Pomozi sebi, da bi drugome moga pomoći...

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

User avatar
ema
Posts: 22
Joined: Wed May 04, 2005 7:44 pm
Location: Sarajevo

Pomozi sebi, da bi drugome moga pomoći...

Post by ema »

ne znam kada je sve to počelo, moja potreba za ljudima, moja potreba da sve sama radim, da držim kontrolu u svojim rukama, jer zaboga niko ne zna niti može kao ja.
Rođena sam u kulturnoj, finoj i uticajnoj sarajevskoj porodici, kao druge dijete (i zadnje) svojih roditelja.U vrijeme kada sam rođena roditelji su bili podstanari, imala sam brata starijeg šest godina, i radili su mnogo.Kada su dobili stan ja sam imala četiri godine, preselili smo se u naše naselje, moje malo carstvo, koje mi je donijelo mnogo ružnih trenutaka u životu.Pošto je brat išao u školu, mene je malo čuvala mamina majka, a malo on.Sada kada se pokušam sjetiti, mislim da su moji roditelji (a posebno majka) velikuuuuu ljubav pružali mome bratu, čak više nego meni (mada moja mama ne voli kada ja to kažem), prije svega što je prvo dijete u familiji sa obje strane, kao dijete često je bio bolestan, mršav , a kada sam se ja rodila čudili su se da ima «takvo» mirno dijete, ne napasno, samostalno i pametno J
Ja sam krenula u školu sa petipo godina, tako sa me je brat čuvao (bili smo ista smjena), a ja sam bila velika curica, koja je pripremala doručak za nas dvoje, iznosila smeće, posprema posteljinu, učila i lagala, nažalost.
Kada smo se preselili u naše malo carstvo, brat je poslije godinu dana krenuo u školu u našem naselju, šesti razred, promijenio je društvo, nastavnike, okolinu i mislim da je to ključni faktor za njegovu ovisnost koja je isplovala na površinu poslije desetak godina.Bili smo sami nas dvoje svaki dan do 17 sati, jer su mama i tata radili, bili smo sami u stanu, ima li smo sve materijalno ( u to vrijeme sredinom 80 godina imati kompjuter, video i svoju sobu bilo je čast i ponos) i mogli smo raditi sto smo htjeli, što je moj brat i iskoristio.Često nije išao u školu, zvao je «novu» raju u kuću da igraju igrice, sijede, pričaju satima sa djevojčicama na telefon, a ja sam im ih «služila», pravila dorčak, kafu, sok i slušala kao mala curica.Mama i tata nisu ništa slutili, jer ja im nikada ništa nisam rekla, za njegove izlete van škole, za njegove drugove, ma uopće za njegov život.Ništa nisu slutili, a ja kao mlađa sestra, koja je u bratu vidjela idola, zaštitnika i druga nisam im pomogla da ni da naslute.U to vrijeme između brata i mene stvorila se čvrsta veza, prijateljska, zaštitnička i moja ovisnost o njemu.Gledala sam u njega kao u nešto veliko, nedostižno…..željela sam da budem kao on, da imam puno «prijatelja», da me svi vole, da budem «mangup», da budem poštovana, da ljubav koju sam očekivala, pa valjda i trebala dobiti od roditelja, dobijem od nepoznatih ljudi, djece…..
Kada su moji roditelji saznali dio lažnog života o mom bratu, ja sam bila dobra seka, na njegovoj strani, i kao «zalivena» šutila o tome da sam znala sve njegove radnje i dešavanja, pravila sam se luda.U to vrijeme već sam počela držati njegov život u svojim rukama, odnosno vršiti kontrolu nad njegovim životom.Uvijek sam znala gdje je, sa kim, šta radi, bila sam mudra i on mi je sam to govorio, da je sa 11 godina zapalio prvu cigaretu, da će pobjeći od kuće jer ima 3 jedinici i ne zna kako će roditelji reagovati, da ima «super» drugove koji su najopasniji u školi (osnovnoj) i da se mlađa raja njih boje…..a ja sam o tome šutjela, to je bila naša mala tajna….tako sam ja bar mislila sa deset godina…a moji roditelji su toliko u sebi patili..o Bože!!!

Nastavit ću nekada…nadam se…nemam sada snage
Prijatelj ti je osoba koja zna sve o tebi, a ipak te voli...
User avatar
cokapeace
Posts: 1669
Joined: Thu Jul 05, 2007 2:06 pm

Post by cokapeace »

Nastavi... biće ti bolje kada sve to izbaciš iz sebe....i nemoj kriviti sebe za neke stvari...ma koliko bila mudra-ti si tada bila ipak ,samo dete...

I..DOBRODOŠLA!
...I havent moved from the spot where you left me
This must be a bad trip
All of the other pills, they were different
Maybe I should get some help...PINK ~Just like a pilll~
User avatar
ema
Posts: 22
Joined: Wed May 04, 2005 7:44 pm
Location: Sarajevo

Post by ema »

i tako je vrijeme prolazilo, dani, mjeseci, godine.Svi smo živjeli kao da ništa loše ne dešava našoj porodici, moji roditelji su komentirali stanje moga brata, kao, prolazni hir adolescentnog doba i proći će ga to.Moram priznati da je on, bez obzira na sva sranja koja je uradio u životu sebi, meni, nama svima, uvijek imao neku pozitivnu auru oko sebi, da bi mu ljudi sve opraštali, da su ga ljudi bez obzira na sve voljeli.
Došao je i taj ružni i odvratni rat, gdje su ljudi gledali kako da spase živu glavu od granata i metaka, nitko se nije obazirao na prošlost, tko smo i šta bili i niko nije sumljao da će rat donijeti i neke nove probleme kao što su droga, neimaština, jad i bijeda….
Davne 1996.godine ja sam počela sumnjati da nešto nije uredu sa bratom, da se čudno ponaša, da je nekako drugačiji, ali nisam ni slutila da je upitanju droga.To njegovo stanje sam ignorirala i živjela kao da ništa ne vidim niti čujem.
1998.godine upoznajem momka koji je bio dobar poznanik od moga brata i koji je također uzimao sve moguće droge, ali ja to nisam znala, i tako da sam sa njim stupila u neku vezu, koju smo krili zbog B (brat), kao bezveze je da se ja zabavljam sa njegovim drugom.Naravno B nebi bio B da nije sve promahalao i saznao, ali se pravio lud i nije ništa branio, što sam mu jedne prilike rekla da me najviše boli u tom periodu što je odobrio (mada ne znam kako bi ni zabranio ) tu vezu.
E tada je nastala najveća bol u mom srcu, koju sam preživjela u svom životu, jer sigurna sam da nikada više neću patiti kao tada i da se nikada više neću boriti takvom silom za život svoj i svojih bližnjih.
Prijatelj ti je osoba koja zna sve o tebi, a ipak te voli...
User avatar
cokapeace
Posts: 1669
Joined: Thu Jul 05, 2007 2:06 pm

Post by cokapeace »

EMA..NEMA TE NEŠTO..JESI LI OK?'
Piši..izbaci sve to iz sebe..videćeš da će ti vremenom biti bolje..
kissić
...I havent moved from the spot where you left me
This must be a bad trip
All of the other pills, they were different
Maybe I should get some help...PINK ~Just like a pilll~
User avatar
ema
Posts: 22
Joined: Wed May 04, 2005 7:44 pm
Location: Sarajevo

Post by ema »

Tu sam ziva i zdrava, ali imam puno posla pa nikako nemam vremena da pisem.

e, dosla sam do 1998.godine.
Tada sam upoznala svog bivšeg momka, koji je iz istog naselja kao i ja (zloglasna Dobrinja) , koji je imao strasno prljavu prošlost (uzimao je heroin 2-3 godine, svakodnevno pušio travu, pio tramale, "bobe" itd) a ja to nisam znala, jer on nije htjeo da me zamara glupostima (to su bile njegove rijeć na moje ŠTO i ZAŠTO?).
Ja sam bila zaluđena njime, to je neopisivo osječanje i emocije, niko mi nije bio važniji od njega, od svojih problema sa bratom (koji se također kontantno drogirao heroinom) ja sam bježala njemu u zagrljaj neznajući da je veće zlo, nego zlo sa kojim živim.Kada sam predinom 1999.godine saznala za dio njegove prošlosti i kada me je ubijedio da je to samo prošlost i da trebamo glčedati u bolju budućnost, još više mi je dragi Bog uzeo pamet da sam bila spremna da sve poduzmem da odtanem sa "idealnim" do kraja svog života.Do 2002.godine bilo je raznih događaja, više loših nego dobrih, a ja sam se borila za nas i za moga brata.
U to vrijeme živjela sam dvostruki život, na fakultetu i na poslu jedan (idelan i bez problema) a u duši i tijelu i stvarnosti drugi, borba za opstanak.Roditeljima sam svo vrijeme lagala sa kim se zabavljam i da "nije on onakav kako su oni ćuli", a na ravno kao dobra sestra nisam ništa govorila ni za brata iako su oni malo sumljali.Njihova sumlja se odnosila samo na njegov izgled, jer on je radio imao super platu, nije bilo potrebe da krade, otima itd, jer je pored posla i dilao i imao je konstantna primanja i do dobra.Ali potrebe su bile vece!!!!!!!!
Davne 2001.godine sa bivšim je bilo puno problema, prestao je sa uzimanjem svih droga, samoincjativno (a napominjem da je sve četiri godine koje sam sa njim provela lagao da nije ništa jače uzeo od AURA cigara, e pa zamislite sa kakvim sam idiotom ja bila i za koga sam se ja borila godinama!!!!!).
Prijatelj ti je osoba koja zna sve o tebi, a ipak te voli...
User avatar
cokapeace
Posts: 1669
Joined: Thu Jul 05, 2007 2:06 pm

Post by cokapeace »

Ema..gde si ti?Jer si ok?!
...I havent moved from the spot where you left me
This must be a bad trip
All of the other pills, they were different
Maybe I should get some help...PINK ~Just like a pilll~
User avatar
ema
Posts: 22
Joined: Wed May 04, 2005 7:44 pm
Location: Sarajevo

Post by ema »

Nekada sam veoma ljuta na sebe, pa nekontrolisano dajem ružne epitete ljudima koji su nekada davno bili moj život moje sve, pa mi nemojte zahateriti!!!
nekada davno rekla sam svom bivšem da je on jednostavno čovjek bez srce.I to je bila istina.Nije želio on meni da naudi, ali tokom činjena prijatnosti sebi, on je drugima činio grozne nepravde.Saznala sam jednom jednu veliku istinu, a to je da nikoga ne možeš zadržati, ako čovjek, sam od sebe, nije spreman da ti se da.Tek poslije naše ogromne ljubavi prema sebi samima, možda, i to samo možda, dolazi ljubav prema nekom drugom, a i to ne kog svakog!!!!!
Prijatelj ti je osoba koja zna sve o tebi, a ipak te voli...
User avatar
sunrise
Posts: 2372
Joined: Wed Aug 03, 2005 9:40 pm
Location: Wien

Post by sunrise »

naravno, uvijek sam smatrala da sam sebi moras biti na prvom mjestu i tek kad sebe prihvatis i naucis voljeti i cijeniti kao i svoje vrijeme i svoje emocije i svoje povjerenje ostale stvari ce nekako lakse doci na svoje
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
User avatar
davor
Posts: 403
Joined: Wed Jul 04, 2007 8:32 am
Location: Sarajevo

Post by davor »

Pisi Ema pratimo te..Super ti ide....
User avatar
ema
Posts: 22
Joined: Wed May 04, 2005 7:44 pm
Location: Sarajevo

Post by ema »

Pozdrav svima.Nije me bilo dvadesetak dana jer sam bila na godišnjem odmoru, a dani prolaze kao ludi, pa tako da nisam imala vremena ni paliti racunar.
E dragi moji, kao sto sam pisala 2001.godina je bila pakao, ali 2002.godina jos gora, ali presudna za mnoge stvari u mom zivotu.
Roditelju su saznali sve za brata 2002.godine u martu mjesecu,u aprilu je kao otišao u bolnicu Koševo na mjesec dana, metadonsko skidanje, gdje je bio divan i krasan, cak voditelj grupe, i gdje su roditelji polagali nadu i pozitivnu energiju da ce sve biti ok.Ja sam svo vrijeme bila sa B, i bio je kao dobar (nije se drogirao) ali je bio bolestan od posljedica dugogodisnjeg drogiranja.Imao je psihoze, depresiju, nervozu i poceo se lijeciti kod homeopatijom, tako da smo silne novce davali doktorici, koja bih kada dodemo kod nje( jer je insistirala da ja budem uz njega, da ga ne ostavljam itd), pustala filmove KUM sve nastavke, a mi bi raspravljali o tome!!!!!!Majko mila!!!!!
Kada je brat izasao iz bolnice, bio je lošiji i gori nego kad je usao, isti dan se "spucao" i nastavio život po starom.Imao je drugaricu sa kojoj je hodao, nabavljao lovu, drogirao se konstantno od 6 ujutru do 12 navecer.
Mama i tata su ludili, patili, ja sa njima, pratila sam svaki njegov korak, prijavljivala dilere, tukla se sa narkomanima, u policiji visila, nista nije pomoglo.Mislila sam da ga ubijem na spavanju i da odem u zatvor, pa tek cu tada biti mirna, crne misli su brujale mojom glavom, nije bilo nikakvog rješenja za prestanak pakla!!!!
Prijatelj ti je osoba koja zna sve o tebi, a ipak te voli...
Post Reply