Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Diskusije o terapijskim zajednicama kao jednom od načina tretmana ovisnika. Ovdje možete saznati koji se programi rada primjenjuju u terapijskim zajednicama, kakav je proces prijema, način rada ...

Moderator: sanela

Post Reply
Lara Croft

Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Post by Lara Croft »

Zamoljena sam od strane jednog bivšeg člana ovog foruma da prenesem njegovo iskustvo i viđenje doživljenog za pet meseci provedenih u Reto centru kraj Splita. Momak je student, prešao je klasičan put od trave, preko spida do trodona i na kraju heroina. Jedino što se nije nikada fiksao, inače staž mu je bio relativno kratak ali zato je tempo bio žestok! Roditelji i brat su činili sve da mu pomognu da se skine, ali su brojni pokušaji propadali jedan za drugim ( od skidanja na suvo, Drajzerove, "Lorijena" ), te kada je u jednom od njih uspeo da ostane čist neko vreme, rešio je da se oproba i u nekoj od komuna! Sasvim slučajno ( možda i preko ovog foruma) došao je do broja telefona Reto centra u Beogradu, pozvao ih je i nakon "provere" motivacije u vidu tačnosti i upornosti, dobio je mesto u njihovoj komuni pored Splita, jer je u Beogradu bilo prebukirano!
Dve nedelje nakon prvog kontakta već je bio u Splitu. Muški deo komune je brojao oko 140 ljudi, smeštenih u četiri kuće. Upoznali su ga sa pravilima kojih je trebao da se pridržava, pretresli mu stvari, pasoš uzeli na čuvanje u njihovom sefu,a na samom početku ga je malo iznenadilo oduzimanje ikonice Svetog Nikole ( zaštitnika vozača) koja mu je stajala u vozačkoj dozvoli, ali je to sam sebi obrazložio time što je to internacionalna komuna, sa ljudima različitih veroispovesti, te je moglo doći do konflikta, ali objašnjenje nije dobio! Jedino su mu ostavili žvake protiv pušenja, jer su mislili da su obične, te je tako uspeo da savlada nikotinsku krizu. Ono što nije mogao da savlada ( zbog svoje komunikativne i radoznale prirode) je zabrana razgovora sa ostalim ukućanima, sem sa njih par "zaduženih " za njega sa podužim stažom u komuni! Sve vreme boravka mu je to najteže padalo, teže i od samice koja se daje kao kazna za prekršaje discipline, kao i od po neke ćuške! Iako pravoslavne vere, nikada nije bio verski fanatik i preterana posvećenost religiji i molitvama, takođe mu je brzo zasmetala, naročito kada je shvatio da se tu radi o verskoj sekti i kada su ga drugi kroz istorijat osnivanja i osnivača komune upoznali sa tim da su prve takve centre otvorili upravo misionari, pripadnici Jehovinih svedoka, inače jedne od najagresivnijih sekti u svetu! Ovo "najagresivnijih", mislim u načinu šrenja svojih uverenja i tvrdim stavom povodom toga! Psihička tortura je bila strašna, a ni fizički rad nije zaostajao u cilju slamanja volje. Kako je fizički bio spreman za rad, jer nije bio u krizi, već nakon tri-četiri dana, poveli su ga na posao! Bilo je i onih koji su dolazili u krizi, takvi su pošteđeni posla dve nedelje, a onda se i oni priključuju radnim ekipama. Kriza se prevazilazila uz čajeve ( biljne, naravno) iako bi po nekog i vodili u grad kod lekara, a one navučene na ogromne doze metadona vodili bi i na terapiju kojom su ih spuštali.
Poslova je bilo raznih, ali je većina radila na gradilištima najteže fizičke poslove. Nikada nije mogao da pomisli da će mu nekada u životu biti važno pet minuta sna. Loše su se hranili,a radili su i po deset sati dnevno na građevini, istovarujući kamione , iznoseći građevinski materijal koji su potom nosili i po deset spratova bez lifta, na leđima! Nosili su cement, građu, kutije sa parketom i keramičkim pločicama, a ako bi se neko i usudio da pokaže da je pokleko, da je iscrpljen, grupica bi se okupila oko njega, ubeđujući ga rečima:"Šta je devojčice? Ne možeš da radiš? Nemaš snage, narkomančino?! Pa, da! Ti si jedini bio narkoman, mi to nikada nismo radili, ali mi možemo,a ti ne?!" Onako mladom , udarali su na sujetu i ustajao bi samo da ne sluša takve pridike! Borba za bolje radno mesto, rivalstvo oko boljeg statusa i položaja u kući, činila je od ljudi licemere, "cinkaroše" i poltrone. Sve bi dali za mesto u kuhinji ili za najpovlašćenija radna mesta vozača, intedanta, onog koji radi u kancelariji i upravi.
Jutro je piočinjalo molitvom, kao i svaki obrok. Okruživali su ih citati izlepljeni po celoj kući, parole kojih je bilo čak i u toaletu, jedina literatura je bilo Sveto pismo, a pratioci zaduženi za njega su ga stalno podsećali na to da treba da okaje svoje grehe, kroz molitve i posvećenost Bogu. Intimnije druženje u užem krugu, kao i šaputanje, bilo je najstrožje kažnjavano. Ovde drugarstvo nije bilo vrlina niti poželjno! Teolefonski razgovori sa roditeljima bili su mu prisluškivani, javno. Dok bi on razgovarao na jednom aparatu, pored njega, slušalicu drugog bi držao neki od starosedelaca. Isto je bilo i sa pismima. Uvek bi se našao neko da "slučajno" stoji iznad njega dok piše pismo, tako da nije bilo načina da svojima izrazi nezadovoljstvo, iako odlazak u principu niko nije zabranjivao, više ga je užasavala psihička tortura kojoj bi bi ga podvrgli ubeđivanjem da ostane.
Subotom su išli na sastanak sa devojkama i na zajedničke propovedi. Posedali bi u krug, izdvojila bi se grupa mladića i po neka devojka sa gitarama, koji bi započinjali neku religioznu muziku,koje bi prihvatali svi uz jednoličan ritam ( pljeskanje rukama). Svi zajedno bi pevali,a onda se iz gomile izdvajao nečiji glas, postajao sve glasniji, dok taj isti ne bi ustao i počeo da viče na sav glas zahvalnost Isusu, nabrajajući svoje grehe i šta ja znam šta još, padajući u trans! Klasično ispiranje mozga! Čak i u kolima ili kombiju kojim su voženi službeno, palio se kasetofon sa istim pesmama,a svaka misao i komentar u stilu:"Kako je dobar auto!" ili "Dobra r..!", najoštrije opominjani kao "ropstvo materijalnim bogatstvima koje te vodi kriminalu".
Sve ovo je budilo nezadovoljstvo u Š. ali je bio rešen da izdrži, zbog porodice, koja mu možda ne bi poverovala da je istina ono što govori, a zapao je i u neko stanje letargije, automatizma. Najvažnije mu je bilo da legne i spava, umoran od teškog posla. Da je bio malo stariji i istrošeniji, verovatno da bi bio i podložniji ispiranju mozga kakvom je bio podvrgnut, ali ovako...Već je počeo da razmišlja kako bi otišao, ali se baš tada ispostavilo da mu je nestao pasoš, a morali su da prijave njegov boravak. U svakodnevnom ulaženju u kancelarije tih dana, naleteo je na neke račune, tj. isplate za njihov rad.Izračunao je da svaki od njih zaradi preko 20 eura dnevno,a da se hrane i oblače od dobrovoljnih priloga građana, imućnijih roditelja i sopstvenom proizvodnjom i da sve ide na račun "Centrale" i najednom mu je postao jasan motiv "dobrotvora" koji su davno osnovali centar koji se proširio - u igri su zapravo velike pare!
Od tog trenutka bio je usresređen samo na bekstvo. Svakakve budalaštine su mu padale na pamet, ali mu je slučaj sa pasošem pomogao.Morali su ga prebaciti u Zagreb kako bi sredio dokumente i u našem konzulatu je zamolio konzula za pomoć, na šta je ovaj pristao. Ljudima iz centra bilo je zaprećeno visokom novčanom kaznom ako se Š. kreće bez dokumenata, te su ga odmah uputili u Beograd i to vozom. Sve mu je išlo na ruku! Izašao je jednu stanicu ranije dok su ga čekali stanari Centra sa Avale!
Ne drogira se i dalje!
User avatar
avdija
Site Admin
Posts: 58
Joined: Mon Apr 11, 2005 9:42 am

Post by avdija »

ja se izvinjavam, greskom sam izbrisao profil "Lara Croft". Molim clana da se ponovno registruje.
User avatar
sunrise
Posts: 2372
Joined: Wed Aug 03, 2005 9:40 pm
Location: Wien

Post by sunrise »

Bas ti hvala na iscrpnom postu i trudu da nam napises nesti o toj komuni.

I super sto je on i dalje cist
Kad bih barem znala tko sam zapravo, prestala bi se ponasati kao ona za koju se smatram da jesam, a kad bih se prestala ponasati kao ona za koju se smatram znala bih tko sam.
User avatar
saša-ex
Posts: 1907
Joined: Sat May 06, 2006 9:55 am
Location: Beograd

Post by saša-ex »

a koja je poenta tvoje priče? Da li si zabrinuta da se nekom ne desi da ode tamo i da se skine? Zašto tvoj ortak ne napiše šta mu se desilo?
Ali da ne krenem i ja u tom smeru optuživanja i pljuvanja, red je da prvo napišem ko sam i zašto se uopšte javljam da pišem o ovome. Drogirao sam se 10 godina, 6 sam čist, 4 godine sam proveo na lečenju u Avala centru, od kojih je poslednja godina bila u Reto centru(promenjeno je ime organizacije). Pisanje neistina u nekim situacijama nije strašno, problem je što ovaj forum možda prate roditelji od 150-ak ljudi iz Srbije koji su trenutno tamo, a možda i mnogi drugi, kao i oni koji su bili tamo i koji sada žive bez droge. Ali opet se pitam čemu ovo što si napisala, čemu takva zlonamernost? Tekst ti je pun gluposti i proizvoljnosti, nisu ga osnovali ljudi koji pripadaju Jehovinim svedocima, centar ne postoji da bi se neko obogatio, ne postoje samice, nema ćuški, ne jede se slabo, ne razvaljuju se od posla, ne postoji psihička tortura...Sticajem okolnosti, poznajem lično čoveka koji je osnovao centar, bio je i pre nedelju dana u Beogradu, iza njega ne stoji nikakva grupa religijskih fanatika. Ono što je možda najbitnije je sloboda izbora i mogućnost da se centar napusti u svakom trenutku. puno mojih prijatelja su bili u tom centru, to su životi koji su promenjeni, sada van pakla narkomanije. Suludo je misliti da postojim savršen način za lečenje koji bi svakom odgovarao, većina ljudi na ovom forumu je probalo sve i svašta, samo sa ciljem da se skinu...Nekom je pomoglo ovo, nekom ono, i baš zbog toga, nemoj da prozivaš nešto u šta se ne razumeš, ovakve gluposti mogu da izazovu puno štete. takođe poznajem i većinu ljudi koja se u Srbiji bavi lečenjem, ali mi nikad nije palo na pamet da pljujem Kovilj, Raskršće, Crnu reku, Lorien, Ramaha, koliko god da mi se neke stvari ne sviđaju. Možda će neko od tih mesta da pomognu nekom ko čita ovaj forum, možda će nekog neka od ovih priča da pokrene na lečenje, i zašto bih ja svojim ličnim stavom ugrozio nekog.
Samantha
Posts: 287
Joined: Sat Jan 21, 2006 8:27 am

Post by Samantha »

Hej Lara, jesi li i ti nasa stara clanica foruma??????
User avatar
pepeljuga84
Posts: 1057
Joined: Mon May 09, 2005 10:07 am
Location: Beograd

Post by pepeljuga84 »

Sve što je devojka napisala ja sušta istina.Stojim iza njenih reči.
Možda spava sa očima iznad svakog zla,
Iznad stvari iluzija,izvan života,
I s njom spava,neviđena,njena lepota;
Možda živi i doći će posle ovog sna.
Možda spava sa očima iznad svakog zla.
star

Post by star »

Saša, neki delovi tvoje priče nisu baš najjasniji!? Dobro je da opet postoji komuna na Avali, najbolje bi bilo kad bi ih bilo što više! No, stoji da Reto centri širom Evrope rade pod upravom neke sekte, da li to bili Jehovini svedoci ili jevangelisti, nije bitno! Isto tako, stoji da su oni spas za mnoge naročito u Italiji i Španiji, beskućnike, obolele od Side itd. Kod nas je porodica kao institucija još uvek jaka, mada je sve više onih koji ostaju na ulici i nemaju kud i kod nas, međutim još nismo došli do stadijuma da se živi po stanicama i slično kao što je to na Zapadu!
Ovo je priča nekoga ko je imao gde da se vrati, očigledno! Ali, mene interseuje, zašto neki ( kao sada ti ) moraju da se služe i neistinama kao argumentima, ako već stoje iza svojih tvrdnji!
Kuća na Avali je osnovana 2000. godine i služila je kao pripremno odeljenje onih koji idu u Rusiju kod dr Zobina na lečenje, a dobili su je na korišćenje Ivan Radojčić i njegovi saradnici iz oragniizacije GOD-Generacijski Odgovor Drogama, da bi kasnije iz toga nastao neki vid komune, ali zbog finansijskih malverzacija, kuća im je oduzeta i sada je u posedu Reto centra! Pa kad već pišeš o "neistinama", onda trebaš i da znaš ono o čemu pišeš! Znači , ne može se samo "promeniti ime organizcije" jer je to van pameti, pošto svaka organizacija ima i svoju upravu, organe itd. Ne može se to tako ( kao što radi pop Bane na primer), ne polagati račune državi, čak i ako ne naplaćuju usluge,a kamoli kada se usluge tarifiraju!
Za Reto centre širom Evrope se zna kako rade, da možeš ući i izaći slobodno ( a i ne vidim da je ovom momku kako je napisano , neko branio da ode kući), kao i da se izdržavaju sopstvenim radom, dobrovoljnim prilozima i nečim što bih ja nazvala "prošnjom" ( štićenici koji imaju pravo odlaziti u grad po grupama idu ulicama ili po kućama tražeći dobrovoljni prilog")!
Takođe, ne znam odakle ti to da "lično poznaješ momka koji je "osnovao"(?) centar ovde", jer pretpostavljam da misliš na Arsena, momka koji je poslat iz Splita, da organizuje rad centra na Avali, ali to sa pravim osnivačima celokupne organizacije Reto centra nema apsolutno nikakve veze! To će ti reći svako na ovom forumu ko je imao dodirnih tačaka sa nekim od ovih centara bilo gde!
Svako od nas ima stav prema religiji! Neko spas vidi u njoj, neko je potpuni ateista! Jehovini svedoci jesu sekta, jedna od najagresivnijih u širenju svojih uverenja! Zašto ne reći jasno i glasno , ako se neka od zajednica zasniva na takvim uverenjima! U svetu ih ima raznih, kao i kod nas, neke su pod okriljem crkve, dok druge nisu. Ima ih i sa islamskom orijentacijom, a za Reto centar konkretno, ja sam dugo bila ubeđena da je pod okriljem katoličke crkve, međutim posle informacija dobijenih sa raznih strana, lako sam shvatila da se radi o nekoj od sekti! Mislim da svi znamo priču o sektama i na šta su sve spremne da bi namamile nove članove da im se pridruže. Iza većine njih stoji hijerarhija posvećena samo jednom Bogu, a to je sopstvenim interesima i bogaćenju!
User avatar
psy_net
Posts: 10
Joined: Mon Jul 17, 2006 1:49 am
Location: Sarajevo

Post by psy_net »

Nisam bas najsigurniji za Reto, ali sam siguran u dvije stvari. Prva, manje vazna, je da je sjediste Reta u Portugalu. Ali to je sasvim ne bitno. Druga, daleko vaznija stvar, je da POMAZE. Bio sam narkoman 11 godina, za razliku od prijatelja "Lare Croft" izbusio sam sve i jednu venu u tijelu, bio sam u komuni (Marjanovac) dvije godine, i sada sam ko bombon:) Poenta...ukoliko se zaista zelis skinuti, probaj SVE, pa kako god ti se cudno i neobicno cinilo.
User avatar
sanela
Posts: 4002
Joined: Mon Apr 11, 2005 11:01 am
Location: Sarajevo

Post by sanela »

Star, ima li ijedna komuna koju ti smatraš da dobro radi, jer vidim da si vrlo dobro informisana o svim malverzacijama i neistinama koje se dešavaju u vezi komuna...

i nisam nigdje pročitala kako si se ti skinula. Možeš li svoje iskustvo podijeliti s ljudima koji žele da se skinu? Mislim da bi takve informacije bile puno korisnije ljudima koji čitaju ovaj forum.

psy_net voljela bih čuti i tvoje iskustvo boravka u Marjanovcu. Kakav je program, koliko dugo traje, kakva je procedura za ulazak....
star

Post by star »

Sanela, nisi pažljivo pratila moje postove! Za komune van Srbije, ne mogu da tvrdim, ali sam čula za italijanske "Cenacolo" ( ili nešto slično, ne znam kako se piše), a što se tiče Srbije, upoznala sam dosta ljudi koji su bili u Kovilju, u manastiru "Slanci", kao i žene iz "Raskršća" ( nažalost ta za žene je samo neko vreme radila, da li sada radi, ne znam), kao i "Porodicu bistrih potoka"! I reću ću ti nešto: ni jedan od tih momaka nije postao niti religiozni fanatik, niti bilo šta drugo, sem što je dobio duhovno bogatstvo koje nudi pravoslavlje! Razgovarala sam i sa jednim momkom koji je izašao iz Kovilja, ali je nažalost ponovo počeo, za razliku od svog druga koji se nije vratio drogama iako su zajedno otišli tamo! Narkomanskoj eliti ne pripadaju ni slučajno, pre bi se mogli svrstati u one koje pop Bane opisuje kao "opasne po okolinu, koje na drugi način sem batinama ne možeš zauzdati"! Čula sam i za slučaj jednog momka koji je iz Kovilja otišao na izdržavanje zatvorske kazne! Znate li kako robijaši mogu biti grubi i odvratni, naročito prema nekome ko ne "govori njihovim jezikom"! Taj momak ih je pridobio svojom smirenošću, bogatstvom duha, te su na kraju dolazili kod njega tražeći podršku, lepu reč i utehu! Devojke iz "Raskršća" upoznala sam slučajno u poseti prijateljici koja je ležala na HIV odeljenju Infektivne klinike, gde oni volontiraju! Od tada se vidimo bar jednom-dva puta mesečno i provedemo prijatne trenutke uz kaficu!
Kako sam se ja skinula?! I o tome sam pisala, ali ukratko: u jednom tragičnom trenutku, kada mi je svega bilo preko glave, naišla sam na razumevanje doktorke Mire Kovačević iz Centra u Drajzerovoj gde sam prvi put u životu ušla i već sutradan, bez ikakve procedure, dobila sam krevet! Kasnije, kada smo pričale o tome, rekla mi je da je osetila da ako me tada ne primi, od mog lečenja neće biti ništa, a da je osetila da se u meni lomi i da sam došla do tačke "pucanja "! Od tada je prošlo punih sedam, a ušla sam u osmu godinu borbe! Nije lako ni malo, naprotiv! Ne znam šta bih dodala?
Post Reply