Re: Zbogom anestezijo,zivote dobar ti dan !
Posted: Tue Jul 31, 2012 10:13 pm
Hvala LuLu ,pozdrav i za tebe
U Cikagu se vec nema para kao ovdje sto sam imao.Ono sto sam imao iz SA brzo je nestalo,kada si na heroinu milione ces srokati u vene,nikad ti para nije dosta,sto vise imas to vise trosis.A sada nemam toliko,iako sam poceo raditi u jednoj firmi za proizvodnju elektronike (najobicniji posao koji mozes raditi kada dodjes,sreca pa sam znao jezik)para nije bilo dosta.Covjek kada tako ode negdje ne moze odmah ni uzeti neki kredit,trebas imati platu da ti ide u banku neko vrijeme,da se dobije neka sigurnost par mjeseci da bi ti dali.Inace,tamo mozes dobiti 100 kredita (mogao si,ne znam kako je sad)dok uradno vracas i dok sve stima.Poceo sam prije svega sa povezivanjem sa likom preko puta,zvati cemo ga Hari jer ne mogu da se sjetim kako se tacno zvao,Henry,Harri,Harrly,znam da je sa H jer me pocetno slovo njegovog imena asociralo na hors.Kako sam bio vec uveliko musterija i neko od povjerenja otisao sam da vidim kako cu zaraditi nesto,da pokrijem naviku.Da mi je ponudio dilanje ja bih to bez razmisljanja prihvatio,iako dilere smatram smecem heroin i navucenost cini da principa skoro i nema-radis sve,ama bas sve da dodjes do njega.
Medjutim,on je vec imao prilicno puno klinaca koji su dole na ulici radili za njega,mali crnci vec od 10 godina dilaju ta sranja tamo,ne mozes vjerovati kako djeca barataju parama,robom,to su nozevi,pistolje nisam vidio ali siguran sam da ih je bilo po grmlju oko zgrade.Ponudio mi je,da sa jednim Mike-om odem za pocetak prevesti neku robu,a taj Mike je jedno 15 puta navuceniji od mene i tada je imao oko 45 god,ni kuceta ni maceta.Ne znam da li smo stvarno prevukli nesto,donjeli,registrovao sam kao ruksak i da ga je Mike stavio u gepek,poslije sam ga ja donjeo Hariju i dobio sam oko 4-5 grama horsa,prilicno dobro cistog,pucao sam se dva-tri puta dnevno i sjecam se da mi je prilicno moglo biti.Prvi put sam se samo zeznuo jer sam uzeo vise nego inace,nije bio over ali sam 8 sati bio zakucan za krevet kod njega,sjecam se da su mi se smijali.
Sa parama koje sam zaradjivao i sa tim izletima bar jednom sedmicno sam bio pokriven prilicno,ali desi se u svemu tome da ti zafali uvijek nesto,pa bi sa Mikeom krao po prodavnicama,iz auta (obicno smo nekako nalijetali na otkljucane,tamo u nekim mirnijim kvartovima ljudi i ne zakljucavaju kola) i te kradje nisam morao previse praktikovati-ponekad kad bi bas bilo potreba.
Gledao sam i sa druge strane da ako nemam da pokrijem naviku ne budem bas uvijek spucan,uzeo bih malo,tek da ne kriziram,pa bi se varao tako,a nabavio sam i nekoliko flasa metadona kako bi bilo za "ne daj Boze".
Bilo je tu i izlazaka,raznih likova,prostitutki nekako najvise u blizini i druzio sam se pravo sa njima svima,mada nikad nista nisam imao ni sa jednom.Nije tajna da sexualni zivot na heroinu ne postoji i da samo,kada nevolja natjera ljudi pribjegavaju tim stvarima,obicno u vidu usluga.Ja na svu srecu nisam morao nikada,mada sam poznavao veliki broj djevojaka koje su,na taj nacin,dolazile do novca.
Sve je to fino islo dok nas,nakon 2 i po godine,skoro 3 nije,i to radi brze voznje,zaustavila policija.Sreca je,da smo tada tek krenuli da prevucemo nesto,ali to nije znacilo da smo cisti-Mike je imao kod sebe 4-5 grama,ja isto.Uhapsili su nas kao sto gledate u filmovima,to se povlace pistolji,povaljuju te na zemlju i nista ono lijepo kako to vidite na tv-u:ubili su nas na licu mjesta tako da sam ja jedva cekao da me dovedu u centralnu i zatvore,kako bi me prestali tuci.Tukli su nas u autu,ma gdje su god stigli.I neka su!I trebali su nas tuci da zazalimo dan kada smo prvi put uradili to.
Ali na moje OGROMNO iznenadjenje,uzeli su mi to sto sam imao,stavili na vagu-kad 6 grama i vec sam se vidio u zatvoru,kako me neki crnac seksualno maltretira i kontam e sad si ga p....kad NISTA.Potpisi izjavu da je to tvoje i izadji napolje.Ljudi nisam mogao vjerovati!Nista ja njima nisam rekao osim da je to moje,niti su me pitali sta radim,ni sta sam radio,ni apsolutno nista.Mozda zato sto sam folirao da ne znam jezik,mozda zato sto im je ona stara osusena mumija rekla nesto-sto poslije skontam da jeste...evo i kako...po povratku sam odmah otisao da uzmem novi hors,vidio sam da je neki problem izmedju njih dvojice,prestali su pricati kako sam usao.Ja sam dao pare i cekao malo duze nego inace i dali su mi robu,Harri mi je dao.Otisao sam kuci da se sredim,skuhao,sve-kad telefon.Rodica zove,sta ima,sta nema,ma hajde bona kontam pusti me da zavrsim ovo,jedno 5 min. je trajao razgovor,odem do gana,venu-kad nece gan.Pritiscem spricu kao lud i nista,blokirala.Nemoguce kontam,nova,sad je bila ok-LJEPILO.Da,materija se toliko stvrdnula unutra da je gan ukocio,bukvalno ljepilo koje je trebalo da prostruji mojim venama,nanoseci mi-pa i sami znate sta.
Skontam koliko je sati,ovo je bio dobar pokusaj (sta cu ja sad objasnjavati liku da nista nisam rekao kad me ni pitao nije,odmah htio da me se rijesi) i skontam da sad ne smije skontati da sam ziv,upucace me,on,neko dijete,nije bitno,stalno se to desava.Panika!Sreca pa imam onaj metadon da ublazi krizu...Razmisljam...Nesto para imam,zamolicu ovu porodicu da mi posudi nesto love-ja moram bjezati odavde.I pokupim se na aerodrom,ostavim ama bas sve,posao,sve od nekih stvari sto opet nisu stale u 2-3 ruksaka i vratim se u SA.Istina vizu je i vise bilo pitanje kako cu produziti,radnu su mi uzeli i platu sam dobivao u kesu,radio sam na crno,nakon nekog vremena ne daju ti vise da ostanes pa je i to bio jedan od razloga,stvarno ne znam kako bi dobio jos 6 mjeseci ili godinu tamo,sve fore sam ispucao,i da studiram,i da sam bolestan i sve sve.
Dolazim u SA,na samom aerodromu govorim majci i ocu da mi je dosta,da zelim da se skinem,da mi moraju pomoci.2003-ca,ili 2004-ta je,imam oko 25 godina i muka mi je od svega sto sam do tada prezivio.Oni se slazu,govorim da necu pomoc,samo neka me zatvore i ja cu to sam.Uz nevjericu,pristaju da mi pomognu tako.
15 dana je trajalo,nekih 10 sam imao krize,do 15 su me pucale one psihicke od kojih sam htio poluditi.Opet "na suho",sva moja terapija je bila par apaurina i to samo kad me pocne toliko stezati da kontam da cu infarkt dobiti.Ostalo isto,smrad,opet se ne mogu tusirati,opet povracam,jezim se,vruce,hladno,boli me svaka dlaka...
Uspjevam,opet sam na starom,na pocetku,kontam evo me u sa nakon protracenih godina,opet sam na istom,ali dobro je,ziv sam.Upoznajem djevojku,koja nema veze sa alkoholom,drogom,nikad nije imala,pocinjemo se zabavljati,cini se kao da me zivot konacno pogledao,sretan sam,dobro mi ide...i dugo je bilo tako,radio sam opet,zabavljali smo se nekih 5-6 godina kada sam saznao da je u drugom stanju...presretan,presretan,konacno cu moci da zivim kao covjek,volim je,ne drogiram se apsolutno nicim tih punih 5-6 godina..sve je izgledalo tako divno...
ali....
U Cikagu se vec nema para kao ovdje sto sam imao.Ono sto sam imao iz SA brzo je nestalo,kada si na heroinu milione ces srokati u vene,nikad ti para nije dosta,sto vise imas to vise trosis.A sada nemam toliko,iako sam poceo raditi u jednoj firmi za proizvodnju elektronike (najobicniji posao koji mozes raditi kada dodjes,sreca pa sam znao jezik)para nije bilo dosta.Covjek kada tako ode negdje ne moze odmah ni uzeti neki kredit,trebas imati platu da ti ide u banku neko vrijeme,da se dobije neka sigurnost par mjeseci da bi ti dali.Inace,tamo mozes dobiti 100 kredita (mogao si,ne znam kako je sad)dok uradno vracas i dok sve stima.Poceo sam prije svega sa povezivanjem sa likom preko puta,zvati cemo ga Hari jer ne mogu da se sjetim kako se tacno zvao,Henry,Harri,Harrly,znam da je sa H jer me pocetno slovo njegovog imena asociralo na hors.Kako sam bio vec uveliko musterija i neko od povjerenja otisao sam da vidim kako cu zaraditi nesto,da pokrijem naviku.Da mi je ponudio dilanje ja bih to bez razmisljanja prihvatio,iako dilere smatram smecem heroin i navucenost cini da principa skoro i nema-radis sve,ama bas sve da dodjes do njega.
Medjutim,on je vec imao prilicno puno klinaca koji su dole na ulici radili za njega,mali crnci vec od 10 godina dilaju ta sranja tamo,ne mozes vjerovati kako djeca barataju parama,robom,to su nozevi,pistolje nisam vidio ali siguran sam da ih je bilo po grmlju oko zgrade.Ponudio mi je,da sa jednim Mike-om odem za pocetak prevesti neku robu,a taj Mike je jedno 15 puta navuceniji od mene i tada je imao oko 45 god,ni kuceta ni maceta.Ne znam da li smo stvarno prevukli nesto,donjeli,registrovao sam kao ruksak i da ga je Mike stavio u gepek,poslije sam ga ja donjeo Hariju i dobio sam oko 4-5 grama horsa,prilicno dobro cistog,pucao sam se dva-tri puta dnevno i sjecam se da mi je prilicno moglo biti.Prvi put sam se samo zeznuo jer sam uzeo vise nego inace,nije bio over ali sam 8 sati bio zakucan za krevet kod njega,sjecam se da su mi se smijali.
Sa parama koje sam zaradjivao i sa tim izletima bar jednom sedmicno sam bio pokriven prilicno,ali desi se u svemu tome da ti zafali uvijek nesto,pa bi sa Mikeom krao po prodavnicama,iz auta (obicno smo nekako nalijetali na otkljucane,tamo u nekim mirnijim kvartovima ljudi i ne zakljucavaju kola) i te kradje nisam morao previse praktikovati-ponekad kad bi bas bilo potreba.
Gledao sam i sa druge strane da ako nemam da pokrijem naviku ne budem bas uvijek spucan,uzeo bih malo,tek da ne kriziram,pa bi se varao tako,a nabavio sam i nekoliko flasa metadona kako bi bilo za "ne daj Boze".
Bilo je tu i izlazaka,raznih likova,prostitutki nekako najvise u blizini i druzio sam se pravo sa njima svima,mada nikad nista nisam imao ni sa jednom.Nije tajna da sexualni zivot na heroinu ne postoji i da samo,kada nevolja natjera ljudi pribjegavaju tim stvarima,obicno u vidu usluga.Ja na svu srecu nisam morao nikada,mada sam poznavao veliki broj djevojaka koje su,na taj nacin,dolazile do novca.
Sve je to fino islo dok nas,nakon 2 i po godine,skoro 3 nije,i to radi brze voznje,zaustavila policija.Sreca je,da smo tada tek krenuli da prevucemo nesto,ali to nije znacilo da smo cisti-Mike je imao kod sebe 4-5 grama,ja isto.Uhapsili su nas kao sto gledate u filmovima,to se povlace pistolji,povaljuju te na zemlju i nista ono lijepo kako to vidite na tv-u:ubili su nas na licu mjesta tako da sam ja jedva cekao da me dovedu u centralnu i zatvore,kako bi me prestali tuci.Tukli su nas u autu,ma gdje su god stigli.I neka su!I trebali su nas tuci da zazalimo dan kada smo prvi put uradili to.
Ali na moje OGROMNO iznenadjenje,uzeli su mi to sto sam imao,stavili na vagu-kad 6 grama i vec sam se vidio u zatvoru,kako me neki crnac seksualno maltretira i kontam e sad si ga p....kad NISTA.Potpisi izjavu da je to tvoje i izadji napolje.Ljudi nisam mogao vjerovati!Nista ja njima nisam rekao osim da je to moje,niti su me pitali sta radim,ni sta sam radio,ni apsolutno nista.Mozda zato sto sam folirao da ne znam jezik,mozda zato sto im je ona stara osusena mumija rekla nesto-sto poslije skontam da jeste...evo i kako...po povratku sam odmah otisao da uzmem novi hors,vidio sam da je neki problem izmedju njih dvojice,prestali su pricati kako sam usao.Ja sam dao pare i cekao malo duze nego inace i dali su mi robu,Harri mi je dao.Otisao sam kuci da se sredim,skuhao,sve-kad telefon.Rodica zove,sta ima,sta nema,ma hajde bona kontam pusti me da zavrsim ovo,jedno 5 min. je trajao razgovor,odem do gana,venu-kad nece gan.Pritiscem spricu kao lud i nista,blokirala.Nemoguce kontam,nova,sad je bila ok-LJEPILO.Da,materija se toliko stvrdnula unutra da je gan ukocio,bukvalno ljepilo koje je trebalo da prostruji mojim venama,nanoseci mi-pa i sami znate sta.
Skontam koliko je sati,ovo je bio dobar pokusaj (sta cu ja sad objasnjavati liku da nista nisam rekao kad me ni pitao nije,odmah htio da me se rijesi) i skontam da sad ne smije skontati da sam ziv,upucace me,on,neko dijete,nije bitno,stalno se to desava.Panika!Sreca pa imam onaj metadon da ublazi krizu...Razmisljam...Nesto para imam,zamolicu ovu porodicu da mi posudi nesto love-ja moram bjezati odavde.I pokupim se na aerodrom,ostavim ama bas sve,posao,sve od nekih stvari sto opet nisu stale u 2-3 ruksaka i vratim se u SA.Istina vizu je i vise bilo pitanje kako cu produziti,radnu su mi uzeli i platu sam dobivao u kesu,radio sam na crno,nakon nekog vremena ne daju ti vise da ostanes pa je i to bio jedan od razloga,stvarno ne znam kako bi dobio jos 6 mjeseci ili godinu tamo,sve fore sam ispucao,i da studiram,i da sam bolestan i sve sve.
Dolazim u SA,na samom aerodromu govorim majci i ocu da mi je dosta,da zelim da se skinem,da mi moraju pomoci.2003-ca,ili 2004-ta je,imam oko 25 godina i muka mi je od svega sto sam do tada prezivio.Oni se slazu,govorim da necu pomoc,samo neka me zatvore i ja cu to sam.Uz nevjericu,pristaju da mi pomognu tako.
15 dana je trajalo,nekih 10 sam imao krize,do 15 su me pucale one psihicke od kojih sam htio poluditi.Opet "na suho",sva moja terapija je bila par apaurina i to samo kad me pocne toliko stezati da kontam da cu infarkt dobiti.Ostalo isto,smrad,opet se ne mogu tusirati,opet povracam,jezim se,vruce,hladno,boli me svaka dlaka...
Uspjevam,opet sam na starom,na pocetku,kontam evo me u sa nakon protracenih godina,opet sam na istom,ali dobro je,ziv sam.Upoznajem djevojku,koja nema veze sa alkoholom,drogom,nikad nije imala,pocinjemo se zabavljati,cini se kao da me zivot konacno pogledao,sretan sam,dobro mi ide...i dugo je bilo tako,radio sam opet,zabavljali smo se nekih 5-6 godina kada sam saznao da je u drugom stanju...presretan,presretan,konacno cu moci da zivim kao covjek,volim je,ne drogiram se apsolutno nicim tih punih 5-6 godina..sve je izgledalo tako divno...
ali....