Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Diskusije o terapijskim zajednicama kao jednom od načina tretmana ovisnika. Ovdje možete saznati koji se programi rada primjenjuju u terapijskim zajednicama, kakav je proces prijema, način rada ...

Moderator: sanela

dita
Posts: 476
Joined: Thu Jul 23, 2009 2:38 pm

Re: Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Post by dita »

7474 wrote:
šta je 021 pozivni za Split??
Da
herc48
Posts: 8
Joined: Sat Aug 07, 2010 10:34 am

Re: Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Post by herc48 »

Price o torturi i nekakvom fanatizmu u Retu su vrlo besmislene i nekorektne. Čudno je da netko zeli pomoć i
istovremeno odreduje kakva bi ona trebala da bude.Svatko ko zeli moze napraviti nesto od svog zivota u RETU
ali ako je vec sada pametan i sveznajuci bolje da tamo ne ide.
User avatar
Otac
Posts: 319
Joined: Thu Jan 01, 2009 10:07 pm
Location: EU - ne mojom krivicom

Re: Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Post by Otac »

herc48 wrote:Price o torturi i nekakvom fanatizmu u Retu su vrlo besmislene i nekorektne. Čudno je da netko zeli pomoć i
istovremeno odreduje kakva bi ona trebala da bude.Svatko ko zeli moze napraviti nesto od svog zivota u RETU
ali ako je vec sada pametan i sveznajuci bolje da tamo ne ide.
i "pametni i sveznajuci" imaju sanse da postanu pametniji i skromniji...
KO NE POKUŠA 100% NEĆE USPJETI!
herc48
Posts: 8
Joined: Sat Aug 07, 2010 10:34 am

Re: Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Post by herc48 »

Lara Croft wrote:Zamoljena sam od strane jednog bivšeg člana ovog foruma da prenesem njegovo iskustvo i viđenje doživljenog za pet meseci provedenih u Reto centru kraj Splita. Momak je student, prešao je klasičan put od trave, preko spida do trodona i na kraju heroina. Jedino što se nije nikada fiksao, inače staž mu je bio relativno kratak ali zato je tempo bio žestok! Roditelji i brat su činili sve da mu pomognu da se skine, ali su brojni pokušaji propadali jedan za drugim ( od skidanja na suvo, Drajzerove, "Lorijena" ), te kada je u jednom od njih uspeo da ostane čist neko vreme, rešio je da se oproba i u nekoj od komuna! Sasvim slučajno ( možda i preko ovog foruma) došao je do broja telefona Reto centra u Beogradu, pozvao ih je i nakon "provere" motivacije u vidu tačnosti i upornosti, dobio je mesto u njihovoj komuni pored Splita, jer je u Beogradu bilo prebukirano!
Dve nedelje nakon prvog kontakta već je bio u Splitu. Muški deo komune je brojao oko 140 ljudi, smeštenih u četiri kuće. Upoznali su ga sa pravilima kojih je trebao da se pridržava, pretresli mu stvari, pasoš uzeli na čuvanje u njihovom sefu,a na samom početku ga je malo iznenadilo oduzimanje ikonice Svetog Nikole ( zaštitnika vozača) koja mu je stajala u vozačkoj dozvoli, ali je to sam sebi obrazložio time što je to internacionalna komuna, sa ljudima različitih veroispovesti, te je moglo doći do konflikta, ali objašnjenje nije dobio! Jedino su mu ostavili žvake protiv pušenja, jer su mislili da su obične, te je tako uspeo da savlada nikotinsku krizu. Ono što nije mogao da savlada ( zbog svoje komunikativne i radoznale prirode) je zabrana razgovora sa ostalim ukućanima, sem sa njih par "zaduženih " za njega sa podužim stažom u komuni! Sve vreme boravka mu je to najteže padalo, teže i od samice koja se daje kao kazna za prekršaje discipline, kao i od po neke ćuške! Iako pravoslavne vere, nikada nije bio verski fanatik i preterana posvećenost religiji i molitvama, takođe mu je brzo zasmetala, naročito kada je shvatio da se tu radi o verskoj sekti i kada su ga drugi kroz istorijat osnivanja i osnivača komune upoznali sa tim da su prve takve centre otvorili upravo misionari, pripadnici Jehovinih svedoka, inače jedne od najagresivnijih sekti u svetu! Ovo "najagresivnijih", mislim u načinu šrenja svojih uverenja i tvrdim stavom povodom toga! Psihička tortura je bila strašna, a ni fizički rad nije zaostajao u cilju slamanja volje. Kako je fizički bio spreman za rad, jer nije bio u krizi, već nakon tri-četiri dana, poveli su ga na posao! Bilo je i onih koji su dolazili u krizi, takvi su pošteđeni posla dve nedelje, a onda se i oni priključuju radnim ekipama. Kriza se prevazilazila uz čajeve ( biljne, naravno) iako bi po nekog i vodili u grad kod lekara, a one navučene na ogromne doze metadona vodili bi i na terapiju kojom su ih spuštali.
Poslova je bilo raznih, ali je većina radila na gradilištima najteže fizičke poslove. Nikada nije mogao da pomisli da će mu nekada u životu biti važno pet minuta sna. Loše su se hranili,a radili su i po deset sati dnevno na građevini, istovarujući kamione , iznoseći građevinski materijal koji su potom nosili i po deset spratova bez lifta, na leđima! Nosili su cement, građu, kutije sa parketom i keramičkim pločicama, a ako bi se neko i usudio da pokaže da je pokleko, da je iscrpljen, grupica bi se okupila oko njega, ubeđujući ga rečima:"Šta je devojčice? Ne možeš da radiš? Nemaš snage, narkomančino?! Pa, da! Ti si jedini bio narkoman, mi to nikada nismo radili, ali mi možemo,a ti ne?!" Onako mladom , udarali su na sujetu i ustajao bi samo da ne sluša takve pridike! Borba za bolje radno mesto, rivalstvo oko boljeg statusa i položaja u kući, činila je od ljudi licemere, "cinkaroše" i poltrone. Sve bi dali za mesto u kuhinji ili za najpovlašćenija radna mesta vozača, intedanta, onog koji radi u kancelariji i upravi.
Jutro je piočinjalo molitvom, kao i svaki obrok. Okruživali su ih citati izlepljeni po celoj kući, parole kojih je bilo čak i u toaletu, jedina literatura je bilo Sveto pismo, a pratioci zaduženi za njega su ga stalno podsećali na to da treba da okaje svoje grehe, kroz molitve i posvećenost Bogu. Intimnije druženje u užem krugu, kao i šaputanje, bilo je najstrožje kažnjavano. Ovde drugarstvo nije bilo vrlina niti poželjno! Teolefonski razgovori sa roditeljima bili su mu prisluškivani, javno. Dok bi on razgovarao na jednom aparatu, pored njega, slušalicu drugog bi držao neki od starosedelaca. Isto je bilo i sa pismima. Uvek bi se našao neko da "slučajno" stoji iznad njega dok piše pismo, tako da nije bilo načina da svojima izrazi nezadovoljstvo, iako odlazak u principu niko nije zabranjivao, više ga je užasavala psihička tortura kojoj bi bi ga podvrgli ubeđivanjem da ostane.
Subotom su išli na sastanak sa devojkama i na zajedničke propovedi. Posedali bi u krug, izdvojila bi se grupa mladića i po neka devojka sa gitarama, koji bi započinjali neku religioznu muziku,koje bi prihvatali svi uz jednoličan ritam ( pljeskanje rukama). Svi zajedno bi pevali,a onda se iz gomile izdvajao nečiji glas, postajao sve glasniji, dok taj isti ne bi ustao i počeo da viče na sav glas zahvalnost Isusu, nabrajajući svoje grehe i šta ja znam šta još, padajući u trans! Klasično ispiranje mozga! Čak i u kolima ili kombiju kojim su voženi službeno, palio se kasetofon sa istim pesmama,a svaka misao i komentar u stilu:"Kako je dobar auto!" ili "Dobra r..!", najoštrije opominjani kao "ropstvo materijalnim bogatstvima koje te vodi kriminalu".
Sve ovo je budilo nezadovoljstvo u Š. ali je bio rešen da izdrži, zbog porodice, koja mu možda ne bi poverovala da je istina ono što govori, a zapao je i u neko stanje letargije, automatizma. Najvažnije mu je bilo da legne i spava, umoran od teškog posla. Da je bio malo stariji i istrošeniji, verovatno da bi bio i podložniji ispiranju mozga kakvom je bio podvrgnut, ali ovako...Već je počeo da razmišlja kako bi otišao, ali se baš tada ispostavilo da mu je nestao pasoš, a morali su da prijave njegov boravak. U svakodnevnom ulaženju u kancelarije tih dana, naleteo je na neke račune, tj. isplate za njihov rad.Izračunao je da svaki od njih zaradi preko 20 eura dnevno,a da se hrane i oblače od dobrovoljnih priloga građana, imućnijih roditelja i sopstvenom proizvodnjom i da sve ide na račun "Centrale" i najednom mu je postao jasan motiv "dobrotvora" koji su davno osnovali centar koji se proširio - u igri su zapravo velike pare!
Od tog trenutka bio je usresređen samo na bekstvo. Svakakve budalaštine su mu padale na pamet, ali mu je slučaj sa pasošem pomogao.Morali su ga prebaciti u Zagreb kako bi sredio dokumente i u našem konzulatu je zamolio konzula za pomoć, na šta je ovaj pristao. Ljudima iz centra bilo je zaprećeno visokom novčanom kaznom ako se Š. kreće bez dokumenata, te su ga odmah uputili u Beograd i to vozom. Sve mu je išlo na ruku! Izašao je jednu stanicu ranije dok su ga čekali stanari Centra sa Avale!
Ne drogira se i dalje!
Ovolko neistina na jednom nmjestu odavno nisam procitao.Ovo je jednostavno izmisljotina u koju ni djete ne bi povjerovalo.
Tvoj prijatelj je trazio razlog da ode ali ovakva storija je monstruozna. Zbog ovakvih nebuloza treba se sramiti.
User avatar
Big Mama
Posts: 252
Joined: Tue Dec 30, 2008 5:41 pm
Location: HR

Re: Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Post by Big Mama »

stvarno glupost, ovo je scenarij za Alcatraz a ne za centar za liječenje ovisnosti i to DOBROVOLJNI...baš tako, čovjek tražio razlog da ode - i ja sam prvo vrijeme imala 100000 primjedbi sve dok nisam shvatila da sam tamo ZBOG SEBE.
U tebi su 3 čovjeka
Jedan koji misliš da jesi
Jedan koji bi želio biti
I jedan koji si zaista
TOG JEDINO NE POZNAJEŠ
User avatar
SuperSynthetic
Posts: 470
Joined: Fri Jan 18, 2008 10:14 am
Location: Beograd

Alo ljudi!!!???

Post by SuperSynthetic »

Alo ljudi!!!??? Hoce li neko, ko je bio u RETU, da npise konkretno, kako je tamo? Ja ne znam sta da mislim.
Da li tamo ima grejanja? Kakvo je grejanje? Da li ima tople vode? Pojavljuju mi se promrzline na rukama svake zime i zato me ovo sa grejanjem interesuje? Kakva je hrana? Da li moram da jedem ili mogu da ostovim i kazem ne mogu? Da li i tamo kao u zatvoru vazi zakon jaceg?
Otisao bih u RETO na Avali i to sto pre ali sam ZBUNJEN ovim kontradiktornim pricama u kojima nema sredine, koja je ocigledno istina, mada ja sam postavio par konkretnih pitanja, pa bih molio i par konkretnih odgovora na moja pitanja, a ne pljuvacinu ili reklamu RETO centra.
-He who makes a beast of himself gets rid of the pain of being a man-
Covek bez Vere pati a da mozda to i ne zna.
User avatar
selma
Posts: 807
Joined: Thu Oct 11, 2007 2:52 pm
Location: Beograd

Re: Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Post by selma »

Ovde je puno ljudi pisalo o iskustvima iz Reta. Govorim o ljudima koji su godinama vec ok i zive normalno. Znaci da im je nesto pomoglo, zar ne? Lako je pluvati po Retu i ovamo se jos i pucati...zato napravi nesto od svog zivota i ako se to desi stvarno ne vjerujem da ces pluvati po njima. A evo ti konkretno:
to je komuna u kojoj ima grijane :) i hrana je ok, stavise super je (ne mogu da vjerujem da ti je stalo do toga). Hrana se ne baca,pa stoga trazis onoliko koliko mozes pojesti...al ne vjerujem da ces malo jesti :lol: kad ti se otvori apetit.
To nije zatvor da vlada zakon jacega,ipakes to rehabilitacijski centar, kada dodjes dobices neko izvjesno vrijeme svoju ''sijenku'' ili ''andjela cuvara'' (nazovi kako hoces) koja ce biti odgovorna za tebe,ali to je samo neko izvjesno vrijeme. Otvorenog je tipa, ato znaci da nisi samo zatvoren tamo nego poslovi koji se rade, rade se i po gradu. Imaju svoje radnje namjestaja, rade selidbe i dr.
To nije bolnica ili zatvor, ali nije ni hotel da mozes radit sta hoces...postoje pravila koja ces kako i svi ostali morati postivati i mozda se neces slagati sa nekim stvarima...ali ces vrlo brzo svatiti da je to dobro mjesto i da tu mozes naci jedino pomoc. Najlakse je odustati, pa zato... uzmi ili ostavi!
aj!
Grad razoren bez zidina, takav je čovjek koji nema vlasti nad sobom.
dalmatinac@
Posts: 10
Joined: Wed Oct 13, 2010 10:09 pm

Re: Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Post by dalmatinac@ »

Lara Croft wrote:Zamoljena sam od strane jednog bivšeg člana ovog foruma da prenesem njegovo iskustvo i viđenje doživljenog za pet meseci provedenih u Reto centru kraj Splita. Momak je student, prešao je klasičan put od trave, preko spida do trodona i na kraju heroina. Jedino što se nije nikada fiksao, inače staž mu je bio relativno kratak ali zato je tempo bio žestok! Roditelji i brat su činili sve da mu pomognu da se skine, ali su brojni pokušaji propadali jedan za drugim ( od skidanja na suvo, Drajzerove, "Lorijena" ), te kada je u jednom od njih uspeo da ostane čist neko vreme, rešio je da se oproba i u nekoj od komuna! Sasvim slučajno ( možda i preko ovog foruma) došao je do broja telefona Reto centra u Beogradu, pozvao ih je i nakon "provere" motivacije u vidu tačnosti i upornosti, dobio je mesto u njihovoj komuni pored Splita, jer je u Beogradu bilo prebukirano!
Dve nedelje nakon prvog kontakta već je bio u Splitu. Muški deo komune je brojao oko 140 ljudi, smeštenih u četiri kuće. Upoznali su ga sa pravilima kojih je trebao da se pridržava, pretresli mu stvari, pasoš uzeli na čuvanje u njihovom sefu,a na samom početku ga je malo iznenadilo oduzimanje ikonice Svetog Nikole ( zaštitnika vozača) koja mu je stajala u vozačkoj dozvoli, ali je to sam sebi obrazložio time što je to internacionalna komuna, sa ljudima različitih veroispovesti, te je moglo doći do konflikta, ali objašnjenje nije dobio! Jedino su mu ostavili žvake protiv pušenja, jer su mislili da su obične, te je tako uspeo da savlada nikotinsku krizu. Ono što nije mogao da savlada ( zbog svoje komunikativne i radoznale prirode) je zabrana razgovora sa ostalim ukućanima, sem sa njih par "zaduženih " za njega sa podužim stažom u komuni! Sve vreme boravka mu je to najteže padalo, teže i od samice koja se daje kao kazna za prekršaje discipline, kao i od po neke ćuške! Iako pravoslavne vere, nikada nije bio verski fanatik i preterana posvećenost religiji i molitvama, takođe mu je brzo zasmetala, naročito kada je shvatio da se tu radi o verskoj sekti i kada su ga drugi kroz istorijat osnivanja i osnivača komune upoznali sa tim da su prve takve centre otvorili upravo misionari, pripadnici Jehovinih svedoka, inače jedne od najagresivnijih sekti u svetu! Ovo "najagresivnijih", mislim u načinu šrenja svojih uverenja i tvrdim stavom povodom toga! Psihička tortura je bila strašna, a ni fizički rad nije zaostajao u cilju slamanja volje. Kako je fizički bio spreman za rad, jer nije bio u krizi, već nakon tri-četiri dana, poveli su ga na posao! Bilo je i onih koji su dolazili u krizi, takvi su pošteđeni posla dve nedelje, a onda se i oni priključuju radnim ekipama. Kriza se prevazilazila uz čajeve ( biljne, naravno) iako bi po nekog i vodili u grad kod lekara, a one navučene na ogromne doze metadona vodili bi i na terapiju kojom su ih spuštali.
Poslova je bilo raznih, ali je većina radila na gradilištima najteže fizičke poslove. Nikada nije mogao da pomisli da će mu nekada u životu biti važno pet minuta sna. Loše su se hranili,a radili su i po deset sati dnevno na građevini, istovarujući kamione , iznoseći građevinski materijal koji su potom nosili i po deset spratova bez lifta, na leđima! Nosili su cement, građu, kutije sa parketom i keramičkim pločicama, a ako bi se neko i usudio da pokaže da je pokleko, da je iscrpljen, grupica bi se okupila oko njega, ubeđujući ga rečima:"Šta je devojčice? Ne možeš da radiš? Nemaš snage, narkomančino?! Pa, da! Ti si jedini bio narkoman, mi to nikada nismo radili, ali mi možemo,a ti ne?!" Onako mladom , udarali su na sujetu i ustajao bi samo da ne sluša takve pridike! Borba za bolje radno mesto, rivalstvo oko boljeg statusa i položaja u kući, činila je od ljudi licemere, "cinkaroše" i poltrone. Sve bi dali za mesto u kuhinji ili za najpovlašćenija radna mesta vozača, intedanta, onog koji radi u kancelariji i upravi.
Jutro je piočinjalo molitvom, kao i svaki obrok. Okruživali su ih citati izlepljeni po celoj kući, parole kojih je bilo čak i u toaletu, jedina literatura je bilo Sveto pismo, a pratioci zaduženi za njega su ga stalno podsećali na to da treba da okaje svoje grehe, kroz molitve i posvećenost Bogu. Intimnije druženje u užem krugu, kao i šaputanje, bilo je najstrožje kažnjavano. Ovde drugarstvo nije bilo vrlina niti poželjno! Teolefonski razgovori sa roditeljima bili su mu prisluškivani, javno. Dok bi on razgovarao na jednom aparatu, pored njega, slušalicu drugog bi držao neki od starosedelaca. Isto je bilo i sa pismima. Uvek bi se našao neko da "slučajno" stoji iznad njega dok piše pismo, tako da nije bilo načina da svojima izrazi nezadovoljstvo, iako odlazak u principu niko nije zabranjivao, više ga je užasavala psihička tortura kojoj bi bi ga podvrgli ubeđivanjem da ostane.
Subotom su išli na sastanak sa devojkama i na zajedničke propovedi. Posedali bi u krug, izdvojila bi se grupa mladića i po neka devojka sa gitarama, koji bi započinjali neku religioznu muziku,koje bi prihvatali svi uz jednoličan ritam ( pljeskanje rukama). Svi zajedno bi pevali,a onda se iz gomile izdvajao nečiji glas, postajao sve glasniji, dok taj isti ne bi ustao i počeo da viče na sav glas zahvalnost Isusu, nabrajajući svoje grehe i šta ja znam šta još, padajući u trans! Klasično ispiranje mozga! Čak i u kolima ili kombiju kojim su voženi službeno, palio se kasetofon sa istim pesmama,a svaka misao i komentar u stilu:"Kako je dobar auto!" ili "Dobra r..!", najoštrije opominjani kao "ropstvo materijalnim bogatstvima koje te vodi kriminalu".
Sve ovo je budilo nezadovoljstvo u Š. ali je bio rešen da izdrži, zbog porodice, koja mu možda ne bi poverovala da je istina ono što govori, a zapao je i u neko stanje letargije, automatizma. Najvažnije mu je bilo da legne i spava, umoran od teškog posla. Da je bio malo stariji i istrošeniji, verovatno da bi bio i podložniji ispiranju mozga kakvom je bio podvrgnut, ali ovako...Već je počeo da razmišlja kako bi otišao, ali se baš tada ispostavilo da mu je nestao pasoš, a morali su da prijave njegov boravak. U svakodnevnom ulaženju u kancelarije tih dana, naleteo je na neke račune, tj. isplate za njihov rad.Izračunao je da svaki od njih zaradi preko 20 eura dnevno,a da se hrane i oblače od dobrovoljnih priloga građana, imućnijih roditelja i sopstvenom proizvodnjom i da sve ide na račun "Centrale" i najednom mu je postao jasan motiv "dobrotvora" koji su davno osnovali centar koji se proširio - u igri su zapravo velike pare!
Od tog trenutka bio je usresređen samo na bekstvo. Svakakve budalaštine su mu padale na pamet, ali mu je slučaj sa pasošem pomogao.Morali su ga prebaciti u Zagreb kako bi sredio dokumente i u našem konzulatu je zamolio konzula za pomoć, na šta je ovaj pristao. Ljudima iz centra bilo je zaprećeno visokom novčanom kaznom ako se Š. kreće bez dokumenata, te su ga odmah uputili u Beograd i to vozom. Sve mu je išlo na ruku! Izašao je jednu stanicu ranije dok su ga čekali stanari Centra sa Avale!
Ne drogira se i dalje!
a ŠTA TVOJ PRIJATELJ NEZNA PISAT OVO SU NEBULOZE
User avatar
supergenije
Posts: 95
Joined: Tue Dec 22, 2009 2:33 pm

Re: Iskustvo iz Reto centra kraj Splita

Post by supergenije »

A kome odgovarate? pa jer vidite od kad je ovaj post, ima pune cetiri godine! :D
nego procitao sam i ja ovo od lare croft, ima puno gluposti ali ima i istine ako cemo realno. Medjutim cinjenica je da je Reto izlecio mnoge ljude i to je najbitnije!!
dalmatinac@
Posts: 10
Joined: Wed Oct 13, 2010 10:09 pm

Re: razlika reto zagreb-beograd

Post by dalmatinac@ »

star wrote:Saša, neki delovi tvoje priče nisu baš najjasniji!? Dobro je da opet postoji komuna na Avali, najbolje bi bilo kad bi ih bilo što više! No, stoji da Reto centri širom Evrope rade pod upravom neke sekte, da li to bili Jehovini svedoci ili jevangelisti, nije bitno! Isto tako, stoji da su oni spas za mnoge naročito u Italiji i Španiji, beskućnike, obolele od Side itd. Kod nas je porodica kao institucija još uvek jaka, mada je sve više onih koji ostaju na ulici i nemaju kud i kod nas, međutim još nismo došli do stadijuma da se živi po stanicama i slično kao što je to na Zapadu!
Ovo je priča nekoga ko je imao gde da se vrati, očigledno! Ali, mene interseuje, zašto neki ( kao sada ti ) moraju da se služe i neistinama kao argumentima, ako već stoje iza svojih tvrdnji!
Kuća na Avali je osnovana 2000. godine i služila je kao pripremno odeljenje onih koji idu u Rusiju kod dr Zobina na lečenje, a dobili su je na korišćenje Ivan Radojčić i njegovi saradnici iz oragniizacije GOD-Generacijski Odgovor Drogama, da bi kasnije iz toga nastao neki vid komune, ali zbog finansijskih malverzacija, kuća im je oduzeta i sada je u posedu Reto centra! Pa kad već pišeš o "neistinama", onda trebaš i da znaš ono o čemu pišeš! Znači , ne može se samo "promeniti ime organizcije" jer je to van pameti, pošto svaka organizacija ima i svoju upravu, organe itd. Ne može se to tako ( kao što radi pop Bane na primer), ne polagati račune državi, čak i ako ne naplaćuju usluge,a kamoli kada se usluge tarifiraju!
Za Reto centre širom Evrope se zna kako rade, da možeš ući i izaći slobodno ( a i ne vidim da je ovom momku kako je napisano , neko branio da ode kući), kao i da se izdržavaju sopstvenim radom, dobrovoljnim prilozima i nečim što bih ja nazvala "prošnjom" ( štićenici koji imaju pravo odlaziti u grad po grupama idu ulicama ili po kućama tražeći dobrovoljni prilog")!
Takođe, ne znam odakle ti to da "lično poznaješ momka koji je "osnovao"(?) centar ovde", jer pretpostavljam da misliš na Arsena, momka koji je poslat iz Splita, da organizuje rad centra na Avali, ali to sa pravim osnivačima celokupne organizacije Reto centra nema apsolutno nikakve veze! To će ti reći svako na ovom forumu ko je imao dodirnih tačaka sa nekim od ovih centara bilo gde!
Svako od nas ima stav prema religiji! Neko spas vidi u njoj, neko je potpuni ateista! Jehovini svedoci jesu sekta, jedna od najagresivnijih u širenju svojih uverenja! Zašto ne reći jasno i glasno , ako se neka od zajednica zasniva na takvim uverenjima! U svetu ih ima raznih, kao i kod nas, neke su pod okriljem crkve, dok druge nisu. Ima ih i sa islamskom orijentacijom, a za Reto centar konkretno, ja sam dugo bila ubeđena da je pod okriljem katoličke crkve, međutim posle informacija dobijenih sa raznih strana, lako sam shvatila da se radi o nekoj od sekti! Mislim da svi znamo priču o sektama i na šta su sve spremne da bi namamile nove članove da im se pridruže. Iza većine njih stoji hijerarhija posvećena samo jednom Bogu, a to je sopstvenim interesima i bogaćenju!
Ja san bija u Reto centru u Zagrebu i Madridu,Arsen je momak iz splita koji je prvo dosa lijecit se u reto centar,nakon molitve radi povece potrebe odlazi u Beograd i osniva se Reto Beograd,i ako u Zagrebu 60 posto momaka je iz Srbije jer zbog blizine a narocito inancijske situacije odlaze u zagreb jer je hrana izvrsna a kuca vise izgleda kao hotel za VIP goste a ne da se tamo liječe ovisnici,kad san momke iz Srbije pita zašto se ne liječu u beogradu,rekli su mi da je to mala kuča na planini da se hranu večinom sa paštašutom na suvo ili sa marmeladom,dok se u zagrebu uvik imalo odlican rucak,nakon toga desert,vocna salata,vocni jogurti,cokolade,mislin ono razlika nebo i zemlja!?
Post Reply