saša-ex wrote:Mrzi me sada da kopiram odredjene delove, tako da cu svoje misljenje da iznesem malo s brda-s dola...
Aminokiseline i nacin njihovog delovanja o kojem pises, deluju prvenstveno na "fizicki" oporavak mozga, sto naravno doprinosi i psihickom poboljsanju ali ipak to nije put kojim se menja jedan zivot... Spritualna ili jasnije receno , duhovna promena, jesu najbolji nacin promene zivota ( u mom slucaju nije AN nego Hrist), mada ne i jedini nacin. Znam dosta ljudi koji su se promenili na druge nacine ali je za to pre svega bila potrebna jasna zelja i motiv, trud i strucna pomoc. A cela ova prica mi je nekako mutna i bez jasnog smera i puta kojim se zeli ici, slicno pricama ljudi koji su na metadonskom i sub odrzavanju, bez uvrede....
A onaj spisak "Djankoze kroz istoriju" mi nije bas najjasniji...Da li se ti osecas bolje sto su se svi ti ljudi drogirali, pa ti je manji osecaj krivice ili ?
Da ne zvučim ko potpuni redukcionista, ali to što ti vidiš kao neku spiritualnu bolest ili manu nauka vidi kao problem serotonina, koji je pak prouzročen hipoglikemijom. 95% ovisnika u osnovi su hipoglikemični i kroz šećer ili pak drogu traže dozu serotonina. Naučno je opet dokazano (otkad postoje MRI skenovi), da je i meditacija ili ako oćeš molitva način kako menjati hemiju mozga a to jeste legitiman način kako postići promjene, jedino što ne znači nužno, da su na delu neke više sile.
Što sam ja pokušao da kažem jeste, da je uzrok ovisnosti obično biohemijski problem u mozgu, i da je taj problem moguće rešiti ispravnom ishranom i dodavanjem proteina - aminokiselina. Kako se te nalaze u hrani teško možeš praviti usporedbu sa održavanjem metadonom ili subom, osim ako i glad smatraš ovisnošću koja traži dnevnu dozu.
A što se tiče ovisnika kroz istoriju, prvo, nemam ja osečak krivice, nemamo mi ovisniki toga više, niti se bolje osećam, radilo se o tome, da je neki drugi poster prijavio neki disrespectful comment o ovisnicima, oni su kao svi najgore od najgoreg, pa sam htio da ilustriram, da nisu baš svi isti, i da ima puno njih, koji su živjeli pun i produktivan život unatoč svojoj bolesti. Da li hoće da kažem, da neki mogu da funkcionišu s ovisnošću? Da, i neke studije to potvrdjuju. ja, medjutim na žalost nisam medju njima, niti sam ikog takvog lično upoznao. Možda su čak i velike glave poput Halsteda ili Picassa imale isti problem socialne anksioze, letargije i depresije kao ja, ali definitivno stoji da nismo svi lopovi i lažovi, a, ako ćeš da izvineš, smeta mi automatska stigmatizacija ovisnika kao takvih.