ljudi moji ja san ko i vi svi ne narkoman vec narkomancina

[vjeraufanjeiljubav]

evo nema veze sa temom ali ja sam ovo prvi put cuo ovaj vikend a sad me sram kako to nisam odavno cuo ....

Sokratova prica o ljudima u spilji.

Pretrazio sam internet ali na hrvatskom nisam nasao taj text pa cu pricu ovde skraceno prepricati.

Zasto mi je prica zvucala interesantno? Duboka je i svako iz nje moze izvuci svoju pouku, ovisno o tome gdje se trenutno u zivotu nalazi i na koji nacin razmislja. Pa slobodno komentirajte sta vama pada na pamet pri ovoj prici.

Sokrates nam izlase sljedeci experiment. Zamislimo da se grupa ljudi odgojila od malih nogu u jednoj pecini ili spilji gdje su bili zavezani za stolice a pogledi su im bili uprti ravno u zid spilje ispred njih. Na zidu ispred sebe su gledali sjene koje su im bile proicirane od predmeta ili osoba koje su prolazile ispred vatre koja se nalazila iza njihovih ledja. Oni nikada nisu vidjeli tu vatru samo su znali za te sjene okoje se nalaze ispred njih.

Jednog dana odvezali su jednog covjeka sa te stolice i dozvolili mu da se okrene i ugleda vatru! Sta se dogodilo je sljedece covjek se odmah opet okrenuo prema zidu pecine jer mu je vatra bila pre jaka za njegove oci. Ali nije imao mira jer je vidio nesto novo i kada su mu se oci oporavile opet je pogledao vatru ovajput malo duze i zapazio je ljude i predmete koji su bili proicirani na pecinu. Sada je znao odakle su slike na zidu pecine.

Dok je tako setao po pecini ugledao je veliku svjetlost koja odnekud dolazi u pecinu krenuo se uspinjati prema svjetlosti ali kako mu oci nisu bile naviknute vratio se natrag u pecinu. Ali kako mu ta svjetlost nije dala mira opet se uspinjao i izasao je van pecine i ugledao predivni svijet! Nije mogao dugo gledati nego se morao vratiti dok mu se oci ne naviknu i tek je onda opet mogao malo duze gledati ljepotu svijeta.

Cim se je sjetio svojih drugova u pecini pohrlio je k njima da im kaze sto je vidio.

"Ljudi ustajte, to nije svijet sto vi tu gledate to je samo slika, ustajte ima toliko vise toga za vidjeti to nije pravi svijet to je samo prikaz ustajte!"

A oni njemu: "sjedi dole sta je stobom jesi li poludio, smiri se odspavaj malo sigurno ces sutra biti bolje sjedi dole i smiri se nemoj nam kvariti ovu idilu"

E sad sam ja ovde mislio mozda ga i uspiju uvjeriti da je on to izmislio ali kaze prica dalje da je ostao pri svom uvjerenju ali nikoga nije uspio zadobiti da ode sa njim pogledati svijet.


Eto price, ja odavno nisam cuo bolju usporedbu za mene....

pozdrav daniel

[Vuk]

E, a ja bih se malo posprdao, valjda mi takav dan...

Lepa je priča, dopada mi se. Očigledna je i paralela koja se može povući i sa verom u boga. Ista bi se priča skoro mogla ispričati.
E sad, ima i ona druga, da kažemo "prizemnija" strana koja kaže da se "normalnost definiše većinom", pa su malobrojni jadnici iz priče donekle za svet oko sebe i po malo ludi. Kad se ukrste priče jedna stara narodna posebno dobije na težini:
Budalu i bog čuva!

Eeee, sad tek vidim šta bog misli o meni...ccc!
Budi nam dobro Janjo i piši kad budeš u mogućnosti!

[zac-gušče]

evo nema veze sa temom ali ja sam ovo prvi put cuo ovaj vikend a sad me sram kako to nisam odavno cuo ....

Sokratova prica o ljudima u spilji.

Pretrazio sam internet ali na hrvatskom nisam nasao taj text pa cu pricu ovde skraceno prepricati.

Zasto mi je prica zvucala interesantno? Duboka je i svako iz nje moze izvuci svoju pouku, ovisno o tome gdje se trenutno u zivotu nalazi i na koji nacin razmislja. Pa slobodno komentirajte sta vama pada na pamet pri ovoj prici.

Sokrates nam izlase sljedeci experiment. Zamislimo da se grupa ljudi odgojila od malih nogu u jednoj pecini ili spilji gdje su bili zavezani za stolice a pogledi su im bili uprti ravno u zid spilje ispred njih. Na zidu ispred sebe su gledali sjene koje su im bile proicirane od predmeta ili osoba koje su prolazile ispred vatre koja se nalazila iza njihovih ledja. Oni nikada nisu vidjeli tu vatru samo su znali za te sjene okoje se nalaze ispred njih.

Jednog dana odvezali su jednog covjeka sa te stolice i dozvolili mu da se okrene i ugleda vatru! Sta se dogodilo je sljedece covjek se odmah opet okrenuo prema zidu pecine jer mu je vatra bila pre jaka za njegove oci. Ali nije imao mira jer je vidio nesto novo i kada su mu se oci oporavile opet je pogledao vatru ovajput malo duze i zapazio je ljude i predmete koji su bili proicirani na pecinu. Sada je znao odakle su slike na zidu pecine.

Dok je tako setao po pecini ugledao je veliku svjetlost koja odnekud dolazi u pecinu krenuo se uspinjati prema svjetlosti ali kako mu oci nisu bile naviknute vratio se natrag u pecinu. Ali kako mu ta svjetlost nije dala mira opet se uspinjao i izasao je van pecine i ugledao predivni svijet! Nije mogao dugo gledati nego se morao vratiti dok mu se oci ne naviknu i tek je onda opet mogao malo duze gledati ljepotu svijeta.

Cim se je sjetio svojih drugova u pecini pohrlio je k njima da im kaze sto je vidio.

"Ljudi ustajte, to nije svijet sto vi tu gledate to je samo slika, ustajte ima toliko vise toga za vidjeti to nije pravi svijet to je samo prikaz ustajte!"

A oni njemu: "sjedi dole sta je stobom jesi li poludio, smiri se odspavaj malo sigurno ces sutra biti bolje sjedi dole i smiri se nemoj nam kvariti ovu idilu"

E sad sam ja ovde mislio mozda ga i uspiju uvjeriti da je on to izmislio ali kaze prica dalje da je ostao pri svom uvjerenju ali nikoga nije uspio zadobiti da ode sa njim pogledati svijet.


Eto price, ja odavno nisam cuo bolju usporedbu za mene....

pozdrav daniel

pozdrav priča je super.potsječa me na mene kad sam se skido s raznoraznih droga.to ti je ono malo po malo moraš se naviknut na realnost.malim koracima da ne padneš ili ti kao kad ponovo počneš učit hodat .tj.naviknut se na realnost jer sam ja i predugo bio van života .a sad je lakše kao i tipu iz priče moro se priučit na svjetlo.kao i ja na realnost .ponekad imam dojam da sam spavao oko10tak godina .vrlo poučno. u čemu si se ti našo u priči.!!!!!!!!!!!!

[zac-gušče]

šta je ljudi što vi kažete na to?

[yasujirozu]

fino - nije sokrat vec platon al' spram poente price to je abitno.

[vjeraufanjeiljubav]

Ja sam se nasaoo u tome da su moje sjene materialisticki nacin zivota. Zivot bez Boga je prazan kao I zivot koji su vodili dok nisu ugledali svjetlo.
Moj problem je opet igram glupu igru bez Boga kao da nisam imao spoznaju da Bog zaista postoji.

[vudd]

jel to neki recidiv u najavi?pornicash ponovo?

[vjeraufanjeiljubav]

hahahaha nije to nego samo igram staru igru trke za novcem za poslom i sporednim stvarima. Ko zna mozda se i ono drugo vrati ako ovako nastavim

[vjeraufanjeiljubav]

uredno

[janja-st]

alo drugari