Stelamaris priča

Suovisnici su osobe koje su u bliskoj vezi sa ovisnikom i koje pate uz njih, bez obzira da li ovisnik priznaje da ima problem ili ne. Ovdje možete razmijeniti mišljenja o mehanizmima za nošenje sa problemima i tehnikama za pomoć Vama, a ne ovisnicima.

Moderators: sanela, Erineja

User avatar
STELAMARIS
Posts: 80
Joined: Wed May 30, 2007 11:22 am
Location: Vogosca

Re: Stelamaris priča

Post by STELAMARIS »

cokapeace wrote:Ne znam šta da vam napišem...primetila sam da (dok sam uzimala dop),čim počne da prestaje dejstvo krene šmrcanje,suzenje očiju,i kao završnica-napad kijanja...bio je to kao neki alarm -da treba da uzmem još-inače sledi-ježenje,bolovi u stomaku,.....Mada mi se dešavalo da šmrcam i kad uzmem previše...Stvarno ne znam šta da vam napišem,da budem iskrena nisam nikad razmišljala o tome-zašto se to dešava kada je neko uradjen,...znam zašto se dešava u predstanju krize i u krizi....Proverite sa njenim doktorom,...ipak je napolju varljivo i hladno vreme,a ja sam se razbolela kao školarac od gripa dva meseca pošto sam prestala sa dopom...moguće je...ali je moguće i ovo drugo...sve to vi već znate-najbolje proveriti..
Puuunooo poozz iz Kl!
Coko, hvala ti na odgovoru.

Slicno sam pomislila ali nisam bila sigurna. Sama njena izjava da je prehladjena je upalila alarm u mojim mislima, a danas procitah od forumasa @iron to isto, pa sam povezala. Nisam odmah pomislila da je opet na dopu, ipak se dosta promijenila. Hladno je i ja pomalo smrckam iako se toplo obucem, a ne koristim dop. No svejedno, prosla me jeza....
Sto me ne ubi, ucini me jacim!
Ziv pas vrijedi vise nego mrtav lav!
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: Stelamaris priča

Post by jana »

Da se i ja pridruzim.To smrcanje,poznato je i meni.I neki neobican miris odjece.Kao na karbon.Ja,dok sam jos zivjela sa kcerkom,prala sam svoj i njen ves,jer sam drzala u kuci bosanski zakon,a mislila sam da je dobro da se ona skoncentrira samo na ucenje.Tako sam prvo primjetila smrcanje,ceste prehlade i manjak kontrole u svemu.Naprimjer,napolju hladno ,a ona se obuce kao da je vruce.Ali ,nikad necu zaboraviti,jednom,kad sam ujutro otvorila vrata da je probudim,ta slika ,mlade djevojke na krevetu,u sjedecem polozaju,ali kao da leti,oci u kruznom kretanju i polozaj tijela kao u bezvazdusnom prostoru.Rekla je samo grubo:"Zatvori mi vrata".Nikada necu zaboraviti tu sliku.To je nesto najstrasnije sto sam vidjela u zivotu.Ziv covjek dan poslije nekakvog dopinga,ne znam ni sama kojeg,a mrtav.Nikada nisam uspjela zboraviti taj osjecaj i tu sliku,evo,sedam godina poslije,kada mi to padne na pamet,najezim se.
U tim danima ,otisla je od kuce.Zivjela u krugu oko mene.Nikad predaleko,ali nikad nije ni dolazila da me vidi.Samo jednom ,u rijetkim susretanjima kad je bila u stanju nesto reci,bilo je da je uvijek gledala iz svojega auta,na moj balkon,gdje ja i dalje susim ves po starinski.Hocu reci,da covjek koji ima problem,na svoj nacin ,ne zaboravlja svoje,ali im se ne moze pridruziti.Ja mislim da je moje djete svjesno sebe,i da se zato drzi po strani,a dokle ce tako moci izdrzati,ja ne znam.
User avatar
cokapeace
Posts: 1669
Joined: Thu Jul 05, 2007 2:06 pm

Re: Stelamaris priča

Post by cokapeace »

...Ufff..ne znam šta da vam odgovorim,a imam osećaj da bi trebalo...teško je sve to...
Od srca se nadam da će jednog dana shvatiti da joj niko ne može misliti bolje od majke...i da će već jednom prestati da kruži oko vas,i prihvatiti svoj problem i borbu protiv njega...to su moje najiskrenije želje Jano!
...I havent moved from the spot where you left me
This must be a bad trip
All of the other pills, they were different
Maybe I should get some help...PINK ~Just like a pilll~
User avatar
STELAMARIS
Posts: 80
Joined: Wed May 30, 2007 11:22 am
Location: Vogosca

Re: Stelamaris priča

Post by STELAMARIS »

Nisam se odavno javljala ali sam pratila sta se desava sa svima nama ovdje.

Dragi moji, i suovisnici i ovisnici, da vas sve pozdravim i stare i nove clanove ovog izvrsnog foruma.....

Moja kcerka je 'na izgled' dobro. Ponasa se normalno sto znaci da dolazi kod mene ne da me vidi i pita kako sam vec da trazi novac. Sada mnogo rjedje i manje nego prije, sto smatram stanovitim uspjehom. Nisam isla kod njenog ljekara vec 6 mjeseci, nisam stigla jer moram napustati kancelariju i naci zamjenu za posao, a najvise sam se bojala sta ce ljekar reci.

Ona mi kaze da je citavih 5 mjeseci stalno negativan test na heroin i da ja to mogu provjeriti kad god hocu. A prije toga je bio poneki pozitivan test, kako ona kaze.

Ovo cu provjeriti kad odem kod njenog doktora. Samo jedno pitanje za doktora imam: "kada je zadnji put bila pozitivna na dop?", nista vise, ja nemam snage da se upustam u price, hocu da znam kada je zadnji put uzela dop.

Nisam dobro, nisam nimalo dobro, razmisljam da sve efikasno i brzo zavrsim i oslobodim se muka ali nemam ja petlje da to uradim. Kukavica sam kakva sam bila cijelog zivota, pustala sam da me gazi i ponizava ko god hoce, bez da pisnem i odbranim se.

Za to sam kriva ja i samo ja, drugi su samo vidjeli priliku da me iskoristavaju i ponizavaju i sto da je ne iskoriste, pa jasno je k'o dan. Mozda bi i ja tako postupila da sam drukcijeg karaktera, tako da nikom nista ne zamjeram.

Svima vama koje sam ovdje na forumu upoznala virtuelno zelim sve najbolje. Puno snage i strpljenja, ljubavi i razumjevanja, ali nemojte pretjerivati, jer sve ima svoje granice.

Ja ne mogu zivit zivot svoje kcerke, ona ga mora zivjeti, isto tako ne moze ni ona ziviti moj zivot. Svakom svoje.....
Sto me ne ubi, ucini me jacim!
Ziv pas vrijedi vise nego mrtav lav!
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: Stelamaris priča

Post by jana »

Nadjoh Vas post veceras.Procitah i zatvorih.Ostade u mislima»svakom svoje«.Napravih malu setnju,vratih se,pa rekoh,da se pridruzim...
U vrijeme kad ste ovo pisali bijah u Bosni.Dva mjeseca Miholjskog ljeta,provedoh uz ocevu postelju,na kraju ,on umrije.Vratih se ovamo.Negdje izmedju neba i zemlje mora se zivjeti.Nakon svega sto se prezivi,ostane neka gorcina,istrajna i ponosita,iako je ne bi htjeli,ali tu je..Idem s posla,rutina..Ista,i ona Bosanska i ova Otawska.Radi se,u masini se,otaljava se.Da li to dolazi sa godinama,ili sa iskustvom,ne znam,ali i jedno i drugo,nosim kao samar..
Ja rijesih da vise ne pricam nista.Da ne pitam nista.Da se ne interesujem za nista.
Odoh uzeti svojega psa,pa rasiriti korak kraj jezera.Dosta je svakom danu njegove muke.
User avatar
STELAMARIS
Posts: 80
Joined: Wed May 30, 2007 11:22 am
Location: Vogosca

Re: Stelamaris priča

Post by STELAMARIS »

jana wrote:Nadjoh Vas post veceras.Procitah i zatvorih.Ostade u mislima»svakom svoje«.Napravih malu setnju,vratih se,pa rekoh,da se pridruzim...
U vrijeme kad ste ovo pisali bijah u Bosni.Dva mjeseca Miholjskog ljeta,provedoh uz ocevu postelju,na kraju ,on umrije.Vratih se ovamo.Negdje izmedju neba i zemlje mora se zivjeti.Nakon svega sto se prezivi,ostane neka gorcina,istrajna i ponosita,iako je ne bi htjeli,ali tu je..Idem s posla,rutina..Ista,i ona Bosanska i ova Otawska.Radi se,u masini se,otaljava se.Da li to dolazi sa godinama,ili sa iskustvom,ne znam,ali i jedno i drugo,nosim kao samar..
Ja rijesih da vise ne pricam nista.Da ne pitam nista.Da se ne interesujem za nista.
Odoh uzeti svojega psa,pa rasiriti korak kraj jezera.Dosta je svakom danu njegove muke.
Draga Jano,

hvala na javljanju u danu kad mi je bio rodjendan. Taj dan sam bila jako tuzna i plakala puno. Sada mi je malo lakse, nemam vise suza i nemam sta isplakati do daljnjeg.

Primi moje saucesce zbog smrti tvog oca. Ni ja necu nista vise da pricam jer me nista ne zanima. Nemam snage osim da sjedim i sutim i zurim u zid.

Pozdravljam te puno i zelim svako dobro i tebi i tvojoj kcerki i unucetu.....
Sto me ne ubi, ucini me jacim!
Ziv pas vrijedi vise nego mrtav lav!
jana
Posts: 585
Joined: Wed Sep 12, 2007 12:47 am

Re: Stelamaris priča

Post by jana »

Nemoj da places,Stelamaris.Ima sve gore od goreg.Voljeli smo vise nasu djecu nego Boga,eto,zato nam bi tako.Nego se cupaj iz tog stanja duha.Razveseli se ,nadji nesto malo i lijepo da ti uljepsa dan.
Stelamaris,pola od zla koje nas je snaslo,sami smo izabrali.Zbog nase gresne ljudske prirode nismo u stanju da reagujemo ispravno u datom momentu,da se odmaknemo od nasih emocija,i zato placamo cijenu.
Post Reply