Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.
Pozdrav svima
Necu Vas previse gnjaviti, vidim da je slicnih tema i previse, nazalost
Interesuje me kako pomoci? Odakle krenuti?
U pitanju su 2 momka 24 i 27 god. mislim da su visegodisnji narkomani (heroin koliko znam, igla..) jedan je cak i odlezao u zatvoru par mjeseci jer je uhvacen sa manjom kolicinom heroina, unistili su familiju, 1000 poslova koje su pocinjali i ostavljali ili bili izbaceni poslije par dana, prodali su sve sto su mogli i nasli u kuci, sad maltretiraju roditelje, ja sam im sestra, ne zivim sa njima jer imam svoju porodicu ali vjerujte mi da je mnogo teze sa strane posmatrati sve to. Pokusavala sam pomoci toliko puta, pricom, konkretnim stvarima npr. odvodjenjem kod psihijatra, sve bi to trajalo jako kratko, vracali bi se svaki put. Znali su biti cisti po pola godine i cim izadju u svijet opet ispocetka. Sad su pali najnize i vuku jedan drugog, roditelji su i psihicki i fizicki umorni od svega (da napomenem da su svo ovo vrijeme a to je nekih par godina imala razumijevanja za njih kao malo ko) ja sam im mozda jedina sansa a ne znam i ne umijem. Jer i sama sam pod ogromnim stresom zbog njih, ne spavam, ne jedem, ako nastavim ovako uskoro ce i meni biti potrebna pomoc. Toliko za sad, nadam se da ce bar neko imati neki savjet. Unaprijed hvala
Spavaj i jedi.Samo uspravna i cijela mozes nesto uraditi konstruktivno.Ako amulantno lijecenje nije dalo rezultate,ostaje komuna.Tako ce se i roditelji odmoriti od cijele napetosti stvorene u okruzenju.
Dogovori sa roditeljima ultimatum.Lijecenje u cenru,odnosno komuni,ili u protivnom,ako ne prihvataju,radi cuvanja zdravog dijela obitelji,odjeljivanje ,zatvaranje vrata kuce.To je teska odluka za roditelje,ali jedina ispravna.Da stite sebe,i da puste djecake da zive po svooj filozofiji.To je i rizik,ali ce sigurno na takav nacin biti skracen put spoznaje tvojoj braci,u vezi sa problemom koji imaju.Toliko od mene.Pozdarav i sretno.
da ne ponavljam,rečiću ti samo da se slažem sa janom....ne može se tu topla voda izmišljat niti ćeš im pomoć nekim svojim razumjevanjem nihovog načina živto,naprotiv.Što prije dotaknu potpuno dvo,prije će imati mogućnost da im dođe iz dupeta u glavu a do tad će uništavat i tvoj život i tvojih roditelja....njima treba ultimatum:ili komuna ili van iz kuće.Mnogi su baš na ulici ,tako izbačeni shvatili kolko su nisko pali.
Uh,opet se ja raspisah a rekoh da neću.
Hvala Jano i Modesty
Prvo, mislim da u Crnoj Gori nema komuna (ako i ima ja za njih ne znam) a drugo, roditelji su pokusali i da ih izbace iz kuce ali su oni uspjeli da se vrate tako sto su lupali u sred noci, budili stanare u zgradi, mislim da su roditelji cak i pitali policiju da intervenise ali oni im nisu htjeli ili nisu mogli izaci u susret.
Idem jos jednom da pokusam razgovarati sa njim (jos uvijek imam trunku nade) pa cu vam javiti kako je bilo.
Ako ima neko iz Crne Gore neka mi javi da li postoji neka institucija, ustanova, doktor bilo sta, hvatam se za slamku
Oni su punoljetni i roditelji imaju pravo da ih isteraju,čak imaju prvao tražiti zabranu pristupa a drugo,nema nikakve veze što komuna nije u C.G. ovdje ima nekoliko crnogorki ali koliko znam po njima,slaba vajda od vaših doktora i institucija.
Svaki covjek ima pravo da zastiti svoj zivot od nasilnika.Kad su nasa djeca u pitanju,slabi smo,stid nas je,ali kad dogori do nokata,spasavamo svoju kozu i glavu.Sve sam to odzivjela.Tvoji roditelji trebaju da odu u policijsku postavu,da prijave uznemiravanje,da promjenu bravu na vratima i da tretiraju djecake kao i sve druge ljude koji ih uznemiravaju.To je igra sa emocijama,sa nasim roditeljskim stidom od svijeta,sa..ne znam sve cim ne.Oni ocito ne shvataju ozbiljnost situacije.Trebate im staviti ultimatum i dati do znanja da ako treba neko da se rusi,onda su to oni,a ne zdravi dio obitelji.Nije lako,ali je to jedini nacin da se pocne ciniti nesto konstruktivno.Zauzmite poziciju,budite jaki.Sretno.
Modesty tako sam i mislila
Sad sam razgovarala sa njima i mislim da su ovaj put definitivno dotakli dno. Uzeli su heroin danas, mladji tvrdi da moze da izgura sam bez lijekova i pristao je dobrovoljno na kucni pritvor do daljnjeg, kod starijeg je mnogo gora situacija, i on je uzeo danas ali tvrdi da ima nenormalnu fizicku ovisnost i da ne moze da joj se odupre uz svu dobru volju i zelju koju ima. Znam da cete pomisliti sto i ja ``narkomanska obecanja`` ali jako zelim da im pomognem jos ovaj put (pocela sam i ja sa onim ``jos ovaj put``)
Ostalo je na obecanju da ostaju zakljucani u stanu do daljnjeg s tim sto stariji moli, preklinje za neku vrstu pomoci, da li hitna pomoc ako mu bas bude lose ili koji trodon... ne znam kako to da obezbijedim ali pokusacu.
Javljacu sta se desava.
Jano hvala na savjetima, dobili su jos jednu sansu ako je prokockaju ne gine im to, ako nece roditelji ja cu biti uporna jer imam obavezu da ih zastitim.
sigurno da će im trebat nešto u krizi za bolove i smirenje....ali ne nadaj se previše da kad prođe fizička da će biti dobro...tada počinje borba i jako,jako je teško bez stručne pomoći....ja sam u komunu otišla sa 31g a imala sam i malo djete i muža....nema opravdanja,npr,posao ovo ono...radi se o životu.
Trenutno sam rastrgana emocijama, nesto izmedju ljutnje-bijesa i one najiskrenije ljubavi-saosjecanja-razumijevanja. Imam utisak da ce i ovaj put kao i mnogo puta prije sve ostati samo pokusaj tj. obmanjivanje i mene i cijele porodice. Grozan je osjecaj kad znas da neko manipulise tobom a nisi u stanju da lupis sakom o stol i kazes dosta je. Ne sjecam se niceg lijepog sto si mi priredili u zivotu, mozda neka sjecanja i ranog djetinjsta, nicim nisu zasluzili ni da pomislim na njih ali opet, ona ljudskost u svima nama ne da mira, najlakse je dici ruke. Uz sve ove probleme imam i svojih, od prevelikog stresa sam dobila ankcioznost i napade panike, bila sam na antidepresivima, nikog nije bilo briga. Sad sam ``dobro`` jer nemam vremena da se posvetim sebi a bice na kraju da cu ja biti ta kojoj ce trebati pomoc a unaprijed znam da nemam na koga da se oslonim. I jos nesto, zabluda je da je ovisnicima tesko, najteze je njihovim porodicama, oni su izabrali svoj put a nama je nametnut, nama trebaju terapije, komune a ne njima
SSugradjanko!!!!Tu sam za tebe...Jebeno (ne psujem inace, ali...) je tesko, generalno u zivotu, a ne kod ljudi koji su ti tako bliski, pomoci...Ali bas! I porodice nas zavisnika obolijevaju..Slazem se sa ovim sto su Jana i Modesty napisale, pa da ne ponavljam. ne bih ti-isem najiskrenije, preporucila da "navaljas" trodon..Pogotovu ne trodon.Na njega se zavisnici takodje mogu navuc. Jesu isli kod Dr. Jer, postoji jedan narkolog-orati mi se na PP ako zelis vise informacija. A na Kakarickoj se otvara centtar slican komuni...Jedan od najkvalitetnijih u Evropi..Znam da je tesko...Iz ljubavi se najvece greske naprave..Neki su se skinuli s droge-znam slucajeve, kada je porodica digla ruke od njih.TEEEEEEEESKO! aL, NIJE NAIVNA OVA BOLEST-PROBLEM-NAVUCENOST NA DROGU..zABRINUTA, RAZUMIJEMO TE I JA I JANA I mODESTY (BILO KOJIM REDOSLEDOM).
Fizicka kriza?!..prezivljavali smo to. Razmisli, sta bi bilo da se razbole 3-4 dana a da i nisu uzimali drogu?! Gledaj to tako..izvini, mozda djeluje drsko, al je takva istina i za obicne ljude a ne za zavisnike.
naromani su manipulatori..kad bi mogla jednostavno da pokusas da ih "ne primjecujes" ZNAM ZNAM ZNAM kako je tesko, ali vidis da nastavljaju i dalje.
Dusevna im je hrana (ne vrijedjam ih, al dok uzimaju, nisu iste osobe kao sto su bili) kad vide-svi narkomani, da se ok njih vrti svijet. Osjecam se bezveze jer ti najmilije tvoje napadam.Al, moras sebe sacuvat..A, kada to registruju-da ne obracas tolko paznje, mozda lagano odluce.
OD NJIH SAMIH-SAMO OD NJIH ZAVISI kada ce prestati.
Sada -vec nekolko mjeseci postoje uslovi za lijecenje u Pg..(ili na stranu neku da odu, mada mog i bez toga...
Knjiga koja se podupire je knjiga koja pada. Razgovaraj s roditeljima..Morate vi malo skupit snage..jer, draga sugradjano, "lako" je 3 dana imati fizicku krizu (ponavljam, gledaj na to kao da su neko trovanje dobili) ona prestane. tek posle fizickog skidanja doazi borba. trebace ti snaga
Ponavljana recenica, al prvo ti uzimas drogu, pa ona tebe. bolest-narkomanija je progresivna..Nimalo naivna..Ipak moram ponoviti-NE SMIJES SEBE DA ZAPOOSTAVLJAS! Ona stara "ko nije za sebe, nije za druge"-Bogami e tacna.. A u PG trenutno imas izbra za lijecenje. A, nazalost, koko se god trudila, dok oni sami ne odluce..samo ti i ostatak porodice sve vise obolijevate.Drago mi je da si usla a ovaj forum, jer je meni pomogao-Ljudi sa foruma..Preciziraj pitanje, il posalji privatnu poruku.
Najiskrenije, al najsazetije, da ne bi pogresno shvatila..Javi se-pisi.SVAKO DOBRO
Last edited by heroinapg on Sun Jun 15, 2008 2:47 am, edited 3 times in total.
