Povod za moje javljanje nalazi se u postu koji je napisala STAR, datiranog Nedelja Jan 07, 2007 12:15 am, u okviru teme “Iskustva iz Reto centra”.
Smatram da imam pravo dati misljenje o terapijskim zajednicama i religioznim zajednicama na osnovi mog iskustva i onoga sto sad radim. Naime, imam 42 godine i ovisnik sam u apstinenciji 8 i pol godina. 4.07.’98 sam se zadnji put sredio prije nego sto cu napraviti svoj prvi radni dan u zajednici Cenecolo. U zajednici sam bio do novembra 2000, kada sam izasao iz zajednice zajedno sa svojom suprugom i nasom kcerkom, a uz dogovor sa sestrom Elvirom i Stefanom. Moja supruga i kcerka su napravile jednoipolgodisnje iskustvo u zajednici iako se nisu drogirale. Kad smo se vratili u Sarajevo spontano sam poceo svoja iskustva dijeliti sa onim koji su me poznavali iz ovisnickih dana, sto je za rezultat imalo da su neke od tih osoba potrazili izlaz u Cenacolu. Takvi razgovori a i osobno iskustvo su me vodili ka neophodnosti stvaranja nevladine organizacije koja bi se bavila pitanjima aktivnih i ovisnika u apstinenciji. Tako je u novembru 2001. registrirano Udruzenje za podrsku i resocijalizaciju ovisnih i izlijecenih od droge – UG PROI.
Vec tada sam shvatio da slanje ovisnika u religiozne zajednice nije dovoljno za cjelovito rijesenje problema. Nastojao sam da pronadjem neki program koji ce prije svega meni pomoci da ostanem u apstinenciji, kao i svim drugim momcima i djevojkama iz Sarajeva koji su zeljeli da steknu i zadrze apstinenciju. Desilo se da sam preko nekih prijatelja iz USA dobio prve materijala o AA i NA te sam kroz rad UG PROI uspio obezbjediti prijevod jednog djela NA literature i tako u Sarajevu pocetkom 2002 godin pocinju prve grupe samopomoci koje su primjenjivale korake i tradicije Aninimnih Narkomana. Kao logican slijed razvoja ukazala se potreba da se na tlu BiH osnuje jedna terapijska zajednica koja nece biti religiozna zajednica te sam s tim u vezi 2002. proveo cetiri mjeseca u terapijskoj zajednici Daytop u New Yorku gdje sam se educirao u okviru Daytop programa. To je najstariji i najuspijesniji program terapijskih zajednica u svijetu i iz koga su iznikle mnoge terapijske zajednice u USA i sirom svijeta. Vise o Daytopu mozete naci na njihovoj stranici http://www.daytop.org . Konacno, 2005 godine UG PROI je u okolici Kaknja otvorio prvu i jedinu terapijsku zajednicu u Federaciji BiH u kojoj se trenutno nalazi 11 sticenika.
Dakle, sada bih zelio da se osvrnem na ono sto je STAR pisala u svom postu. Dobro je primjetila kako je to postao biznis kojim se bave ljudi koji u svojim profesijama sa ovisnoscu nemaju ama bas nikakvih dodirnih tacaka. Sto je nazalosnije takvi ljudi i mjesta se skrivaju iza termina terapijska zajednica te tako lazu ovisnike i javnost. To za krajnji razultat ima lose posljedice za one kojima je pomoc potrebna i siru zajednicu. O negativnim primjerima cu malo vise pisati u nekim od slijedecih postova a ovaj cu zavrsiti sa tekstom Svjetske federacije terapijskih zajednica – WFTC (http://www.wftc.org) o tome sto je to terapijska zajednica:
What is a Therapeutic Community?
The therapeutic community is a drug-free self help program whose primary goals are the cessation of substance abuse behaviors and the fostering of personal growth. The TC model incorporates nine essential elements. These elements are based on the social learning theory that utilizes the community to foster behavioral and attitudinal change. The elements are: active participation, membership feedback, role modeling, collective formats for guiding individual change, shared norms and values, structure and systems, open communication, individual and group relationships and a unique terminology.
The TC includes both professional and para-professional staff. Graduates of the TC program who have completed classroom and internship training in counseling are an essential part of the program's effectiveness, as is the inclusion of professionals from the fields of medicine, mental health, education, and law.
Community activities help members explore and learn about themselves in the following five distinct yet overlapping areas of personal development: behavior management, emotional/psychological, intellectual and spiritual, vocation/education and survival skills. The TC believes that people can change and that learning occurs through challenge and action, understanding and sharing common human experiences. Treatment in the TC begins with entry into the community. Here the member learns the values and norms of the community, which are a reflection of those held by society. In the middle phase of treatment, members explore individual histories and experiences, practice new behaviors and begin to gain increased self-esteem and knowledge of themselves. As new attitudes and behaviors are developed so too are individual goals and possibilities for the future, including vocational and educational training. The next phase of treatment involves the important task of re-entry into the larger community. New ways of relating to others are practiced and members gain valuable experience in working or going to school outside the TC while receiving support from the community. Ultimately, the member will be ready to live independently and continue to gain support from an aftercare program
Sto je to Terapijska zajednica
Moderator: sanela
Da bi bolje razumjeli program koji se primjenjuje u TZ PROI i slicnim, rezidencijalnim programima i terapijskim zajednicama potrebno je znati najučestalije načine tretiranja problema ovisnosti o drogama. Možemo ih podijeliti u četiri grupe:
• medicinski,
• religiozni,
• disciplinski i
• bio-psiho-socijalni.
A. U medicinski tretman spada detoksikacija, metadonski program i drugi harm-reduction programi, supstitucija sa drugim medikamentima.
B. Religiozni model tretira ovisnost kao nedostatak morala i nastoji kroz buđenje religioznosti ojačati ovisnikov odnos sa Višom silom. Kroz sprovođenje Božjih odredbi u načinu života, nastoji se prevenirati dalja upotreba narkotika. Primjeri ovih modela možemo naci u zajednicama Reto centar, Cenacolo te zajednica popa Baneta i sl.
C. Disciplinski program pretpostavlja da je upotreba droga prouzrokovana nedostatkom discipline u životu. Strogom disciplinom i vojničkim načinom života nastoji se promijeniti ovisnikov način razmišljanja. Primjer za to su Boot campovi u SAD-u i, imajući u vidu strukturu osoblja buduće zajednice - Kampusa u Rakovici, moglo bi se reći da će ta buduća zajednica imati takav pristup.
D. Jedino Daytop koncept terapijske zajednice tretira zloupotrebu droga kao poremećaj funkcija cijele osobe, tj. bolest psihološke, fizičke i socijalne naravi. Ovisnost o drogama je simptom a ne razlog ovog poremećaja.
Cilj tretmana u koji se provodi u terapijskoj zajednici PROI u Kaknju nije samo pomoći ovisniku da se skine sa droge već i da razvije stil koji podržava zdrav način života i da ga vrati u društvo kao njegovog produktivnog i punopravnog člana.
PS. U ovom tekstu sam namjerno izostavio da se osvrnem na program Anonimnih Narkomana koji u svom originalnom konceptu nije rezidencijalni ali se grupe AN primjenjuju u terapijskim zajednicama kao jedna od metoda u oblasti duhovnosti.
• medicinski,
• religiozni,
• disciplinski i
• bio-psiho-socijalni.
A. U medicinski tretman spada detoksikacija, metadonski program i drugi harm-reduction programi, supstitucija sa drugim medikamentima.
B. Religiozni model tretira ovisnost kao nedostatak morala i nastoji kroz buđenje religioznosti ojačati ovisnikov odnos sa Višom silom. Kroz sprovođenje Božjih odredbi u načinu života, nastoji se prevenirati dalja upotreba narkotika. Primjeri ovih modela možemo naci u zajednicama Reto centar, Cenacolo te zajednica popa Baneta i sl.
C. Disciplinski program pretpostavlja da je upotreba droga prouzrokovana nedostatkom discipline u životu. Strogom disciplinom i vojničkim načinom života nastoji se promijeniti ovisnikov način razmišljanja. Primjer za to su Boot campovi u SAD-u i, imajući u vidu strukturu osoblja buduće zajednice - Kampusa u Rakovici, moglo bi se reći da će ta buduća zajednica imati takav pristup.
D. Jedino Daytop koncept terapijske zajednice tretira zloupotrebu droga kao poremećaj funkcija cijele osobe, tj. bolest psihološke, fizičke i socijalne naravi. Ovisnost o drogama je simptom a ne razlog ovog poremećaja.
Cilj tretmana u koji se provodi u terapijskoj zajednici PROI u Kaknju nije samo pomoći ovisniku da se skine sa droge već i da razvije stil koji podržava zdrav način života i da ga vrati u društvo kao njegovog produktivnog i punopravnog člana.
PS. U ovom tekstu sam namjerno izostavio da se osvrnem na program Anonimnih Narkomana koji u svom originalnom konceptu nije rezidencijalni ali se grupe AN primjenjuju u terapijskim zajednicama kao jedna od metoda u oblasti duhovnosti.