Proslo je izvjesno vrijeme kako Vam se sin vratio iz komune, pa samim tim mislim da su se i utisci kao i euforija, nakon susreta, poslije toliko vremena slegli i nekako poslagali. Sada me zanima (a vjerovatno nisam jedina), da nam pojasnite, iz suovisnickog ugla, te dane, medjusobnu komunikaciju, uocene promjene, eventualne probleme, dileme i sl. jer bi to iskustvo svakako koristilo mnogim suovisnicima. Nadam se da Vam nece biti tesko da nam malo pisete o tome...Znamo da je to zavrsna faza izlijecenja (nakon pravilno iskoristenog vremena u komuni), ali, eto ja jako malo znam bas o toj fazi....jesu li i dalje ukljuceni strucnjaci, terapije, kako se vraca povjerenje, resocijalizacija, sta je sa starog drustva, ima li novog, kako je on raspolozen....itd...itd..mnogo pitanja na koje nam, nadam se mozete dati odgovor.
Pozdrav i svako dobro.
Otac
Re: Otac
Prvi dani su bili napeti, navikavali smo se jedni na druge, strah, sumnja, Pokusavali smo da budemo stalno s njim sto je bilo naporno i nama i njemu. Promijenio se puno, smiren je.Iznenadjuje me njegova zrelost, nacin razmisljanja, izjave... Radi u mojoj firmi, trazi sto vise posla , radi po cijeli dan a onda poslije posla ide u teretanu. Budi se sam...Izasao je nekoliko puta sa sestrom i njenim deckom.Ujutro ustane sat ranije , spremi se za posao doruckuje, ponekad cita bibliju....Nedavno je u podzemnoj sreo bivsu djevojku i jednog prijatelja (koji je inace diler) nazvao me i rekao da ih je sreo i da mi je to zelio reci.... Njegov broj mobilnog imamo samo mi i cerkin decko. Niko ga ne zove.Sretne ponekog starog prijatelja, ali pozdrave se i svako svojim putem... Bio je u savjetovalistu za ovisnike, ima termin slijedeci tjedan opet , mora praviti psiho-test zbog vozacke (vozio je bez dozvole i dobio zabranu polaganja) Cesto prica o Retu, kako je provodio vrijeme tamo , o momcima, liderima, o Bogu , kako mu je vjera pomogla , kako je bio svjestan od prvog dana u Retu da se mora mijenjati ...odusevljen je Retom, neko vece smo pricali i iznenadila me njegova izjava da si moze zamisliti da cijeli zivot provede u Retu , i da se mozda jednog dana vrati tamo. Sretni smo da je ponovo s nama , da nam je obitelj kompletna.Planirao sam da veci dio ljeta provedemo u hrvatskoj, no on je rekao da bi radioje radio.Otici cemo na par danada vidi rodbinu i vratiti se... Obnovlja si garderobu, svojim novcem , ne pusi, ne pije , slusa glasno Hip Hopklara60 wrote:Proslo je izvjesno vrijeme kako Vam se sin vratio iz komune, pa samim tim mislim da su se i utisci kao i euforija, nakon susreta, poslije toliko vremena slegli i nekako poslagali. Sada me zanima (a vjerovatno nisam jedina), da nam pojasnite, iz suovisnickog ugla, te dane, medjusobnu komunikaciju, uocene promjene, eventualne probleme, dileme i sl. jer bi to iskustvo svakako koristilo mnogim suovisnicima. Nadam se da Vam nece biti tesko da nam malo pisete o tome...Znamo da je to zavrsna faza izlijecenja (nakon pravilno iskoristenog vremena u komuni), ali, eto ja jako malo znam bas o toj fazi....jesu li i dalje ukljuceni strucnjaci, terapije, kako se vraca povjerenje, resocijalizacija, sta je sa starog drustva, ima li novog, kako je on raspolozen....itd...itd..mnogo pitanja na koje nam, nadam se mozete dati odgovor.
Pozdrav i svako dobro.
...Razgovaramo cesto i otvoreno, bez pritiska, iskreno.... Povjerenje se polako vraca, dug je to proces...Cesto ponavlja da je slobodan, da ga nista ne pritisceKad se vozimo zajedno ovo mu je omiljena pjesma:
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=-Oe6rfnlCTA[/youtube]
KO NE POKUŠA 100% NEĆE USPJETI!
Re: Otac
Super. Mislim da smo u slicnoj situaciji. Sigurno i vi, prosto ne mozete da vjerujete da se to vama zaista desava. No, to su nasa djeca, onakva kakve smo se trudili da ih vaspitamo i usmjerimo u zivotu...to sto im se bas "to" moralo desiti, pa sta cemo sad. Propatili smo svi, ali hvala Bogu sada dolazi vrijeme da ubiramo polodove svog rada i da dobijemo poneku nagradu-a nagrada je iskren osmjeh na licu naseg djeteta, probudjene radne navike, sve te promjene na bolje...Samo odrzite taj dobar odnos, komunikaciju. Ja ponekad zamisljam da sam u ulozi vajara i da sam napokon dobila izuzetno kvalitetan materijal, koji treba sa dosta truda, ljubavi, zadovoljstva dotjerivati, lagano ispravljati krivi pokret, izmaci se malo pogledati svoje djelo, pa opet neprimjetno dotjerati sve dok to ne bude to i onda ga pustiti da se osusi, ocvrsne...Naravno da ga ne stiscete, ali u ovoj fazi ,ma koliko imali povjerenja i smatrali za nepotrebno da vam, na primjer prijavi taj suret iz podzemne, bar se pravite da vam je to "u opisu posla", jer sam ja kod kcerke stekla utisak da joj ni namjanje ne smeta neka moja kontrola i nadzor...Otvoreni razgovor i o najmanjoj sitnici mora uvijek biti prisutan...Nasa djeca su na iskustvu trnovitog puta pocela izvlaciti zivotne pouke i ja iskreno mislim da ce kroz izvjesno vrijeme znati mnogo vise cijeniti ispravne zivotne stavove i mnogo zrelije posmatrati uopste zivot od svojih vrsnjaka, koji nisu isli tim putem. Zvuci apsurdno, ali je blizu istine, bar iz mog iskustva.
Re: Otac
Samo tako nastavite... Svaka cast.Otac wrote:
Pozdrav svima.
Kod nas obiteljska idila, sin radi, u septembru ce u skolu.Ne pije , ne pusi...Ide u teretanu,
Spremamo se za godisnji.
Covek koji ne nosi sat, dobro zna da postuje vreme...
Re: Otac
Super!winston85 wrote:Samo tako nastavite... Svaka cast.Otac wrote:
Pozdrav svima.
Kod nas obiteljska idila, sin radi, u septembru ce u skolu.Ne pije , ne pusi...Ide u teretanu,
Spremamo se za godisnji.
Jako mi je drago!!!
Sve najbolje vam želim
