gdje smo mi stigli
Re: gdje smo mi stigli
I ja ti želim sve najbolje
Re: gdje smo mi stigli
Nesvesno, dok su oni u komuni i mi pocinjemo da se menjamo. Postavljamo sebi x pitanja na koja odgovore necemo imati sve dok se ne vrate..Pitamo se, plasimo, gusi nas samoca. Volimo ih toliko da i te lose stvari negde usput i zaboravljamo-gledamo napred i pokusavamo da budemo jake i sve prebrodimo, podrzavajuci ih kako bi jednog dana opet mogli ponovo poceti skupa-bez lazi i praha...Moram reci da smo veoma hrabre!
A sta da mislim kada sam ga videla tamo, kada sam uvidela da me voli, da mu je tesko i da ne odustaje, da ovo radi da "ponovo ne bi unistio svoj i nas zivot"- a onda danima ne odgovara na pismo? Zar je cudno sto mi svasta pada na pamet...
A sta da mislim kada sam ga videla tamo, kada sam uvidela da me voli, da mu je tesko i da ne odustaje, da ovo radi da "ponovo ne bi unistio svoj i nas zivot"- a onda danima ne odgovara na pismo? Zar je cudno sto mi svasta pada na pamet...
Re: gdje smo mi stigli
Psiha je cudo,i u etapama ozdravljenja,bolesniku ne treba zamjerati nista.Bivajuci u Bosni,sada,srela sam zenu,koja je prosla golgotu.Djevojcica je narasla,ona zavrsila univerzitet,radi,bori se,a on,on je ostao u Splitu,pomaze drugima da se izvuku.Nasao se tamo,cist je,ali se nikada ne javi zeni.Sa kcerkom ima kontakt.
Bio je to covjek koji je na svojemu putu zaista dodirnuo dno dna.
Bio je to covjek koji je na svojemu putu zaista dodirnuo dno dna.
Re: gdje smo mi stigli
hej Jana, bas me raduje da si tu ponovo.....nadam se da se desavaju dobre stvari u tvom zivotu.......
...a sto se tice veza , odnosa, ljubavi sa narkomanima.......mislim da tu najmanje ima ljubavi....pitanje je sta mi vidimo i kako dozivljavamo sebe i koliko smo svesni i sebe i njih.Koliko smo spremne da zagrebemo u svoju sustinu, koliko smo stvari idealizovale, koliko nam se na prvi pogled cini primamljivo i humano uloga medicinse sestre....
Komuna je dobra, kako za njih , tako i za nas , jer nam ostavlja prostor da profunkcionisemo bez njih...da se menjamo....da razdvojimo navike i nase dozivljaje njih koji su gotovo idealni (u tim iluzijama) samo su jadni "uleteli" u supstancu i kad se to "otkloni", oni ce nam se vratiti divni ...., od stvarnog stanja stvari.....
I u mom slucaju, realnost je ta , da mislim da bi situacija bila katastrofalna i pored njegove apstinencije da mi neke stvari nisu "otvorile oci", da moj problem nije on, vec da svako nosi svoju glavu i moze da menja samo sebe . I da se nemoze pomoci nekome kome je pomoc potrebna, vec onome ko pomoc trazi i da svako bira kako ce ziveti.....i mnogo slicnih stvari
...a sto se tice veza , odnosa, ljubavi sa narkomanima.......mislim da tu najmanje ima ljubavi....pitanje je sta mi vidimo i kako dozivljavamo sebe i koliko smo svesni i sebe i njih.Koliko smo spremne da zagrebemo u svoju sustinu, koliko smo stvari idealizovale, koliko nam se na prvi pogled cini primamljivo i humano uloga medicinse sestre....
Komuna je dobra, kako za njih , tako i za nas , jer nam ostavlja prostor da profunkcionisemo bez njih...da se menjamo....da razdvojimo navike i nase dozivljaje njih koji su gotovo idealni (u tim iluzijama) samo su jadni "uleteli" u supstancu i kad se to "otkloni", oni ce nam se vratiti divni ...., od stvarnog stanja stvari.....
I u mom slucaju, realnost je ta , da mislim da bi situacija bila katastrofalna i pored njegove apstinencije da mi neke stvari nisu "otvorile oci", da moj problem nije on, vec da svako nosi svoju glavu i moze da menja samo sebe . I da se nemoze pomoci nekome kome je pomoc potrebna, vec onome ko pomoc trazi i da svako bira kako ce ziveti.....i mnogo slicnih stvari
-
butterfly00
- Posts: 9
- Joined: Tue Nov 04, 2008 12:35 am
Re: gdje smo mi stigli
Voljela bih ti napisati, samo naprijed, bori se s njim ali ja ni sama više ne vjerujem u to....
Ne želim da te moje iskustvo obeshrabri , ali iznijet ću svoje mišljenje.
Ja sam s dečkom gotovo sedam godina. Prije 5 je iz zezancije probao heroin i od tada je moj život pakao. Ostajala sam uz njega jer sam ga ludo voljela i jer ga nisam mogla ostaviti u takvom stanju čak ni onda kada bi me najviše razočarao. Ostajala sam i zato jer sam ga upoznala i zavoljela normalnog i borila sam se za tog čovjeka. Na kapaljku mi ga je vraćao, dao malo nade da će biti dobro a onda ponovo odabrao heroin. On koji se pred svima kleo u ljubav, koji je moje ime istetovirao na sebe.....
9 mjeseci je bio potpuno čist, bez ikakvih tableta, ma bez ičeg da bi prije 2 tjedna ponovo uzeo heroin....
Molila sam ga da mi kaže ako osjeti želju, da odemo kod doktora po subotex, ali nije.
Ponovo sam pokleknula i rekla ok , bit ću uz tebe ali molim te ko Boga budi iskren prema meni i nemoj lagati. Ja mogu podnijeti istinu ma kakva bila.
Kleo se da hoće, no danas je s posla došao ipak drogiran i kleo se da nije.
Na sastanku ovisnika napravio je budalu i od mene i od sebe i zapravo mene okrivio za sve.
Jedna bivša ovisnica shvatila je zašto se tako ponaša jer je i sama prolazila kroz to, pa mu je samo rekla da može biti presretan što me ima.
On je drogiran naravno, hladan kao stijena , blebetao gluposti, vrijeđao me.....
A ja .....
Nisam mogla progovoriti od boli....
Shvatila sam jednu stvar. On je tada bio drogiran i već doma je plakao zbog toga , ali njemu je dobro i ne osjeća bar kada je drogiran, a ja osjećam i za njega i za sebe. Ja u ovih 5 godina ne znam za ništa osim bol i postala sam totalno druga osoba. Ne volim sebe kada sam s njim. Nije uništio samo svoj nego i moj život. ...
Ne želim da te moje iskustvo obeshrabri , ali iznijet ću svoje mišljenje.
Ja sam s dečkom gotovo sedam godina. Prije 5 je iz zezancije probao heroin i od tada je moj život pakao. Ostajala sam uz njega jer sam ga ludo voljela i jer ga nisam mogla ostaviti u takvom stanju čak ni onda kada bi me najviše razočarao. Ostajala sam i zato jer sam ga upoznala i zavoljela normalnog i borila sam se za tog čovjeka. Na kapaljku mi ga je vraćao, dao malo nade da će biti dobro a onda ponovo odabrao heroin. On koji se pred svima kleo u ljubav, koji je moje ime istetovirao na sebe.....
9 mjeseci je bio potpuno čist, bez ikakvih tableta, ma bez ičeg da bi prije 2 tjedna ponovo uzeo heroin....
Molila sam ga da mi kaže ako osjeti želju, da odemo kod doktora po subotex, ali nije.
Ponovo sam pokleknula i rekla ok , bit ću uz tebe ali molim te ko Boga budi iskren prema meni i nemoj lagati. Ja mogu podnijeti istinu ma kakva bila.
Kleo se da hoće, no danas je s posla došao ipak drogiran i kleo se da nije.
Na sastanku ovisnika napravio je budalu i od mene i od sebe i zapravo mene okrivio za sve.
Jedna bivša ovisnica shvatila je zašto se tako ponaša jer je i sama prolazila kroz to, pa mu je samo rekla da može biti presretan što me ima.
On je drogiran naravno, hladan kao stijena , blebetao gluposti, vrijeđao me.....
A ja .....
Nisam mogla progovoriti od boli....
Shvatila sam jednu stvar. On je tada bio drogiran i već doma je plakao zbog toga , ali njemu je dobro i ne osjeća bar kada je drogiran, a ja osjećam i za njega i za sebe. Ja u ovih 5 godina ne znam za ništa osim bol i postala sam totalno druga osoba. Ne volim sebe kada sam s njim. Nije uništio samo svoj nego i moj život. ...
-
butterfly00
- Posts: 9
- Joined: Tue Nov 04, 2008 12:35 am
Re: gdje smo mi stigli
Andrijana wrote:hej Jana, bas me raduje da si tu ponovo.....nadam se da se desavaju dobre stvari u tvom zivotu.......
...a sto se tice veza , odnosa, ljubavi sa narkomanima.......mislim da tu najmanje ima ljubavi....pitanje je sta mi vidimo i kako dozivljavamo sebe i koliko smo svesni i sebe i njih.Koliko smo spremne da zagrebemo u svoju sustinu, koliko smo stvari idealizovale, koliko nam se na prvi pogled cini primamljivo i humano uloga medicinse sestre....
I u mom slucaju, realnost je ta , da mislim da bi situacija bila katastrofalna i pored njegove apstinencije da mi neke stvari nisu "otvorile oci", da moj problem nije on, vec da svako nosi svoju glavu i moze da menja samo sebe . I da se nemoze pomoci nekome kome je pomoc potrebna, vec onome ko pomoc trazi i da svako bira kako ce ziveti.....i mnogo slicnih stvari
Potpisujem i pozdravljam.
Budi jaka i sama odluči.
Re: gdje smo mi stigli
Koliko me dugo nije bilo, tako nehotice nabasa na stranicu pa gdje ste svi vi ja zaboravila na sve svoje stranice, forume ostale ljude koji se bore.
Eh hajde da vam kažem šta mi bi u posljednih nekoliko godina.
Prvestveno bi voljela da Sanela vidi ovo,.
GOSPON moj muž je čist 2 neprekidno normalno živimo imamo bebu odnosno sina od 2 godine pošto Sanela zna najbolje mog muža zna kakav je i valjda će znati o kome pričam.
Ma ne znam ni ja šta pišem pošto dugo nisam pisala sve bi rekla a meni se čini da na kraju neću ništa konkretno reći. Zato ću ovako:
Ove dvije godine nisam ni sanjala da može život biti lijep ovako normalan bez ludila svaki dan.
Pa samo da se vratim na period unazad da kažem da je izašao iz komune znači prije 2 godine i možda 2-3 mjeseca i od tada je počelo lijepo vrijeme, mada je bio još malo kao izgubljen vjerovatno dok se nije navikao na normalan život s tim da 2 godine ide psihologu koji mu pomaže da prevaziđe unutarnje probleme iz prošlosti načina života i gradnje novog sa našom malom porodicom.
Radimo testove na 7 ili 10 dana zavisi kako kad to je jedina kontrola ( al na način piški mi pred očima u moju čašicu i test ja raspakujem ha ha šale malo pošto smo svašta prošli sad sve radimo na sigurno)
ljudi može da Bog da da potraje, makar je kod nas sada tako dobro je kako će biti dalje ne znam borimo se i ja i on da sve bude normalno da se brinemo o djetetu i stvarno imamo malu sdavršenu porodicu i sve dok je ovako super je. Znači ne znam šta bi rekla jesmo li uspjeli, pa za ove dvije godine jesmo.
Eh sada hajde mi recite smijem li se radovati da li bih trebala biti sretna u periodu sadašnjosti ili trebam razmišljati kako će biti za dvije godine?
To je sada moja najveća briga
Ali samo ću jedno reći da sam veoma ponosna na svog muža koji je stvarno dao sve od sebe da nam svima bude život draži i što je sada ovakav kakav jeste.Totalna suprotnost čovjeku koga sam prije nekoliko godina ispratila na detoks sa 60kg nikakvo sivog izmučenog tupog pogleda a sada ima 95kg i izgleda kao pravi lijepi gospodin ha.
pozdrav za sve one koji nemaju nade
Eh hajde da vam kažem šta mi bi u posljednih nekoliko godina.
Prvestveno bi voljela da Sanela vidi ovo,.
GOSPON moj muž je čist 2 neprekidno normalno živimo imamo bebu odnosno sina od 2 godine pošto Sanela zna najbolje mog muža zna kakav je i valjda će znati o kome pričam.
Ma ne znam ni ja šta pišem pošto dugo nisam pisala sve bi rekla a meni se čini da na kraju neću ništa konkretno reći. Zato ću ovako:
Ove dvije godine nisam ni sanjala da može život biti lijep ovako normalan bez ludila svaki dan.
Pa samo da se vratim na period unazad da kažem da je izašao iz komune znači prije 2 godine i možda 2-3 mjeseca i od tada je počelo lijepo vrijeme, mada je bio još malo kao izgubljen vjerovatno dok se nije navikao na normalan život s tim da 2 godine ide psihologu koji mu pomaže da prevaziđe unutarnje probleme iz prošlosti načina života i gradnje novog sa našom malom porodicom.
Radimo testove na 7 ili 10 dana zavisi kako kad to je jedina kontrola ( al na način piški mi pred očima u moju čašicu i test ja raspakujem ha ha šale malo pošto smo svašta prošli sad sve radimo na sigurno)
ljudi može da Bog da da potraje, makar je kod nas sada tako dobro je kako će biti dalje ne znam borimo se i ja i on da sve bude normalno da se brinemo o djetetu i stvarno imamo malu sdavršenu porodicu i sve dok je ovako super je. Znači ne znam šta bi rekla jesmo li uspjeli, pa za ove dvije godine jesmo.
Eh sada hajde mi recite smijem li se radovati da li bih trebala biti sretna u periodu sadašnjosti ili trebam razmišljati kako će biti za dvije godine?
To je sada moja najveća briga
Ali samo ću jedno reći da sam veoma ponosna na svog muža koji je stvarno dao sve od sebe da nam svima bude život draži i što je sada ovakav kakav jeste.Totalna suprotnost čovjeku koga sam prije nekoliko godina ispratila na detoks sa 60kg nikakvo sivog izmučenog tupog pogleda a sada ima 95kg i izgleda kao pravi lijepi gospodin ha.
pozdrav za sve one koji nemaju nade
Re: gdje smo mi stigli
Draga Senida, zaista mi je drago da ti je dragi dobro i da ste sretni. Puno ga pozdravi. Posebno mi je drago što ide psihologu i što razrješava unutarnja stanja i dileme koje su potpuno normalne za nekog ko prolazi kroz oporavak. Puno ga pozdravi.
Što se tiče tvojih strahova, ja bih ti preporučila da se ne brineš i ne strahuješ. Nemaš utjecaja na to što će biti. Uživaj u lijepom periodu, zaslužila si. Međutim, nemoj gurati glavu u pijesak. Podržavaj ga da ide na razgovore sa psihologom, neka se testira... ako imate nekih problema razgovarajte, ako te strah zbog nečeg što se trenutno dešava, reci mu. Nemoj brinuti šta će biti sutra. Propustićeš lijepe stvari koje tin se dešavaju danas.
Puno te pozdravljam. I želim vam svetroma puno sreće! I drago mi je da si se javila.
Što se tiče tvojih strahova, ja bih ti preporučila da se ne brineš i ne strahuješ. Nemaš utjecaja na to što će biti. Uživaj u lijepom periodu, zaslužila si. Međutim, nemoj gurati glavu u pijesak. Podržavaj ga da ide na razgovore sa psihologom, neka se testira... ako imate nekih problema razgovarajte, ako te strah zbog nečeg što se trenutno dešava, reci mu. Nemoj brinuti šta će biti sutra. Propustićeš lijepe stvari koje tin se dešavaju danas.
Puno te pozdravljam. I želim vam svetroma puno sreće! I drago mi je da si se javila.
