15-ogodisnji brat narkoman!

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

Post Reply
LyLy
Posts: 1
Joined: Sun Sep 11, 2005 12:45 pm

15-ogodisnji brat narkoman!

Post by LyLy »

procitaa sam vecinu vasih prica i tek sada sam shvatila kako se vi zapravo osjecate. Ne pisem ovdje zato sto ja imam problem s bilo kakvom vrstom droge, niti sam imala. Pisem vam zato sto imam brata za kojeg sam mislila da se drogira, a na kraju sam se i uvjerila. Sto je najgore od svega tek je petnaestogodisnje dijete. Mladi je od mene 3 godine, roditelji su nam rastavljeni i zivimo s mamom koja je jako dobra zena i svim se snagama trudi kako bi nam pruzila sve sto zelimo i trebamo imati. zelim joj reci da se on drogira, ali ne znam kako. On je tako mlad i ne zasluzuje da si unisti zivot, ali kako mu pomoci. Sve je pocelo nakon razvoda nasih roditelja. Brat, mama i ja samo se preselilli u drugi, veci grad gdje smo pokusali poceti iz samog pocetka. Sve je bilo super, svi smo se uklopili osim njega. Jednostvano ga nista nije zanimalo i nije imao volje da upozna nove prijatelje. Nikada ga nije bilo kod kuce, cijelo vrijeme je sam setao po gradu i vracao se tek na spavanje. U skoli nikada nije imao problema, ocjene su mu bile vrlo dobre kao i uvijek tako da se nije moglo primjetiti nista neobicno u vezi njega. Ali s drue strane cijelo je vrijeme bio nervozan, pocele su nestajati stvari po kuci, novci iz maminog i mog novcanika,prodao je svoj mobitel,... . Na samom pocetku sam ga ja izvlacila kod mame kada su bili u pitanju novci, govorila sam joj da sam ja uzimala jer mi je trebalo, ali mi je to vise dosadilo jer sam primjetila da se s njim nesto dogada.Pokusala sam razgovarati s njim vise puta, ali me jednostavno nije htio poslusati.
Kada sam se jednog dana vratila kuci , vidjela sam ga kako drzi iglu u ruci. Stala sam na mjestu ukopana jer nisam mogla vjerovati da je to moj brat, narkoman. Nista mi nije rekao, samo se tupo nasmjesio i otisao van. Od tog dana nismo progovorili ni rijeci i cijelo vrijeme me izbjegava. Zelim mu pomoci, ali kako? molim vas pomozite!
User avatar
J
Posts: 10
Joined: Wed Aug 31, 2005 7:55 pm
Location: bg

Post by J »

pozdrav

morash recji majci sto pre jer nema druge.ne mozes da cutis i da odlazes takve stvari jer je u pitanju njegov zivot...
e sad...kad joj kazes tek pochinje cela prica.morate se zajedno svim snagama posvetiti njemu i njegovom boljitku.potrazite strucnu pomocj obavezno.najbolje bi bilo recji i ocu kolko god da je teshko jer je jako bitno da cela porodica ucestvuje u tome.pazite na njega, jako je mali.
i ja sam pochela sa 15 god. i znam kako mu je.ne ispustajte ga iz vida.
mrzece vas psovace vas, bice mu tesko, teze nego vama...ali takvi trenuci moraju da se preguraju.

pozdrav i srecjno
this world
User avatar
zvrky
Posts: 4075
Joined: Mon Jul 18, 2005 1:22 am
Location: Beograd

Post by zvrky »

Koliko sam ja shvatila i ti si mlada 3 godine si starija od njega,tako da bi najbolje bilo reći majci dok je vreme,koliko god se on bunio i ne pričao s vama,to morate proći :!:
User avatar
Luna
Posts: 1891
Joined: Fri Apr 15, 2005 12:48 pm
Location: usa

Post by Luna »

LYLY -sjedi i ispricaj sve mami...najbolje da zajedno sjednete s'mamom i kazete joj sve....ti mu pomognes malo tj olaksas jer si uz njega i bices pozitivna...ok?
takodje sjedi s njim na min nemoj i ti njega izbjegavati i fino popricaj s njim...reci mu da je sve ok...da si tu da ces mu pomoci i da se ne boji...nemoj mu samo nista negativno govoriti pogotovo nista zbog cega ce se osjecati krivim i jadnim, sto vas je sjebao....sorry :-D
eto...
Post Reply