pozdrav svim suovisnicima

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

Post Reply
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

pozdrav svim suovisnicima

Post by jana »

Ja zelim nastaviti sa vama u jednom podnaslovu,ali mi to ocito ne uspijeva.Svejedno,zelim reci Zoni sumraka,da djelim njegovo misljenje.To je jedno veliko preispitivanje,gdje je greska,sta nisam uradio ili uradila dobro.Vraca se film suovisnka na hiljadu nacina,mjenjaju se metodi pristupa,i nista,bas nista ne pomaze da se skrati ta agonija cekanja,nemocnog posmataranja.
Na kraju kad sam upoznala prirodu bolesti,odmjerila sam se malo,i rekla sama sebi,nisi sama,gurat ces i izgurati nekako.
Taj kosmar emocija,u nivou preispitivanja posebno je tezak zbog nerazumjevanja u porodici i u drustvu.Svi ljudi iz moga okruzenja odjednom su isparili.U ostalom zdravom djelu porodice,nastala je etapa osudjivanja,nigdje podrske,sve sami suci,a meni se valjalo nositi sa tim.Izgurah i to.Jedno jutro,na izmaku snage,stavih Bozju rijec ispred sebe i rekoh,da mi jedino On moze biti sudac,i n i k o drugi.Tada podjoh da s cupam.Da se bukvalno cupam iz jedne tame bivanja.
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Post by jana »

Poducite me ,molim Vas, kako da nastavim komunicirati sa Vama samo u jednom naslovu,da ne otvaram svaki put novi komentar.Hvala.
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Post by jana »

Mislim da sam pronasla rjesenje.Evo,sada se testiram.Pozdrav!
User avatar
PROČITAJ ME
Posts: 865
Joined: Tue Sep 25, 2007 8:46 pm
Location: bosna

Post by PROČITAJ ME »

Jadranka, izgleda da smo u sličnim situacijama, i ja sam mislila da je to što joj se dešava, te česte promjene raspoloženja,, nezadovoljstvo, nemir i ostalo posljedica ratnih dejstava, jer smo rat proveli u Bosni, ja ranjena ostala invalid, ali ja nastavila dalje, radim i pomažem im koliko mogu, a stvarno mogu dosta. Mislila sam da će moja snaga preći malo na nju, međutim svi smo osobe za sebe, pa tako i ona. Bila jako veselo i komunikativno dijete i dalje je takva,. Ali droga je uzela dio nje. Jako je nemirna i sada i nervozna , ali sad sam uz nju. I ja se često preispitujem gdje sam ja pogriješila. Isto ih volim (imam i sina od 20 godina, koji se od svoje 6.te godine bavi sportom ) isto im pružam, ali su dva različita svijeta. Sreća pa je on razuman i sve mu je povjerila i on joj daje veliku podršku. Samo još uvijek me strah za nju iako je na terpiji koju joj ja dajem, a koju je doktor prepisao. Strah me jer još uvijek voli tog .... ne mogu od bijesa ni da ga ikako nazovem. Sada i ona čita ove ispovijesti i uključila se , pa se nadam da će joj biti bolje. Samo treba nam strpljenja i meni i njoj i njenom bratu i njenom ocu. Pozdrav
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Post by jana »

Hvala na javljanju ,gospodjo.Ja sam vidjela mnogo slicnosti u vasoj i mojoj prici.Ali vi imate drugo dijete,muza, zakljucujem,u Bosni ste,imate i nju,Bosniu ,makar nekoga susjeda,prijatelja,a ja ovdje nemam nikoga.Kad je sve pocelo,doslo mi je da se ubijem.A prosla rat u cijelosti,mnogo poteskoca,ali me to moje dijete bukvalno samljelo u mojem bitku.
Spasilo me sto sam otvorena i dosljedna.Sto se nisam stidjela traziti pomoc,sto mi je obrazovanje koje imam dalo sirinu i mogucnost da dodjem do informacija.Borila sam se za svoj zivot i ,evo,opstala.To je bila borba na zivot i smrt.Ja sam vrlo rano definisala problem,jos dok je sve bilo u povoju tako reci,ali nista nije pomoglo.Bila je jaka tada,mlada,zanesena,ali ko imalo ima nesto u glavi,moze zakljuciti da jedna djevojka iz nase kulture ne cini tahkve stvari.No,niko nije imao,ili niko od mojih bliznji nije htio nista da zna i promisli.Valjda je bilo lakse povjerovati da samja odlijepila,negose suociti sa jedno gorkom cinjenicom.
Opstala sam nekako,to je najvaznije,konsolidovala energiju i cekam.Sta drugo mogu,recite mi?
User avatar
PROČITAJ ME
Posts: 865
Joined: Tue Sep 25, 2007 8:46 pm
Location: bosna

Post by PROČITAJ ME »

Jadranka, vidim da si jaka i snažna i da ćeš sve izgurati. Djeca iz nas crpe svu snagu, cijelog bi nas pojeli bez imalo grižnje savjesti. Ako se ne izboriš za sebe prvo, nećeš ni njoj moći pomoći. Ako ona ne želi pomoć, teško da ćeš uspjeti. Moja kći je od mene potražila pomoć kad je vidjela da nema izlaza. Do tada me je lagala bestidno, u oči gledala i lagala do besvjesti. Kad se toga sjetim dođe mi da se roknem kako sam bila glupa i slijepa i nisam to vidjela. Ma i vidjela i sumnjala, ali opet - ma nije - ma jeste, preispitujem, pa ne znam, pa znam. Ma ne znam ni sama. Sad su mi se oči širom otvorile, a i njoj. Bila sam se teško razboljela, od ljekara do ljekara i dok nisam svarila sve u sebi i našla kakav takav duševni mir, olakšala sam sebi,. Pa i njima valjda. To što sam u Bosni nimalo mi ne olakšava. Ovdje život nije nimalo lagan. Mi ovdje u Bosni mislimo da je vama bolje, ali vjerovatnije nije i tu je borba za opstanak. Ali tačno je imam i muža i još jedno dijete odraslo i srećom zdravo u glavi i nikada nije imao ovih problema kao kći. Naprotiv čvrsto na zemlji i nije mu nikad palo na pamet sve ovo što je njoj.
Ne daj se ... pozdrav...
Između izvjesnog i neizvjesnog - postoji tanak led.
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Post by jana »

Ko je naucio biti u vertikali,on ce uvijek naci nacina da tako i ostane.To,sto se tice borbe za opstanak.Ovdje je tesko na jedan nacin,a tu na drugi.Ovdje jedan nemir,tu drugi.Zena sa Haitija,jednom mi dobro rece:Ne nema razlike izmedju ove i moje zemlje.Ovdje se ljudi dizu da naprave pare da plate racune,a u mojoj zemlji,ljudi se dizu da naprave pare da kupe hranu.
Znaci,moras se dici da napravis pare,samo je razlika za sta.Materijalne stvari usrecuju,ali do jednog nivoa.Ako si ih previse navalis na ledja,ubi se radeci,i postanes nesretan.To je isto jedan od poroka,zatvora ili kako hocete.Toliko od mene u ovom dijelu.
Nas problem je emocionalne prirode.Mi smo suovisnici,i u tom nasem bivanju,kao sjekira za vratom,stoji nam konstatno pitanje,kuda idu nasa djeca.Kad dodjose vojnici Umprofora,donesose sa sobom porok.Tako se Bosnia,nakon rata preplavi porokom.Tu makar imaju komune.Ovdje Centri u kojima si tri tjedna,i poslije,snalazi se sam.Detoksikonacija u Centru sa reputacijom kosta mnogo,i ovisnicka populacija je prepustena uglavnom sama sebi.Ima i prevencija,more ispisane hartije,i ona prakticno malo odradjuje.Pocne se sa marihuanom u srednoj skoli ili na koledzu i onda,ako nisi jak,samo nastavis sa teskim drogama.Vidjela sam advokata koji u zgradi suda odlazi uWC i konzumira liniju kokaina.Pitam se,da li je taj sudac vidio da je advokat odbrane drogiran?Sigurno jeste.U sportu,doping,izlazis iz igre.U biznisu,ne.Zakon privatnosti.Sve dok je tako,malo fajde od borbe da se drustvo ocisti.Sto padaju djeca,mladost,buducnost,to nikoga nije briga.Eto,toliko od mene.
Post Reply