Terapijska zajednica Kampus,Rakovica
Moderator: sanela
Re: Terapijska zajednica Kampus,Rakovica
Predivno izgleda! Waauuuu! Koji je nacin da se neko kome je potrebno terapijsko lijecenje u ovom Kampusu, prijavi?
kao prvo puno uspjeha svima vama u radu i strasno mi je drago da se jos jedna Terapijska Zajednica uskoro otvara u BiH, no međutim mislim da su cijene poprilicno visoke za standarde kod nas,pogotovo ako znamo da je skoro svaki ovisnik svoju porodicu doveo na ivicu socijalne potrebe ili je sam sebe doveo na rub egzistencije? Da su uslovi dobri u to ne sumnjam, ali mislim da je mozda previse akcent stavljen na udobnost, mislim da sam procitao bazen,fontana. Ja kada sam bio ON FIRE nisam ni pomisljao na bazen ili primjecivao fontane i sada bi trebalo da dodjem negdje u komunu i da se brckam...ne znam,mozda su vlasti to malo prenapucale jer znam za sigurno da se u Terapijskim Zajednicama uci postovati male stvari,kao sto je jedan kolac ili jedan batak iz tanjira i tako te stvari.e sada koliko bazen moze da doprinese tome(racionalnosti) to ce se jos pokazati...
iskreno, nadam se da ce to sve biti ok i da ce davati rezultate koji se ocekuju...uglavnom SRETNO !!!
iskreno, nadam se da ce to sve biti ok i da ce davati rezultate koji se ocekuju...uglavnom SRETNO !!!
Terapijske zajednice koje kod nas postoje primjenjuju modele liječenja koji su nastali na temeljima religijskih institucija koje su osnovane u Italiji ili Španiji. I mi smo se navikli na takve programe koji koriste molitvu i teški fizički rad kao oblike tretmana. Uslovi u takvim terapijskim zajednicama su prilično teški, djelimično i zbog manjka finansijskih sredstava. U većini zajednica osoblje sačinjavaju isključivo bivši ovisnici. Ja nisam protiv takvog načina tretmana, ali neće se svako odlučiti za takvu komunu...
Međutim, ukoliko malo prosurfate po internetu i pogledate terapijske zajednice u Americi ili Švedskoj, vidjećete da su uslovi daleko bolji, tretman se zasniva na psiho i socio terapiji, nema teškog fizičkog rada, nego različite okupacione aktivnosti, osoblje je sačinjeno od psihologa, socijalnih radnika, raznih vrsta trenera - od joge i meditacije do različitih edukativnih aktivnosti, savjetnika. Ima i bivših ovisnika, ali i oni imaju diplomu... znači uz iskustvo imaju i stručno zvanje. Pogledajte cjenovnike takvih terapijskih zajednica.
E sad, što se tiče cijena koje sam ja navela da će vjerovatno biti (još nije potvrđeno) i našeg standarda. Koliko košta smještaj u hotelu u Sarajevu za jednu noć sa doručkom? Nije ispod 70 KM, uglavnom u većini hotela. Je li ta cijena u skladu sa standardom u BiH? A hajde izračunajte koliko košta smještaj u Kampusu za mjesec dana, sa tri obroka, uslugama vešeraja, razne vrste radionica, psiho i socioterapija, rad sa porodicom, stručno praćenje svakog korisnika i još milion stvari o kojima i ne razmišjamo (voda, struja, grijanje, popravke objekata) - pa onda recite da cijena od 800KM nije u skladu s našim standardom...
Nije mi namjera da bilo koga i bilo šta branim, ali ja sam stvarno za to da postoje različite vrste tretmana, jer što nekome odgovara, drugom ne odgovara. Svi smo različiti i dolazimo iz različitih okruženja. I to treba imati na umu.
A cilj Kampusa nije izolacija ovisnika iz stvarnog svijeta, nego funkcionisanje u atmosferi koja je što sličnija svijetu vani. Neće oni sjediti cijeli dan i uživati u ljepoti interijera, nego će se baviti sobom, mijenjati način ponašanja i razmišljanja, te učiti kako da zadovoljavaju svoje potrebe na društveno prihvatljiv način.
Međutim, ukoliko malo prosurfate po internetu i pogledate terapijske zajednice u Americi ili Švedskoj, vidjećete da su uslovi daleko bolji, tretman se zasniva na psiho i socio terapiji, nema teškog fizičkog rada, nego različite okupacione aktivnosti, osoblje je sačinjeno od psihologa, socijalnih radnika, raznih vrsta trenera - od joge i meditacije do različitih edukativnih aktivnosti, savjetnika. Ima i bivših ovisnika, ali i oni imaju diplomu... znači uz iskustvo imaju i stručno zvanje. Pogledajte cjenovnike takvih terapijskih zajednica.
E sad, što se tiče cijena koje sam ja navela da će vjerovatno biti (još nije potvrđeno) i našeg standarda. Koliko košta smještaj u hotelu u Sarajevu za jednu noć sa doručkom? Nije ispod 70 KM, uglavnom u većini hotela. Je li ta cijena u skladu sa standardom u BiH? A hajde izračunajte koliko košta smještaj u Kampusu za mjesec dana, sa tri obroka, uslugama vešeraja, razne vrste radionica, psiho i socioterapija, rad sa porodicom, stručno praćenje svakog korisnika i još milion stvari o kojima i ne razmišjamo (voda, struja, grijanje, popravke objekata) - pa onda recite da cijena od 800KM nije u skladu s našim standardom...
Nije mi namjera da bilo koga i bilo šta branim, ali ja sam stvarno za to da postoje različite vrste tretmana, jer što nekome odgovara, drugom ne odgovara. Svi smo različiti i dolazimo iz različitih okruženja. I to treba imati na umu.
A cilj Kampusa nije izolacija ovisnika iz stvarnog svijeta, nego funkcionisanje u atmosferi koja je što sličnija svijetu vani. Neće oni sjediti cijeli dan i uživati u ljepoti interijera, nego će se baviti sobom, mijenjati način ponašanja i razmišljanja, te učiti kako da zadovoljavaju svoje potrebe na društveno prihvatljiv način.
jeste to sve super, samo sto ni u njemackoj ni svedskoj standarnd nije nizak kao kod nas, tako da oni i kad izadju iz svojih terapijskih zajednica, ne naidju na smrad, jad i cemer, kao kod nas! a htjeli mi ili ne, nasa drzava jeste takva (izuzev sarajeva)!!!! mislim da je kampus nesto idealno, ali nesto sto se ne uklapa u BiH stvarnost! ali eto, ipak pozitivno je da imamo i TAKAV kampus! nadam se da ce im rad biti veoma uspjesan, akoBogda!!!!
PDT_Love_07
Slažem se sa azrom da ljudi moji nije ovo standard neke švedske, švicarske i šta ti ja znam.
Da vam ja kažem kako su nastajale komune u hrvatskoj. Nastajale su od malih iznajmljenih baraka koje su iznajmljivali ljudi koji su svim srcem željeli pomoći ovisnicima. Poslije su te barake uređivane i na kraju otkupljivane te postajale ugledne kuće. U svom tom procesu ovisnici dolazili i prolazili programe. To su komune koje, bez obzira religijske ili ne imaju dosta uspjeha u svom radu. Ja sam bio u komuni koja je apsolutno besplatna.
U našem kantonu je usvojen zakon da jedan dio liječenja ovisnika će plaćati i država. Ovisnici koji se odluče na komunu već dovedu na rub egzistencije ne sebe već i svoje staratelje koji u potpunosti nisu u stanju plaćati ove "evropske" sume.Htjeli mi to ili ne. Hoću da kažem da stvarno nije nekada potrebno uložiti milione u gradnje nekih objekata da bi to sve imalo uspjeha što ne kažem da neće i želim im svu sreću ni zbog čeg drugog nego zbog samih ljudi koji vape za pomoći.
I htio bih nadodati da sam kao i većina ovde prošao razne terapije, psihologe, mentalne ustanove i ludnice te mi od doktora niko nije mogao pomoći niti je znao. Pomogao mi je bivši narkoman koji je prošao isto što i ja i koji mi je govorio može se, izdrži, uspjećeš, i u njemu sam vidio da je moguća promjena što je i mene samog potaklo da i ja uspijem.
Da vam ja kažem kako su nastajale komune u hrvatskoj. Nastajale su od malih iznajmljenih baraka koje su iznajmljivali ljudi koji su svim srcem željeli pomoći ovisnicima. Poslije su te barake uređivane i na kraju otkupljivane te postajale ugledne kuće. U svom tom procesu ovisnici dolazili i prolazili programe. To su komune koje, bez obzira religijske ili ne imaju dosta uspjeha u svom radu. Ja sam bio u komuni koja je apsolutno besplatna.
U našem kantonu je usvojen zakon da jedan dio liječenja ovisnika će plaćati i država. Ovisnici koji se odluče na komunu već dovedu na rub egzistencije ne sebe već i svoje staratelje koji u potpunosti nisu u stanju plaćati ove "evropske" sume.Htjeli mi to ili ne. Hoću da kažem da stvarno nije nekada potrebno uložiti milione u gradnje nekih objekata da bi to sve imalo uspjeha što ne kažem da neće i želim im svu sreću ni zbog čeg drugog nego zbog samih ljudi koji vape za pomoći.
I htio bih nadodati da sam kao i većina ovde prošao razne terapije, psihologe, mentalne ustanove i ludnice te mi od doktora niko nije mogao pomoći niti je znao. Pomogao mi je bivši narkoman koji je prošao isto što i ja i koji mi je govorio može se, izdrži, uspjećeš, i u njemu sam vidio da je moguća promjena što je i mene samog potaklo da i ja uspijem.