podrži da što više ima obaveza i biće više šanse za bolje sutra
pozdrav i najlepše želje da jednoga dana umesto misli o drogi misliš na unuče ili nekoliko unučadi

hvala na iskrenim rijecima i zeljama.... htio ne htio ja se bojim i oprezan sam,pokusavam da to ne bude jako upadljivo ali oprez je uvijek tu... svjestan sam da se ne smijemo previse opustiti, ni mi (obitelj) ni on... drago mi je da je van Reta toliko izdrzao, da vidim da se bori, da mu je jako stalo da ostane cist , puno se promijenio i jos uvijek se mijenja, imao je kratkih recidiva ali je vrlo brzo stajao na noge za razliku od prije .... sada je vec duze vrijeme potpuno cist i to nam daje nadu ... pozz

sin je jos uvijek cist, ne ide vise kod psihologa, ne uzima antidepresive,preko 2 mjeseca nije okusio alkohol nabildao se na skoro 100 kila i super se osjeca...