Pomozi sebi, da bi drugome moga pomoći...

[ema]

Roditelji su poceli da idu na sastanke roditelja (ovisnika) i ja sa njima i bilo nam je mnogo lakše.Shvatili su da nisu jedini roditelji koji imaju problem ovisnosti u kuci i konacno sebi priznali da moraju nesto uciniti radikalno i da je njihov sin NARKOMAN!
U augustu smo odlucili da ga izbacimo iz kuce, jer je to bio jedini nacin da ga dohavizamo i vratimo u stvarnost.Jedno vece dosao je kuci oko 23 sati, kad moj tata: "E Bogami sine, posto ti neces sebi da pomognes, ja hocu sebi, pa zato daj mi kljuc i evo ti tvoja torbica stvari, papiri, imas 28 godina, radis pa hajd ti sine u podstanare, ves si odavno trebo samostalan biti"!!!!!On se zijanio, ali i sutio, uzeo stvari i preko vrata.Mi smo bili budni cijelu noc i naradni sedam dana nismo spavali, a kada bih ga vidjeli na ulici samo bi se pozdravili, a srce je venulo i cijepalo se, ali znali smo i vjerovali da je to jedini nacin da mu pomognemo.U tih 7 do 10 dana culi smo za zajednicu Cenakolo, za kolokvije u Mostaru i nadali smo se da ce nekada uci u nju.
Sa B je situacija postajala sve teza, postao je nepodnosljiv, bolestan, ljubomoran, psihicki me maltetirao, osudivao mog brata, tako da mi je pukao film i prekinuli smo krajem augusta, zauvijek, zauvijek!!!
Brat je dosao poslije 10 dana, prljav, nadrogiran, gladan, i molio da ga primimo i da ce na sve nase zahtjeve pristati i da ce se lijeciti.
U septembru smo otisli prvi put u Mostar, a u decembru je otisao u zajednicu Cenakolo.Period pripreme je bio tezak, on je bio nepodnosljiv i nismo vjerovali da ce otici.Ali eto Bog pokazao pravi put, došli su pravi ljudi u naš život i sve je dobro prošlo.
Bio je u Zajednici 3 godine i 5 mjeseci, bio je toliko dobar i odgovoran, uradio je puno na sbi, rijesio se strahova i kompleksa.Sada je u Sarajevu, već 1 godinu i 6 mjeseci, završio je terepiju interferona, negativan je, imao posao, djevojku, a nadam se da ce se uskoro oženiti, da ce biti živ i zdrav još dugo godina, ako Bog da.
I tako vam je to, U SVAKOM TUNELU IMA MALO SVETLOSTI,treba se nadati i boriti citav zivot, bez obzira da li smo ovisnici ili ne, mada ja mislim da je svaki covjek ovisan o nečemu i najteže je u životu biti realan, i biti u zlatnoj sredini!!!
nastavljam uskoro

[malena_maca111]

to mi je drago cuti..imam brata u istim govnima i nadam se da cu i ja jedan dan moci reci da je ok, da ima curu itd..ali do tada je jos dug put..

[javor]

...

[ema]

evo ugrabih malo vremena da se javim i da nastavim malo pisati svoju pricu!
Kada je brat otisao u komuni i kada sam zauvjek prekinula sa momkom, mislila sam da sam konacno slobodna, sretna, da sam rijesila sve brige moje.Ali tada je dosao tezak trenutak za mene, moja "kriza" koje sam se tesko rješila.Jednostavno nisam mogla raditi, spavati, uciti, druziti se a da nisam mislila o narkomanima i narkomaniji, moje misli su samo bile usmjerene na to,Ulicom kad bih hodala, gledala bih samo narkomane, sta rade, kako kradu, kako zavrsavaju robu, kako se pate, kriziraju, želila sam im pomoci ali nisam znala naćin.Neke ovisnike iz mog naselja sam pokusala usmjeriti na pravi put , isla sam sa njima u bolnicu, ganjala za njih papire, zdravstvenu itd. (bio je veliki uspjeh moj dva momka su otisla u komunu, a 3 na metadonsko održavanje).Moj život je bio usmjeren samo na njih!
Patila sam za bratom, bivsim, mislila sam kako su oni, sta rade, misli su letile 300 na sat.Kada bih upoznala nekog "normalnog i finog" momka, nisam mogla sa njim stupiti u konverzaciju, bili su mi dosadni, ne zanimljivi.Ja sam želila opet nekog problema, da se mucim oko njega, ja sam potajno želila da patim (da li je to bila bolest, sigurno jeste).
Tako je vrijeme prolazilo, upoznala sam Mustafu velikog mog druga i pocela primjenjivati metodu 12 koraka (koju sam uspjesno, nadam se, zavrsila).Tada sam svatila koliko sam bolesna, koliko sam ovisna o ljudima, narkomanima, da sam upisala i zavrsila fakultet, da bi sebi pomogla, da sam citav zivot potajno patila, glumila jaku osobu, a tako sam slaba,mala i nemocna bila...

[ema]

Pozdrav,
samo da vam se javim da smo svi zivi,zdravi i srenti havala Bogu...
Ja sam ponosna supruga i majka
Brat je ponosan otac i suprug
Roditelji....oni zive svoj zivot sa svima nama....
BOG je zaista velik

[sanela]

Super, draga jedva skontah ko je ema, a znam da mi je poznato.

[davor]

:smt023 :smt023

Pozdrav,
samo da vam se javim da smo svi zivi,zdravi i srenti havala Bogu...
Ja sam ponosna supruga i majka
Brat je ponosan otac i suprug
Roditelji....oni zive svoj zivot sa svima nama....
BOG je zaista velik