Hvala
Nije me bilo odavno,to obicno moze da znaci dvije stvari:ili si pao pa i nemas kompjuter da se javis,ili si zauzet toliko da nemas vremena da pises na forumu.E pa ovo drugo,i to moram da naglasim kako mi je pravo drago sto je jos uvijek ovo drugo,sto to prilicno dugo vec traje,prestao sam brojiti ali ima preko dvije godine?Tako nesto...da ne vracam sad postove i gledam kad sam sta pisao...uzas sam sa datumima,u stvari ja se uopste ne snalazim u ovom vremenu nikako,neko kaze prije mjesec bilo nesto-meni to nekad izgleda kao 6 mjeseci ili kao 10 dana.Ali pravo fulim,bas ono mnogo..Ali dobro je,ne zaboravim dogadjaj...i sreca je sad u ovo "moderno vrijeme" ima ovih telefona,podsjetnika na razne nacine,pa i na kompjuteru,to stvarno olaksava zivot sa datumima...pogotovo rodjendanima ovih koji ti nisu najblizi...nego,dokle smo?
Pa na istom,suboxon,2-4 mg dnevno,ali ponekad i zaboravim uzeti dan ili dva,pa onda uzmem i tako..Doktori kazu ne valja preskakati,drzi se svoje terapije,i ja se drzim stvarno koliko god mogu-samo nekad zaboravim i skontam ovako u pola dana da nisam popio,ili se dvoumim jesam li ili nisam...Naravno Suboxon nikad ne nosim sa sobom,uvijek je kuci-sto radi policije,sto radi sebe samog,kad preskocim i nije mi tu jednostavno mi ne fali,da mi je pri ruci sigurno bih odmah uzeo,ne bi mogao zaboraviti da uzmem.I volim sto preskocim,ne znam koliko je maksimalno koliko to moze trajati bez njega niti mi se to pokusava,ne zelim jos prekidati,sada mi savrseno odgovara da ovako uzimam i kad zaboravim-nikom nista.
Heroin...e pa bilo je ponuda...Ovako:dva puta sam se do sada nasao u situaciji da ljudi koji su tu ili imaju kod sebe,ili zele da me pocaste,ali iskreno i najiskrenije-prije nalazenja sa tim likovima ili prije sretanja stvarno nisam imao pojma da ce doci do toga.Da jesam-pobjegao bi,izbjegao bi situaciju!
I ovako sam to uradio,kako se povukla prica pokupio sam se kao najveca kukavica ona i izvinio se,rekao da zurim i imam obaveza..i skontali su,obadva puta.Kazem kukavica,mada u sustini mozda to nije ni malo kukavicki,iskoristio sam tu rijec jer nisam ostao tu nego eto pobjegao...ali ako je to kukavicluk onda eto neka bude,jesam,kukavica sam,bojim se tih susreta,tih prica,izbjegavam,bjezim...
Ma nemam ja sta vise tu da trazim!Glupo je,sta cu ja sa 2,3 lika koja kljucaju ili zavrsavaju nesto,sta da ja trazim tu?Nikakvih zajednickih tema,prica,relacija...nikakve veze nemamo-osim onoga po cemu se ako Bog da vise nikad vezati necemo...I necemo...
Zato sto ne mogu vise,i dalje se strasno bojim svega toga-a malom je 4 godine,kao spuzva je,sve zivo upija i zna,pamti svaki izraz lica mog,svaki pokret,imitira,uci,gleda u mene kao u Boga onim naivnim okicama i ono bezazleno,djeciji,tata mu je nesto posebno,vrh svijeta.Valjda zato sto ja pustim sve,nas dvojica se prije svega jako lijepo druzimo,igramo,a onda kad dodje vrijeme i situacija da uci,upozna-e tu upadnem i objasnim...pa drugi put,pa peti put,pa onda zaboravim i ja kako ide,pa nadjemo neki nacin da je prihvatljiv...ali kompromis,kompromis i podrska,a postovanje sticem,bar se nadam da sticem.Ja ne zelim da me postuje zato sto sam mu otac i po pravilu nekom me mora postovati samo zato sto sam mu otac,samo zato sto sam u nekom momentu spavao sa njegovom majkom!Po meni postovanje se zasluzuje i ja to pokusavam nauciti njega a onda i kroz neke svoje postupke prema njemu dobiti i njegovo postovanje,da to nesto znaci i da to nije strah od batina ako nesto zezne ili bilo sta tako..Strasne su to stvari,ko ima djecu mislim da me moze shvatiti kad kazem da je strasno kad dijete pogrijesi,totalno nehoticno i iz neznanja-a onda dodje roditelj i napravi problem jos poseban radi toga..Kakvu to frustraciju stvori...i tu nema prijateljstva,tu nema postovanja...
Dobro,moram priznati i da me vrti ponekad oko malog prsta,ispadam ponekad pravo blesav na ulici ili u parku samo da bi njega nasmijao i uradim nesto sto je totalno neprimjereno za mene,da se uvalim u pjesak,isprljam vise nego on,penjem po drvecu i glumim majmuna da bi se on smijao,oni roditelji me gledaju kao da sam blesav i masu tih nekakvih ludorija-ali briga me,nama dobro pravo,super se zabavimo,on se smije,ja cvjetam sto mu je zabavno i tako...
I to je ono slatko i ljepse vrijeme-inace ostalo klasicno,posao,posao,posao,svaki dan 8-17...I to je zanimljivo,ali ovo sa malim je neuporedivo..
Sta jos...udebljao sam se,4 ili 5 kg....pokusavam od kraja rata to i nije mi islo nikako,ali nikako,nema sta nisam probao.Sad zadnje dvije godine se i ne trudim,jedem normalno,doduse neredovno radi posla ali eto jedem,jednom do dva puta dnevno i uspio sam se popraviti,vidno..svi me pitaju jesam li to poceo trenirati nesto(misle na teretanu) i kazu mi da mi dobro stoji sto sam malo dosao sebi...Nisam ni znao da sam izgledao kao les bas toliko,sve dok mi ovo nisu poceli govoriti...navodno bio sam premrsav...bas me cudi..
I eto moj dobri narode,ne znam vise sta da vam pisem..dobro je,ide ovo nekako na bolje sve,stvarno sam zadovoljan,nadam se da ste mi vi svi dobro,zdravo i da napredujete...ako se i desi korak nazad-ispravljajte sto prije i opet naprijed.
Ostajte mi dobro,zdravo i sretno vam svima dalje.
Pozdrav,nastavicu opet cim bude sta novo.