KAKVE VEZE IMA LJUBAV S TIM?

Diskusije o terapijskim zajednicama kao jednom od načina tretmana ovisnika. Ovdje možete saznati koji se programi rada primjenjuju u terapijskim zajednicama, kakav je proces prijema, način rada ...

Moderator: sanela

majda
Posts: 17
Joined: Wed Mar 22, 2006 10:20 am

Re: KAKVE VEZE IMA LJUBAV S TIM?

Post by majda »

lizard king

Nisam bila ovdje nekoliko mjeseci... Hvala na podršci! :) Vjerojatno si u pravu kada kažeš da nisam svjesna koliko on tamo misli na mene. Znam i sigurna sam u to da stalno misli na mene, i da sam mu ja veliki motiv za to što radi. Nadam se da netko neće ovu prethodnu rečenicu interpretirati kao moj egoizam, jer nije tako. Svjesna sam koja je moja uloga u ovoj priči i kolika je, i to shvaćam najozbiljnije.
Moj dragi će se vratiti vrlo brzo. Sad već brojimo dane. Mislim da će sve biti dobro i vjerujem u to. Zapravo, jako se veselim tome. I imam tremu, priznajem... iz više razloga. Ali to nije bitno. Samo želim da on bude sretan bez tog sranja.
Pozdrav svima!
User avatar
sarrah
Posts: 37
Joined: Sun Oct 15, 2006 1:06 am
Location: Beograd

helloo

Post by sarrah »

Zdravo Majda, kada sam citala tvoj post, najezila sam se, jer sam doslovce citala svoju pricu! Proslo je 4 meseca od tvog poslednjeg posta, i po tome sto si napisala isto toliko vremena od kada je tvoj dragi trebalo da izadje iz komune! Volela bih da znam sta se sada desava. Meni jako draga osoba je provela 2 meesca u komuni u Rimu, i zbog papira morao je da se vrati....od pre 3 dana nalazi se u komuni Marjanovac, okolina Banja Luke...bila sam tamo sa njim kada je ulazio i izgleda mi skroz ok..nas ponovni susret je za 15 dana pa cu cuti i njegove utiske...

postoje razlicite vrste komuna. Ima ih jako puno, a prva i osnovna stvar je raspitati se po kom principu se zasniva lecenje, kako im je oranizovan dan i sve sto ide uz to...tako da ne mozete biti iznenadjeni versim fanatizmom ili bilo cime....nama su lepo objasnili sve, koliko traje, da se odvija u cetiri faze, koliko i kako svaka faze traje i kakva je uloga mene, kao njegove devojke, i njegove porodice u svemu tome...

Upoznala sam ga kada je vec bio u svemu tome, iako mene te stvari nikada nisu zanimale (sto ne znaci da nisam imala pojma o tome, jer je to skoro nemoguce)....bio je iskren od samog pocetka ili bar pokusavao da bude ( koliko god neko ko je narkoman moze da bude) On je divna osoba, ali droga i dop kao dno svega toga i najdivniju osobu pretvara u monstruma (ok, mozda je ova rec malo preteska)....Ja necu biti skromna i reci cu da imam velikog udela u tome sto se odlucio na lecenje...i znam da sam mu ogromna motivacija da uspe, ali ne i dovoljna...jedino kako je moguce da apsolutno uspe jeste da to zeli sam 100% i to zbog sebe, pre svega....Moja ljubav je toliko jaka da sam spremna i da ga ne vidim i ne cujem i 2 godine ako je potrebno, jer ga zelim pored sebe za ceo zivot zdravog i normalnog,a niti jedan dan izdrogiranog i na dopu....
Prvih 2 meseca zivela sam u zabludi da mu ja mogu pomoci i da je nasa ljubav dovoljna da ga izleci, ali gadno sam se prevarila, i tada sam shvatila da mu je potrebna pomoc, a komuna je izgledala kao najbolje resenje...za sada je sve dobro...U Rimuje bio 5 meseci, od toga 2 meseca u komuni...i pravo iz Rima otisao u komunu u Banja Luci....u tih 2 meseca se nismo ni culi, niti komunicirali ni na jedan nacin...i bilo je jako tesko, koliko meni, njemu verovatno teze...uspeli smo da se sretnemo na jedan dan tokom njegovog prelaska u drugu komunu...i bila sam presrecna jer je izgledao mnogo bolje....ali to je tek pocetak njegovog ozdravljenja...i priznajem da se jako plasim ishoda...ali verujem...jer u suprotnom verovatno ne bih ni bila ovde....
Rzumem te...ti si verovatno ovde zelela da nadjes neku vrstu utehe i nade da ce sve biti u redu..i ja se nadam da jeste....
ono sto mene najvise zanima i cega se najvise plasim je to sto ne znam kako da se postavim prema njemu kada izadje iz komune...znam da moram da mu verujem i povratim poverenje koje je izgubio...ali posle tolikih lazi ( koje su opravdane zavisnoscu) znam da nece biti lako... i zato bih volela da mi neko kaze ko se izlecio kako je najbolje postaviti se prema osbi koja je prosla sve to....u svakom slucaju potrazicu i ja strucnu pomoc kako mi je i savetovano u komuni....ali volela bih da mi kaze to neko ko je vec bio u tome, jer jedno je teorija ,a drugo praksa...
pozz.. :) :)
majda
Posts: 17
Joined: Wed Mar 22, 2006 10:20 am

re: helloo

Post by majda »

Hello, Sarrah! Jos uvijek znam navratiti na ovu stranicu i pogledati sto ima novo. Odustala sam od pisanja postova jos davno kada je moja tema krenula u krivom smjeru. Kada sam u jednom od postova napisala da mi je trebalo hrabrosti da se ovdje prijavim i zapocnem temu, to sam zaista i mislila i osjecala. Ocekivala sam da ce se “prica” razvijati u drugom smjeru: da cu nauciti nesto novo iz iskustva i savjeta ljudi koji znaju o ovisnosti puno vise od mene. I danas cu priznati da se moje “znanje” o ovom problemu ne moze usporedjivati sa znanjem i iskustvom vecine ljudi na ovom forumu. Tada sam ocekivala konkretne savjete.
Eh, kada sa sjetim tih dana… Nisam imala prilike nikada napisati nesto vise o nama. Mi smo se upoznali i ludo zaljubili. Od prvog dana znala sam da ima problema s dopom. Tada nisam imala pojma o ovisnosti. Pocela sam uciti uz njega. Odjednom je postalo vrlo ozbiljno (mislim, prije je znao “kontrolirati” dop, a onda je poceo previse). Da skratim pricu, stvari su se u njegovom zivotu zakomplicirale zbog dopa i jedini izlaz je bila izolacija. Iako je imao veliku zelju i volju da se skine s dopa, i pokusavao je to rijesiti sam, nije to ipak mogao sam. Uspio bi i bio cist neko vrijeme i onda ponovo sve vratio na pocetak. Nije bilo lako uvjeravati ga da je najbolje da ode u komunu. Nemoj me krivo shvatiti – stvarno sam mislila da je to najbolje, ali srce mi je pucalo jer sam znala da se dugo necemo vidjeti. A priznat cu ti i to da sam se bojala sto ce biti s nama, da li cemo ostati zajedno, da li ce se promijenti osjecaji ili mozda nestati... I ne znam kada mi je bilo najteze… tada kada je odlazio, svo ono vrijeme dok sam ga cekala… ne znam. I znas sto se desilo? Nasa je ljubav postala jos jaca. Komunicirali smo preko pisama (i to samo jedno pismo u sedam dana je bilo dopusteno) i telefonom (svakih 15 dana, 15 minuta i to tocno 15 minuta, ni jedna minuta vise). To je nesto posebno kad se dvoje ljudi vole bezuvjetno. Bilo mi je teško, ali znam da je njemu bilo sto puta teže.
Znam da ima puno razlicitih komuna, ali tada nisam znala sve to sto sada znam. Ni ja, ni njegovi roditelji, koji su odredili u koju ce komunu ici. Cijeli taj njegov odlazak dogodio se vrlo brzo i nije bilo vremena za proucavanje komuna i programa u njima. To je bila velika greska, ali sto je, tu je. Moglo mu je biti jednostavnije i lakse, jer u ovoj je komuni uz “ciscenje” prolazio psihicko maltretiranje koje se moglo izbjeci. Izdrzao je, i ponosna sam na njega. Ne znam da li je pametno ovdje navoditi primjere, jer bi me neki opet mogli protumaciti kao protivnika komuna, a ja to nisam. Neki ce reci da cilj opravdava sredstvo. Mozda…
Pitas me sta se sada desava, kako da se postavis prema njemu kada izadje… Mislim da ne postoji generalni savjet. Svi se mi razlikujemo. Ti ga poznajes najbolje, pa ces najbolje znati kako ces reagirati. Jedino sto ti mogu savjetovati je da ga ne napustas nikad ni u kom smislu. Budi uz njega i pokazi mu to otvoreno. To ce mu dati snage za dalje.
Mi sada zivimo zajedno od prvog dana kada se vratio iz komune. Imali smo tu srecu da imamo mogucnost zivjeti sami u nasem stanu. Proslo je tri mjeseca otkako je izasao. Sada je dobro. Kada je tek izasao bio je pomalo zbunjen i izgubljen. Ipak je bio u izolaciji vise od godinu dana. Kreni samo od nekih najbanalnijih stvari: nije znao koja je stranka sada na vlasti, neke stvari koje su se dogodile u svijetu, zemlji ili gradu, a za koje svi znaju. Treba vremena da se covjek ponovo vrati u ovaj svijet. Znao je pasti u depresije. Grozno mi je gledati ga takvog. Ali sada je svakim danom sve bolje i vjerujem da smo uspjeli… On je uspio!
Danas sam najsretnija zena na svijetu jer imam pored sebe predivnu osobu, koja me voli. Uzivam u svakom danu s njim. Uzivam svaki trenutak. Cekala bi ga cijeli zivot... Znas, sve se u zivotu vraca. Ja u to vjerujem.
Mogla bih ti jos puno toga pisati (ako te interesira). Mozda ti pomogne neko "moje iskustvo". :D
Moram sada zavrsiti ovaj post. Drago mi je da si se javila. :D
Sada skupi snage i budi uz njega koliko ti dopuste. Kakav je rezim u Marjanovcu?
Pozdrav! Javi se!
User avatar
sarrah
Posts: 37
Joined: Sun Oct 15, 2006 1:06 am
Location: Beograd

Post by sarrah »

jako mi je drago sto si odgovorila...ja trenutno prolazim kroz sve sto si ti prosle pre nekoliko meseci... i ne zelim da se zalim, jeste da mi je tesko i da mi uzasno nedostaje, ali me jos vise cini srecnom to sto znam da mu je bolje i da sve ovo vredi...
Neverovatno ali nase price su jako slicne, skoro jezivo iste. Kao i kod vas desila se ljubav na prvi pogled, od samog pocetka znala sam istinu...isto je teklo, prvo uzimanje ponekad, pa onda cesce...mislio je da moze sam i da mu komuna nije potrebna,kada je shvatio resio je da ipak ode u komunu...sve se desavalo na pocetku nase veze, nakon 2 meseca nase veze odlucio je da ide u komunu. Plan je bio da ide u komunu u Rimu, jer tamo ima tetku...sve je bilo sredjeno...samo su se cekali papiri...to se rasteglo na 3 meseca, i za to vreme on je tonuo sve dublje i dublje, ali nakon 3 meseca papiri su se na kraju sredili...bilo je jako tesko, znala sam da je pred nama dug period razdvojenosti...ali nije mi bilo bitno to, vec sam zelela njega pored sebe ,zdravog i normalnog za ceo zivot, sto sam mu i rekla....da cu ga cekati i 3 godine ako je potrebno, ali da ako odustane da nece biti ni mene u njegovom zivotu vise...postojao je i pritisak od strane njegove porodice, znali su koliko mu znacim i da je moja rec presudna za njega, i da je moje jedno nemoj da ides dovoljno za njega da ostane....nikada nisam ni pomosljala da tako nesto uradim...otisao je...posle raznih kolokvijuma usao je u komunu u kojoj je trebalo da bude u potpunom karantinu, tada nije cak ni mogao pismo da mi posalje, apsolutno nikakav nacin komunikacije ( a to je skidanje sa fizicke zavisnosti, pomocu metadona, to pripremna faza za ulazak u drugu komunu u kojoj je sada i kao sto je tvoj decko bio), medjutim on je tamo bio jedini koji se skidao cist, jer nije bio mnogo fizicki navucen i nije imao krize...tamo se nagledao uzasa(nikada se nije uboo, vec je iskljucivo koristio nosic :) )malo je bio uplasen od svih tih uzasa, jer su tamo bili jako teski slucajevi sa minimum 10 god staza...tako da je nakon 20 dana resio da izadje iz komune sa pricom da je izlecen i da je shvatio neke stvari...naravno svi smo znali da to nije moguce i da mu je potrebno mnogo vise vremena...rekla sam da ne zelim da budem sa njim ako se vrati i stvarno sam bila spremna na to, iako mi je bilo uzasno tesko....ta cinjenica da ce ostati bez mene uspela je da ga zadrzi i da se vrati u komunu...medjutim vracanje u komunu nije bilo lako ( inace svo to vreme je bio u Rimu), jer ko jednom dobrovoljno izadje tesko ga pustaju opet nazad...ali posle mnogo kolokvijuma i razgovora uspeo je da se vrati...tada je odradio svih mesec dana....i trebalo je dase prebaci u drugu komunu (2 faza)...medjutim nije uspeo da dobije papire da ostane....Srecom u Aleksandrovcu, nadomak Banja Luke postoji komuna koja je delom Italijanska i njegov operator ga je poslao tamo...kada je prelazio uspeli smo da provedemo jednu noc zajedno u zagrebu...(sve ukupno u Rimu je bio 5 meseci)...malo je da kazem da sam bilasrecna...ne samo jer sam ga videla, vec sam videla ogromni napredak kod njega, a to je ono sto me je ucinilo jos srecnijom i dalo mi snage da cekam koliko je god potrebno...sada je tamo...vec 7 dana, opet je period block out-a, mesec dana zabrane komunikacije sa bilo kim u "spoljnom" svetu. Posete se organizuju jednom na 3 meseca i to za citavu komunu,e mi imamo srece jer je prva poseta zakazana za 28. oktobar tako da cu ga videti vec za 10-ak dana i ne mogu da docekam :D
Posle nam je dozvoljeno da se cujemo jednom nedeljno.....
Meni se ta komuna cini sasvim ok...a i o njoj smo culi sve najbolje... a kakvi su njegovi utisci znacu uskoro....
Jako mi je drago sto sam naletela na tebe....jer niko ne moze da te razume tako dobro, kao neko ko je prosao isto sto i ti....
Ljubav je najbolji lek za sve.....
User avatar
2live2die
Posts: 14
Joined: Wed Dec 06, 2006 9:01 am
Location: zenica
Contact:

Post by 2live2die »

ljudi zao mi je ali sam morao da uklonim informacije sa foruma,jer sam usao u sferu u koju nisam smio.
za sve informacije mozete da se obratite direktno u Centar Marjanovac
tel:00387 51 580 482
majda
Posts: 17
Joined: Wed Mar 22, 2006 10:20 am

Post by majda »

hello, 2live2die
Hvala na dobroj volji, za početak! Te informacije o Marjanovcu bi puno značile Sarrah, jer je njen dragi tamo. Možda je ipak uspjela pročitati tvoju poruku. :)
Moj dečko je bio u komuni Reto u Madridu, a tamo je "malo drugačije". To je sada prošlost. Vratio se prije pola godine.
Baš smo se neki dan sjetili toga što je tamo proživljavao... Naravno da to iskustvo nikada neće zaboraviti, ali treba to ostaviti iza sebe.
Pozdrav!
User avatar
sunrise
Posts: 2372
Joined: Wed Aug 03, 2005 9:40 pm
Location: Wien

Post by sunrise »

Majda, kako mu je bilo tamo? Koji program prakticiraju, kako im ide svakodnevnica? sta on kaze na kraju svega?
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
majda
Posts: 17
Joined: Wed Mar 22, 2006 10:20 am

Re: KAKVE VEZE IMA LJUBAV S TIM?

Post by majda »

Jučer sam dobila izgon iz dnevne sobe! U takvim slučajevima najbolje je povući se u spavaću sobu i: čitati knjigu, gledati tv, presložiti ormare ili glačati. Kupaonica nije baš najbolji izbor, jer je moguće da ima neku od potreba, pa ću opet smetati i slušati „kako cijele dane provodim u kupaonici“. A što bih ja mogla raditi u kupaonici? Pa… mogla bih uređivati nokte, srediti obrve, raditi frizuru ili eventualno čistiti kupaonicu do savršenog sjaja. No, dobro. Ipak sam otišla u spavaću sobu i prepustila se dobroj knjizi.
Ovih dana nije mi teško reći „da, dragi“ kada kaže da ne može podnijeti da smo oboje u istoj prostoriji. Nije mi teško, jer želim isto što i on. Ali ima dana kada jednostavno ne mogu ne reagirati. Kada dođem s posla, nakon deset sati napornog rada, jednostavno ne mogu podnijeti komentare kao što su „zašto ovaj veš stoji tu već pet dana“. A nije istina da stoji pet dana, već stoji drugi dan i nije suh. Što da radim? Da uzmem fen i sušim? :D I onda, ili mu odgovorim na prvu loptu, što obično dovede do svađe (blago našim susjedima) ili brojim do deset u sebi, što se pokazalo kao vrlo dobra staromodna metoda za izbjegavanje stresa. Nastojim se koncentrirati na ovo drugo, ali naravno, nekada ne stignem jer je jezik brži. I nemoj misliti da je to tako lako, i da je (bivšem) ovisniku puno, puno teže. Slažem se da je njemu teže.
Danas je M. ok. Družimo se cijeli dan i ne smetam mu. Gledamo zajedno tv i uživamo. I danas je nervozan i bezvoljan, ali manje nego jučer. Dobro je i znam da će biti bolje svakim danom. Istina je da idemo dva koraka naprijed, pa jedan nazad, ali i to je napredak. Ne gubim vjeru!
Zato ću se složiti s njegovom idejom da Novu godinu dočekamo kao penzioneri (na krevetu i uz tv). Znam da će biti još puno novih godina za neke luđe provode – lude i bez dopa.
I sad se pitaš što je ovoj Majdi? :shock: Hm… eto, jednom davno prije četiri godine došla sam ovdje i otvorila temu „kakve veze ima ljubav s tim?“ i nadala se da ću ovdje naći dobre savjete i podršku kroz tuđe životne priče, ali moj je topic iskorišten za nadmetanje i nadmudrivanje nekoliko pojedinaca, s izuzetkom par ljudi (njih ovim putem posebno pozdravljam!). I tako su moderatori moj topic premjestili iz „suovisnika“ u „terapijske zajednice“. Ma, nema veze! Ovaj put sam tu da pričam o životu s (bivšim) ovisnikom, koji je prošao pakao dopa, komunu i izazove, o našim svakodnevnim problemima, o mojim razmišljanjima i o svemu što sam naučila u gotovo tri godine zajedničkog života s M., o tome kakve veze ima ljubav s ovisnošću.
User avatar
Big Mama
Posts: 252
Joined: Tue Dec 30, 2008 5:41 pm
Location: HR

Re: KAKVE VEZE IMA LJUBAV S TIM?

Post by Big Mama »

draga majda...stvarno vam želim puno sreće i strpljenja jer ako ste sva ona sranja izdržali, kaj nebi i nekakve sitnije prepreke...i moj muž i ja smo bili u RETU u Španjolskoj i to kaj smo mi prošli samo mi znamo ali smo se izvukli i čisti smo (evo već 3,5 godine)..istna da imamo i uspona i padova ali-ko nema???
Držim vam sve fige ovog svijeta i ljubim vas CMMOK

POZDRAV
U tebi su 3 čovjeka
Jedan koji misliš da jesi
Jedan koji bi želio biti
I jedan koji si zaista
TOG JEDINO NE POZNAJEŠ
User avatar
Boban
Posts: 1536
Joined: Fri Aug 03, 2007 12:01 pm
Location: Vojvodina

Re: KAKVE VEZE IMA LJUBAV S TIM?

Post by Boban »

Pozdrav,mene bas zanima kako ste to prosli sa R.E.T.O centom?Sta se desilo?
Post Reply