gdje smo mi stigli

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

Andrijana
Posts: 123
Joined: Thu May 03, 2007 10:56 pm
Location: Kragujevac
Contact:

Re: gdje smo mi stigli

Post by Andrijana »

Ljubav je slepa!

Cega se konkretno plasis?

Mislis li da je do sad njegova ljubav bila lazna?

Da li ti ustvari volis svoju viziju njega kakav bi trebao biti ili njega?

Mislim da tvoj strah ima veze sa gubitkom.Plasis se da ces izgubiti to sto si imala do sad sa njim.

On je otisao u komunu da se promeni, kakav ce doci to nemozes znati -to niko nemoze znati!

Ali opet moze doci samo bolji , a ti se moras malo posvetiti sebi- on tamo ima strucnu pomoc i dobija sta mu je potrebno,
ako budes u depresiji neces biti dobra ni sebi ni njemu, zato spusti malo loptu, svaki dan ima svoj izlazak sunca, probaj da nemislis na sutra, uzivaj u trenutku u kom se nalazis , ne zuri sa odlukama, poradi na sebi i oporavi se malo od prethodnog nacina zivota, a resenje ce se naci kad za to dodje vreme!!!
User avatar
azraaa
Posts: 407
Joined: Sun Apr 08, 2007 8:40 pm

Re: gdje smo mi stigli

Post by azraaa »

sto vise citam ispovijesti suovisnica, pronalazim takve slicnosti u osjecanjima, mi volimo, saljemo ih u komune, oni se lijece, mi strahujemo da li ce nas voljeti, da li cemo mi njih voljeti... evo ovo je treca prica u kojoj se jednim velikim dijelom pronalazim. naravno zelim ti isti ishod kao kod mene!!!
PDT_Love_07
senida
Posts: 15
Joined: Wed Jan 30, 2008 12:26 am
Location: BiH

Re: gdje smo mi stigli

Post by senida »

Volim prvenstveno njega njega sa svim njegovim manama i vrlinama.
Plašim se samo kada ako Bog da se promjeni tj. na bolje bez laganja i drogiranja, plašim se doživljavanja ljubavi sa njegove strane jer do sada je to bilo stvarno iskreno i po priči i po djelim nevezano sa drogom ali baš to me plaši da li je droga mogla uticati na njegovo doživljavanje same ljubavi da li će to biti drugačije ti osjećaji.
Nadam se da će u komuni da se promjeni na bolje i hoće to je i cilj nadam se a kakav se vrati i kakav će biti mislim da se neću razočarati.
Hvala Ivane ovo zadnje što si napisao je stvarno istina konstantno razmišljam o njemu i danu kada ce biti prvi posjet i u pravu si jednostavno treba da prihvatim činjenicu da je otišao da se izliječi i da će sve biti dobro i kako on radi na sebi tako i ja trebam na sebi
Hvala
Andrijana
Posts: 123
Joined: Thu May 03, 2007 10:56 pm
Location: Kragujevac
Contact:

Re: gdje smo mi stigli

Post by Andrijana »

Ja sam Andrijana,
Ivan je moj muz sa kojim imam dve predivne cerke i on je po drugi put u komuni!Ovaj put osam meseci i otprilike mogu da pretpostavim kako se osecas sada, posebno sto je on relativno skoro otisao , a ti svoju zrtvu pripisujes ljubavi.
Ljubav jeste davanje, al obostrano i borba koju vodis je teska, al pre ili kasnije moras shvatiti da nije tvoja, da neke stvari nemozes ti umesto njega-to je u nasim zenskim, suovisnickim glavama nekad dugotrajan proces.
A narkomanija, kazu bolest cele porodice i u pravu su!
Kad sam ja u pitanju, u periodu u kom se ti trenutno nalazis , pravila sam jako mnogo gresaka, a da toga nisam bila ni svesna, a i da mi je onda neko to rekao neznam da li bi ga razumela.Pisala sam pisma jako cesto, zvala centar, interesovala se gotovo svaki dan.Ukratko receno, bavila sam se samo time kako i sta se desava sa njim.Takvim stavom sam od svoje zelje da on bude cist i svoj i nesvesno izbacila iz glave mogucnost da on moze izaci i nakon nekog vremena krenuti po starom.A tim intenzivnijim kontaktom i pisanjem sam i njemu "podgrevala " nostalgiju i mozda i doprinela da on izadje ranije.Tih sest meseci koliko je bio u centru ja sam preemotivno dozivela.Najmanja misao ili sitnica me terala u plac, mozak zaokuljen samo idejom kako i sta ce biti kad on izadje.
Izasao je.Fizicki u boljem stanju nego ikada, pun mira, naucenih zivotnih mudrosti, reko bi covek(naravno na prvi pogled)
da nikada nemoze da se vrati na staro.AVAj....to trajase ni tri meseca.....taman toliko da poverujes da je moguce,tako da nije lose da budes svesna da on moze, a nemora da uradi sa sobom tamo nesto radikalno.
Komuna je opet dobra, kako za njih zavisnike, tako i za nas koji ostajemo, jer nam ostavlja vremna da se vratimo sebi, ohladimo glavu, preispitamo svoje stavove, proanaliziramo emocije i navike, razdvojimo jedne od drugih...razdvojimo teznje i zelje od realnosti koja je neizvesna ......Najbitnije od svega je , opet po mom misljenju , usresrediti se na sebe jer ako sebe ne povratimo i oslobodimo se grca i ne prevazidjemo poraze koji su nas stizali i prestizali necemo biti u stanju odreagovati, ako "stvar" krene lose, a ni izneti je i doziveti na pravi nacin ako oni iz komune dodju drugaciji u potpunosti.
Zato , nadji nacin da uzivas u onome sto zivis danas, jer je svaki dan neponovljiv , lagano, nije vreme za velike odluke, jer u najboljem slucaju tvoj dragi ce u komuni biti jos jako dugo, a ti ako budes patila ceo taj period i bavila se samo njegovim ozdravljenjem izgubices sebe, pa neces bit dobra ni sebi ni njemu.


POZDRAV,

Andrijana
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: gdje smo mi stigli

Post by jana »

Potpisujem svaku tvoju rijec Adrijana.Trebalo mi je mnogo do istog saznanja.
senida
Posts: 15
Joined: Wed Jan 30, 2008 12:26 am
Location: BiH

Re: gdje smo mi stigli

Post by senida »

Eto to je sva moja misao koja mi se vrti po glavi a ne mogu da je sprovedem ja stvarno znam da je to tako andrijana i izvini što sam napisala Ivan nisam znala.
Stvarno znam jer isto je bilo na detoksu onih mjesec dana pa kada sam došla u posjetu nakon 23 dana on je sutra dan napustio detoks samo hvala bogu pa je proces gotovo bio završio tako da je dva dana bio vani i onda u komunu.
Znam samo treba i meni nekog vremena da shvatim kako i na koji način nastaviti a da se nosim sasvim normalno s tim i šta ću valjda i ja to moram proživiti kao i svi drugi koji su bili u istoj situaciji ali mi je definitivno lakše nakon ovoga jer sve je do u jednu riječ tačno .
hoću da nastvaim sa fakultetom tamo gdje sam stala ali tako mi je nešto teško ne mogu da se koncentrišem ni na šta drugo samo o tome gdje je ... i sve što donosi tako razmišljanje ali vjerovatno ću morati nastvaiti zaokupirati sebe nečim što donosi meni neko dobro.

Hvala na svim i savjetima i riječima stvarno iskustvo čini čovjeka svemogućim

Pozdrav
Andrijana
Posts: 123
Joined: Thu May 03, 2007 10:56 pm
Location: Kragujevac
Contact:

Re: gdje smo mi stigli

Post by Andrijana »

Senida,
Znam da je tesko, al vredi....mnogo vredi !Za pocetak se probaj osloboditi straha i brige za sutrasnji dan, jer ono sto ce se desiti -desice se! I u slucaju da ti "izgubis "
sebe i svoju snagu strahujuci i strepeci, kao i u slucaju da "zbacis teret " brige i pocnes ziveti u trenutku u kom se nalazis.

Ne zamaraj se analizom onoga sta je bilo, ne strahuj od onoga sta ce biti, ja sam nedavno skontala da sam dugo sa decom bila dobar deo vremena samo fizicki tu, dok su misli bilo .....negde daleko......sta sam sve propustala , a da toga nisam bila ni svesna!

Kazu da ce dan pred nama biti "ko stvoren" za setnju......pa ti vidi sta ces...

Pozdrav

Andrijana
senida
Posts: 15
Joined: Wed Jan 30, 2008 12:26 am
Location: BiH

Re: gdje smo mi stigli

Post by senida »

hvala puno evo sam baš dana sprihvatila neke seminare i aktivnosti da radim u crvenom krstu pa će valjda izdobriti i moj posao i ovo nadam se da će donijeti neke koristi u mom životu
puno pozdrava
mysunrise
Posts: 95
Joined: Sat Mar 22, 2008 12:17 am

Re: gdje smo mi stigli

Post by mysunrise »

BOBAN wrote:Pozdrav Senida,vidi izlecenje sigurno postoji sada je sve na njemu mora da odluci sada da li vise voli heroin ili tebe sada ima priliku.Nije laka borba ali veoma ucinkovita.Ima volju i to je dobro za pocetak kada budes pricala sa njim animiraj ga da ne gubi volju.Sada je sve ali sve do njega ponavljam da sansu ima.pozz. :D

Slažem se!
Ti znaš zašto si se udala za njega, vjerovatno zato jer si vjerovala u njega , pa nemoj sad prestati!
Nebih se složila s Modesty s onim 'svaka čast njemu' , jer hej... na čemu mu svaka čast? Na tome što se oženio i ženi koju voli obećao ljubav , a nije to ispunio jer nema( da oprostite )muda ! Brak nije šala!Čovjek je jak onoliko koliko želi biti jak, zato svaka čast tebi a njemu ću reći svaka čast kada izađe iz komune i ostane čist Moguće je, imaj vjere i pokušaj ga podržati! SRETNO
User avatar
Baba Naca
Posts: 1263
Joined: Thu Dec 20, 2007 5:42 pm
Location: Beograd

Re: gdje smo mi stigli

Post by Baba Naca »

SSSRRREEECCCAAANNN TTTIII RRROOODJDJDJEEENNNDDDAAANNNAAAC !!!


:rock: :rock: :rock: :rock: :rock: :rock: :rock: :rock: :rock:
Od srca, Bakuta :wink:
Bolje je praviti se da si glup, nego praviti se da si pametan!
Post Reply