"Fatajte sevapa"
Posted: Tue Mar 12, 2013 5:31 am
Poštovani,
Na nesreću svih a pogotovo sebe, tražio bih od vas koji ovo čitate ukoliko možete, udjelite koji savjet, adolescentu od 17 ljeta, iz bosanskog raja za poroke. Poslije čitanja par potresnih ispovjesti roditelja na forumu, te igre slučaja u prethodnom periodu svoga života, što se škole tiče, roditelja ili društva, zahtjevao bih od vas par kvalitetnih savjeta za SKIDANJE OD VUTRE.
Uvod u svoj "nesrećni splet situacija", ja bi počeo ovako...
Prvu džoju sam zapalio kad sam im'o 13 i po, u prvih godinu i po nisam bio "redovan", srećom rijetko kad bi mi se potrefilo da imam tu "privilegiju". Nekad u 15-oj, nit znam kad, nit znam što, al desilo se nešto što je kod mene i mojih par havera probilo led, ka redovnoj konzumaciji trave. Pušenja su postajala sve češća, krug pušača se širio a mi ko grupica smo se izolirali, kol'ko tol'ko... Nakon nekog vremena "upali" smo kod starijih travara u ekipicu, većina njih je bila odana i drugim drogama.
Kako je vrijeme prolazilo, mi smo postajali sve "profesionalniji" travari, mnogi su uključujući i mene probali i nešto jače srećom u nesreći nije se nastavilo.. il' se bar još za neke ne zna. "Zajebancija" je s' vremenom počela postajati lijepa i prijatna navika, počeo sam uviđati da je fazon koji furam "niđe veze" al' ništa se značajno nije desilo osim što mi je navika postala neprijatna, al' recimo opsesivna. Dešavalo mi se u zadnjih par mjeseci i to vrlo često da ne mogu noćima zaspat bez džoje, da konstantno bogaram i da sam neurotičan, sve mi smeta, i tako na tu temu.. i naravno, moram "završit cenku" pod svaku cijenu.
Što se i podrazumjeva došlo je do promjene ponašanja, normalniji sam bio prije, i sad što tražim od nekog ko je proš'o kroz sličan problem, to jeste da mi olakša, i recimo da mi da uputsva za stvaranje novih navika umjesto ove, preporuka kako se lakše distancirati od biljke, karaktnerna sam osoba pravo inače, al' ne da mi đavo mira s' ovim. Depresivan sam u zadnje vrijeme veoma često, postajem profesionalan teoretičar zavjere, čak mi se znalo desit, taj "trip", trnu mi prsti na nogama, imam "šokove" (doduše to je odavno) - ono ko kad si pjan i leg'o si da spavas pa te "zabacuje" unazad, samo prijatnije :Đ.. i ono najgore, tripujem se da imam kontrolu nad očima totalnu, dok za ostatak tijela ne mogu garantovat, e baš to, ne mogu garantovat buduće "poteze" ostatka tijela, a nekad mi i stvari izgledaju kao da brže prolaze ili obrnuto. Skeptičan sam u svakoj mogućoj situaciji, i sve bi ovo trebalo bit normalno, da meni nije 17 godina, da ne živim u Bosni i da mi ne stavljaju drogu u travu.
Ukoliko ne možete "pomoć" nemojte ni odmoć... Dosta mi je više ovog đubreta, pamtim ko ribica a da ne pominjem ostale "tripove", ne mogu više 'vako a sam se jednostavno ne znam snać jer sam nekako zbunjen, zato fatajte sevapa, spriječite narkomana da to postane.
Pozdrav i sve najbolje!!
Na nesreću svih a pogotovo sebe, tražio bih od vas koji ovo čitate ukoliko možete, udjelite koji savjet, adolescentu od 17 ljeta, iz bosanskog raja za poroke. Poslije čitanja par potresnih ispovjesti roditelja na forumu, te igre slučaja u prethodnom periodu svoga života, što se škole tiče, roditelja ili društva, zahtjevao bih od vas par kvalitetnih savjeta za SKIDANJE OD VUTRE.
Uvod u svoj "nesrećni splet situacija", ja bi počeo ovako...
Prvu džoju sam zapalio kad sam im'o 13 i po, u prvih godinu i po nisam bio "redovan", srećom rijetko kad bi mi se potrefilo da imam tu "privilegiju". Nekad u 15-oj, nit znam kad, nit znam što, al desilo se nešto što je kod mene i mojih par havera probilo led, ka redovnoj konzumaciji trave. Pušenja su postajala sve češća, krug pušača se širio a mi ko grupica smo se izolirali, kol'ko tol'ko... Nakon nekog vremena "upali" smo kod starijih travara u ekipicu, većina njih je bila odana i drugim drogama.
Kako je vrijeme prolazilo, mi smo postajali sve "profesionalniji" travari, mnogi su uključujući i mene probali i nešto jače srećom u nesreći nije se nastavilo.. il' se bar još za neke ne zna. "Zajebancija" je s' vremenom počela postajati lijepa i prijatna navika, počeo sam uviđati da je fazon koji furam "niđe veze" al' ništa se značajno nije desilo osim što mi je navika postala neprijatna, al' recimo opsesivna. Dešavalo mi se u zadnjih par mjeseci i to vrlo često da ne mogu noćima zaspat bez džoje, da konstantno bogaram i da sam neurotičan, sve mi smeta, i tako na tu temu.. i naravno, moram "završit cenku" pod svaku cijenu.
Što se i podrazumjeva došlo je do promjene ponašanja, normalniji sam bio prije, i sad što tražim od nekog ko je proš'o kroz sličan problem, to jeste da mi olakša, i recimo da mi da uputsva za stvaranje novih navika umjesto ove, preporuka kako se lakše distancirati od biljke, karaktnerna sam osoba pravo inače, al' ne da mi đavo mira s' ovim. Depresivan sam u zadnje vrijeme veoma često, postajem profesionalan teoretičar zavjere, čak mi se znalo desit, taj "trip", trnu mi prsti na nogama, imam "šokove" (doduše to je odavno) - ono ko kad si pjan i leg'o si da spavas pa te "zabacuje" unazad, samo prijatnije :Đ.. i ono najgore, tripujem se da imam kontrolu nad očima totalnu, dok za ostatak tijela ne mogu garantovat, e baš to, ne mogu garantovat buduće "poteze" ostatka tijela, a nekad mi i stvari izgledaju kao da brže prolaze ili obrnuto. Skeptičan sam u svakoj mogućoj situaciji, i sve bi ovo trebalo bit normalno, da meni nije 17 godina, da ne živim u Bosni i da mi ne stavljaju drogu u travu.
Ukoliko ne možete "pomoć" nemojte ni odmoć... Dosta mi je više ovog đubreta, pamtim ko ribica a da ne pominjem ostale "tripove", ne mogu više 'vako a sam se jednostavno ne znam snać jer sam nekako zbunjen, zato fatajte sevapa, spriječite narkomana da to postane.
Pozdrav i sve najbolje!!